Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1882/16 (E. Č.)
Odluka donesena 15. 02. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Povrat stana
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 55
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-1882/16
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 02. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1882/16, rješavajući apelaciju Elvedina Čengića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Elvedina Čengića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan postupak iseljenja privremenog korisnika, koji se trenutno vodi pred Upravom za stambena pitanja Kantona Sarajevo u predmetu broj 23-04/I-23-2/06.
Nalaže se Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni upravni postupak, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Elvedinu Čengiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.650,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu Elvedinu Čengiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Elvedin Čengić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 27. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka iseljenja „bespravnog“ korisnika iz stana koji se nalazi u Sarajevu, u Ulici Patriotske lige broj 48 (u daljnjem tekstu: predmetni stan). Apelant je dopunio apelaciju 2. novembra 2016. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava), Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 23. juna 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 30. juna 2016. godine, Uprava 4. jula 2016. godine, a Općinski sud 8. jula 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Upravni postupak
5. Apelantu je Rješenjem Federalnog ministarstva odbrane - Zajedničke komande Vojske Federacije (u daljnjem tekstu: FMO) broj 27-18-17-34-9-2145-1/05 od 28. decembra 2005. godine dodijeljen predmetni stan.
6. FMO je 5. januara 2006. godine podnijelo Upravi zahtjev za iseljenje privremenog korisnika Emira Čauševića (u daljnjem tekstu: privremeni korisnik) iz predmetnog stana.
7. Postupajući po navedenom zahtjevu, Uprava je 20. novembra 2006. godine donijela zaključak kojim je odbacila zahtjev, jer ga je podnio neovlašteni organ.
8. Ministarstvo stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je Rješenjem broj 27/02-23-1284/07 od 5. februara 2007. godine, razmotrivši žalbu Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine (pravni sljednik FMO, u daljnjem tekstu: Služba), uvažilo žalbu, osporeni zaključak poništilo i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.
9. Postupajući u ponovnom postupku, Uprava je 2. novembra 2009. godine donijela zaključak kojim je pokrenuti postupak prekinut do okončanja postupka po zahtjevu privremenog korisnika za obnovu ugovora o korištenju stana podnesenog kod nadležne Službe.
10. Protiv tog zaključka Služba je izjavila žalbu koja je nakon razmatranja odbijena Rješenjem Ministarstva broj 27/02-23-6203/09 od 7. decembra 2009. godine.
11. Protiv navedenog rješenja Ministarstva Služba je pokrenula upravni spor tužbom kod Kantonalnog suda.
12. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 005185 10 U od 11. marta 2011. godine tužba je uvažena, osporeno rješenje i zaključak Uprave od 2. novembra 2009. godine poništeni i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje. Kantonalni sud je u obrazloženju presude naveo da je apelant, kao zainteresirana stranka, 10. februara 2011. godine sudu dostavio podnesak kojim je urgirao rješavanje po predmetnoj tužbi.
13. Apelant je podneskom od 24. novembra 2011. godine od Uprave zahtijevao da mu se kao stranci omogući učestvovanje u upravnom postupku u predmetu broj 23-04/I-23-2/06.
14. Postupajući po uputama iz presude Kantonalnog suda, a nakon provedenog postupka i ocjenom svih provedenih dokaza, Uprava je u ponovnom postupku donijela Rješenje broj 23-04/I- 23-2/06 od 24. februara 2012. godine kojim je naloženo privremenom korisniku da napusti predmetni stan u roku od 15 dana od dana prijema rješenja, te da ga slobodnog od ljudi i vlastitih stvari preda Upravi radi pečaćenja.
15. Rješenjem Ministarstva broj 27/02-23-764/12 od 12. aprila 2012. godine odbijena je žalba privremenog korisnika.
16. Uprava je 14. maja 2012. godine donijela zaključak kojim je utvrđeno da je rješenje od 24. februara 2012. godine postalo izvršno, pa je dozvoljeno izvršenje, a privremenom korisniku je bila zakazana deložacija za 31. maj 2012. godine.
17. Iz stanja spisa proizlazi da je privremeni korisnik 25. maja 2012. godine tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva od 12. aprila 2012. godine i istovremeno zatražio odgađanje izvršenja osporenog rješenja do okončanja predmetnog upravnog spora.
18. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 U 015600 12 U od 28. maja 2012. godine obustavljeno je izvršenje rješenja Ministarstva od 12. aprila 2012. godine do okončanja upravnog spora.
19. Apelant je podnescima od 8. februara i 30. augusta 2013. godine urgirao kod Kantonalnog suda tražeći da taj sud prioritetno riješi upravni spor u konkretnom predmetu.
20. U međuvremenu je Kantonalni sud, rješavajući po apelantovom zahtjevu za pristup informacijama od 24. septembra 2014. godine, donio Rješenje broj 009-0-SU-14-001107 od 7. oktobra 2014. godine kojim je apelantu djelimično odobren pristup informacijama kojima raspolaže taj sud. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, apelanta uputio da se u konkretnom predmetu prijavi kao zainteresirano lice.
21. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 015600 12 U od 14. septembra 2015. godine odbijena je tužba privremenog korisnika podnesena protiv tuženog Ministarstva radi poništenja rješenja od 12. aprila 2012. godine u predmetu prestanka prava korištenja stana i iseljenja. Kantonalni sud je u obrazloženju presude, između ostalog, naveo da se apelant podneskom od 24. oktobra 2014. godine prijavio u predmetni upravni spor kao zainteresirano lice.
22. Donošenjem presude Kantonalnog suda kojom je odbijena tužba privremenog korisnika stana stekli su se uvjeti za nastavak postupka njegovog iseljenja iz predmetnog stana, što je i učinjeno zakazivanjem deložacije za 12. novembar 2015. godine.
23. U postupku izvršenja rješenja predmetni stan je 26. februara 2016. godine oslobođen od lica ali je privremeni korisnik ostavio svoje stvari u stanu, te je predmetni stan zapečaćen istoga dana zajedno sa stvarima o čemu je sačinjen zapisnik ovlaštenih službenih lica Uprave i dostavljen nadležnoj policijskoj upravi na znanje.
24. Apelant je u više navrata podnescima Ombudsmenu za ljudska prava BiH, Federalnom ministarstvu pravde - Upravnoj inspekciji, premijeru Kantona Sarajevo tražio da u okviru svojih nadležnosti preduzmu radnje da se predmetni postupak okonča.
Parnični postupak
25. Iz stanja spisa proizlazi da je privremeni korisnik 20. marta 2014. godine podnio tužbu protiv Službe, između ostalog, radi utvrđenja da je predmetni stan dom privremenog korisnika, te da se na osnovu toga utvrdi da je stekao sva prava i obaveze na predmetnom stanu.
26. Također, iz stanja spisa proizlazi da je privremeni korisnik 22. oktobra 2015. godine u spis suda uložio prijedlog za donošenje privremene mjere osiguranja i sudske mjere osiguranja.
27. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 P 420215 15 Mo od 3. novembra 2015. godine usvojio prijedlog privremenog korisnika za određivanje privremene mjere, pa je obustavljeno njegovo iseljenje iz predmetnog stana, te zabranjeno Upravi provođenje rješenja od 24. februara 2012. godine i zaključka o dozvoli izvršenja od 14. maja 2012. godine, a sve do donošenja odluke o zahtjevu privremenog korisnika za dodjelu predmetnog stana.
28. Općinski sud je dopisom od 20. novembra 2015. godine pozvao apelanta kao umješača na ročište radi određivanja mjere osiguranja za 26. januar 2016. godine.
29. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant 9. decembra 2015. godine u spis suda uložio podnesak u kojem je istakao da ima pravni interes da stupi na mjesto umješača na strani Službe kao tužene, odnosno protivnika osiguranja, jer je u zakonitom postupku dobio rješenje za korištenje predmetnog stana.
30. Općinski sud je u pravnoj stvari privremenog korisnika kao predlagača mjere osiguranja protiv Službe kao protivnika mjere osiguranja i apelanta kao umješača donio Rješenje broj 65 0 P 420215 15 Mo od 29. januara 2016. godine kojim je odbio kao neosnovan prijedlog privremenog korisnika za određivanje mjere osiguranja kojom je tražio da se obustavi njegovo iseljenje iz predmetnog stana, te da se zabrani Upravi provođenje rješenja od 24. februara 2012. godine i zaključka o dozvoli izvršenja od 14. maja 2012. godine. Istim rješenjem je stavljeno van snage rješenje Općinskog suda od 3. novembra 2015. godine i ukinute sve provedene radnje povodom privremene mjere osiguranja.
31. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 P 420251 16 15 Gž od 29. aprila 2016. godine odbio žalbu privremenog korisnika i potvrdio prvostepeno rješenje od 29. januara 2016. godine.
32. Iz stanja spisa i informacija kojima Ustavni sud raspolaže predmetni parnični postupak je u toku.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
33. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je opisao hronologiju predmetnih postupaka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te istakao da povredu navedenih prava vidi u tome što postupak iseljenja „bespravnog“ korisnika predmetnog stana traje nedopustivo dugo. Apelant je naveo da je predmetni stan u redovnoj proceduri 28. decembra 2005. godine dodijeljen njemu zbog čega zahtijeva da mu se naknadi šteta u iznosu od 5.000,00 KM.
b)Odgovor na apelaciju
34. Kantonalni sud je naveo da je presuda od 11. marta 2011. godine donesena u skladu sa procesnim i materijalnim zakonima, te da se zasniva na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju.
35. Uprava se ukratko osvrnula na hronologiju predmetnog postupka koji je, u skladu sa dostavljenim podacima, naveden u činjeničnom stanju. Uprava je istakla da u konkretnom postupku preduzima sve mjere i aktivnosti u okviru svojih ovlaštenja a radi stavljanja predmetnog stana na raspolaganje Službi, kao podnosiocu zahtjeva za iseljenje. Pored toga, Uprava je istakla da je apelant nosilac rješenja o dodjeli stana na korištenje i u postupku koji se vodi pred Upravom nije stranka u postupku.
36. Općinski sud je, također, opisao tok predmetnog parničnog postupka, kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te naveo da u toku prvostepenog postupka uredujuća sutkinja nije učinila povrede na koje se apelant poziva u predmetnoj apelaciji.
V.Relevantni propisi
37. U Zakonu o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana [...] što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari. [...] Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
38. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 8/00 i 9/05) relevantne odredbe glase:
Član 9.
Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu. Član 36.
Sud rješava spor presudom.
Presudom se tužba uvažava ili odbija kao neosnovana.
Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
39. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantna odredba glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
40. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
41. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
42. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
43. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravomoćno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
44. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
45. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
46. Apelant smatra da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
47. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
48. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije
49. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je predmetni stan dodijeljen apelantu rješenjem FMO od 28. decembra 2005. godine, a da je, nakon toga, FMO 5. januara 2006. godine Upravi podnijelo zahtjev za iseljenje privremenog korisnika iz predmetnog stana. Budući da apelant posjeduje rješenje o dodjeli predmetnog stana, da je tokom postupka zahtijevao da mu se omogući da učestvuje u postupku i da ishoduje njegovo okončanje, te da ga, u konačnici, vlasnik predmetnog stana uvede u posjed, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak odlučujući za njegova građanska prava i obaveze. Dakle, u konkretnom slučaju postupak se odnosi na pitanje iseljenja privremenog korisnika iz predmetnog stana, koji je dodijeljen apelantu na korištenje, iz čega proizlazi da apelant ima pravni interes da o zahtjevu FMO za iseljenje privremenog korisnika odluči nadležni organ u svjetlu utvrđenih činjenica. Ustavni sud je ranije usvojio stav da svi zahtjevi koji se odnose na sporove u vezi s tim pitanjem potpadaju pod pojam građanskih prava i obaveza (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 2/99 od 24. septembra 1999. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/99). Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
50. Ustavni sud uočava da je privremeni korisnik pokrenuo i parnični postupak u kojem apelant ima svojstvo umješača i u kojem je, između ostalog, tražio da se utvrdi da je predmetni stan njegov dom, te da je na osnovu toga stekao sva prava i obaveze na tom stanu. Međutim, apelant ne ukazuje da je u predmetnom parničnom postupku povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku, tako da će se Ustavni sud isključivo baviti pitanjem da li je u upravnom postupku povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku.
Relevantna načela
51. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka se mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a)Period koji se uzima u obzir
52. Relevantan period dužine trajanja predmetnog postupka Ustavni sud će razmatrati od podnošenja zahtjeva Upravi za iseljenje privremenog korisnika (5. januara 2006. godine), budući da je apelant već tada imao rješenje kojim mu je dodijeljen predmetni stan na korištenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, predmetni postupak traje više od 11 godina i to je period koji će Ustavni sud ispitati.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
53. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o postupku iseljenja privremenog korisnika iz predmetnog stana koji je apelantu dodijeljen na korištenje i da se, imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju radi o relativno složenom predmetu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da je predmet postupka iseljenje privremenog korisnika iz predmetnog stana nakon čega bi apelant bio uveden u posjed od njegovog vlasnika, može se zaključiti da je postupak od izuzetnog značaja za apelanta.
54. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi upućivalo na to da je on na bilo koji način utjecao na dužinu trajanja postupka. Naprotiv, apelant je svojim podnescima zahtijevao od Uprave da mu se omogući učestvovanje u predmetnom postupku, urgirao kod Kantonalnog suda zahtijevajući da taj sud prioritetno riješi konkretni upravni spor i u više navrata podnescima Ombudsmenu za ljudska prava BiH, Federalnom ministarstvu pravde - Upravnoj inspekciji, premijeru Kantona Sarajevo tražio da u okviru svojih nadležnosti preduzmu radnje da se predmetni postupak okonča, te je na taj način pokazao svoj interes za okončanje postupka.
55. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud konstatira da, iako je nesporno da su organi uprave provodili procesne radnje i donosili odluke u apelantovom predmetu, uočljiv je period upravnog spora pred Kantonalnim sudom koji je trajao više od tri godine (presuda od 14. septembra 2015. godine). Iako je predmetni postupak predstavljao nešto složeniju strukturu i zahtijevao provođenje različitih dokaza i drugih procesnih radnji, Ustavni sud smatra da je ovaj period pretjerano dug čak i u takvim okolnostima. Dakle, od 11 godina, koliko postupak već traje, više od tri godine otpada na neaktivnost Kantonalnog suda, koji je svojom pasivnošću nesumnjivo doprinio cjelokupnoj dužini trajanja upravnog postupka i upravnog spora. Također, Ustavni sud zapaža da je apelantov predmet nekoliko puta vraćan na ponovni postupak prvostepenom, odnosno drugostepenom upravnom organu. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Ustavni sud zapaža da, iako je u konkretnom predmetu doneseno ukupno 13 odluka, od početka upravnog postupka proteklo je 11 godina i da postupak još nije okončan, te je neizvjesno kada će biti. U svom odgovoru na apelaciju Uprava nije ponudila nikakve argumente koji bi išli u prilog nadležnim organima koji su postupali u konkretnom predmetu, ali to postupanje nije bilo djelotvorno, jer su odluke po žalbi bile ukidane i predmet vraćan na ponovni postupak, pa je tako u nekoliko navrata bio pred svim instancama u upravnom postupku.
56. Sve navedeno, a posebno činjenica da postupak pred upravnim organima traje 11 godina i da još uvijek nije okončan, niti je izvjesno kada će to biti, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog upravnog postupka i upravnog spora ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
57. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete koja se, prema stavu (2) tog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
58. U vezi s tim, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48–51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300 KM. Imajući u vidu da predmetni postupak traje više od 11 godina, te da još uvijek nije okončan, Ustavni sud smatra da bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, prema usvojenim kriterijima, trebalo isplatiti iznos od 1.650,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
59. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se i oni, u suštini, odnose na dužinu trajanja postupka.
VIII.Zaključak
60. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada upravni organi nisu odlučili o zahtjevu za iseljenje privremenog korisnika iz predmetnog stana koji je dodijeljen apelantu u periodu od 11 godina, te kada su odluke prvostepenog i drugostepenog upravnog organa više puta poništene i predmet vraćen na ponovni postupak, a nadležni organi za to nisu ponudili adekvatno opravdanje.
61. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
62. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman