Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1212/15 (R. K., E. K., A. K., N. K., R. M., Z. H., H. K. i E. K.)
Odluka donesena 06. 12. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prekid postupka
- Testament
- Građanski postupak
- Ništavost
- Pravično suđenje - razuman rok
- Ostavinski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 131
- Zakon o vanparničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopuni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-1212/15
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1212/15, rješavajući apelaciju Ramiza Kasumovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. decembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Ramiza Kasumovića, Elvisa Kasumovića, Ahmeta Kasumovića, Nijaza Kasumovića, Ramiza Mujagića, Zenaide Hegić, Huseina Kantarevića i Edine Kuduzović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši u predmetu broj 23 0 P 019834 13 P.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 23 0 P 019834 13 P u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom
74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantima Ramizu Kasumoviću, Elvisu Kasumoviću, Ahmetu Kasumoviću, Nijazu Kasumoviću, Ramizu Mujagiću, Zenaidi Hegić, Huseinu Kantareviću i Edini Kuduzović, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, solidarno isplati ukupan iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantima Ramizu Kasumoviću, Elvisu Kasumoviću, Ahmetu Kasumoviću, Nijazu Kasumoviću, Ramizu Mujagiću, Zenaidi Hegić, Huseinu Kantareviću i Edini Kuduzović zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija Ramiza Kasumovića, Elvisa Kasumovića, Ahmeta Kasumovića, Nijaza Kasumovića, Ramiza Mujagića, Zenaide Hegić, Huseina Kantarevića i Edine Kuduzović podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši u predmetu broj 23 0 O 016405 12 O a koji je, radi rješavanja spornih činjenica, prekinut Rješenjem Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 O 016405 12 O od 20. marta 2013. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ramiz Kasumović, Elvis Kasumović, Ahmet Kasumović, Nijaz Kasumović, Ramiz Mujagić, Zenaida Hegić, Husein Kantarević i Edina Kuduzović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Velike Kladuše, koje zastupa Elvis Kasumović, podnijeli su 18. marta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja ostavinskog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 23 0 O 016405 12 O, kao i zbog dužine parničnog postupka koji je uslijedio nakon prekida ostavinskog postupka a koji se vodi pred Općinskim sudom pod brojem 23 0 P 019834 13 P.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 17. oktobra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 28. oktobra 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Ostavinski postupak
5. Iz stanja spisa proizlazi da je na osnovu smrtovnice Službe za društvene djelatnosti i opću upravu Općine Velika Kladuša - Matični ured Vrnograč broj 07/2-13-1-764/12 od 27. marta 2012. godine pokrenut ostavinski postupak iza umrlog Rešida Kasumovića (u daljnjem tekstu: ostavitelj).
6. Općinski sud je Rješenjem broj 23 0 O 016405 12 O od 20. marta 2013. godine prekinuo predmetni ostavinski postupak, a nasljednike Rasima Kasumovića, Enesa Kasumovića, Šehu Hegić i Asmira Kasumovića uputio na građansku parnicu radi utvrđivanja ništavosti pismenog testamenta ostavitelja od 30. jula 2010. godine, proglašenog na zapisniku od 20. novembra 2012. godine, i radi utvrđivanja ništavosti Ugovora o doživotnom izdržavanju broj OPU 483/11 od 19. augusta 2011. godine protiv apelanata kao nasljednika.
7. Iz dokaza priloženih uz apelaciju proizlazi da predmetni ostavinski postupak još nije pravosnažno okončan, niti je Općinskom sudu dostavljen prijedlog za nastavak predmetnog postupka, tako da je rješenje o prekidu postupka još na snazi.
Parnični postupak
8. Iz stanja spisa proizlazi da je Rasim Kasumović (u daljnjem tekstu: tužitelj) 22. aprila 2013. godine pokrenuo parnični postupak pred Općinskim sudom protiv apelanata kao nasljednika radi utvrđenja ništavosti testamenta. Predmetna tužba je registrirana pod poslovnim brojem 23 0 P 019834 13 P.
9. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetna tužba dostavljena na odgovor apelantima 20. novembra 2013. godine.
10. Apelanti su podneskom od 25. marta 2014. godine urgirali kod Općinskog suda tražeći da se predmetni tužbeni zahtjev uzme što prije u razmatranje.
11. Apelanti su podneskom od 29. juna 2014. godine prijavili rad postupajućeg sudije Općinskog suda Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH.
12. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je predmetna tužba vraćena na ispravku tužitelju koji treba da označi u tužbi tačne adrese apelanata Nijaza Kasumovića, Zenaide Hegić, Huseina Kantarevića i Ramiza Mujagića. Također, iz odgovora na apelaciju proizlazi da je tužitelj posredstvom opunomoćenika dostavio podnesak kojim je predložio da se tužba dostavi na postojeću adresu iz tužbe, jer nema druge adrese, nakon čega je postupajući sudija Općinskog suda rješenjem tužbu odbacio kao neurednu (rješenje od 5. januara 2016. godine). Protiv navedenog rješenja je podnesena žalba, te je Kantonalni sud u Bihaću svojim rješenjem od 8. septembra 2016. godine žalbu uvažio i ukinuo rješenje Općinskog suda, te predmet vratio na ponovni postupak.
13. Iz predočenih dokumenata proizlazi da postupak još nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja ostavinskog i parničnog postupka, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su opisali hronologiju postupanja u predmetu istaknuvši da ostavinski postupak koji je pokrenut 27. marta 2012. godine nije okončan do podnošenja apelacije, te da u parničnom postupku, koji je uslijedio, nije preduzeta niti jedna procesna radnja.
b) Odgovor na apelaciju
15. Općinski sud se u odgovoru na apelaciju ukratko osvrnuo na hronologiju predmetnih postupaka koji je, u skladu sa dostavljenim podacima, naveden u činjeničnom stanju. Općinski sud je, između ostalog, istakao da predmetni parnični postupak nije okončan upravo zbog neaktivnosti apelanata, koji su znali za predmetnu parnicu, a nisu dostavili odgovor na tužbu. Općinski sud je naveo da apelanti treba aktivno da se uključe u predmetni parnični postupak i da dostave odgovor na tužbu, čime bi konkretni predmet mogao biti brzo okončan, a samim tim i nastavljen ostavinski postupak. Dalje, Općinski sud je naveo da navod iz apelacije, da u predmetu nije preduzeta nijedna radnja dvije godine, nije tačan, jer je tužba podnesena 24. aprila 2013. godine, a dopis o dostavi tužbe na obavezni odgovor sud je uputio apelantima 20. novembra 2013. godine, što znači u roku od sedam mjeseci.
16. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je istakao da apelanti, zbog svoje neaktivnosti, usporavaju rad u konkretnom parničnom predmetu. Pošto se iz apelacije vidi da im je poznato postojanje predmetne parnice, nejasno je zbog čega u toj parnici nisu uložili odgovor na tužbu, jer sami navode u apelaciji da je tužba dostavljena na odgovor. Sud je naglasio da to očito znaju preko ostalih tuženih koji su dopis uz dostavu tužbe na odgovor uredno primili (tuženi - apelanti Ahmet Kasumović, Edina Kuduzović, Elvis Kasumović i Ramiz Kasumović).
V.Relevantni propisi
17. Zakon o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98, 39/04 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.
U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.
Član 128. st. 1. i 2. tačka 1.
Sud će prekinuti raspravljanje zaostavštine i uputiti sudionike da pokrenu parnicu pred sudom ili postupak pred organom uprave, ako su među sudionicima sporne činjenice od kojih ovisi neko njihovo pravo.
Sud će postupiti u smislu stava 1. ovog člana naročito ako su sporne:
1) činjenice od kojih ovisi pravo na nasljeđe, a naročito punovažnost ili sadržina testamenta ili odnos nasljednika i ostavitelja na osnovu koga se po zakonu nasljeđuje. Član 131. stav 1.
Sud će uputiti na parnicu pred sudom, odnosno na postupak pred organom uprave onog sudionika čije pravo smatra manje vjerovatnim.
18. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine » br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 380.
(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.
(2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.
(3) Parnične radnje koje je stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni učinak. Njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude nastavljen.
Član 381. stav 1.
(1) Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tač. 1. do 4. ovog zakona nastavit će se kad nasljednik ili staralac ostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravitelj ili pravni sljedbenici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.
VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
21. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
22. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni ostavinski, odnosno parnični postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelanti ukazuju da je, zbog dužine trajanja ostavinskog i parničnog postupka, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
27. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da je do povrede njihovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja ostavinskog postupaka koji je u toku pred Općinskim sudom i koji je nakon donošenja Rješenja o prekidu broj 23 0 O 016405 12 O od 20. marta 2013. godine prekinut, pri čemu je protiv apelanata kao tuženih u toku parnični postupak koji se vodi pod brojem 23 0 P 019834 13 P.
28. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka se mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Ostavinski postupak a)Period koji se uzima u obzir
29. Ustavni sud zapaža da je 27. marta 2012. godine pokrenut predmetni ostavinski postupak i da je taj postupak, prema stanju spisa, prekinut rješenjem Općinskog suda od 20. marta 2013. godine i nasljednici upućeni na parnični postupak. Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 380. Zakona o parničnom postupku, koja se primjenjuje shodno odredbi člana 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, propisano da za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste otprilike jedna godina.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
30. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o ostavinskom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom, koji po zakonu nije hitne prirode, te da je riječ o relativno složenom postupku koji je značajan za apelante, kao testamentarne nasljednike iza ostavioca, s obzirom na to da su tokom ostavinskog postupka nasljednici osporili testament, kao i ugovor o doživotnom izdržavanju, te činjenicu da su nasljednici, zbog otklanjanja tih smetnji, upućeni na parnični postupak.
31. Sumirajući predmetni vanparnični postupak, Ustavni sud zapaža da je ostavinski postupak pokrenut na osnovu smrtovnice Službe za društvene djelatnosti i opću upravu Općine Velika Kladuša - Matični ured Vrnograč broj 07/2-13-1-764/12 od 27. marta 2012. godine, te da je Općinski sud, nakon skoro godinu dana od pokretanja predmetnog postupka, donio rješenje od 20. marta 2013. godine kojim je prekinuo predmetni ostavinski postupak, budući da su nasljednici osporili testament ostavitelja, kao i ugovor o doživotnom izdržavanju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je odredbom člana 380. Zakona o parničnom postupku, koje se primjenjuju shodno odredbi člana 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, propisano da za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji. Stoga, imajući u vidu dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da je donošenjem rješenja o prekidu predmetnog ostavinskog postupka došlo do objektivnih okolnosti koje sprečavaju daljnje postupanje suda. Pored toga, Ustavni sud ističe činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o relativno složenom postupku, koji prema zakonu nije određen kao hitan. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve faktore, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju, zbog postojanja objektivnih okolnosti koje sprečavaju sud da postupa u predmetnom postupku, nije povrijeđeno pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Parnični postupak a)Period koji se uzima u obzir
32. Ustavni sud zapaža da je tužitelj tužbom koja je zaprimljena u Općinskom sudu 22. aprila 2013. godine pokrenuo parnični postupak protiv apelanata kao nasljednika radi utvrđenja ništavosti testamenta, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka je više od tri i po godine. b)Analiza razumnosti trajanja postupka
33. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode, da se radi o predmetu u kojem se utvrđuje ništavost testamenta iz čega proizlazi da se ne radi o naročito složenom postupku.
34. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu utjecali na dužinu trajanja postupka, te da su Općinskom sudu 25. marta 2014. godine podnosili urgenciju, a podneskom od 29. juna 2014. godine prijavili su rad postupajućeg sudije Općinskog suda Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH iz čega proizlazi da je predmetni postupak za njih od većeg značaja.
35. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tek nakon šest mjeseci od podnošenja tužbe (22. aprila 2013. godine) kojom je pokrenut predmetni postupak tužbu dostavio na odgovor apelantima (20. novembra 2013. godine). Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da predmetni parnični postupak nije okončan upravo zbog neaktivnosti apelanata, koji su znali za predmetnu parnicu, a nisu dostavili odgovor na tužbu. Međutim, Općinski sud je, uz odgovor na apelaciju, dostavio i kopije dostavnica iz kojih je vidljivo da apelantima Nijazu Kasumoviću, Zenaidi Hegić, Huseinu Kantareviću i Ramizu Mujagiću nije dostavljena tužba na odgovor. Pored toga, Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je predmetna tužba vraćena na ispravku tužitelju kako bi označio u tužbi tačne adrese apelanata Nijaza Kasumovića, Zenaide Hegić, Huseina Kantarevića i Ramiza Mujagića. Nakon što je tužitelj sudu dostavio postojeću adresu iz tužbe, postupajući sudija Općinskog suda je rješenjem tužbu odbacio kao neurednu (rješenje od 5. januara 2016. godine). Protiv navedenog rješenja je podnesena žalba, te je Kantonalni sud u Bihaću svojim rješenjem od 8. septembra 2016. godine žalbu uvažio i ukinuo rješenje Općinskog suda i predmet vratio na ponovni postupak, koji do donošenja ove odluke Ustavnog suda još nije okončan. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Navedeno znači da su redovni sudovi bili obavezni da na odgovarajući način upravljaju predmetnim postupkom, da u razumnim rokovima preduzimaju procesne radnje kako bi parnične stranke blagovremeno došle do pravomoćne sudske odluke kojom bi bilo riješeno njihovo pravno pitanje.
36. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka u kojem tri i po godine nakon podnošenja tužbe predmet nije okončan ni u prvom stepenu ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava apelanata na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
37. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Pitanje naknade nematerijalne štete
38. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu nepostupanja suda u predmetu, odnosno nedonošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
39. U konkretnom slučaju, s obzirom na to da se ne radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantima kao jedinstvenim suparničarima za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantima treba da se isplati je 450,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
40. Ustavni sud neće razmatrati navode apelanata u odnosu na to da im je u predmetnom parničnom postupku povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da su i ti navodi, u suštini, isti kao i navodi koji se odnose na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a što je Ustavni sud već razmotrio u ovoj odluci.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog ostavinskog predmeta, nema povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i uz okolnost da je postupak do prekida trajao oko jedne godine i da još nije okončan, budući da postoje objektivne okolnosti zbog kojih Općinski sud ne može postupati u navedenom predmetu.
42. S druge strane, Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer u predmetnom parničnom postupku tri i po godine nakon podnošenja tužbe nije donesena ni prvostepena odluka, a u odgovoru na apelaciju Općinski sud nije ponudio opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka koja ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.
43. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman