Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-234/16 (J. P.,A. B.,H. R.,S. A.,ismet Kumalić,D. J.,A. K. i drugi)
Odluka donesena 22. 12. 2016.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-234/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 12. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2016. godine, u predmetu broj AP-234/16, rješavajući apelacije Jadranke Perić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Jadranka Perić zbog nemogućnosti povrata u posjed stana;
Asim Barčić protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 189408 13 Gž od 18. januara 2016. godine;
UG "Demira" d.o.o. Orašje protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 017781 15 Gž od 22. decembra 2015.
godine;
UG "Demira" d.o.o. Orašje protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 014569 14 Gž od 28. decembra 2015.
godine;
Husein Redžić zbog dužine trajanja postupka utvrđivanja i ispravke greške u katastarskom operatu;
Safet Ališić zbog nepostupanja Komisije za implementaciju člana 152. Zakona o Radu Republike po zahtjevu za isplatu otpremnine;
Ismet Kumalić protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 013411 14 Gž od 28. januara 2016. godine;
Dragica Jurišić zbog nepostupanja Kantonalne administrativne službe Tuzla u predmetu broj MB. 110-69215-93 radi ostvarivanja prava na starosnu penziju;
Adnan Klačar protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 199046 13 Rsž od 18. aprila 2016. godine;
Husein Halilović protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 134055 12 Rsž od 10. februara 2016. godine;
Ramiz Bukva protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 323440 14 Rsž od 29. januara 2016. godine;
Šerif Keserović zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 071 0 I 06 006238 radi naknade troškova postupka;
zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
AP-234/16
1. Jadranka Perić iz Smedereva, Republika Srbija (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 15. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti povrata u posjed stana. Rješenjem Uprave za stambena pitanja Knatona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 23/6-372-P-3071/98 od 25. jula 2000. godine apelanticin zahtjev za povrat stana u posjed odbijen je kao neosnovan. Odlukom Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) broj 511-2192-1/1 od 16. aprila 2002. godine apelanticin zahtjev za povrat u posjed stana odbačen je zbog nenadležnosti za odlučivanje jer se nosilac stanarskog prava, suprug apelantice Ž.P. ne smatra izbjeglicom u skladu sa članom 3. stav 3. Pravilnika o potvrđivanju stanarskih prava raseljenih lica i izbjeglica s obzirom da je utvrđeno da je nakon 14. decembra 1995. godine ostao u oružanim snagama druge države. Apelantica je podnijela zahtjev za ponovno razmatranje Odlke CRPC od 16. aprila 2002. godine. CRPC je 18. juna 2002. godine obavijestila apaelanticu da u skladu sa Aneksom 7. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini CRPC zbog nenadležnosti za odlučivanje odbacuje zahtjeve lica koja su nakon 14. decembra 1995. godine ostala u oružanim snagama druge države, jer se ta lica ne smatraju izbjeglicama, ali da se za ostvarivanje svojih prava na predmetnoj nekretnini može obratiti nadležnom sudu.
2. Ustavni sud zapaža da je apelantica u skladu sa odredbama člana 11. Zakona o upravnom postupku (Službene novine FBiH 2/98 i 48/99) propustila da podnese žalbu protiv rješenjem Uprave broj 23/6-372-P-3071/98 od 25. jula 2000. godine, odnosno da se za ostvarivanje svojih prava obrati nadležnom sudu zbog čega se lišila mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet razmatranja pred Ustavnim sudom.
AP-868/16
3. Asim Barčić iz Kalesije (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Mirsada Dizdarević, advokat iz Tuzle podnio je 24. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 189408 13 Gž od 18. januara 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 189408 11 P od 5. februara 2013. godine u parničnom postupku radi naknade štete v.sp. 27.800,00 KM obavezana je tužena Federacija Bosne i Hercegovine da apelantu kao tužitelju isplatu na ime naknade nematerijalne štete iznos od 20.000,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama i nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.734,85 KM. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 189408 13 Gž od 18. januara 2016. godine žalba tužene Federacije Bosne i Hercegovine je uvažena i prvostepena presuda preinačena na način da je apelantov tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete i za dosuđeni iznos od 20.000,00 KM u cjelosti odbijen kao neosnovan.
4. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 189408 13 Gž od 18. januara 2016. godine.
AP-1014/16
5. UG "Demira" d.o.o. Orašje (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Anto Lukač, advokat iz Orašja podnio je 3. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 017781 15 Gž od 22. decembra 2015. godine (u daljnjem tekstu: Sud BiH). Presudom Suda BiH broj S1 3 017781 14 P od 28. septembra 2015. godine koja je potvrđena presudom Suda BiH broj S1 3 P 017781 15 Gž od 22. decembra 2015. godine u parničnom postupku radi naknade štete v.sp. 42.800,00 KM obavezana je apelantica kao tužena da Z.N. i Ž.N kao tužiteljima solidarno isplati naknadu nematerijalne štete u iznosu od 20.000,00 KM, a tužiteljici E.Š. na ime naknade materijane štete novačni iznos od 2.800,00 KM na način preciziran u izreci presude.
6. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 204. st. 1. i 2. Zakona o praničnom postupku BiH (Službeni glasnik BiH br. 36/04, 84/07 i 58/13) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 017781 15 Gž od 22. decembra 2015. godine.
AP-1015/16
7. UG "Demira" d.o.o. Orašje (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Anto Lukač, advokat iz Orašja podnio je 3. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 014569 14 Gž od 28. decembra 2015. godine (u daljnjem tekstu: Sud BiH). Presudom Suda BiH broj S1 3 P 014569 13 P od 24. oktobra 2014. godine u parničnom postupku radi naknade štete v.sp. 123.275,00 KM apelantica kao tužena obavezana je da P.P kao tužitelju isplati naknadu nematerijalne štete na način preciziran u izreci presude, dok je apelantov tužbeni zahtjev za isplatu materijalne štete u iznosu od 12.145,40 KM, te zahtjev za isplatu naknade za pretrpljene duševne bolove pet članova porodice apelanta od po 4.000,00 KM, zahtjev za troškove liječenje apelanta u iznosu od 3.270,00 KM i i isplata troškova postupka u iznosu od 2.507,00 KM odbijen kao neosnovan. Presudom Suda BiH broj S1 3 P 014569 14 Gž od 28. decembra 2015. godine žalba tužitelja P.P. je uvažena i presuda Suda BiH broj S1 3 P 014569 13 P od 24. oktobra 2014. godine preinačena u dijelu koji s eodnosi na troškove postupka na način da je apelant kao tuženi obavezan da tužitelju P.P. solidarno isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 4.637,00 KM, a u dijelu koji se odnosi na isplatu naknade nematerijalne štete prvostepena presuda potvrđena.
8. Ustavni sud zapaža da apelant u skladu sa odredbama člana 204. st. 1. i 2. Zakona o praničnom postupku BiH (Službeni glasnik BiH br. 36/04, 84/07 i 58/13) nije u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Suda BiH broj S13 P 014569 14 Gž od 28. decembra 2015. godine. AP-1030/16
9. Husein Redžić iz Cazina (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 7. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka utvrđivanja i ispravke greške u katastarskom operatu. Rješenjem Službe za imovinsko pravne poslove geodetsko i katastarske poslove broj 05-30-3187/12 od 22. januara 2015. godine apelantov zahtjev za utvrđenje i ispravku podataka po novom katastarskom operatu odbijen je kao neosnovan. Rješenjem Federalne uprave za geodetsko imovinsko pravne poslove broj 05-30-3-229/15 od 5. maja 2015. godine poništeno je rješenje Službe za broj 05-30-3187/12 od 22. januara 2015. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.
10. Ustavni sud zapaža da apelantu u postupku radi utvrđivanja i ispravke greške u katastarskom operatu u skladu sa članom 216. Zakona o upravnom postupku (Službene novine FBiH 2/98 i 48/99) propustio da podnese žalbu zbog ćutnje administracije drugostepenom organu, odnosno da pokrene upravni spor u skladu sa članom 20. Zakona o upravnom sporu (Službene novine FBiH broj 9/05) kojim je propisano da ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.
AP-1042/16
11. Safet Ališić iz Starog Majdana (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Rade Ćulibrk, advokat iz Banjaluke podnio je 7. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja rješenja po zahtjevu za isplatu otpremnine. Apelant je 2001. godine podnio zahtjev Komisiji za implementaciju člana 152. Zakona o Radu Republike (u daljnjem tekstu: Komisija) za isplatu otpremnine i istom još uvijek nije odlučeno. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant 26. februara 2008. godine, 19. marta 2013. godine, 28. maja 2013. godine i 1. oktobra 2013. godine podnio urgenciju Komisiji, a da je 5. januara 2016. godine podnio urgenciju Ministarstvu rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske za postupanje po njegovom zahtjevu. Apelant u apelaciji traži isplatu naknade štete.
12. Ustavni sud zapaža da je apelant imao mogućnost da u skladu sa članom 231. Zakona o opštem upravnom postupku (Službeni glasnik Republike Srpske br. 13/02, 87/07-ispravka i 50/10) podnese žalbu drugostepenom organu, zbog nedonošenja rješenja prvostepenog organa odnosno da pokrene upravni spor u skladu sa članom 17. Zakona o upravnom sporu (Službeni glasnik Republike Srpske 109/05 i 63/11) kojim je propisano da ako drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnom propisu određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv rješenja prvostepenog organa, a ne donese ga ni u daljem roku od 15 dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. Ustavni sud podsjeća da je prema članu 74. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
AP-1104/16
13. Ismet Kumalić iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 14. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 P 013411 14 Gž od 28. januara 2016. godine. Presudom Suda BiH broj S1 3 P 013411 13 P od 23. oktobra 2014. godine u parničnom postupku radi radnog spora usvojen je apelantov zahtjev za poništenje Odluke Bosna i Hercegovina-Spoljnotrgovinska komora o razrješenju apelanta sa funkcije predsjednika-potprdsjednika Spoljonotrgovinske komore broj VTK-1-1092-7/13 od 13. juna 2013. godine i obavezana tužena da apelantu ka tužitelju izvrši uplatu naknade plate koju bi ostvario kao predsjednik-potpredsjednik Spoljnotrgovinske komore u ukupnom iznosu od od 20.846,35 KM te da mu tužena uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje u iznosu od 6.948,08 KM, isplati naknadu nemarijalne štete u iznosu od 4.700,00 KM i troškove parničnog postupka u iznosu od 4.792,00 KM na način preciziran u izreci presude. Presudom Suda BiH broj S1 3 P 013411 14 Gž od 28. januara 2016. godine preinačena je presuda Suda BiH broj S1 3 P 013411 13 P od 23. oktobra 2014. godine na način da je apelantov tužbeni zahtjev u cjelosti odbijen kao neosnovan.
14. Ustavni sud zapaža da apelant u skladu sa odredbama člana 204. st. 1. i 2. Zakona o praničnom postupku BiH (Službeni glasnik BiH br. 36/04, 84/07 i 58/13) nije u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Suda BiH S1 3 P 013411 14 Gž od 28. januara 2016. godine. AP-1403/16
15. Dragica Jurišić iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Emil Galušić, advokat iz Tuzle podnijela je 28. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nepostupanja Kantonalne administrativne službe Tuzla u predmetu broj MB. 110-69215-93 radi ostvarivanja prava na starosnu penziju. Zaključkom direktora Kantonalne administrativne službe u Tuzli broj 1106921593 od 4. jula 2014. godine apelanticin zahtjev za priznavanje prava na starosnu penziju od 20. februara 2014. godine odbačena je kao da nije ni podnesen. Rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar broj FZ3/2/2-35-1-10156-2/14 od 26. avgusta 2015. godine apelanticina žalba je uvažena i poništen zaključak od 4. jula 2014. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno odlučivanje.
16. Ustavni sud zapaža da apelantica u postupku radi utvrđivanja prava na starosnu penziju u skladu sa članom 216. Zakona o upravnom postupku (Službene novine FBiH 2/98 i 48/99) propustila da podnese žalbu zbog ćutnje administracije drugostepenom organu, odnosno da pokrene upravni spor u skladu sa članom 20. Zakona o upravnom sporu (Službene novine FBiH broj 9/05) kojim je propisano da ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. AP-1704/16
17. Adnan Klačar iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva podnio je 15. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 199046 13 Rsž od 18. aprila 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 199046 11 Rs od 18. jula 2012. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 199046 13 Rsž od 18. aprila 2016. godine u parničnom postupku radi isplate potraživanja iz radnog odnosa v.sp. 42.840,01 KM obavezan je tuženi KJKP Gradski saobraćaj doo Sarajevo da apelantu kao tužitelju isplati razlike plata i drugih naknada za period od 1. maja 2008. godine do 30. aprila 2011. godine na način preciziran u izreci presude.
18. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 199046 13 Rsž od 18. aprila 2016. godine.
AP-1705/16
19. Husein Halilović iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva podnio je 15. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 134055 12 Rsž od 10. februara 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0Rs 134055 12 Rs 2 od 30. oktobra 2012. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 134055 12 Rsž od 10. februara 2016. godine u parničnom postupku radi isplate potraživanja iz radnog odnosa v.sp. 29.700,00 KM obavezan je KJKP Gradski saobraćaj doo Sarajevo kao tuženi da apelantu kao tužitelju isplati za period od 1. marta 2007. godine do 28. februara 2010. godine razlike naknade za rad u dane državnog praznika, razlike regresa, doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, razlike naknade za noćni rad na način i u novčanim iznosima preciziranim u izreci presude.
20. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 134055 12 Rsž od 10. februara 2016. godine.
AP-1706/16
21. Ramiz Bukva iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva podnio je 15. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 323440 14 Rsž od 29. januara 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 323440 13 Rs od 11. marta 2014. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 323440 14 Rsž od 29. januara 2016. godine obavezan je tuženi KJKP Gradski saobraćaj Sarajevo u parničnom postupku radi isplate potraživanja iz radnog odnosa v.sp. 29.700,00 KM da apelantu kao tužitelju isplati na ime razlike plata sa naknadom za minuli staž rad u države praznike i noćni rad u ukupnom izmnosu od 14.129,50 KM, razlike za naknadu za ishranu u iznosu od 3.823,91 KM, razliku doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za peiod od 1. februara 2010. godine do 31. januatra 2013. godine ukupan iznos od 4.709,78 KM i isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.806,00 KM dok je preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 24.390,04 KM odbijen kao neosnovan.
22. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 323440 14 Rsž od 29. januara 2016. godine.
AP-1985/16
23. Šerif Keserović iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Siniša Marić, advokat iz Banjaluke podnio je 6. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 071 0 I 06 006238 radi naknade troškova postupka. Rješenjem o izvršenju Osnvonog suda broj 071 0 I 06 006238 od 22. februara 2007. godine dozvoljeno je izvršenje radi namirenja novčanog potraživanja po prijedlogu tražioca izvršenja Toplana ad Banjaluka protiv apelanta kao izvršenika. Rješenjem Osnovnog suda broj 071 0 I 06 006238 od 28. avgusta 2007. godine apelantov prigovor protiv rješenja o izvršenju od 22. februara 2007. godine odbačen je kao neblagovremen. Rješenjem Osnovnog suda broj 071 0 I 06 006238 od 24. februara 2012. godine u predmetu radi namirenja novčanog potraživanja postupajući po prijedlogu tražioca izvršenja Toplana ad Banjaluka protiv apelanta kao izvršenika sud je donio rješenje kojim se prijedlog za izvršenje smatra povučenim. Apelant protiv rješenja Osnovnog suda broj 071 0 I 06 006238od 24. februara 2012. godine nije podnio žalbu. Apelant je 12. marta 2012. godine podnio Osnovnom sudu tužbu radi naknade troškova izvršnog postupka u predmetu broj 071 0 I 06 006238.
24. Ustavni sud zapaža da apelant u skladu sa odredbama člana 12. st. 2. i 3. Zakona o izvršnom postupku RS (Službeni glasnik 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13) nije u propisanom roku podnio prigovor protiv rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 071 0 I 06 006238 od 22. februara 2006. godine, zbog čega se lišio mogućnosti da sud odlučuje o njegovom zahtjevu za naknadu troškova postupka, niti je u propisanom roku podnio žalbu protiv rješenja Osnovnog suda broj 071 0 I 06 006238 od 24. februara 2012. godine.
Spajanje predmeta
25. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 234/16. Apelacioni navodi
26. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.
27. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
28. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
29. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
30. Imajući u vidu odredbe člana 74. Pravila Ustavnog suda, prema kojim Ustavni sud može, izuzetno, odrediti naknadu nematerijalne štete u slučaju da utvrdi povredu ljudskih prava, te imajući u vidu odluku o dopustivosti u predmetu AP 1042/16, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za naknadu nematerijalne štete.
31. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman