Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4928/15 (S.T.)
Odluka donesena 15. 09. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o stečajnom postupku · čl. 58
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama Zakona o stečajnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stečajnom postupku
- Zakon o stečajnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4928/15
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 09. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4928/15, rješavajući apelaciju S. T., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija S. T.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u Lukavcu u predmetu broj 126 0 I 152736 13 I, koji je zbog pokretanja stečajnog postupka nad izvršenikom prekinut Rješenjem Općinskog suda u Lukavcu broj 126 0 I 152736 13 I od 23. juna 2016.
godine.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu S. T. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu S. T. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. S. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, podnio je 7. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Tuzli kao predmet broj 032-0-I-08-000065, a koji je nakon osnivanja Općinskog suda u Lukavcu dostavljen tom sudu i zaveden pod brojem 126 0 I 152736 13 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Tuzli zatraženo je 23. marta 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Općinskog suda u Lukavcu odgovor na apelaciju zatražen je 17. juna 2016. godine.
3. Općinski sud u Tuzli je odgovor na apelaciju dostavio 6. aprila 2016. godine, a Općinski sud u Lukavcu 24. juna 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je na osnovu pravosnažne i izvršne Presude na osnovu priznanja Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-P-07-000-001 od 19. septembra 2007. godine kojom je obavezana tužena da apelantu isplati naknadu plata i uplati pripadajuće doprinose na način pobliže naveden u dispozitivu presude, podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu u Tuzli protiv izvršenika DD „Aida“ Fabrika obuće Tuzla i to popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika. Općinski sud u Tuzli je apelantov predmet zaveo pod brojem 032-0-I-08-000065 i u predmetnom postupku je predloženo izvršenje dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 032-0-I-08-000065 od 10. januara 2008. godine. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u apelantovom predmetu 18. januara 2013. godine donio zaključak kojim je odredio provođenje prinudnog izvršenja popisom, procjenom i prodajom pokretne imovine izvršenika. Apelant je dopisom od 12. februara 2013. godine tražio da se odgodi zakazano ročište za popis, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika, zbog nenadležnosti Općinskog suda u Tuzli za dalje postupanje. Sud se rješenjem od 21. februara 2013. godine oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnom postupku i apelantov predmet je 10. aprila 2013. godine dostavio Općinskom sudu u Lukavcu kao stvarno nadležnom na dalje postupanje. Općinski sud u Lukavcu je apelantov predmet zaveo pod brojem 126 0 I 152736 13 I i nakon saznanja da je nad izvršenikom Rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 St 242325 15 St od 18. novembra 2015. godine otvoren stečajni postupak, Općinski sud u Lukavcu je Rješenjem broj 126 0 I 152736 13 I od 23. juna 2016. godine prekinuo predmetni izvršni postupak. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
6. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo tok izvršnog postupka, ističući da je za njega predmetni postupak od većeg značaja, da je bez posla i bez sredstava za život i da ga Vlada Tuzlanskog kantona nije stavila u Program zbrinjavanja radnika FO „Aida“ Tuzla.
b) Odgovor na apelaciju
7. U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Tuzli je naveo hronologiju predmetnog postupka, istaknutog u činjeničnom dijelu odluke, navodeći da sud ima veliki broj neriješenih predmeta, te da nema dovoljan broj radnika koji bi pomogli efikasnosti suda u rješavanju neriješenih predmeta, da su se više puta obraćali nadležnim organima radi odobrenja novčanih sredstava za prijem novih radnika, ali da je i dalje kapacitet popunjenosti zaposlenih u sudu ostao 70 % u odnosu na sistematizaciju i broj predmeta.
8. U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Lukavcu je naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je nad izvršenikom otvoren stečajni postupak i da je sud zbog toga donio Rješenje broj 126 0 I 152736 13 I od 23. juna 2016. godine kojim je predmetni postupak prekinuo.
V.Relevantni propisi
9. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 8.
Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.
(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.
(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
10. Zakon o stečajnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 29/03, 32/04 i 42/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 58.
Zabrana izvršenja i osiguranja (1) Nakon otvaranja stečajnog postupka stečajni povjerioci ne mogu protiv stečajnog dužnika tražiti prinudno izvršenje, niti tražiti osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu.
(2) Postupci iz stava 1. ovog člana, koji su u toku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, prekidaju se.
VI.Dopustivost
11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
13. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njezinim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
14. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu pravosnažne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.
15. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredbi iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
16. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
17. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
18. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka, prekinutog Rješenjem Općinskog suda u Lukavcu broj 126 0 I 152736 13 I od 23. juna 2016. godine.
19. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu pravo na pravično suđenje iz član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII.Meritum
20. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
23. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudovima. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
24. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, Aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je apelant 4. januara 2008. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak podnoseći prijedlog za izvršenje Općinskom sudu u Tuzli i da je taj postupak, prema stanju spisa, prekinut 23. juna 2016. godine jer je pokrenut stečajni postupak nad izvršenikom. Ustavni sud dalje zapaža da je odredbom člana 58. st. 1. i 2. Zakona o stečajnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 29/03, 32/04 i 42/06, u daljem tekstu: Zakon o stečajnom postupku), propisano da nakon otvaranja stečajnog postupka stečajni povjerioci ne mogu protiv stečajnog dužnika tražiti prinudno izvršenje niti tražiti osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu, te da se prekidaju postupci koji su u toku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka. Dakle, relevantan period do prekida postupka koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period duži od osam godina.
Analiza dužine trajanja postupka
26. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantovog potraživanja na pokretnim stvarima izvršenika, te činjenice da je nad izvršenikom otvoren stečajni postupak), Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom postupku koji je, pri tome, od značaja za apelanta jer se radi o naplati novčanog potraživanja iz radnog odnosa.
27. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu trajanja postupka.
28. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba biti efektivan, kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, i da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godina). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne u izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
29. Posmatrajući ponašanje prvostepenih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u Tuzli, nakon što je apelant podnio prijedlog za izvršenje, donio rješenje o izvršenju u roku od šest dana (10. januara 2008. godine), da se u predmetnom postupku pet godina nakon što je donio rješenje o izvršenju oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetu apelanta i predmet je proslijedio Općinskom sudu u Lukavcu kao stvarno nadležnom na dalje postupanje. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u Lukavcu tri godine nakon prijema predmeta na dalje postupanje donio Rješenje broj 126 0 I 152736 13 I od 23. juna 2016. godine kojim je predmetni izvršni postupak prekinuo, zbog otvaranja stečajnog postupka nad izvršenikom. Ustavni sud zapaža da prvostepeni sudovi nisu u razumnim rokovima provodili procesne radnje u predmetnom postupku, gdje su postojali veći periodi neaktivnosti sudova u preduzimanju procesnih radnji.
30. Ustavni sud primjećuje da Općinski sud u Lukavcu nije ponudio opravdanje za dužinu trajanja postupka pred tim sudom, a da je Općinski sud u Tuzli kao opravdanje za dužinu trajanja postupka pred tim sudom naveo da je preopterećen velikim brojem nezavršenih predmeta, da sistematizacija zaposlenih nije potpuna, da broj sudskih izvršilaca u tom sudu apsolutno nije srazmjeran broju predmeta, što u velikoj mjeri usporava rad suda u provođenju izvršnog postupka. Imajući u vidu navode Općinskog suda u Tuzli, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno bez obzira da li se radi o jednostavnom ili složenom predmetu (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. Također, Ustavni sud naglašava da kadrovska nepopunjenost nije prihvatljivo opravdanje za odugovlačenje postupka, te podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se dužina trajanja izvršnog postupka koji je do trenutka prekida trajao duže od osam godina ne može smatrati razumnom s aspekta standarda prava na pravično suđenje.
31. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja izvršnog postupka do njegovog prekida, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
33. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48–51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je postupak trajao duže od osam godina, te da se radilo o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku isplatiti iznos od 2.400,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište prvostepenih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
34. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „donošenje odluke u razumnom roku“ u situaciji kada je izvršni postupak po apelantovom prijedlogu za izvršenje na osnovu pravosnažne presude trajao duže od osam godina do njegovog prekida iako se prema pozitivnom zakonodavstvu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret prvostepenim sudovima, koji su u preduzimanju procesnih radnji pokazali određenu neaktivnost u postupku koji je od značaja za apelanta jer se radi o naplati novčanog potraživanja iz radnog odnosa.
36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman