Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-6/16 (Š. N.)
Odluka donesena 15. 09. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Stečaj
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-6/16
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 09. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 6/16, rješavajući apelaciju Šemse Numanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Šemse Numanovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli pod brojem 32 0 St 059384 0 St a koji se, zbog postupanja po žalbama povjerilaca, trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u Tuzli.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu po žalbama povjerilaca u stečajnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 St 059384 0 St, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Šemsi Numanoviću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 3.300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu Šemsi Numanoviću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Šemso Numanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je 31. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja stečajnog postupka pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 32 0 St 059384 0 St (stari broj: St.66/04).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 27. januara 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 9. februara 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud Rješenjem broj St.66/04 od 7. februara 2005. godine otvorio stečajni postupak nad imovinom GP „Integra inžinjering“ d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: stečajni dužnik).
6. Apelant je blagovremeno, 11. marta 2005. godine, prijavio svoja potraživanja u iznosu od 6.626,50 KM, koja je stečajni upravnik Salih Fejić u cijelosti priznao.
7. Dalje, iz odgovora na apelaciju proizlazi da je u konkretnom predmetu imenovani stečajni upravnik održao glavnu diobu koja je po prigovorima povjerilaca vraćena na ponovni postupak zbog procesnih nepravilnosti, a dioba je izvršena djelimično, pri čemu je navedeni stečajni upravnik isplatio dio povjerilaca, odnosno 56% od prijavljenih potraživanja, a dio povjerilaca je ostao neizmiren, među kojima je i apelant.
8. Nakon toga, što, također, proizlazi iz odgovora na apelaciju, stečajni sudija Općinskog suda je 3. oktobra 2013. godine donio rješenje kojim je razriješio dužnosti stečajnog upravnika Saliha Fajića zbog nemogućnosti rada sa njeme, te je za stečajnog upravnika imenovan Enver Ćosićkić, nakon čega je predmetni spis po žalbi stečajnog upravnika proslijeđen Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), te je Općinskom sudu vraćen 22. septembra 2014. godine. Nakon razrješenja stečajnog upravnika naređena je revizija poslovanja stečajnog dužnika, a izvještaj o ekonomskom stanju od 16. marta 2015. godine je ukazao na veliki broj nepravilnosti i nezakonitosti u postupanju stečajnog upravnika. Zbog toga je Općinski sud morao na ispravan način otkloniti greške od kojih je najveća bila glavna dioba pri kojoj su povjerioci općeg isplatnog reda neravnomjerno izmireni, odnosno neki nisu izmireni uopće. Predmet je, zbog poslovanja stečajnog upravnika, uz izvještaj ekonomskog poslovanja stečajnog upravnika upućen i Kantonalnom tužilaštvu Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo), a Općinskom sudu je vraćen 21. aprila 2015. godine. Novom glavnom diobom stečajne mase dužnika, nakon što je prvobitna ukinuta od Kantonalnog suda po prigovorima, uvršteni su svi povjerioci uz naznaku onih koji treba da prime dio potraživanja, a kako bi se svi povjerioci našli u jednakom položaju. Međutim, nakon održane diobe Općinski sud nije mogao dati saglasnost stečajnom upravniku za isplatu, jer je nekoliko povjerilaca izjavilo prigovor na glavnu diobu. Općinski sud je odlučio po prigovorima, te je predmet upućen na odlučivanje po žalbama pet povjerilaca Kantonalnom sudu, gdje se trenutno nalazi.
9. Prema stanju spisa, stečajni postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja stečajnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da je stečajni postupak nad stečajnim dužnikom otvoren još 2004. godine (u odgovoru na apelaciju Općinskog suda je navedeno da je stečajni postupak otvoren 7. februara 2005. godine) i da se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom. Apelant je istakao da je „nedopustivo da stečajni postupak, koji je po zakonu hitan, traje ovoliko dugo, čime su povrijeđena osnovna ljudska prava od kojih naročito pravo na pravično suđenje u razumnom roku i pravo na imovinu, koja su, prije svega, zaštićena Evropskom konvencijom, a razlog dugotrajnosti postupka je subjektivne prirode“. Također, apelant potražuje i naknadu štete zbog povrede navedenih prava, i to u iznosu od 15.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
11. Općinski sud se u odgovoru na apelaciju ukratko osvrnuo na hronologiju predmetnog postupka koji je, u skladu sa dostavljenim podacima, naveden u činjeničnom stanju. Općinski sud je istakao da u konkretnoj predmetnoj stvari nije opravdan apelantov zahtjev, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zagarantiranih Evropskom konvencijom. Dalje, Općinski sud je naveo da se odgovornost za dugo trajanje stečajnog postupka ne može pripisati nepostupanju suda u konkretnom predmetu, jer je taj sud od dana otvaranja stečajnog postupka postupao kontinuirano i blagovremeno. Općinski sud je istakao da je „postupanje stečajnog upravnika Saliha Fajića značajno produžilo trajanje [predmetnog] postupka, a na što ukazuje činjenica da je u postupak moralo biti uključeno i Kantonalno tužilaštvo. Stoga, ni u kom slučaju se ne može Općinskom sudu staviti na teret nepostupanje u predmetu, odnosno povreda prava na suđenje u razumnom roku ili prava na imovinu, jer Općinski sud, u složenom postupku, unatoč svim komplikacijama nastalim zbog postupanja stečajnog upravnika, postupa savjesno i odgovorno, štiteći upravo prava povjerilaca u njihovoj visini i obimu“. Pored toga, Općinski sud je naveo da nije osnovan ni apelantov zahtjev za naknadu štete u vezi sa nedonošenjem odluke u razumnom roku, jer bi eventualno utvrđivanje povrede prava na pravično suđenje bila dovoljna satisfakcija za apelanta.
V.Relevantni propisi
12. Zakon o stečajnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 29/03, 33/04 i 47/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
Ciljevi stečajnog postupka (1) Stečajni postupak provodi se radi grupnog namirenja povjerilaca stečajnog dužnika unovčenjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava povjeriocima.
(2) U toku stečajnog postupka može se provesti i reorganizacija stečajnog dužnika po odredbama glave V ovog zakona radi uređivanja pravnog položaja stečajnog dužnika i njegovog odnosa prema povjeriocima, a naročito radi održavanja njegovog poslovanja. Član 8.
Shodna primjena odredbi Zakona o parničnom postupku U stečajnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.
Član 9. stav 1.
Načela postupka (1) Stečajni postupak je hitan.
Član 14.
Utvrđivanje uvjeta za otvaranje stečajnog postupka (1) Nakon prijema dopuštenog prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, stečajni sudija dužan je bez odlaganja utvrditi da li postoji razlog za otvaranje stečajnog postupka i da li je prijedlog osnovan. On može u tu svrhu imenovati privremenog stečajnog upravnika ili odgovarajućeg vještaka. Naknada za vještaka određuje se prema posebnim propisima u skladu sa članom 237. ovog zakona.
Član 22.
Stečajni sudija (1) Stečajni sudija vodi i upravlja stečajnim postupkom od podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka do završetka stečajnog postupka.
(2) Stečajni sudija pri tom vrši prava i obaveze u skladu sa odredbama ovog zakona. (3) Stečajni sudija imenuje vještaka u stečajnom postupku, privremenog stečajnog upravnika, članove privremenog odbora povjerilaca i stečajnog upravnika i vrši pravni nadzor nad radom privremenog stečajnog upravnika i stečajnog upravnika, u skladu sa odredbama ovog zakona.
Član 56.
Potraživanja stečajnih povjerilaca Stečajni povjerioci mogu svoja potraživanja prema stečajnom dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku.
13. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
17. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja stečajnoga postupka pred Općinskim sudom u predmetu broj 32 0 St 059384 0 St, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja stečajnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije
22. Ustavni sud ukazuje da se garancije člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na donošenje odluke u razumnom roku, primjenjuju i na stečajni postupak (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 2511/09 od 6. decembra 2012. godine i Odluka o dopustivosti broj AP 3145/09 od 20. decembra 2012. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
b)Relevantni principi
23. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
24. Podržavajući praksu Evropskog suda, Ustavni sud podsjeća i na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
c)Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je rješenjem Općinskog suda od 7. februara 2005. godine nad tuženim otvoren stečajni postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste oko 11 i po godina.
d)Analiza razumnosti trajanja postupka
26. U konkretnom slučaju radi se o stečajnom postupku koji je strogo formalan postupak u kojem je od otvaranja pa da okončanja potrebno provesti niz radnji kako u rokovima određenim zakonom, tako i prema redoslijedu određenom zakonom. Dalje, u konkretnom slučaju stečajni postupak je pokrenut protiv stečajnog dužnika, privrednog subjekta, u kojem je potraživanje prijavilo više povjerilaca, među kojima je i apelant. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom postupku.
27. Što se tiče ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da taj sud nije okončao predmetni stečajni postupak ni nakon 11 i po godina. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da je „postupanje stečajnog upravnika Saliha Fajića značajno produžilo trajanje [predmetnog] postupka, a na što ukazuje činjenica da je u postupak moralo bilo uključeno i Kantonalno tužilaštvo“. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da stečajnog upravnika imenuje stečajni sudija, dakle, Općinski sud, sa liste stečajnih upravnika, kao stručna lica koja ispunjavaju uvjete za obavljanje tih poslova. U konkretnom slučaju stečajni upravnik Salih Fajić je razriješen dužnosti rješenjem stečajnog sudije „zbog nemogućnosti rada sa istim“, nakon čega je predmet upućen Kantonalnom tužilaštvu. Nakon imenovanja novog stečajnog upravnika, a što proizlazi iz odgovora na apelaciju, te nakon nove glavne diobe stečajne mase dužnika, nekoliko povjerilaca je izjavilo prigovor na glavnu diobu. Općinski sud je odlučio po prigovorima, te je predmet upućen na odlučivanje po žalbama pet povjerilaca Kantonalnom sudu, gdje se trenutno nalazi. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Općinski sud bio taj čija je dužnost bila da, u smislu člana 10. ZPP koji se, u smislu člana 8. Zakona o stečajnom postupku, primjenjuje i na konkretan slučaj, upravlja postupkom i nastoji da postupak provede bez nepotrebnog odugovlačenja. U vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Uljar i ostali protiv Hrvatske, presuda od 8. marta 2007. godine, stav 37), gdje je zaključio da redovni sudovi moraju djelotvorno kontrolirati postupak, jer odlučuju kako voditi postupak, kako izvesti dokaze i kako ocijeniti djelovanje i propuste stranaka, pri čemu moraju voditi računa o svim zahtjevima zajamčenim članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).
28. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je apelant blagovremeno i uredno prijavio svoje potraživanje, te da svojim postupanjem nije doprinio dosadašnjem trajanju postupka. Također, s obzirom na to da je apelant stečajni povjerilac koji nastoji ostvariti potraživanje od stečajnog dužnika u iznosu od 6.626,50 KM, nesporno je da predmetni postupak za njega ima poseban značaj.
29. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da se period od 11 i po godina u kojem nije okončan stečajni postupak ne može smatrati razumnim sa aspekta standarda prava na pravično suđenje. Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja stečajnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
30. Međutim, iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog suda u pogledu dužine trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u konkretnom predmetu, posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje, i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja stečajnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
32. Shodno navedenom, odlučujući o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. Imajući u vidu činjenicu da predmetni postupak traje nešto duže od 11 godina i da se radi o postupku koji je prema zakonskim odredbama određen kao hitan, apelantu se u konkretnom slučaju dodjeljuje naknada nematerijalne štete u iznosu od 3.300,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
33. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da se ti navodi, u suštini, zasnivaju na navodima o kršenju prava na pravično suđenje o kojima je Ustavni sud već iznio svoj stav u prethodnim tačkama ove odluke.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada stečajni postupak traje više od 11 godina i koji još uvijek nije okončan, pri čemu odgovornost za dužinu predmetnog postupka snosi isključivo Općinski sud koji nije djelotvorno kontrolirao i upravljao postupkom na način kako je procesnim zakonom propisano.
35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman