Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5161/13 (N. M. i drugi)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5161/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine, u predmetu broj AP-5161/13, rješavajući apelacije Niaza Murića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Niaz Murić zbog uništenja njegove imovine u toku rata;

Halida Nuhanović protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 027962 14 Gž 2 od 27. novembra 2014. godine;

Adnan Pervan protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 023735 13 Gž od 17. decembra 2014. godine;

Milan Mitrović protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 008317 13 Uvp od 5. februara 2016. godine;

Goran Pranjić-M-Lukić zbog nepostupanja po prigovorima podnesenim RMC Safet Mujić Mostar;

Vukosava Vukelić protiv presude Okružnog suda u Banjaluci 11 0 U 015033 14 U od 15. jula 2015. godine;

Fevzo Džafić zbog neizvršenja rješenja Komisije za implementaciju člana 152. Zakona o radu - Ministarstva rada i boračko – invalidske zaštite Republike Srpske broj 05/5-6704/VN, od 1. februara 2013. godine;

"EXTREM-INŽINJERING" d.o.o. Sarajevo protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 59 0 Ps 000224 15 Rev od 13.

avgusta 2015. godine;

Milka Đurić zbog dužine trajanja postupka utvrđivanja prava na invalidsku penziju;

Ismet Tahirović protiv presude Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 027692 13 P od 15. januara 2016. godine;

A.H. protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 St 100487 15 Pž od 11. decembra 2015. godine;

zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

AP 5161/13

1. Niaz Murić iz Tržačke Raštele (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 14. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog uništenja njegove imovine u toku rata. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant zbog uništenja njegove imovine podnio 4. avgusta 2006. godine krivičnu prijavu Kantonalnom tužilaštvu Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) protiv nepoznatog izvršioca zbog krivičnog djela iz člana 142. stava 1 preuzetog KZ SFRJ (član 173. stav 1. tačka f u vezi sa članom 180. KZ BiH). Naredbom Kantonalnog tužilaštva broj T01 0 KTNRZ 0003719 10 od 19. marta 2014. godine obustavljena je istraga, jer nije bilo dovoljno dokaza da je nepoznati izvršilac ili više njih počinilo krivično djelo. Apelant je 26. marta 2014. godine podnio prigovor Kantonalnom tužilaštvu. Rješenjem Kantonalnog tužilaštva broj TO1 KTK 0003719 14 od 4. juna 2016. godine apelantova pritužba odbijena je kao neosnovana. Apelant u apelaciji navodi da se do podnošenja apelacije nije obraćao nijednoj sudskoj instanci, pa nije ni dobio sudsku odluku protiv koje bi koristio pravne lijekove, već se neposredno obratio Ustavnom sudu i traži da Ustavni sud donese odluku kojom će utvrditi da je uništenjem njegove imovine došlo do povrede njegovog prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

2. U konkretnom slučaju apelant nije pokrenuo sudski postupak radi utvrđenja da je došlo do uništenja imovine i zaštite njegovih imovinskih prava, tako da nije došao do konačne odluke o kojoj bi Ustavni sud mogao odlučivati.

AP 406/15

3. Halida Nuhanović iz Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Miroslav Prerad, advokat iz Banjaluke podnijela je 26. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 027962 14 Gž 2 od 27. novembra 2014. godine. Apelantica je podnijela tužbu Osnovnom sudu u Banjaluci radi naknade nematerijalne štete u iznosu od 120.000 KM i materijalne štete u iznosu od 5000 KM. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 027962 07 P od 26. avgusta 2014. godine apelanticin tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 120.000 KM, te naknade materijalne štete u iznosu od 5000 KM odbijen je kao neosnovan i apelantici naloženo da plati troškove parničnog postupka u iznosu od 2625 KM sa zakonskim zateznim kamatama. Osporenim rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 027962 14 Gž 2 od 27. novembra 2014. godine apelanticina žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.

4. Ustavni sud zapaža da je apelantica imala mogućnost da u parničnom postupku radi naknade štete u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. i 2. Zakona o parničnom postupku RS (Službeni glasnik RS br 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) izjavi reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 027962 14 Gž 2 od 27. novembra 2014. godine.

AP 897/15

5. Adnan Pervan iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastuap Asif Plećan, advokat iz Sarajeva podnio je 27. februara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 023735 13 Gž od 17. decembra 2014. godine. Presudom Osnovnog sudua Sokocu broj 89 1 P 023735 11 P od 25. septembra 2012. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 023735 13 Gž od 17. decembra 2014. godine apelantova tužba radi naknade štete v.sp. 13000 odbijena je kao neosnovana.

6. Ustavni sud zapaža da apelant nije iskoristio mogućnost da u parničnom postupku radi naknade štete u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. i 2. Zakona o parničnom postupku RS (Službeni glasnik RS br 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) izjavi reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 023735 13 Gž od 17. decembra 2014. godine.

AP 1508/15

7. Milan Mitrović iz Gradiške (u daljnjem tekstu: apelant) koje zastupa Dragana Blagojević, advokat iz Gradiške podnio je 31. marta 2015. apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 008317 13 Uvp od 5. februara 2016. godine. Rješenjem Područne jedinice Prnjavor broj 21.36/473-4a-73/09 od 10. juna 2009. godine koje postalo pravosnažno 10. jula 2009. godine usvojen je prijedlog Republike Srpske da se u svrhu izgradnje autoputa Banjaluka-Doboj eksproprišu apelantove nekretnine navedene u izreci rješenja. Zaključkom Područne jedinice Prnjavor broj 21.36/473-4a-73/09 od 7. jula 2011. godine apelantov zahtjev za eksproprijaciju preostalih nepokretnosti odbačen je kao neblagovremen uz obrazloženje da je zahtjev podnesen nakon što je rješenje o eksproprijaciji od 10. juna 2009. godine postalo pravosnažno dana 10. jula 2009. godine, odnosno nakon proteka roka iz člana 11. Zakona o eksproprijaciji. Rješenjem Republičke uprave za geodetske upravne i imovinsko pravne poslove RS (u daljnjem tekstu: Republička uprava RS) broj 21.05/473-164/11 od 15. septembra 2011. godine apelantova žalba protiv zaključka Područne jedinice Prnjavor broj 21.36/473-4a-73/09 od 7. jula 2011. godine odbijena je kao neosnovana. U konkretnom slučaju osporenom presudom zahtjev za preispitivanje presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 008317 11 U od 13. marta 2013. godine uvažen je, presuda preinačena na način da je apelantova tužba protiv rješenja Republičke uprave RS broj 21.05/473-164/11 od 15. septembra 2011. godine odbijena kao neosnovana i rješenje potvrđeno.

8. Ustavni sud zapaža da je apelant imao mogućnost da u skladu sa odredbama člana 11. Zakona o eksproprijaciji (Službeni glasnik RS br.11/06, 37/07 i 110/08) u propisanom roku podnese zahtjev za eksproprijaciju preostalih nepokretnosti.

AP 2791/15

9. Goran Pranjić-M-Lukić iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 4. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nepostupanja po prigovorima podnesenim RMC Safet Mujić Mostar. Apelant je 13. oktobra 2014. godine i 29. oktobra 2014. godine podnio prigovore RMC Safet Mujić Mostar u kojima je naveo pritužbe na rad zaposlenih. U apelaciji navodi da nije dobio odgovore na podnesene pritužbe.

10. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant imao mogućnost da se zbog odlučivanja po prigovorima podnese žalbu zbog ćutanja administracije Ministarstvu zdravlja HNK te mogućnost pokretanja upravnog spora, međutim apelant nije pokrenuo nikakav postupak radi zaštite svojih prava, tako da nije došao do konačne odluke o kojoj bi Ustavni sud mogao odlučivati. AP 4281/15

11. Vukosava Vukelić iz Nove Topole (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 15. septembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banjaluci 11 0 U 015033 14 U od 15. jula 2015. godine. Zaključkom Odjeljenja za boračko invalidsku zaštitu Opštine Gradiška broj 07-534-1/12 od 26. septembra 2012. godine koje je potvrđeno rješenjem Ministarsta rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske broj 16-03/4-1-3-534-39/2012 od 13. avgusta 2014. godine apelanticin zahtjev za utvrđivanje statusa člana porodice umrle civilne žrtve rata i prava na porodičnu invalidninu po osnovu umrlog supruga odbačen je kao nedopušten, jer apelantica propustila rok propisan članom 2. stav 1 Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata (Službeni glasnik RS broj 24/10). Presudom Okružnog suda od 15. jula 2015. godine apelanticina tužba protiv rješenja Ministarstva od 13. avgusta 2014. godine odbijena je kao neosnovana. Apelantica je takođe zatražila isplatu naknade štete u iznosu od 5000 KM.

12. Ustavni sud zapaža da je apelantica imala mogućnost da u skladu sa čl. 2., 33 i 34. Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata (Službeni glasnik RS broj 24/10) u propisanom roku podnese zahtjev za utvrđivanje statusa člana porodice umrle civilne žrtve rata i zahtjev za utvrđivanje prava na porodičnu invalidninu.

AP 5548/15

13. Fevzo Džafić iz Sanskog Mosta (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Rade Ćulibrk, advokat iz Banjaluke podnio je 15. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja Komisije za implementaciju člana 152. Zakona o radu - Ministarstva rada i boračko – invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Komisija za implementaciju člana 152.), broj 05/5-6704/VN, od 1. februara 2013. godine kojim mu je priznato pravo na otpremninu.

14. Ustavni sud zapaža da apelant u skladu sa odredbama člana 3. stav. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10 i 57/12) nije pokrenuo postupak izvršenja rješenja broj 05/5-6704/VN, od 1. februara 2013. godine. AP 94/16

15. "EXTREM-INŽINJERING" d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Edin Šabanović, advokat iz Sarajeva podnio je 11. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 59 0 Ps 000224 15 Rev od 13. avgusta 2015. godine. Presudom Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 59 0 Ps 000224 08 Ps od 29. aprila 2013. godine u parničnom postupku radi isplate duga v.sp. 357.295,20 KM apelantov tužbeni i protivtužbeni zahtjev odbijeni su kao neosnovani. Rješenjem Okružnog suda u Bijeljini broj 59 Ps 000224 08 Ps od 10. februara 2015. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova revizija protiv presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 59 0 Ps 000224 13 Pž od 22. decembra 2014. godine (kojom je pravosnažno okončan privredni spor odbijanjem žalbe apelanta protiv prvostepene presude). Rješenjem Višeg privrednog suda broj 59 0 Ps 000224 15 Pž od 9. aprila 2015. godine žalba apelanta protiv rješenja Okružnog suda broj 59 Ps 000224 08 Ps od 10. februara 2015. godine odbijena je kao neosnovana. Rješenjem Vrhovnog suda od 13. avgusta 2015. godine apelantova revizija protiv rješenja Višeg privrednog suda broj 59 0 Ps 000224 15 Pž od 9. aprila 2015. godine odbijena je kao neosnovana i rješenje potvrđeno.

16. Ustavni sud zapaža da apelant u skladu sa članom 237. st 1. Zakona o parničnom postupku RS (Službeni glasnik RS 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13) nije u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 59 0 Ps 000224 13 Pž od 22. decembra 2014. godine.

AP 365/16

17. Milka Đurić iz Zvornika (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Radivoje Lazarević, advokat iz Zvornika podnijela je 20. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka utvrđivanja prava na invalidsku penziju. Rješenjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske broj 3062029532 od 13. avgusta 2010. godine apelantici je utvrđeno pravo na srazmjerni dio invalidske penzije u Republici Srpskoj u iznosu od 143,10 KM. Rješenjem Filijale Bijeljina 3062029532 od 12. novembra 2014. godine koje je doneseno u izvršenju rješenja Fonda Republike Srpske od 15. jula 2014. godine, te presude Okružnog suda u Bijelini broj 12 0 U 004565 14 U od 8. jula 2014. godine ostvarila je pravo na srazmjerni dio invalidske penzije shodno Sporazumu o međusobnim pravima i obavezama u sprovođenju penzijskog i invalidskog osiguranja u BiH počev od 20. oktobra 2009. godine u mjesečnom iznosu od 143,10 KM. Rješenjem Fonda Republike Srpske broj 3062029532 od 24. februara 2015. godine apelantica žalba je uvažena, poništeno rješenje Filijale Bijeljina od 12. novembra 2014. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno odlučivanje.

18. Ustavni sud zapaža da je apelantica imala mogućnost da u skladu sa članom 231. Zakona o opštem upravnom postupku (Službeni glasnik Republike Srpske br. 13/02, 87/07-ispravka i 50/10) podnese žalbu drugostepenom organu, zbog nedonošenja rješenja prvostepenog organa odnosno da pokrene upravni spor u skladu sa članom 17. Zakona o upravnom sporu (Službeni glasnik Republike Srpske 109/05 i 63/11) kojim je propisano da ako drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnom propisu određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv rješenja prvostepenog organa, a ne donese ga ni u daljem roku od 15 dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.

AP 466/16

19. Ismet Tahirović iz Republike Slovenije (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 4. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 027692 13 P od 15. januara 2016. godine. U konkretnom slučaju osporenom presudom u parničnom postupku radi utvrđenja bračne stečevine utvrđeno je da bračnu stečevinu tužiteljice S.T. i apelanta kao tuženog čini nedovršena porodična stambena zgrada, bliže opisana u izreci presude i određeno da se nakon pravosnažnosti presude, a na zahtjev tužiteljice S.T. u zemljišnoj knjizi izvršiti prenos prava jedne polovine suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina apelanta kao tuženog u korist tužiteljice S.T., a u katastarskom operatu prenos jedne polovine posjeda istih nekretnina sa apelanta tuženog u korist tužiteljice S.T. sve prema skici vještaka geometra S.K. od 26.11.2015.godine, koja skica čini sastavni dio presude.

20. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 203. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine FBiH br. 53/03, 73/05 i 19/06) podnio žalbu u propisanom roku protiv presude Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 027692 13 P od 15. januara 2016. godine.

AP 618/16

21. A.H. iz Visokog (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 6. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 St 100487 15 Pž od 11. decembra 2015. godine. Rješenjem Općinskog suda u Živinicama broj 43 0 Sp 100487 13 St od 22. oktobra 2015. godine u stečajnom postupku nad preduzećem JKP Gradska groblja Visoko doo Visoko, stavom prvim izreke, potvrđen je stečajni plan podnesen dana 24.11.2014, godine i ispravak stečajnog plana podnesen dana 04.12.2015, godine od strane stečajnog upravitelja V.M. sa dopunom izglasanom i usvojenom na ročištu navedena u izreci rješenja. Stavom drugim izreke prvostepenog rješenja je određen nadzor nad ispunjenjem plana, te je određeno da će nadzor vršiti stečajni upravitelj do 31.12.2017.godine. Stavom trećim izreke prvostepenog rješenja je određeno da isto stupa na snagu danom njegove pravosnažnosti, a djeluje prema svim povjerioeima stečajnog dužnika, bez obzira da li su prijavili svoja potraživanja ili učestvovali u stečajnom postupku. Stavom četvrtim izreke prvostepenog rješenja je određeno da Stečajni plan podnesen dana 24.11.2014.godine i ispravak stečajnog plana podnesen dana 04.12.2015.godine je sastavni dio ovog rješenja. Apelant je kao stečajni povjerilac opšteg isplatnog reda podnio žalbu Kantonalnom sudu protiv rješenja Općinskog suda u Živinicama broj 43 0 Sp 100487 13 St od 22. oktobra 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 St 100487 15 Pž od 11. decembra 2015. godine žalba apelanta odbačena je kao neblagovremena.

22. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 11. stav 2. Zakona o stečajnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine FBiH br. 29/03, 32/04 i 42/06) podnio žalbu u propisanom roku protiv rješenja Općinskog suda u Živinicama broj 43 0 Sp 100487 13 St od 22. oktobra 2015. godine.

Spajanje predmeta

23. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 5161/13. Apelacioni navodi

24. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali

25. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

26. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

27. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

28. Imajući u vidu odredbe člana 74. Pravila Ustavnog suda, prema kojim Ustavni sud može, izuzetno, odrediti naknadu nematerijalne štete u slučaju da utvrdi povredu ljudskih prava, te imajući u vidu odluku o dopustivosti u predmetu broj AP 4281/15, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelanticinog prijedloga za naknadu nematerijalne štete.

29. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman