Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4329/16 (A. K.)
Odluka donesena 28. 11. 2016.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-4329/16
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
28. 11. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2016. godine, u predmetu broj AP-4329/16, rješavajući zahtjev Admira Kunića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Admira Kunića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Admir Kunić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupaju Ramo Ajkić i Denis Ajkić, advokati iz Zenice, podnio je, 15. novembra 2016. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 K 127161 16 Kž od 19. septembra 2016. godine i presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 K 127161 15 K od 28. marta 2016. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio „izvršenje kazne zatvora u trajanju od 2-dvije godine, iz preinačene pravomoćne presude Općinskog suda […] broj 43 0 K 127161 15 K od 28.03.2016. godine“, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda broj 43 0 K 127161 15 K od 28. marta 2016. godine apelant je oglašen krivim što je u mjestu i na način pobliže preciziran u izreci te presude počinio krivično djelo Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ), pa mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, te mjera sigurnosti oduzimanja predmeta pobliže opisanih u izreci presude, a apelant je u skladu sa članom 202. stav 4. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP) oslobođen plaćanja troškova postupka.
3. Općinski sud je u obrazloženju presude konstatovao da je u toku dokaznog postupka proveo dokaze optužbe i odbrane (pobliže opisane na strani 2. obrazloženja presude), te da je nakon ocjene svih provedenih dokaza utvrdio da je apelant počinio predmetno krivično djelo na način kako je to bliže opisano u izreci presude. Općinski sud je naime istakao da je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da je po Naredbi tog suda broj 43 0 K 096717 13 Kpp od 17. septembra 2013. godine, izvršen pretres apelantovog stana 24. septembra 2013.godine, kojom prilikom su pronađeni sedam stabljika indijske konoplje visine od 50 do 100 cm, pvc vrećice sa sadržajem suhe biljne materije zelene boje, paketići suhe zeljaste materije umotani aluminijsku foliju, celofanski omot sa biljnim sjemenkama i tragovima suhe biljne materije zelene boje (sve u broju i količini kako je pobliže opisano na strani 2. obrazloženja presude), koji po svom izgledu asociraju na opojnu drogu marihuanu, te jedna digitalna vaga marke „Camry“. Općinski sud je konstatovao da je iz navedene Naredbe vidljivo je da je sudija za prethodni postupak podnosiocu zahtjeva za pretres stana naredio da u roku od 15 dana vrati Sudu naredbu, fotokopiju zapisnika o izvršenom pretresu i fotokopiju potvrde o oduzetim predmetima. Općinski sud je zaključio da to jasno ukazuje da je taj Sud odlučio da privremeno oduzeti predmeti ostanu na čuvanju kod podnosioca zahtjeva za pretres stana zbog toga što je što je bilo potrebno obaviti potrebna vještačenja privremeno oduzetih predmeta kako bi se utvrdilo da li se radi o opojnoj drogi marihuani, što je i uobičajena sudska praksa. Shodno tome, Općinski sud je ocijenio da je neosnovan prigovor apelantove odbrane da su navedeni privremeno oduzeti predmeti oduzeti na nezakonit način. Općinski sud je takođe zaključio da je su neosnovani navodi odbrane apelanta da je zapisnik o pretresanju od 24. septembra 2013.godine sačinjen suprotno odredbi člana 167. stav 1. i 2. ZKP i da je, kao takav, nezakonit dokaz. Naime, Općinski sud je istakao da je svaka stranica tog zapisnika o pretresanju potpisana kako od strane apelanta i od svjedoka koji su bili prisutni pretresu, te da strelice na prvoj stranicu ukazuju da se nastavak nabrajanja nalazi na poleđini iste, a što je sve potvrdio i svjedok B.M. u svom iskazu datom na glavnom pretresu. Općinski sud je zaključio da su neosnovani i navodi apelantove odbrane kojima se ukazuje da nakon izvršenog oduzimanja predmeta nije izvršeno otvaranje i pregled predmeta od strane Tužilaštva u skladu sa članom 85. stav 2. ZKP-a. Naime, Općinski sud je konstatovao da je iz zapisnika o otvaranju i pregledu privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije jasno vidi da je navedenom otvaranju predmeta prisustvovao Kantonalni tužilac Dž.Z. i da je isto vršeno pod njegovim nadzorom, a što je tužilac potvrdio svojim potpisom na istom.
4. Dalje, Općinski sud je konstatovao da je iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 24. septembra 2015.godine i pismenog nalaza i mišljenja o ispitivanju NN materije vidljivo je da su od apelanta oduzeti predmeti tj. biljne materije koje u svom sastavu sadrže komponente tetrahidrokanabinol, kanabinol i kanabidol, te da isti ispitivani biljni materijal predstavlja Cannabis, tako da je neosnovan navod apelantove odbrane koji se odnosi na prigovor u pogledu izvršenog vještačenja. Shodno tome, zaključio je da je neosnovan prigovor odbrane apelanta u pogledu izvršenog vještačenja i prisustvo tetrakanabinola u izuzetim biljnim materijama. Pri tome, Općinski sud je ukazao da je vještak u svom iskazu naveo i to da ispitivani biljni materijal ima više od zakonom dozvoljenih procenata THC-a, dakle više od 0,2% THC-a, te da se bez utvrđene koncentracije THC-a po samoj hemijskoj reakciji može razlikovati industrijska konoplja od indijske konoplje. Općinski sud je zaključio da to opovrgava navode apelantove odbrane da se radi o industrijskoj konoplji. Pored toga, Općinski sud je zaključio da je neosnovan navod apelantove odbrane da je činjenično stanje Optužnice u pogledu navedenih predmeta drugačije u odnosu na one koji su navedeni u potvrdi o privremeno oduzetim predmetima od 24. septembra 2013. godine i u zapisniku o pretresanju sačinjenom istog datuma. Naime, Općinski sud je ukazao da je apelantova odbrana istakla da u navedenom zapisniku nisu konstatovane PVC vrećice natpisa „Konzum ili „Best Travnik.“ Međutim, Općinski sud je ukazao da se iz fotodokumentacije broj 11/14-13/13 od 1. oktobra 2013.godine može se jasno vidjeti, i to na slikama (pobliže navedenim na strani 3. obrazloženja presude) da je sporna biljna materija upakovana u vrećice koje na sebi imaju natpis „Konzum“ ili „Best Travnik'“, te se iz ostalih fotografija jasno može vidjeti težina naznačena na pakovanju tragova. Shodno naprijed navedenom, Općinski sud je nesumnjivo zaključio da su materijalni dokazi optužbe u cijelosti pribavljeni na zakonit način, te da je apelant počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret.
5. Odlučujući povodom žalbe koju je apelantov branilac podnio protiv presude Općinskog suda, Kantonalni sud je donio presudu broj 43 OK 127161 16 Kž od 19. septembra 2016. godine kojom je djelimično uvažio tu žalbu i preinačio prvostepenu presudu u odluci o kazni tako da je apelanta za počinjeno krivično djelo Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZ-a, a za koje je oglašen krivim prvostepenom presudom, osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
6. Kantonalni sud je u obrazloženju presude konstatovao da su žalbeni prigovori apelantovog branioca djelimično osnovani u pogledu izrečene kazne zatvora, dok u su u ostalom dijelu neosnovani. Naime, Kantonalni sud je zaključio da je neosnovan je žalbeni prigovor apelantovog branioca da je oduzimanje predmeta - digitalne vage i droge izvršeno suprotno članovima 77. i 84. ZKP-a, te da je na taj način učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka i) ZKP-a. U vezi sa tim, Kantonalni sud je istakao da je oduzimanje digitalne vage i opojne droge marihuana izvršeno na osnovu naredbe tog suda broj 43 0 K 096717 13 Kpp od 17. septembra 2013. godine, u kojoj je naznačeno da će pretres izvršiti timovi ovlaštenih službenih osoba Federalne uprave policije, Sektora kriminalističke policije, Detašman za područje „Ze-do“ kantona, te da je u istoj posebno naznačeno da će oduzeti predmeti ostati kod izvršioca naredbe uz obavezu da se naredba vrati, kao i zapisnik o izvršenom pretresanju i fotokopija potvrde o privremeno oduzetim predmetima. Prema tome, Kantonalni sud je zaključio da izvršilac naredbe nije bio u obavezi da oduzete predmete odmah vrati sudu. Kantonalni sud je ukazao da je odredbom člana 77. stav 4. ZKP propisano da će, nakon prijema stvari oduzetih na osnovu naredbe za pretresanje, sud zadržati predmete pod nadzorom suda do daljnje odluke ili odrediti da predmeti ostanu pod nadzorom podnositelja zahtjeva za izdavanje naredbe ili pod nadzorom ovlaštenog izvršioca naredbe. Kantonalni sud je konstatovao da u konkretnom slučaju proizilazi da je sudija za prethodni postupak odlučio da oduzeti predmeti - droga i vaga ostanu pod nadzorom ovlaštenog izvršioca naredbe. Shodno tome, Kantonalni sud je ocijenio da navedeni predmeti nisu pribavljeni na nezakonit način.
7. Dalje, Kantonalni sud je konstatovao da otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta nije učinjen suprotno članu 85. st. 1, 2. i 3. ZKP-a, kojima je propisano da otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužilac. U vezi sa tim, kantonalni sud je istakao da je tačno da je zapisnik o otvaranju i pregledu privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije broj 11/14-13/13 od 24. septembra 2013. godine „u naslovu“ sačinjen od Federalne uprave policije Sarajevo, ali da je iz sadržaja zapisnika je evidentno da je postupkom u otvaranju predmeta rukovodio kantonalni tužilac Dž.Z, te da su otvaranju predmeta prisustvovali apelant i ovlaštena službena lica Federalne policije. Takođe, konstatovao je da je iz navedenog zapisnika vidljivo je da je tužilac izdao i naredbu za vještačenje, te da je zapisnik potpisan i od kantonalnog tužioca Dž.Z. Shodno tome, Kantonalni sud je zaključio da ni u tom dijelu nije učinjena bitna povreda krivičnog postupka, obzirom da je zapisnik potpisao Kantonalni tužilac i izdao naredbu odnosno da je postupkom otvaranja i pregleda privremeno oduzetih predmeta rukovodio kantonalni tužilac. Pri tome, Kantonalni sud je istakao da to što se u naslovu pojavljuje Federalna uprava policije ne predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. S obzirom na svoj zaključak da je postupak oduzimanje predmeta digitalne vage i droge te otvaranje predmeta, izvršen u skladu sa odredbama članom 77. st. 3. i 4., članom 84. i članom 85. stav 1. ZKP-a FBiH, Kantonalni sud je konstatovao da je i zapisnik o ispitivanju nepoznate biljne materije broj 15/2-04-3-4860 od 22. oktobra 2013.godine zakonit dokaz. Takođe, konstatovao je da je pravilan nalaz i mišljenje da ispitani biljni materijal sadrži psihoaktivne komponente: tetrahidrokanbinol (THC), kanabinol (CBN) i kanabidiol (CBD), te predstavlja Cannabis, što znači da se radi o drogi koja je pod međunarodnom kontrolom.
8. Kantonalni sud je, pored toga, ocijenio da je neosnovan žalbeni prigovor apelantovog branioca da je činjenična inkriminacija dijela iz izreke prvostepene presude nerazumljiva i protivrječna razlozima presude jer navedeni predmeti iz činjeničnog supstrata izreke presude ne predstavljaju predmete koji su oduzeti od apelanta shodno potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta od 24. septembra 2013. godine i zapisniku o pretresu od 24. septembra 2013. godine. U vezi sa tim, Kantonalni sud je istakao da okolnost da su u izreci presude navedeni i natpisi na vrećicama, „Best Travnik“ i ,,Konzum“, ne predstavlja izreku presude nerazumljivom i protivrječnom razlozima presude. Naime, Kantonalni sud je istakao da su u zapisniku o pretresanju i potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta navedene samo najlonske vrećice u kojima je bio upakovan biljni materijal, te da su iste te vrećice navedene u izreci presude, s tim da su u izreci presude i optužnici navedeni i nazivi vrećica. Kantonalni sud je istakao da navedena činjenica ne predstavlja osnovani žalbeni prigovor branioca da je presuda nerazumljiva i protivrječna razlozima presude, pogotovo zbog toga što su te sve vrećice sa biljnim materijalom otvorene pred apelantom, te da je očigledno da se radi o istim vrećicama. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da prvostepeni sud nije učinio bitne povrede odredaba krivičnog postupka, te da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, i da nije došlo ni do povrede krivičnog zakona na štetu apelanta.
9. Apelant tvrdi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da se osporene presude zasnivaju na nezakonito pribavljenim dokazima. U vezi sa tim se poziva na odluku Ustavnog suda AP-2453/10, za koju smatra da se odnosi na identičnu situaciju, i za koju smatra da je konačna i obavezujuća i u njegovom predmetu. Apelant, između ostalog, tvrdi da prilikom oduzimanja predmeta u konkretnom slučaju postupljeno suprotno odredbi člana 77. st. 3. i 4. ZKP-a, te da je otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta izvršen suprotno odredbi člana 85. ZKP-a (jer isto nije izvršio Tužitelj), da privremeno oduzeti predmeti nisu pohranjeni na sudu i da sud na drugi način nije osigurao njihovo čuvanje shodno članu 84. ZKP-a, kao i da zapisnik o pretresanju nije sačinjen u skladu sa članom 167. st. 1. i 2. ZKP-a. Dalje, tvrdi da je nezakonito privremeno oduzimanje predmeta i nezakonito otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta imalo za posljedicu nezakonitost i zapisnika o ispitivanju nepoznate biljne materije. Osim toga, apelant tvrdi da predmeti iz činjeničnog supstrata presude ne predstavljaju predmete koji su od njega oduzeti shodno potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta i zapisniku o pretresu od 24. septembra 2013. godine, zbog čega smatra da je izreka prvostepene presude nerazumljiva i protivrječna razlozima presude odnosno dokazima na koje se sud poziva u svojoj odluci. Apelant naime navodi da u potvrdi i zapisniku nisu navedeni predmeti u pvc vrećicama natpisa „Best Travnik“ ili „konzum“, niti je navedena težina i količina tih predmeta kao u izreci prvostepene presude. Apelant ističe da je evidentno da postoje određene razlike u vrsti i količini biljne materije koja je oduzeta i predata na vještačenja i da se sve to ukazuje da pribavljanja predmeta, njihovo čuvanje i otvaranje nije izvršeno u skladu a sa odredbama ZKP-a. Takođe, apelant navodi da je zbog toga što vještak u svom nalazu i mišljenju ispitivanja nepoznate materije nije utvrdio koncentraciju THC-a, povrijeđen princip in dubio pro reo. Apelant ističe da je u toj koncentraciji razlika između industrijske konoplje
- koja ne spada u narkotike, i indijske konoplje - koja spada u narkotike.
10. U vezi sa zahtjevom za donošenje privremene mjere, apelant je, između ostalog, istakao da podnosi taj zahtjev jer smatra da se u konkretnom slučaju radi o izvjesnoj povredi njegovih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, što, po njegovom mišljenju, proizilazi iz dokumentacije koju je dostavio uz apelaciji i iz odluke Ustavnog suda AP- 2453/10 od 17. septembra 2013. godine, za koju smatra da se odnosi na identičnu situaciju, a u kojoj je utvrđena povreda prava na pravično suđenje. Apelant tvrdi da u suprotnom postoji izvjesna mogućnost da do odluke Ustavnog suda u konkretnom predmetu izdrži zatvorsku kaznu, kao što je izdržao i apelant u predmetu AP-2453/10. Tvrdi da bi izdržavanje duže zatvorske kazne u trajanju od dvije godine, „u situaciji kada je izvjesna povreda prava na pravično suđenje bila nepotrebna do konačne odluke Ustavnog suda“ bila suprotna cilju i svrsi zaštite ustavnog prava koje apelant zahtjeva od Ustavnog suda.
11. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
«Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
12. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
13. Ustavni sud zapaža da je apelant lice koje je pravosnažno oglašeno krivim i osuđen na kaznu zatvora. Osim toga, Ustavni sud zapaža da apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se, do rješavanja podnesene apelacije, odložiti izvršenje izrečene kazne zatvora, a da kao razloge za donošenje privremene mjere, ističe da postoji izvjesna mogućnost da do odluke Ustavnog suda u konkretnom predmetu izdrži zatvorsku kaznu, a da se u konkretnom slučaju radi o izvjesnoj povredi njegovih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, što, po njegovom mišljenju, proizilazi iz dokumentacije koju je dostavio uz apelaciju i iz odluke Ustavnog suda AP-2453/10 od 17. septembra 2013. godine, za koju smatra da se odnosi na identičnu situaciju, a u kojoj je utvrđena povreda prava na pravično suđenje.
14. U vezi sa navedenim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. U vezi s tim Ustavni sud prvenstveno zapaža da se apelantovo ukazivanje na citiranu odluku Ustavnog suda upravo odnosi na navode vezane za meritum same apelacije, zbog čega ih Ustavni sud u ovoj fazi postupka ne može ispitivati jer bi time prejudicirao konačnu odluku o apelaciji. Ustavni sud zatim primjećuje da iz dostavljene dokumentacije ne proizilazi da je redovni sud preduzeo radnje kako bi apelanta uputio na izdržavanje kazne zatvora izrečene osporenom presudom. Ustavni sud podsjeća da u Federaciji Bosne i Hercegovine postoji propis koji reguliše način, postupak i uslove izvršenja kazne zatvora i to Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine F BiH“ br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11; u daljnjem tekstu: ZIKS), u čijim je relevantnim odredbama regulisan postupak odlaganja izvršenja kazne zatvora. Međutim, Ustavni sud ukazuje da apelant ničim nije dokazao da je iscrpio mogućnosti koje je imao na raspolaganju prema navedenim odredbama ZIKS-a, odnosno da je prethodno, u skladu sa mogućnošću propisanom zakonom tražio odlaganje izvršenja osporene odluke redovnog suda, a navedeno se u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda pojavljuje kao preduslov za odlučivanje Ustavnog suda o zahtjevu za donošenje privremene mjere. Imajući u vidu da apelant nije ponudio relevantne argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, naročito u situaciji kada apelant nije ni koristio mogućnosti koje ima prema ZIKS, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan budući da u okolnostima konkretnog slučaja, ništa ne ukazuje da bi donošenje privremene mjere bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka shodno odredbama člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
15. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
17. U skladu sa članom VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman