Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-933/15 (S. H.)
Odluka donesena 15. 09. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o vanparničnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o dopuni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-933/15
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 09. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 933/15, rješavajući apelaciju Senada Huremagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Senada Huremagića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 007727 15 Gž od 3. jula 2015.
godine.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom
74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Senadu Huremagiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu Senadu Huremagiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Senad Huremagić (u daljem tekstu: apelant) iz Cazina, koga zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 27. februara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 20 0 P 007727 12 P 2 (stari broj predmeta: P-94/97 i 144/00) i pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljem tekstu: Kantonalni sud) kao predmet broj 20 0 P 007727 15 Gž (stari broj predmeta: Gž-432/99) a koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 20 0 P 007727 15 Gž od 3. jula 2015. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 25. septembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Općinskog suda 1. decembra 2015. godine.
3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 1. oktobra 2015. godine, a Općinski sud 14. decembra 2015. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. A. H. i M. T. su kao tužioci u predmetnom postupku 29. oktobra 1987. godine podnijele tužbu Općinskom sudu protiv H. H. radi diobe posjeda nekretnina, bliže opisanih u tužbi. Kako je tokom predmetog postupka tuženi H. H. umro, tj. u januaru 1997. godine, to je apelant kao njegov nasljednik, na prijedlog tužilaca, tokom 1997. godine stupio u predmetni parnični postupak kao tuženi. Općinski sud je u predmetnom postupku donio Presudu broj P:74/97 od 5. jula 1999. godine, kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužilaca, a protiv koje presude je apelant podnio žalbu. Predmet je, radi odlučivanja u drugom stepenu, 22. oktobra 1999. godine dostavljen Kantonalnom sudu, koji je u apelantovom predmetu donio Rješenje broj Gž-432/99 od 2. marta 2000. godine, žalbu je uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud, nakon prijema predmeta na ponovni postupak, apelantov predmet zaveo pod brojem 144/00, a nakon uspostavljanja CMS baze apelantov predmet je nastavio voditi pod brojem 20 0 P 007727 12 P 2. Općinski sud je u predmetnom postupku, nakon prijema predmeta na ponovni postupak, donio Presudu broj 20 0 P 007727 12 P 2 od 12. januara 2015. godine kojom je dozvolio diobu posjeda nekretnina, bliže navedenih u dispozitivu presude, gdje je naveo da sastavni dio presude čini Diobeni plan varijanta 2 od 2. marta 2014. godine, koji je sačinio vještak geodetske struke, geometar S. K. iz Cazina, te je naveo da će se predmetne nekretnine upisati kao posjed tužilaca i tuženog sa dijelom 1/1. Presudom je sud obavezao apelanta da tužiocima nadoknadi dio troškova parničnog postupka, te je u cijelosti odbio apelantov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Protiv navedene presude apelant je podnio žalbu i predmet je 27. aprila 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu. Odlučujući po žalbi, Kantonalni sud je donio Presudu broj 20 0 P 007727 15 Gž od 3. jula 2015. godine, kojom je apelantovu žalbu uvažio, prvostepenu presudu u usvajajućem dijelu tužbenog zahtjeva preinačio na način da je tužbeni zahtjev tužilaca u cijelosti odbio. Naložio je tužiocima da apelantu nadoknade troškove za sastav žalbe u iznosu navedenom u dispozitivu presude, a apelantov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka je odbio.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak okončan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka u koji je on stupio kao parnična stranka 1997. godine, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega je tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 150,00 KM za svaku godinu trajanja postupka od 1997. godine.
b) Odgovor na apelaciju
9. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo tok predmetnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke, navodeći da drugostepeni sud nije odgovoran za dužinu trajanja predmetnog postupka, jer je u razumnim rokovima donosio drugostepenu odluku, te predlaže da Ustavni sud u odnosu na dužinu trajanja postupka pred drugostepenim sudom apelaciju odbije kao neosnovanu.
10. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je presuda koju je Općinski sud donio 12. januara 2015. godine postala pravosnažna 3. jula 2015. godine i da je predmetni parnični postupak okončan. Općinski sud se u odgovoru na apelaciju nije izjašnjavao o dužini trajanja predmetnog postupka pred tim sudom.
V. Relevantni propisi
11. Zakon o parničnom postupku («Službeni list Socijalističke federativne republike Jugoslavije» br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te «Službeni list RBiH» br. 2/92, 16/92 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku..
12. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
13. Zakon o vanparničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 2/98, 39/04, 73/05) u relevantnom dijelu glasi:
4. Dioba stvari i nekretnina u suvlasništvu Član 161.
U postupku diobe stvari i nekretnina u suvlasništvu sud odlučuje o diobi i načinu diobe tih stvari i nekretnina.
Član 162.
Postupak diobe stvari i nekretnina u suvlasništvu može prijedlogom pokrenuti suvlasnik, a prijedlog mora obuhvatiti sve suvlasnike.
Prijedlog sadrži podatke o predmetu diobe, veličini dijela i o drugim stvarnim pravima svakog suvlasnika.
Za nepokretnost moraju se navesti zemljišno-knjižni ili katastarski podaci i priložiti odgovarajući pismeni dokazi o pravu vlasništva, pravu služnosti i drugim stvarnim pravima, kao i o posjedu nepokretnosti.
Prijedlog se podnosi sudu na čijem se području stvar ili nekretnina nalazi, a ako se stvari ili nekretnina u suvlasništvu nalaze na području više sudova, nadležan je svaki od tih sudova.
Član 163.
Ako sud, postupajući po prijedlogu, utvrdi da je među suvlasnicima sporno pravo na stvarima koje su predmet diobe ili pravo na imovini, da je sporna veličina dijela u stvarima, odnosno imovini u suvlasništvu ili da je sporno koje stvari, odnosno prava ulaze u nekretninu u suvlasništvu, prekinut će postupak i uputiti predlagača da u roku od 15 dana pokrene parnicu.
Ako predlagač u roku iz stava 1. ovog člana ne pokrene parnicu, smatrat će se da je prijedlog povučen.
VI. Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
17. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je predmetni parnični postupak nakon podnošenja apelacije okončan, tj. nakon 18 godina od kada je apelant stupio u predmetni parnični postupak kao tuženi, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
19. Apelant ukazuje da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, od kada je on stupio kao parnična stranka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S obzirom na činjenicu da se apelant u apelaciji žali na dužinu trajanja parničnog postupka u koji je kao parnična stranka stupio tokom 1997. godine, Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 1997. godine, od kada je apelant stranka u predmetnom postupku, pa do 3. jula 2015. godine, kada je Kantonalni sud donio presudu kojom je okončao predmetni parnični postupak, dakle, postupak koji je trajao 18 godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
24. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku u kome se odlučivalo o diobi posjeda nekretnina koji po zakonu nije hitne prirode, a iz stanja spisa proizlazi da se radi o relativno složenom postupku.
25. S obzirom na činjenicu da se u predmetnom postupku odlučuje o diobi nekretnina, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta, koji svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu trajanja postupka.
26. Ustavni sud zapaža veću neaktivnost u preduzimanju procesnih radnji kod Općinskog suda, koji je prvu meritornu odluku donio približno dvije godine nakon što je apelant kao tuženi stupio u predmetnii parnični postupak, a nakon što je Kantonalni sud prvostepenu presudu kao nepravilnu ukinuo (2. marta 2000. godine), Općinskom sudu je u ponovnom postupku bio potreban vremenski period od približno 15 godina da donese drugu meritornu odluku (12. januara 2015. godine), koju je preinačio Kantonalni sud. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u preduzimanju procesnih radnji postupao sa većom efikasnošću, gdje je po apelantovim žalbama na navedene prvostepene presude odlučivao u vremenskom periodu od približno pola godine. U odgovoru na apelaciju Općinski sud nije ponudio opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Navedeno znači da je Općinski sud bio obavezan da na odgovarajući način upravlja predmetnim postupkom, da u razumnim rokovima preduzima procesne radnje kako bi parnične stranke blagovremeno došle do pravosnažne sudske odluke, kojom bi bilo riješeno njihovo pravno pitanje.
27. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka, koji je okončan 18 godina nakon što je apelant stupio kao parnična stranka u predmetni parnični postupak navedenom presudom Kantonalnog suda, za čiju dužinu je u odlučujućoj mjeri odgovoran Općinski sud, ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
29. Apelant je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 150,00 KM za svaku godinu od kada je kao parnična stranka stupio u predmetni postupak. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
30. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu nepostupanja suda u predmetu, odnosno nedonošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
31. U konkretnom slučaju, s obzirom na to da se radi o predmetu koji ne zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu odlaganja donošenja odluke, a nakon što je apelant stupio u parnični postupak, trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantu treba da se isplati je 2.700,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
32. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII. Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je predmetni parnični postupak 18 godina nakon što je apelant stupio u parnicu kao tuženi okončan Presudom Kantonalnog suda broj 20 0 P 007727 15 Gž od 3. jula 2015. godine, za čiju dužinu je u odlučujućoj mjeri odgovoran Općinski sud, koji u predmetnom postupku nije postupao efikasno kao Kantonalni sud, a u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka čija dužina ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.
34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman