Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2478/16 (N. M.)

Odluka donesena 07. 03. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Prekid postupka
  • Ostavinski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2478/16

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 03. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2478/16, rješavajući apelaciju Nadžije Malići, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. marta 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Nadžije Malići podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu broj 39 0 O 023991 12 O pred Općinskim sudom u Tešnju u kojem je doneseno Rješenje o prekidu postupka broj broj 39 0 O 023991 12 O od 13. februara 2013. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nadžija Malići (u daljem tekstu: apelantica), koju zastupa Adis Mehinović, advokat iz Tešnja, podnijela je 13. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja ostavinskog postupka pred Općinskim sudom u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 39 0 O 023991 12 O u kojem je doneseno Rješenje broj 39 0 O 023991 12 O od 13. februara 2013. godine o prekidu postupka.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 16. januara 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 26. januara 2017. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Iz stanja spisa proizlazi da je u februaru 2012. godine kod Općinskog suda pokrenut postupak radi raspravljanja zaostavštine iza umrlog O.A. (u daljnjem tekstu: ostavitelj), koji je umro 31. januara 2012. godine.

6. Općinski sud je Rješenjem broj 39 0 O 023991 12 O od 13. februara 2013. godine prekinuo predmetni ostavinski postupak, a učesnike ostavinskog postupka, tj. apelanticu, te K.L. i T.A. uputio da kao tužitelji podnesu tužbu protiv M.B., H.B., E.Š., S.I., S.M., M.M., J.S. i A.S. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi poništenja testamenta ostavitelja od 21. marta 1994. godine, proglašenog na ročištu od 26. aprila 2012. godine.

7. Apelantica je tužbom od 5. juna 2013. godine pokrenula postupak radi poništenja testamenta.

8. Presudom Općinskog suda broj 39 0 P 033306 13 P 2 od 27. aprila 2015. godine usvojen je apelanticin tužbeni zahtjev u cijelosti.

9. Presudom Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 P 033306 15 Gž od 28. oktobra 2015. godine žalba tuženih je odbijena i potvrđena prvostepena presuda.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je postupajući sudija u okviru parničnog postupka kompletan spis broj 39 0 P 033306 P, u koji je priklopljen i navedeni ostavinski spis (kao dokaz), dostavio Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine na postupanje po reviziji tuženih.

11. Apelantica je, nakon pravosnažnosti Presude Općinskog suda broj 39 0 P 033306 13 P 2 od 27. aprila 2015. godine, podneskom od 30. novembra 2015. godine obavijestila Općinski sud o pravosnažnoj presudi i predložila nastavak ostavinskog postupka.

12. Dopisom od 10. maja 2016. godine Općinski sud je obavijestio apelanticu da nije u mogućnosti nastaviti ostavinski postupak zbog toga što se ostavinski spis nalazi priklopljen u parničnom spisu, te da je potrebno da sudija koji vodi parnični postupak izda naredbu za razdvajanje spisa, te taj spis dostavi postupajućem stručnom saradniku, a sve radi nastavka ostavinskog postupka.

13. Iz dokaza priloženih uz apelaciju proizlazi da predmetni ostavinski postupak još nije pravosnažno okončan, odnosno da je rješenje o prekidu postupka još na snazi.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja ostavinskog postupka, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je opisala hronologiju postupanja u predmetu istaknuvši da ostavinski postupak koji je pokrenut u februaru 2012. godine nije okončan do podnošenja apelacije, a Općinski sud nije donio odluku u tom predmetu isključivo zbog nepravilnosti u svom radu. Također, apelantica traži da joj se na ime naknade štete, zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, isplati iznos od 750,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

15. Općinski sud se ukratko osvrnuo na hronologiju postupka koja je, u skladu sa dostavljenim podacima, navedena u činjeničnom stanju. Nadalje, Općinski sud je, između ostalog, istakao da je postupao u predviđenim zakonskim rokovima, te da nije bilo dužeg vremenskog perioda u kojem taj sud nije postupao, kada se predmet nalazio kod njega. Također, Općinski sud je naveo da je praksa sudova da se spisi koji su priklopljeni u spise u kojima je uložena revizija ne razdvajaju, nego da se dostavljaju kompletni na postupanje po uloženom vanrednom pravnom lijeku – reviziji do donošenja konačne odluke.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98, 39/04 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

Član 128. st. 1. i 2. tačka 1.

Sud će prekinuti raspravljanje zaostavštine i uputiti sudionike da pokrenu parnicu pred sudom ili postupak pred organom uprave, ako su među sudionicima sporne činjenice od kojih ovisi neko njihovo pravo.

Sud će postupiti u smislu stava 1. ovog člana naročito ako su sporne:

1) činjenice od kojih ovisi pravo na nasljeđe, a naročito punovažnost ili sadržina testamenta ili odnos nasljednika i ostavitelja na osnovu koga se po zakonu nasljeđuje.

17. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 380.

(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.

(2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.

(3) Parnične radnje koje je stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni učinak. Njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude nastavljen.

VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

20. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

21. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni ostavinski postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelantica ukazuje da je, zbog dužine trajanja ostavinskog postupka, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

26. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja ostavinskog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom i koji je prekinut, nakon donošenja Rješenja o prekidu broj 39 0 O 023991 12 O od 13. februara 2013. godine.

27. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka se mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud zapaža da je u februaru 2012. godine pokrenut predmetni ostavinski postupak i da je taj postupak, prema stanju spisa, prekinut rješenjem Općinskog suda od 13. februara 2013. godine i spomenuti učesnici ostavinskog postupka upućeni na parnični postupak. Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 380. Zakona o parničnom postupku, koja se primjenjuje shodno odredbi člana 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, propisano da za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji. Ustavni sud uočava da je apelantica tražila nastavak postupka, ali da je Općinski sud u odgovoru naveo da je praksa sudova da se spisi koji su priklopljeni u spise u kojima je uložena revizija ne razdvajaju, nego da se dostavljaju kompletni na postupanje po uloženom vanrednom pravnom lijeku – reviziji do donošenja konačne odluke. Ustavni sud uočava da apelantica ne ukazuje na dužinu trajanja parničnog postupka, a da je rješenje o prekidu postupka još na snazi i da sud u ostavinskom postupku nije u mogućnosti postupati.

29. Dakle, ostavinski postupak je pokrenut u februaru 2012. godine i prekinut je rješenjem Općinskog suda od 13. februara 2013. godine, tako da relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste jedna godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

30. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o ostavinskom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom, koji po zakonu nije hitne prirode, te da je riječ o relativno složenom postupku koji je značajan za apelanticu, kao zakonsku nasljednicu drugog nasljednog reda iza ostavitelja.

31. U vezi sa apelanticinim ponašanjem, ništa ne ukazuje na to da je ona na bilo koji način utjecala na dužinu postupka.

32. Ustavni sud zapaža da je ostavinski postupak pokrenut u februaru 2012. godine radi raspravljanja zaostavštine iza ostavitelja, te da je Općinski sud, nakon godinu dana od pokretanja predmetnog postupka, donio rješenje od 13. februara 2013. godine kojim je prekinuo predmetni ostavinski postupak, budući da su navedeni učesnici ostavinskog postupka osporili testament ostavitelja. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u okolnostima konkretnog slučaja period od jedne godine, koliko se predmetni ostavinski postupak vodio pred Općinskim sudom, do donošenja rješenja o prekidu postupka ne može ocijeniti nerazumno dugim.

33. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelanticino pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

34. U odnosu na apelanticin zahtjev da joj se, zbog dužine trajanja postupka, isplati naknada na ime nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da je, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo povrede prava na suđenje u „razumnom roku“ u ovom ostavinskom postupku, apelantici ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

Pravo na imovinu

35. U vezi s apelanticinim navodima o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da ove navode apelantica nije obrazložila da bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda, pa budući da se apelantica samo paušalno pozvala na povredu navedenog prava, te da ga suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenog prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neosnovanim.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer period od jedne godine, koliko se predmetni ostavinski postupak vodio pred Općinskim sudom, do donošenja rješenja o prekidu postupka, ne može ocijeniti nerazumno dugim.

37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2478/16 (N. M.) | Sudska praksa | Aktio