Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4576/13 (O. J.)

Odluka donesena 10. 11. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
  • Krivični postupak
  • Troškovi postupka
  • Izvršni postupak
  • Izvršenje
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4576/13

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 11. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4576/13, rješavajući apelaciju Olivera Jakeševića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. studenog 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Olivera Jakeševića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 I 100136 13 Gži od 18. rujna 2013. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Oliver Jakešević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupaju Mario Bogdanović i Anđela Ljubić Čović, odvjetnici iz Mostara, podnio je 8. studenog 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 I 100136 13 Gži od 18. rujna 2013. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Kantonalnog javnog pravobraniteljstva Mostar (u daljnjem tekstu: Pravobraniteljstvo) koje zastupa Hercegovačko-neretvanski kanton (HNK) zatraženo je 5. travnja 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Pravobraniteljstvo je dostavilo odgovor na apelaciju 13. travnja 2016. godine, a Kantonalni sud 18. travnja 2016. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Postupak u povodu apelantova zahtjeva za naknadu troškova kaznenog postupka

5. Protiv apelanta je vođen kazneni postupak koji je pravomoćno okončan oslobađajućom Presudom Kantonalnog suda broj K-16/05 od 13. listopada 2005. godine, koja je potvrđena Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Kž 552/05 od 26. siječnja 2006. godine.

6. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za isplatu troškova kaznenog postupka, podnesenom 5. svibnja 2006. godine, Kantonalni sud je donio Rješenje broj K 16/05 od 27. lipnja 2011. godine kojim je određeno da se apelantu ima „isplatiti iz budžetskih sredstava“ iznos od 23.676,93 KM na račun (pobliže opisan u izreci tog rješenja).

7. Odlučujući povodom priziva koji je apelant podnio protiv navedenog rješenja, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 07 0 K 005647 11 Kv od 10. listopada 2011. godine kojim je djelomično uvažio apelantov priziv i preinačio osporeno rješenje tako što je odredio da se apelantu umjesto iznosa od 23.676,93 KM ima isplatiti iznos od 25.788,34 KM. Kantonalni sud je ocijenio neutemeljenim apelantov zahtjev da se u rješenju kojim se odlučuje o visini troškova navede broj računa proračunskih sredstava i naziv institucije čija su proračunska sredstva jer to nije navedeno u odredbi članka 203. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH) u kojoj je za slučaj obustave postupka, oslobađajuće ili odbijajuće presude, između ostalog, navedeno „da troškovi krivičnog postupka iz člana 199. stav 2. tač. a)-f) ZKPFBiH kao i nužni izdaci i nagrada branioca padaju na teret budžetskih sredstava“. Parnični postupak

8. S obzirom da Kantonalni sud u kaznenom postupku ni nakon proteka tri mjeseca nije donio odluku o apelantovom zahtjevu od 5. svibnja 2006. godine za donošenja rješenja o naknadi troškova kaznenog postupka, apelant je u međuvremenu pokrenuo parnični postupak protiv HNK radi isplate naknade troškova postupka.

9. Presudom Općinskog suda broj 58 0 P 041032 08 P od 8. srpnja 2010. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 041032 10 Gž od 2. lipnja 2011. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu HNK isplati iznos od 28.376,50 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 28. ožujka 2008. godine do isplate, uz naknadu parničnih troškova.

10. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 041032 11 Rev od 27. studenog 2012. godine apelantova revizija je usvojena, presuda Kantonalnog suda je ukinuta i predmet je vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. U ponovnom postupku Kantonalni sud je donio Presudu broj 58 0 P 041032 13 Gž2 od 10. lipnja 2013. godine kojom je uvažio apelantov priziv, prvostupanjsku Presudu Općinskog suda broj 58 0 P 041032 08 P od 8. srpnja 2010. godine preinačio na način da je HNK obvezan apelantu isplatiti iznos od 28.376,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 28. ožujka 2008. godine do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.543,80 KM.

12. U obrazloženju presude je navedeno da iz činjeničnog utvrđenja Općinskog suda proizlazi da među parničnim strankama nije bilo sporno da je protiv apelanta vođen kazneni postupak koji je pravomoćno okončan oslobađajućom presudom u razdoblju kada je bio na snazi Zakon o kaznenom postupku do 1. kolovoza 2003. godine („Službene novine FBiH“ br. 43/98 i 23/99 - u daljnjem tekstu: raniji ZKPFBiH), kao i od 1. kolovoza 2003. godine do okončanja postupka prema Zakonu o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10 - u daljnjem tekstu: važeći ZKPFBiH), te da je, u smislu članka 452. stavak 3. važećeg ZKPFBiH, pravomoćno okončan prema ranijem ZKPFBiH. Također nije bilo sporno da je apelant u kaznenom postupku angažirao odvjetnika kao branitelja i da su iz toga proizašli troškovi zastupanja.

13. Kantonalni sud je dalje naveo da je u smislu odredbi članka 92. stavak 1. ranijeg ZKPFBiH, koji se u konkretnoj pravnoj stvari imao primijeniti, kazneni sud morao u presudi izreći da troškovi kaznenog postupka iz članka 88. stavak 2. toč. od 1. do 5. tog zakona, kao i nužni izdaci okrivljenog i nužni izdaci i nagrada branitelju, padaju na teret sredstava suda, što jasno određuje tko je dužan snositi troškove postupka, a to je HNK.

14. Prema mišljenju Kantonalnog suda, Općinski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje izveo pogrešan zaključak da ne postoji zakonska osnova da se HNK u parnici obveže na isplatu troškova kaznenog postupka, pa je odlučio kao u izreci presude.

Izvršni postupak vezan za izvršenje rješenja donesenog u kaznenom postupku

15. Apelant je 13. listopada 2011. godine protiv HNK kao izvršenika Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje Rješenja Kantonalnog suda br. K 16/05 od 27. lipnja 2011. godine i 07 0 K 005647 11 Kv od 10. listopada 2011. godine zapljenom novčanih sredstava izvršenika koja se nalaze na njegovom žiro-računu kod UniCredit bank d. d. i prijenosom tih sredstava na apelantov račun. Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 I 100136 13 11 I od 21. listopada 2011. godine dozvolio predloženo izvršenje.

16. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 I 100136 11 I od 22. lipnja 2012. godine djelomično je usvojen prigovor izvršenika, te mu je ostavljen rok od osam dana, računajući od dana prijema rješenja, za dobrovoljno ispunjenje obveze i određeno je da će rješenje o izvršenju u ovom dijelu po proteku tog roka proizvoditi pravno dejstvo. Predmetnim rješenjem, prigovor izvršenika u ostalom dijelu je odbijen kao neutemeljen.

17. Kantonalni sud je Rješenjem broj 58 0 I 100136 13 Gži od 18. rujna 2013. godine uvažio priziv izvršenika i preinačio osporeno rješenje tako što je usvojio prigovor i stavio van snage Rješenje o izvršenju broj 58 0 I 100136 13 11 I od 21. listopada 2011. godine i odbacio prijedlog za izvršenje.

18. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je u skladu sa člankom 27. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj navedeni tražitelj izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, te da Sud u smislu članka 36. ZIP-a dozvoljava izvršenje samo ako je u skladu sa izvršnom ispravom, kao i da u izvršnom postupku važi načelo formalnog legatiteta kod određivanja izvršenja na temelju izvršne isprave. U svezi s tim, Kantonalni sud je istaknuo da je točno da Kantonalni sud ne može biti stranka u postupku i da za obveze Suda odgovara Kanton, ali Kanton nije označen u izvršnoj ispravi, a izvršenje se može dozvoliti samo ako je identično izvršnoj ispravi kako u označenju tražitelja izvršenja tako i izvršenika i činidbe, pa kako izvršenik u izvršnoj ispravi nije HNK kojeg je apelant označio kao izvršenika u prijedlogu za izvršenje, to je shodno navedenom odlučio kao u izreci rješenja.

Izvršni postupak u odnosu na presudu donesenu u parničnom postupku

19. Apelant je podnio prijedlog za izvršenje protiv HNK na temelju izvršne isprave Presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 041032 13 Gž2 od 10. lipnja 2013. godine.

20. Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 P 041032 13 I od 3. rujna 2013. godine odredio predloženo izvršenje.

21. Protiv navedenog rješenja HNK je izjavio prigovor.

22. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 P 041032 od 10. prosinca 2013. godine, koje je postalo pravomoćno, odbijen je kao neutemeljen prigovor HNK na Rješenje o izvršenju broj 58 0 P 041032 od 3. rujna 2013. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

23. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Ističe da je osporeno rješenje Suda proizvod uskog tumačenja zakonske odredbe, te da sudska praksa Kantonalnog suda dovodi apelanta u takav položaj da mu je onemogućeno ostvariti svoja prava iz pravomoćnog rješenja kojim je određeno da mu se isplate troškovi obrane u kaznenom postupku. Ukazuje da je upravo Kantonalni sud, koji donio izvršnu ispravu Rješenje broj 07 0 K 005647 11 Kv od 10. listopada 2011. godine (kojim je apelantu priznao troškove) u kojoj je odbio apelantove navode glede označavanja dužnika (HNK), kasnije, u postupku izvršenja navedene izvršne isprave, odbacio apelantov prijedlog za izvršenje jer je izvršenik označen suprotno izvršnoj ispravi.

b) Odgovor na apelaciju

24. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istaknuo da je apelacija neutemeljena, te naveo da je apelant protiv tuženog HNK u predmetu Općinskog suda broj 58 0 P 041132 13 I podnio prijedlog za izvršenje na temelju izvršne isprave, Presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 041032 13 Gž 2 od 10. lipnja 2013.godine, kojom je HNK obvezan apelantu isplatiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 28.376,50 KM s kamatom i da je Općinski sud donio pravomoćno Rješenje o izvršenju broj 58 0 P 041132 13 I od 10. prosinca 2013. godine.

25. Pravobraniteljstvo je također navelo da je apelacija neutemeljena, te da apelant, u stvari, zloupotrebljava pravo na podnošenje apelacije i pokušava ishoditi duplu isplatu, odnosno dvije izvršne isprave po istoj osnovi, pri čemu se Rješenje o izvršenju broj 58 0 P 041132 13 I od 10. prosinca 2013. godine „nalazi na čekanju kod nadležne banke“.

V.Relevantni propisi

26. Zakon o ovršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 30.

Prijelaz tražbine ili obveze […] (2) Ovrha se određuje i protiv treće osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao ovršenik ako tražitelj ovrhe javnom ili po zakonu ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je ta osoba na zakonit način preuzela dug iz ovršne isprave ili je taj dug po zakonu obvezna izmiriti. Ako se obveza treće osobe na ispunjenje duga ospori, stranke prije ovrhe to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.

27. Zakon o sudovima u Bosni i Hercegovini („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06 i 63/10, sa ispravkom u br. 72/10, 7/13) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 68. stavak 1.

Sredstva za rad Vrhovnog suda Federacije osigurava Federacija.

Sredstava za rad kantonalnih i općinskih sudova osiguravaju kantoni.

28. Zakon o kaznenom postupku („Službene novine FBiH“ br. 43/98 i 23/99) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 92. stavak 1.

Kad se obustavi kazneni postupak ili kad se donese presuda kojom se okrivljeni oslobađa od optužbe ili kojom se optužba odbija, izreći će se u rješenju, odnosno presudi da troškovi kaznenog postupka iz članka 88. stavak 12. toč. 1. do 5. ovog zakona, kao i nužni izdaci okrivljenog i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret sredstava suda, […]

29. U Zakonu o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10 i 8/13) relevantne odredbe glase:

Članak 203. st. 1. i 4.

Troškovi postupka u slučaju obustave postupka oslobađajuće ili odbijajuće presude (1) Kad se kazneni postupak obustavi ili kad se donese presuda kojom se optuženik oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija, izreći će se u rješenju odnosno presudi da troškovi kaznenog postupka iz članka 199. stavka 2. toč. od a) do f) ovoga Zakona, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, osim u slučajevima određenim u stavku 2. ovoga članka.

(4) Ako zahtjev za naknadu nužnih izdataka i nagrade iz stavka 1. ovoga članka ne bude usvojen ili sud o njemu ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, optuženik i branitelj imaju pravo tražbine ostvarivati u parničnom postupku […].

VI.Dopustivost

30. U skladu sa člankom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

31. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

32. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenja Kantonalnog suda broj 58 0 I 100136 13 Gži od 18. rujna 2013. godine (kojim je u konačnici odbačen njegov prijedlog za izvršenje rješenja donesenog u kaznenom postupku) protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporeno rješenje apelant je primio 2. listopada 2013. godine a apelacija je podnesena 8. studenog 2013. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

33. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4). Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII.Meritum

34. Apelant osporava rješenje Kantonalnog suda, tvrdeći da mu je tim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

35. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

36. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje da:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom.

37. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegova prava na pravično suđenje došlo u izvršnom postupka zbog nemogućnosti da realizira svoje potraživanje po osnovi rješenja o naknadi troškova postupka. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Temeljno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. ožujka 1997. godine) u kojoj je Europski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od bilo kojeg suda mora biti promatrano kao sastavni dio postupka u smislu članka 6. Europske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Europski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba promatrati kao integralni dio suđenja u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Na temelju navedenog, članak 6. stavak 1. Europske konvencije je primjenjiv u konkretnom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati je li postupak pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije.

38. Dalje, Ustavni sud ukazuje na to da država ima pravo i obvezu funkcionalno organizirati svoj pravni sustav. Pravni sustav mora biti efikasan i omogućiti svakome da iskoristi prednosti tog sustava prilikom utvrđivanja, između ostalih, građanskih prava u smislu članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. To znači da pravo pristupa sudu predstavlja element inherentan pravu iskazanom u članku 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Europski sud, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. veljače 1975. godine, Serija A, broj 18, stavak 36.).

39. Ipak, postoji opravdano ograničenje prava pristupa sudu, kao i ograničenje ostvarivanja građanskih prava u određenim slučajevima koji su potrebni da bi pravni sustav pravilno funkcionirao. Koja će se ograničenja nametnuti ovisi o konkretnom pravnom sustavu države, uzimajući u obzir, prije svega, mogućnosti i potrebe zajednice i pojedinaca (vidi Europski sud, Belgijski jezični slučaj, presuda od 9. veljače 1967. godine, Serija A, broj 6, stavak 5.).

40. U okviru tih ograničenja, glede ostvarivanja građanskih prava, ubrajaju se i norme koje određuju subjekte koji su odgovorni za poštovanje građanskih prava - u konkretnom slučaju subjekte od kojih se može zahtijevati isplata troškova kaznenog postupka, odnosno aktivna legitimiranost u procesnopravnom postupku. To pitanje treba biti efikasno i jasno regulirano pravnim propisima, a tumačenje i primjena tih propisa je zadatak redovitih sudova u svakom konkretnom slučaju. Ovo ograničenje ima za cilj da se fokusira odgovornost kod određenih subjekata i da postupak za ostvarivanje građanskih prava bude olakšan. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da nositelj građanskih prava ima obvezu ostvarivati svoja prava isključivo u odnosu na odgovorne subjekte. Ustavni sud je, pri tome, ograničen na pitanja kontrole eventualne zlouporabe tog prava i obveze redovitih sudova zbog toga što Ustavni sud nije nadležan ocjenjivati utvrđeno činjenično stanje ili tumačenje i način na koji redoviti sudovi primjenjuju zakon, osim u slučaju kada je to potrebno da bi se utvrdilo jesu li prekršena ustavna prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 31/03).

41. U konkretnom slučaju, apelant tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer je onemogućen ostvariti izvršenje pravomoćne sudske odluke zbog stajališta Kantonalnog suda da se izvršenje ne može provesti na računu treće osobe HNK jer je u prijedlogu za izvršenje kao izvršenik označen HNK koji nije bio označen u izvršnoj ispravi.

42. Ustavni sud zapaža da je u svojoj praksi više puta razmatrao slično pravno pitanje, odnosno situaciju da je apelantima onemogućeno izvršenje sudske odluke zato što u prijedlogu za izvršenje kao izvršenik nije naveden kanton, nego pravna osoba koja kod njega ima otvoren transakcijski račun, onemogućeno izvršenje sudske odluke.

43. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1472/07 od 22. listopada 2009. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) kojom je utvrdio povredu prava na pravično suđenje u situaciji kad je utvrđeno da je nedopušteno izvršenje radi namirenja novčanih potraživanja na novčanim sredstvima na transakcijskom računu Ministarstva financija Zeničko-dobojskog kantona, pri čemu je bilo nesporno da je tužena, tj. izvršenik (škola), pravna osoba - javna ustanova i da je proračunski korisnik kojoj sredstva za rad osigurava osnivač, tj. Zeničko-dobojski kanton, te da tužena nema drugi način financiranja i osiguranja novčanih sredstava. U predmetnoj odluci Ustavni sud je zaključio da je arbitrarno obrazloženje presude Vrhovnog suda, prema kojem Zeničko-dobojski kanton u vođenim postupcima nije bio pasivno legitimiran, te da je zbog toga izvršenje na njegovom transakcijskom računu nezakonito, jer je učinjeno iluzornim izvršenje sudske odluke koje predstavlja integralni dio „suđenja“ u smislu članka 6. Europske konvencije.

44. Također, Ustavni sud podsjeća da je slično pravno pitanje, odnosno situaciju kada je usvajanjem prigovora Zeničko-dobojskog kantona u izvršnom postupku, zato što u prijedlogu za izvršenje kao izvršenik nije naveden Zeničko-dobojski kanton, nego pravna osoba koja kod njega ima otvoren transakcijski račun, onemogućeno izvršenje sudske odluke, razmatrao i u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1603/08 od 13. listopada 2010. godine (do objavljivanja dostupna i na www.ustavnisud.ba) te je, pozivajući se na zaključke i obrazloženja iz citirane odluke broj AP 1472/07, zaključio da je i u konkretnom slučaju učinjeno iluzornim izvršenje pravomoćne presude koje predstavlja integralni dio „suđenja“ u smislu članka 6. Europske konvencije, te je našao da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije.

45. U konkretnom slučaju apelant je podnio prijedlog za izvršenje rješenja Kantonalnog suda donesenog u kaznenom postupku kojim je određeno da se apelantu ima „isplatiti iz budžetskih sredstava“ iznos od 23.676,93 KM na račun (pobliže opisan u izreci tog rješenja). Ustavni sud zapaža da je odredbom članka 92. stavak 1. ranijeg ZKPFBiH, koji se imao primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari, pa je kazneni sud u izreci rješenja naveo da troškovi kaznenog postupka iz članka 88. stavak 2. toč. od 1. do 5. tog zakona, kao i nužni izdaci okrivljenog i nužni izdaci i nagrada branitelju, padaju na teret sredstava suda. Ustavni sud dalje zapaža da je odredbom članka 203. stavak 1. važećeg ZKPFBiH propisano da za slučaj obustave postupka, oslobađajuće ili odbijajuće presude troškovi kaznenog postupka iz članka 199. stavak 2. toč. a)-f) ZKPFBiH, kao i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava. Konačno, odredbom članka 68. stavak 1. Zakona o sudovima u Bosni i Hercegovini je propisano da sredstva za rad kantonalnih i općinskih sudova osiguravaju kantoni. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da navedene odredbe jasno određuju tko je dužan snositi troškove postupka, odnosno tko je odgovoran za izvršenje obveze, a to je u konkretnom slučaju, s obzirom na sjedište Suda, HNK. Ustavni sud također zapaža da je i Kantonalni sud u parničnom postupku koji je apelant pokrenuo protiv HNK, zbog toga što Kantonalni sud nije u zakonom propisanom roku odlučio o apelantovom zahtjevu za isplatu troškova kaznenog postupka, zaključio da je HNK pasivno legitimiran u toj parnici jer troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava. Iz navedenog nespornim proizlazi da je izvršni sud, postupajući u postupku izvršenja rješenja o troškovima postupka donesenog u kaznenom postupku, apelantu nametnuo ograničenje kojim je umjesto da „postupak za ostvarivanje građanskih prava bude olakšan, kako to proizilazi iz naprijed navedenih stavova Evropskog suda“, pretjerano formalnim tumačenjem relevantnih odredbi ZIP-a otežao postupak budući da je apelant za ostvarivanje svog, već pravomoćno utvrđenog prava za isplatu troškova postupka „iz budžetskih sredstava“, morao voditi novi parnični postupak i novi izvršni postupak.

46. Imajući u vidu navedeno, kao i zaključke i obrazloženja iz prethodno navedenih odluka, koji su u cijelosti primjenjivi i na predmetni slučaj, Ustavni sud apelantove navode ocjenjuje kao utemeljene, pa zaključuje da je i u konkretnom slučaju učinjeno iluzornim izvršenje pravomoćne odluke koje predstavlja integralni dio „suđenja“ u smislu članka 6. Europske konvencije. U svezi s tim, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije.

47. Međutim, iako je Ustavni sud u konkretnom slučaju utvrdio povredu ustavnog prava na pravično suđenje na koje se apelant pozvao, s obzirom na to da je Kantonalni sud donio Presudu broj 58 0 P 041032 13 Gž2 od 10. lipnja 2013. godine kojom je obvezao HNK da apelantu isplati troškove kaznenog postupka, te da je u izvršnom postupku doneseno pravomoćno rješenje o izvršenju navedene presude i dostavljeno banci na izvršenje, a apelant nije pred Ustavnim sudom isticao navode o nemogućnosti izvršenja pravomoćnog rješenja donesenog u tom (drugom) izvršnom postupku, Ustavni sud smatra bespredmetnim ukidanje osporenog rješenja i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje. Ovo iz razloga što Ustavni sud smatra da je u takvim okolnostima, iz kojih proizlazi da je apelant u drugom izvršnom postupku uspio realizirati svoje pravo, dovoljno to što je ukazao na propuste u izvršnom postupku.

VIII.Zaključak

48. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u slučaju kada je Kantonalni sud u izvršnom postupku uvažio priziv HNK, budući da je u prijedlogu za izvršenje kao izvršenik naveden HNK, a koji nije bio označen kao izvršenik u izvršnoj ispravi - rješenju, iako iz odredbe članka 68. stavak 1. Zakona o sudovima u Bosni i Hercegovini nesumnjivo proizlazi da izvršenik, za obveze suda koje nastanu u svezi s troškovima postupka, može biti samo HNK, čime je učinjeno iluzornim izvršenje pravomoćne odluke, što predstavlja integralni dio „suđenja“ u smislu prava na pravično suđenje.

49. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

50. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4576/13 (O. J.) | Sudska praksa | Aktio