Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1068/14 (Unis „Mor“ d.d. Bugojno)
Odluka donesena 06. 12. 2016.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Stečaj
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o stečajnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama Zakona o stečajnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stečajnom postupku
- Zakon o stečajnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1068/14
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1068/14, rješavajući apelaciju Unis „Mor“ d.d. Bugojno, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. decembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Unis „Mor“ d.d. Bugojno podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 232344 13 Pž od 18. februara 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Unis „Mor“ d.d. Bugojno (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Bugojnu, kojeg zastupa Mustafa Jusufbašić, advokat iz Bugojna, podnio je 6. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ip 232344 13 Pž od 18. februara 2014. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), te od zakonskog zastupnika Federacije BiH (u daljnjem tekstu: FBiH ili treće lice-izvršenik) zatraženo je 8. augusta 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud i Općinski sud su odgovore na apelaciju dostavili 29. odnosno 30. augusta 2016. godine. Zakonski zastupnik FBiH u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Pravomoćnom Presudom Općinskog suda u Travniku broj Ps.424/05 od 30. augusta 2007. godine tuženi Unis „Binas“ d.d. iz Bugojna je obavezan da apelantu za preuzetu robu i izvršene usluge isplati ukupan iznos od 333.303,15 KM, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te troškovima postupka.
6. Odlučujući u izvršnom postupku o apelantovom prijedlogu za izvršenje citirane presude na teret FBiH, Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 Ip 232344 12 Ip od 8. februara 2012. godine kojim je određeno predloženo izvršenje.
7. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Ip 232344 12 Ip od 14. novembra 2012. godine usvojen je prigovor trećeg lica-izvršenika, te je rješenje o izvršenju stavljeno van snage, pri čemu su ukinute sve provedene radnje i izvršni postupak obustavljen. Istim rješenjem odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova za sastavljanje odgovora na prigovor.
8. Općinski sud je, rješavajući po prigovoru trećeg lica-izvršenika, cijeneći istaknute prigovore, kao i navode istaknute u odgovoru na prigovor, zaključio da je prigovor u cijelosti osnovan. Naime, Općinski sud je uvidom u izvršnu ispravu (pravomoćnu presudu Općinskog suda u Travniku od 30. augusta 2007. godine) utvrdio da je tuženi Unis „Binas“ d.d. Bugojno obavezan da apelantu na ime preuzete robe i usluga isplati određeno novčano potraživanje. Nadalje, Općinski sud je, odlučujući o apelantovom prijedlogu za izvršenje navedene presude, donio rješenje o izvršenju kojim je određeno da je novčano potraživanje apelantu dužna isplatiti FBiH kao treće lice jer je iz dokumentacije, priložene uz prijedlog, utvrđeno da je odbijen prijedlog predlagača za otvaranje stečajnog postupka nad imovinom tuženog „Binas“ d.d. Bugojno budući da se nadležno federalno ministarstvo izjasnilo da nije saglasno da se nad imovinom navedenog privrednog društva otvori stečajni postupak, pa je u skladu sa odredbom člana 5. tačka 5. Zakona o stečajnom postupku za obaveze stečajnog dužnika solidarno odgovorna FBiH. Na osnovu takvog utvrđenja Općinski sud je zaključio da se na konkretnu pravnu situaciju treba primijeniti odredba člana 30. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) kojom je regulirano da se izvršenje određuje protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik, a što je slučaj u konkretnom slučaju, ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezan da izmiri. Citiranom odredbom je dalje propisano da ako treće lice ospori obavezu na ispunjenje duga, stranke to pitanje moraju riješiti u parničnom postupku. Stoga je, prema ocjeni Općinskog suda, neosnovan apelantov prigovor da je izvršni sud dužan razriješiti sporne činjenice s obzirom da je članom 30. stav 2. ZIP-a jasno naznačeno da ako treće lice ospori ispunjenje duga, stranke sporno pitanje moraju riješiti u parničnom postupku. Shodno svemu navedenom, Općinski sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja imajući u vidu odredbu člana 30. stav 2. u vezi sa čl. 47. i 49. sve iz ZIP-a.
9. Razmatrajući apelantovu žalbu podnesenu protiv prvostepenog rješenja Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Ip 232344 13 Pž od 18. februara 2014. godine žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. Kantonalni sud je, suprotno navodima žalbe, zaključio da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je usvojio prigovor FBiH kao trećeg lica, te rješenje o izvršenje stavio van snage i ukinuo provedene radnje. U vezi sa apelantovim žalbenim prigovorima Kantonalni sud je naveo da je tačno da nadležno ministarstvo energije, rudarstva i industrije nije dalo saglasnost da se nad imovinom privrednog društva „Binas“ d.d. otvori stečajni postupak, te da u tom slučaju za obaveze stečajnog dužnika solidarno odgovara FBiH. Međutim, odredba člana 30. stav 2. ZIP-a propisuje da se izvršenje određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri, ali ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, to pitanje stranke moraju riješiti u parničnom postupku. Shodno tome, budući da je FBiH kao treće lice osporila ispunjenje duga, stranke u postupku to pitanje moraju riješiti u parničnom postupku prije izvršenja u smislu člana 30. stav 2. ZIP-a.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da je osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U navodima apelacije se ističe da tuženi „Binas“ d.d. Bugojno nije postupio po izvršnoj ispravi jer su računi navedenog privrednog društva godinama blokirani, zbog čega apelant svoja potraživanja nije mogao naplatiti. Zbog takvog stanja povjerioci su podnijeli prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad imovinom tuženog privrednog društva, ali je prijedlog odbijen zbog toga što nadležno ministarstvo nije dalo saglasnost za otvaranje stečajnog postupka. Nadalje se apelant poziva na odredbu člana 5. stav 5. Zakona o stečajnom postupku koja propisuje da za obaveze stečajnog dužnika solidarno odgovara Federacija ako federalni ministar ne da svoju saglasnost za otvaranje stečajnog postupka. Istaknuo je još da je Vlada FBiH donijela zaključak da Federacija odgovara solidarno za obaveze namjenske industrije, pa je jasno da je FBiH u konkretnom slučaju kao treće lice pozvana da namiri dug tuženog privrednog društva „Binas“. Naglašeno je još da je Općinski sud ranije odbijao prigovore trećeg lica, pa su u velikom broju slučajeva tražioci izvršenja
- zaposlenici „Binasa“ d.d. Bugojno naplatili svoja potraživanja. Međutim, u posljednje vrijeme Općinski sud usvaja prigovore izvršenika, obustavlja postupke i upućuje ih na parnični postupak, pa sve to dovodi u sumnju nepristrasnost suda. Shodno tome, apelant ističe da je u predmetnom postupku diskriminiran i doveden u neravnopravan položaj upravo od strane suda koji treba da provodi zakon, štiti prava zasnovana na zakonu i sprečava diskriminaciju. Predloženo je da se apelacija usvoji, osporena rješenja preinače tako što će se ostaviti na snazi rješenje o izvršenju i naložiti sudu da ga dostavi bankama na provođenje.
b) Odgovor na apelaciju
11. Kantonalni sud je ocijenio neosnovanim apelantovo pozivanje na kršenja prava na pravično suđenje jer u predmetnom postupku nije proizvoljno primijenjena odredba člana 30. stav 2. ZIP-a jer je FBiH kao treće lice osporila apelantovo potraživanje, pa se to pitanje, shodno citiranoj odredbi, treba raspraviti u parničnom postupku. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
12. Općinski sud je u dogovoru na apelaciju istakao da u predmetnom postupku apelantu nisu prekršena prava na koja se u apelaciji pozvao jer je postupak vođen prema pravilima ZIP-a. Još je naglašeno da je apelantu ostavljena mogućnost da svoja prava na naplatu potraživanja ishoduje u parničnom postupku, nakon čega bi apelant stekao i pravo da namiri svoje potraživanje. Još je navedeno da je predmetni spis arhiviran.
V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o stečajnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 29/03, 32/04 i 42/06) relevantne odredbe glase:
Član 5. st. 3. i 5.
Stečajni dužnik (3) Za otvaranje stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom koji proizvodi naoružanje i vojnu opremu potrebna je prethodna saglasnost federalnog ministra energije, rudarstva i industrije (u daljem tekstu: federalni ministar energije.)
(5) Ako federalni ministar energije ne da svoju saglasnost, za obaveze stečajnog dužnika solidarno odgovara Federacija.
14. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03-ispravka, 33/06-ispravka, 39/09, 74/11-O.U.S. i 35/12), u tekstu koji je važio u relevantnom periodu, bitne odredbe glase:
Član 30. stav 2.
(2) Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 Ip 232344 13 Pž od 18. februara 2014. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 28. februara 2014. godine, a apelacija je podnesena 6. marta 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelant pobija navedeno rješenje tvrdeći da su tim rješenjem povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
20. Ustavni sud podsjeća da je gotovo identično činjenično i pravno pitanje raspravio u Odluci broj AP 2963/14 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2963/14 od 20. aprila 2016. godine, st. 31-38, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u okviru koje je odlučivano o većem broju sličnih predmeta, u kojoj je zaključeno da nije bilo kršenja prava apelanata na pravično suđenje, niti prava na imovinu. Ustavni sud podsjeća da je u navedenoj odluci najprije citirao relevantne odredbe Zakona o stečajnom postupku (član 5), te ZIP-a (član 30. stav 2), te je, uzevši u obzir sadržaj citiranih odredaba u kontekstu činjeničnog utvrđenja zaključeno da „nema ništa što bi ukazivalo da su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo“. „Navedeno stoga“, kako je u citiranoj odluci naglašeno, „jer iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da u slučaju kada treće lice ospori da je obaveza naknade na bilo koji način prešla na njega, postoji obaveza tražioca izvršenja da dokaže postojanje solidarne obaveze trećeg lica. Kako je u konkretnom slučaju izvršenik osporio da je u konkretnim slučajevima obavezan da sa tuženim solidarno naknadi potraživanja apelantima, to su obrazloženja redovnih sudova zašto se moraju primjeniti odredbe Zakona o izvršnom postupku, argumentirana i jasna. Zbog navedenog Ustavni sud smatra navode apelanata o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava neosnovanim“. Ustavni sud, također, podsjeća da se u citiranoj odluci bavio i prigovorima apelanata vezanim za različitu sudsku praksu koju je ocijenio neosnovanom pozvavši se na relevantnu praksu Evropskog suda za ljudska prava zauzetu u predmetima tog suda Unédic protiv Francuske, broj 20153/04, stav 74, od 18. decembra 2008. i Atanasovski protiv Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije, broj 36815/03, stav 38, od 14. januara 2010. godine. Konačno, Ustavni sud je u citiranoj odluci još naglasio „da iz osporenih odluka ne proizlazi da su apelanti upućivanjem na parnicu radi dokazivanja postojanja obaveze trećeg lica-izvršenika, lišeni prava koja su im utvrđena pravosnažnim sudskim odlukama. Naime iz činjenica predmeta proizlazi da se isključivo radi o utvrđivanju obaveze trećeg lica na izvršenje odnosno o utvrđivanju modaliteta izvršenja tih odluka putem parničnog postupka, u kojima je potrebno doći do odgovora na pitanja ko je izvršenik u ovim predmetima i na koji način će se odluke izvršiti, a nikako o ponovnom odlučivanju o pravu apelanata na naknadu utvrđenih potraživanja“.
21. Kako predmetna apelacija otvara gotovo identično činjenično i pravno pitanje koje je razmotreno u citiranoj odluci broj AP 2963/14 Ustavni sud ne vidi razlog da ne podrži takav stav, te se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u cijelosti poziva na obrazloženje dato u citiranoj odluci.
22. Ustavni sud, stoga, podržavajući svoju vlastitu praksu, iz istih razloga zaključuje da osporenim rješenjem Kantonalnog suda nije došlo do kršenja apelantovog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
23. Ustavni sud, podržavajući svoju praksu, zaključuje da nema kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada su redovni sudovi za svoje odlučenje da apelanti u parničnom postupku moraju dokazati da je izvršenik kao treće lice obavezan da zajedno s tuženim solidarno izmiri dugovanje dali argumentirane razloge zasnovane na relevantnim odredbama ZIP-a, pri čemu iz odluka redovnih sudova ne proizlazi da su apelanti na bilo koji način lišeni prava utvrđenih u pravomoćnoj sudskoj odluci, već da se radi o utvrđivanju modaliteta njihovog izvršenja.
24. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
25. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman