Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5171/14 (M. Č.)
Odluka donesena 22. 12. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Vanparnični postupak
- Testament
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku · čl. 10
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopuni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-5171/14
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5171/14, rješavajući apelaciju Muhameda Čolpe, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. decembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Muhameda Čolpe.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 P 053944 11 Gž od 25 marta 2015. godine.
Nalaže se Vladi Sarajevskog kantona, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Muhamedu Čolpi u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 900,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu Muhamedu Čolpi zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Sarajevskog kantona da, u skladu sa članom 72.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija Muhameda Čolpe podnesena zbog dužine trajanja vanparničnog postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 O 033266 16 O 2.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Muhamed Čolpa (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnio je 3. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) po žalbi izjavljenoj na Presudu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 053944 08 P od 4. novembra 2010. godine. Apelant je dopunom apelacije od 6. aprila 2015. godine obavijestio Ustavni sud da je Kantonalni sud u međuvremenu donio Presudu broj 65 0 P 053944 11 Gž od 25. marta 2015. godine.
2. Apelant je 17. februara 2016. godine dopunio apelaciju tako što je obavijestio Ustavni sud da je od Općinskog suda 6. aprila 2015. godine zatražio da se nastavi ostavinski postupak prekinut Rješenjem tog suda broj 65 0 O 033266 08 O od 26. juna 2008. godine, te je zatražio da se obaveže Općinski sud da po hitnom postupku donese rješenje o nasljeđivanju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 2. aprila 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, dok je od Općinskog suda 24. novembra 2016. godine zatraženo da na uvid dostavi spis u predmetu tog suda broj 65 0 O 033266 08 O.
4. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 10. aprila 2016. godine, a Općinski sud je 2. decembra 2016. godine dostavio na uvid spis u predmetu broj 65 0 O 033266 08 O. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Parnični postupak
6. Tužitelji Mustafa Čolpa, Lejla Čolpa, Bahra Hadžić i Džehva Frlekin (u daljnjem tekstu prvotužitelj, drugotužiteljica, trećetužiteljica i četvrtotužiteljica ili tužitelji) su 21. jula 2008. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv apelanta kao tuženog radi poništenja testamenta umrle Mejre Korjenović, rođene Čolpa (u daljnjem tekstu: ostaviteljica), kojim je ostaviteljica svu svoju imovinu ostavila u naslijeđe apelantu.
7. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 053944 08 P od 4. novembra 2010. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da se poništi testament ostaviteljice sačinjen pred svjedocima u Sarajevu 16. septembra 2007. godine (stav 1. izreke). Stavom 2. izreke presude utvrđeno je da se „tužbeni zahtjev u odnosu na [drugotužiteljicu i četvrtotužiteljicu] smatra povučenim“ dok su stavom 3. izreke obavezani tužitelji da apelantu naknade troškove postupka u iznosu od 2.160,00 KM.
8. Tužitelji su 3. decembra 2010. godine izjavili žalbu protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 P 053944 08 P.
9. Apelant je u međuvremenu u dva puta urgirao postupanje Kantonalnog suda, 21. marta 2011. i 3. januara 2013. godine.
10. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 053944 11 Gž od 25. marta 2015. godine, žalba tužiteljâ je odbijena kao neosnovana i potvrđena presuda Osnovnog suda od 4. novembra 2010. godine.
Vanparnični postupak
11. Prethodno je Općinski sud nakon smrti ostaviteljice (18. septembra 2007. godine), na osnovu smrtovnice Općine Novi Grad broj 12-13-2-504/08 i Izvoda iz matične knjige umrlih Općine Novi Grad broj 12-13-2-6484/2007 od 18. septembra 2007. godine, pokrenuo ostavinski postupak.
12. Općinski sud je održao tri ročišta, 11. decembra 2007. godine, 16. januara i 27. februara 2008. godine u prisustvu apelanta i tužitelja kao zakonskih nasljednika drugog nasljednog reda iza ostaviteljice koje je ostaviteljica isključila iz testamenta.
13. Rješenjem broj 65 0 O 033266 08 O od 26. juna 2008. godine Općinski sud je prekinuo ostavinski postupak, tužitelje uputio da protiv apelanta kao testamentarnog nasljednika pokrenu parnični postupak radi dokazivanja činjenice da testament ostaviteljice nije punovažan, a apelanta kao testamentarnog nasljednika da protiv tužitelja kao zakonskih nasljednika ostaviteljice pokrene parnični postupak radi utvrđivanja osnovanosti isključenja iz nasljedstva po pisanom testamentu ostaviteljice sačinjenom pred svjedocima. Rok za pokretanje parničnog postupka je 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja. Općinski sud je stoga, primjenom odredbe člana 229. stav 2. tačka 1. i tačka 4. Zakona o nasljeđivanju, te člana 128. stav 2. tačka 1. i tačka 4. i člana 131. Zakona o vanparničnom postupku, odlučio kao u izreci rješenja.
14. Od Parnične pisarne Općinskog suda zatraženo je 7. oktobra 2008. godine, zatim 30. januara 2009. godine da ovaj sud obavijesti da li je u skladu sa rješenjem od 26. juna 2008. godine pokrenut parnični postupak.
15. Parnično odjeljenje Općinskog suda je 12. marta 2009. godine obavijestilo Vanparnično odjeljenje da su tužitelji kao zakonski nasljednici iza ostaviteljice 21. jula 2008. godine podnijeli tužbu tom sudu radi poništenja testamenta ostaviteljice.
16. Apelant je Općinskom sudu 6. aprila 2015. godine podnio zahtjev za nastavak ostavinskog postupka prekinutog rješenjem suda u vanparničnom postupku 26. juna 2008. godine, te je zatražio donošenje rješenja o nasljeđivanju.
17. Iz spisa predmeta Općinskog suda proizlazi da je Općinski sud na ročištu održanom 15. jula 2016. godine donio Rješenje broj 65 0 O 033266 16 O 2 kojim je utvrdio da zaostavštinu iza umrle ostaviteljice čine preciznije označene nekretnine s dijelom 1/1 (stav I izreke), da se testamentarnim nasljednikom iza ostaviteljice proglašava apelant s dijelom 1/1 (stav II izreke) i da će na osnovu ovog rješenja Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda izvršiti prenos prava na nekretninama sa ostaviteljice na apelanta kao testamentarnog nasljednika (stav III izreke).
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelant smatra da mu je u parničnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim apelant je prvobitno istakao povredu prava na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku, navodeći da su tužitelji izjavili žalbu protiv presude Općinskog suda od 4. novembra 2010. godine Kantonalnom sudu, „a ovaj sud nije donio do danas presudu po ovoj žalbi“. U dopuni apelacije od 6. aprila 2015. godine apelant je obavijestio Ustavni sud da je Kantonalni sud u parničnom postupku odlučio o žalbi tužiteljâ Presudom broj 65 O P 053944 11 Gž od 25. marta 2015. godine, zbog čega je tražio da mu se isplati naknada nematerijalne štete u iznosu od 2.100,00 KM.
19. U dopuni apelacije od 17. februara 2016. godine apelant je istakao da Općinski sud „još uvijek nije nastavio prekinuti ostavinski postupak“ mada je on podneskom od 6. aprila 2015. godine tražio nastavak tog postupka. Apelant je istakao da su ovakvim postupanjem suda u ostavinskom postupku povrijeđena njegova prava na pravično suđenje i imovinu, te je zatražio da Ustavni sud utvrdi povredu njegovih prava i Općinski sud obaveže da po hitnom postupku donese rješenje o nasljeđivanju.
b) Odgovor na apelaciju
20. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je ukratko naveo da je taj sud predmetni spis zaprimio 11. marta 2011. godine i da taj sud od 2011. godine postupa u skladu sa Uputstvom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, da pravi planove rješavanja starih predmeta i da je apelantov predmet prema „starosti inicijalnog akta uvršten na listu prema Planu za period januar-mart 2015. godine, zbog čega je taj sud po žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 4. novembra 2010. godine odlučio tek 25. marta 2015. godine“.
V.Relevantni propisi
21. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
22. Zakon o vanparničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98, 39/04, 73/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 131.
Sud će uputiti na parnicu pred sudom odnosno na postupak pred organom uprave onog sudionika čije pravo smatra manje vjerovatnim.
Ako sud prekine postupak, odredit će rok u kome treba pokrenuti parnicu pred sudom, odnosno pred organom uprave.
Ako sudionik u određenom roku ne postupi po rješenju suda, prekid postupka trajat će dok parnica pred sudom odnosno postupak pred organom uprave ne bude pravomoćno završen.
Ako sudionik u određenom roku ne postupi po rješenju suda, nastavit će se raspravljanje zaostavštine, i ako sudionik do završetka tog postupka ne podnese dokaz da je pokrenuo parnicu pred sudom, odnosno postupak pred organom uprave, dovršit će se raspravljanje zaostavštine bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih je sudionik upućen na parnicu pred sudom odnosno na postupak pred organom uprave.
Kad je ostavinski sud raspravio zaostavštinu po stavu 4. ovog člana, kao i kad je raspravio zaostavštinu, a trebalo je da sudionike uputi na parnicu, pravomoćnost odluke ostavinskog suda ne sprečava da se o odnosnom zahtjevu pokrene parnica.
VI.Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
25. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
26. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Kantonalnim sudom koji nije odlučio o žalbi tužiteljâ izjavljenoj protiv presude prvostepenog suda od 4. novembra 2010. godine, te da je podnio dopunu apelacije zbog dužine trajanja vanparničnog postupka jer Općinski sud nije nastavio ostavinski postupak. Stoga, iako je apelacija podnesena prije nego što je u parničnom postupku donesena Odluka Kantonalnog suda broj 65 0 P 053944 11 Gž od 25. marta 2015. godine, odnosno prije nego što je Općinski sud u vanparničnom postupku donio Rješenje broj 65 0 O 033266 16 O 2 od 15. jula 2016. godine, dakle prije nego što su predmetni postupci pravomoćno okončani, Ustavni sud ukazuje da su u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda predmetna apelacija i dopuna apelacije i u vrijeme njihovog podnošenja bile dopustive u odnosu na apelantove navode o kršenju prava na suđenje u razumnom roku. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očito (prima facie) neosnovana.
27. Prema tome, apelacija je dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
28. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Kantonalnim sudom i dužine trajanja vanparničnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje - razuman rok
29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […].
31. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu ostavinski postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema raspoloživim dokazima iz spisa predmeta.
Period koji se uzima u obzir
32. Ustavni sud zapaža da su tužitelji tužbu u parničnom predmetu podnijeli 21. jula 2008. godine i taj postupak je, prema stanju spisa predmeta, okončan 25. marta 2015. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog parničnog postupka jeste period od šest godina, osam mjeseci i četiri dana.
33. Prema stanju spisa predmeta, Ustavni sud zapaža da je ostavinski postupak prekinut Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 O 033266 08 O od 26. juna 2008. godine kojim su nasljednici ostaviteljice upućeni na pokretanje parničnog postupka. Nakon što je okončan parnični postupak presudom Kantonalnog suda od 25. marta 2015. godine, apelant je 6. aprila 2015. godine podnio prijedlog za nastavak postupka. U vezi s tim sud zapaža da do podnošenja prijedloga za nastavak postupka Općinski sud nije imao „aktivan“ predmet, pa se taj period i ne može ocjenjivati u okviru apelacionih navoda o povredi prava na donošenje odluke u „razumnom roku” (mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 261/10, tačka 31). Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog vanparničnog postupka je period od podnošenja prijedloga za nastavak postupka do donošenja rješenja Općinskog suda od 15. jula 2016. godine, a to je dakle period od jedne godine, tri mjeseca i devet dana.
Analiza razumnosti trajanja postupka
a) Parnični postupak
34. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da su tužitelji pokrenuli parnični postupak radi dokazivanja punovažnosti testamenta ostaviteljice, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu.
35. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak pokrenut tužbom tužiteljâ 21. jula 2008. godine, da je Općinski sud prvostepenu presudu donio 4. novembra 2010. godine, dakle u roku od dvije godine, tri mjeseca i 13 dana, a da je zatim Kantonalni sud o žalbi tužiteljâ od 3. decembra 2010. godine odlučio 25. marta 2015. godine, dakle četiri godine, četiri mjeseca i 21 dan nakon donošenja presude prvostepenog suda, koji period se smatra nerazumno dugim za odlučivanje o žalbi imajući u vidi da je Kantonalni sud o žalbi tužiteljâ odlučivao na osnovu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku pred prvostepenim sudom, da je apelant dva puta urgirao postupanje ovog suda, 21. marta 2011. i 3. januara 2013. godine, zbog čega Ustavni sud smatra da se dužina trajanja ovog postupka ne može ničim pravdati. Ovo iz razloga jer Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije naveo relevantne razloge kojima bi opravdao ovako dugo trajanje žalbenog postupka u konkretnoj pravnoj stvari. Naime, Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo „da je predmetni spis zaprimio 11. marta 2011. godine, i da taj sud od 2011. godine, postupa u skladu sa Uputstvom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, i da pravi planove rješavanja starih predmeta, da je predmet apelanta prema starosti inicijalnog akta uvršten na listu prema Planu za period januar-mart 2015. godine, zbog čega je taj sud pa žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda odlučio tek 25. marta 2015. godine“. Međutim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, dužina trajanja parničnog postupka od šest godina i osam mjeseci u konkretnom slučaju, od kog perioda je samo postupak pred Kantonalnim sudom trajao četiri godine, četiri mjeseca i 21 dan, a da apelant, pri tome, svojim postupanjem ničim nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka je za Ustavni sud dovoljno da zaključi da dužina ovog postupka ne zadovoljava standarde iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
36. Ustavni sud zaključuje da je u parničnom postupku, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b) Vanparnični postupak
37. Ustavni sud, na osnovu stanja spisa predmeta, prvenstveno zapaža da je predmetni prethodno ostavinski postupak prekinut donošenjem rješenja 26. juna 2008. godine jer su nasljednici upućeni na parnicu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant 6. aprila 2015. godine podnio zahtjev Općinskom sudu da nastavi prekinuti vanparnični postupak i da je nakon toga Općinski sud u roku od jedne godine, tri mjeseca i devet dana po okončanju parničnog postupka donio rješenje o nasljeđivanju 15. jula 2016. godine. Prema tome, ukupna dužina trajanja ostavinskog postupka koji je nakon podnošenja prijedloga za nastavak postupka trajao jednu godinu, tri mjeseca i devet dana, prema ocjeni Ustavnog suda, ne može se smatrati nerazumno dugim periodom, pa Ustavni sud smatra da dužina ovog postupka zadovoljava standarde iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
38. Apelant je ukazao da mu je zbog dužine trajanja postupaka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovoga prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumom roku u parničnom postupku, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ih ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
39. Apelant je zatražio da mu se zbog nedonošenja odluke u razumnom roku naknadi šteta u iznosu od 2.100,00 KM.
40. Ustavni sud ističe da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu koju će odrediti na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom načelu, za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo bi isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno 300,00 KM u predmetima koji zahtijevaju posebnu ažurnost.
41. U konkretnom slučaju, s obzirom na to da je utvrđena povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku, to apelantu, prema usvojenom kriteriju, za trajanje postupka više od šest godina pripada naknada u iznosu od 900,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Sarajevskog kantona u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je predmetni parnični postupak ukupno trajao šest godina i osam mjeseci, pri čemu je evidentno da je dužini predmetnog postupka odlučujuće doprinio Kantonalni sud pred kojim je postupak trajao više od četiri godine.
43. Suprotno, Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je vanparnični postupak nakon podnesenog prijedloga za nastavak postupka okončan u roku od jedne godine, tri mjeseca i devet dana.
44. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman