Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2620/16 (M. B.,D. A.,Razvojna banka Federacije Bosne i H.,S. J.,NLB Banka d.d. Sarajevo,M. M.,R. H.,M. I. i S. F. i S. Đ.)
Odluka donesena 22. 03. 2017.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 203
- Zakon o stečajnom postupku · čl. 115
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 9
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o stečajnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-2620/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 03. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. marta 2017. godine, u predmetu broj AP-2620/16, rješavajući apelacije Mate Budalića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Mate Budalić zbog dužine trajanja postupka pred upravnim organima u predmetu izdavanje odobrenja za građenje u postupku legalizacije;
Drago Antonić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 77 0 P 045449 15 Gž od 13. maja 2016. godine;
Razvojna banka Federacije Bosne i Hercegovine protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 316204 16 Rev od 21. juna 2016. godine;
Slavko Jarić protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 75 0 K 036688 16 Kž od 21. juna 2016. godine;
NLB Banka d.d. Sarajevo protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 I 058933 16 Gž od 18.
jula 2016. godine;
Mirsad Mušinbegović protiv Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar broj FZ3/2/2-35-2-370-6/16 od 13. juna 2016. godine;
Razemina Hadžikić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 012555 14 U od 3. avgusta 2016. godine;
Mario Ilić protiv Presude Općinskog suda u Orašju broj 25 0 Mal 042657 16 Mal od 29. septembra 2016. godine;
Salih Fajić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 229349 16 Pž od 30. avgusta 2016. godine i Stevo Đurović protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 P 035978 16 Gž od 8. novembra 2016. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2620/16
1. Mate Budalić (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Semir Kajtaz, advokat iz Mostara, podnio je 18. juna 2016 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred upravnim organima u predmetu izdavanje odobrenja za građenje u postupku legalizacije. Apelant je 29. juna 2007. godine podnio zahtjev Odjelu za urbanizam i građenje, Služba za građevinske propise Grada Mostara za izdavanje odobrenja za građenje u postupku legalizacije.
2. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant osporava dužinu trajanja postupka pred upravnim organima u predmetu zahtjeva za izdavanje odobrenja za građenje u postupku legalizacije. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da u okviru upravnog postupka apelant nije koristio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju u okviru Zakona o opštem upravnom postupku zbog „šutnje administracije“. Osim toga, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak niti u jednoj fazi nije nalazio pred nadležnim sudom, što je bitna procesnopravna pretpostavka da bi se meritorno moglo raspravljati o ovim apelantovim navodima. U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća na stav da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.) Ustavni sud u tom pravcu podsjeća na odredbu člana 17. stav 3. Zakona o upravnim sporovima shodno kojoj je apelant imao mogućnost da pokrene upravni spor pred nadležnim sudom i pored činjenice da Služba nije bila odlučilo o njegovom zahtjevu, što apelant nije iskoristio. Propust apelanta da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrza postupak, te na taj način stvori uslove da osporeni postupak makar u jednoj fazi bude razmatran pred nadležnim sudom. Stoga, pošto apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju, apelacija se ne može razmatrati.
2. AP-3413/16
3. Drago Antonić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubice, kojeg zastupa Svetozar Davidović, advokat iz Banjaluke, podnio je 10. avgusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 045449 15 Gž od 13. maja 2016. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 P 045449 12 P od 8. decembra 2014. godine. Rješenjem Osnovnog suda broj 77 0 P 045449 12 P od 13. novembra 2014. godine apelantu je vraćena tužba na ispravku i dopunu u skladu sa čl. 66, 334. i 336. Zakona o parničnom postupku. Osporenim Rješenjem Osnovnog suda broj 77 0 P 045449 12 P od 8. decembra 2014. godine, koje je potvrđeno osporenim Rješenjem Okružnog suda broj 77 0 P 045449 15 Gž od 13. maja 2016. godine, odbačena je kao neuredna apelantova tužba radi utvrđenja, jer apelant u propisanom roku nije dostavio urednu tužbu nadležnom sudu.
4. Ustavni sud zapaža da je apelant u parničnom postupku radi utvrđenja propustio da, u skladu sa odredbama čl. 53., 334. i 336. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13), u propisanom roku podnese urednu tužbu nadležnom sudu.
3. AP-3678/16
5. Razvojna banka Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 7. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Ps 316204 16 Rev od 21. juna 2016. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 316204 15 Pž od 25. avgusta 2015. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ps 316204 13 Ps od 27. marta 2014. godine. Osporenim Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 Ps 316204 16 Rev od 21. juna 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova revizija protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 316204 15 Pž od 25. avgusta 2015. godine kojim je potvrđeno Rješenje Općinskog suda broj 65 0 Ps 316204 13 Ps od 27. marta 2014. godine (kojim je odbačena kao neblagovremena apelantičina tužba radi priznanja potraživanja).
6. Ustavni sud zapaža da je apelantica u parničnom postupku radi priznanja potraživanja propustila da, u skladu sa odredbama čl. 115. i 116. Zakona o stečajnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 29/03, 33/04 i 47/06), u propisanom roku podnese tužbu radi priznanja potraživanja nadležnom sudu.
4. AP-3731/16
7. Slavko Jarić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mrkonjić Grada, kojeg zastupa Luka Vulin, advokat iz Mrkonjić Grada, podnio je 13. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 75 0 K 036688 16 Kž od 21. juna 2016. godine i Presude Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 75 0 K 036688 15 K od 30. novembra 2015. godine. Navedenom presudom Osnovnog suda apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela teška tjelesna povreda iz člana 156. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske i osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 KM koju je obavezan da plati u roku od 60 dana po pravosnažnosti presude uz prijetnju da će se u suprotnom novačan kazna zamijeniti kaznom zatvora računajući svakih započetih 100 KM novčane kazne za jedan dan zatvora. Osporenom Presudom Okružnog suda broj 75 0 K 036688 16 Kž od 21. juna 2016. godine uvažena je žalba Okružnog tužilaštva Banjaluka i prvostepena presuda preinačena u odluci o kazni tako što je apelantu kao optuženom izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 KM koju je obavezan da plati u roku od 60 dana po pravosnažnosti presude uz prijetnju da će se u suprotnom novačan kazna zamijeniti kaznom zatvora računajući svakih započetih 100 KM novčane kazne za jedan dan zatvora.
8. Ustavni sud zapaža da apelant nije iskoristio mogućnost da, u skladu sa odredbama člana
306. Zakona o krivičnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07, 119/08, 55/09, 100/09 i 124/11), u propisanom roku podnese žalbu nadležnom sudu protiv Presude Osnovnog suda broj 75 0 K 036688 15 K od 30. novembra 2015. godine.
5. AP-3842/16
9. NLB Banka d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 23. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 I 058933 16 Gž od 18. jula 2016. godine. Rješenjem Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 I 058933 13 I od 25. aprila 2016. godine određeno je da se prijedlog apelantice kao tražioca izvršenja smatra povučenim, jer apelantica na poziv suda da uredi prijedlog za izvršenje u smislu odredaba čl. 35., 72. stav 2. i 74. Zakona o izvršnom postupku na način da označi stranke i njihove zakonske zastupnike, dostavi kopiju mjenice–vjerodostojne isprave, nije u propisanom roku dostavila uredan prijedlog za izvršenje. Osporenim Rješenjem Apelacionog suda broj 96 0 I 058933 16 Gž od 18. jula 2016. godine odbijen je kao neosnovan apelantičin prigovor protiv Rješenja Osnovnog suda broj 96 0 I 058933 13 I od 25. aprila 2016. godine.
10. Ustavni sud zapaža da je apelantica u izvršnom postupku propustila da, u skladu sa odredbama 35., 72. stav 2. i 74. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine" broj 39/13), u propisanom roku dostavi uredan prijedlog za izvršenje nadležnom sudu.
6. AP-3893/16
11. Mirsad Mušinbegović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, dostavio je 11. februara 2016. godine podnesak Ustavnom sudu zaveden pod brojem Su-10/16 (4. oktobra 2016. godine apelant je dostavio obrazac apelacije i predmet je zaveden pod brojem AP 3893/16) u kojem je osporio Rješenje Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Kantonalne administrativne službe u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalna služba) broj F27/2/1/-1186213414 od 4. januara 2016. godine. Apelant je 10. jula 2016. godine dopunu apelaciju kojom je osporio Rješenje Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod) broj FZ3/2/2-35-2-370-6/16 od 13. juna 2016. godine. Osporenim Rješenjem Kantonalne službe broj F27/2/1/-1186213414 od 4. januara 2016. godine, koje potvrđeno Rješenjem Federalnog zavoda broj FZ3/2/2-35-2-370-6/16 od 13. juna 2016. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za priznavanje prava iz invalidskog osiguranja.
12. Ustavni sud zapaža da apelant u predmetnom postupku radi priznavanja prava iz invalidskog osiguranja nije iskoristio mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 9. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu protiv Rješenja Federalnog zavoda broj FZ3/2/2-35-2-370-6/16 od 13. juna 2016. godine.
7. AP-3900/16
13. Razemina Hadžikić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Lukavca, podnijela je 3. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 012555 14 U od 3. avgusta 2016. godine. Rješenjem JU Centra za socijalni rad Lukavac broj I-II-03-35-672/2013 od 30. januara 2014. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Ministarstva za rad, socijalnu politiku i povratak Tuzlanskog kantona broj 09/1-35- 000088-14 od 10. marta 2014. godine, odbijen je kao neosnovan apelantičin zahtjev za priznavanje prava na novčanu pomoć za vrijeme trudnoće, porođaja i njege djeteta zbog neispunjavanja zakonskih uslova. Osporenim Rješenjem Kantonalnog suda broj 03 0 U 012555 14 U od 3. avgusta 2016. godine odbačena je kao neblagovremena apelanticina tužba protiv Rješenja Ministarstva broj 09/1-35-000088-14 od 10. marta 2014. godine.
14. Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 18. stav 2. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" 9/05), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu protiv Rješenja Ministarstva broj 09/1-35-000088- 14 od 10. marta 2014. godine.
8. AP-3914/16
15. Mario Ilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donjeg Svilaja, podnio je 3. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 25 0 Mal 042657 16 Mal od 29. septembra 2016. godine. Osporenom Presudom Općinskog suda broj 25 0 Mal 042657 16 Mal od 29. septembra 2016. godine apelant je obavezan da tužiocu MKF EKI Sarajevo Filijala Gradačac isplati na ime duga iznos od 1.101,00 KM na način preciziran u izreci presude.
16. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi isplate duga nije iskoristio mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 203. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u propisanom roku podnese žalbu nadležnom sudu protiv osporene Presude Općinskog suda broj 25 0 Mal 042657 16 Mal od 29. septembra 2016. godine.
9. AP 4406/16
17. Salih Fajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je 23. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Ps 229349 16 Pž od 30. avgusta 2016. godine. Osporenim Rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 Ps 229349 16 Pž od 30. avgusta 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Ps 229349 15 Ps od 28. aprila 2016. godine kojim je odbačena kao neblagovremena apelantova žalba protiv Presude zbog propuštanja Općinskog suda broj 320 Ps 229349 15 Ps od 6. januara 2016. godine.
18. Ustavni sud zapaža da je apelant u parničnom postupku radi naknade štete propustio da, u skladu sa odredbama čl. 203. i 329. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u propisanom roku podnese žalbu nadležnom sudu protiv Presude zbog propuštanja Općinskog suda broj 32 0 Ps 229349 15 Ps od 6. januara 2016. godine.
10. AP-4832/16
19. Stevo Đurović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, podnio je 17. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 P 035978 16 Gž od 8. novembra 2016. godine. Rješenjem Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 72 0 P 035978 13 P od 22. septembra 2014. godine apelantu je vraćena tužba radi ispravke i dopune i naloženo mu je da tužbu ispravi i dopuni u skladu sa uputama u rješenju. S obzirom da apelant u propisanom roku, niti po ponovljenom pozivu suda od 18. juna 2015. godine, nije dostavio sudu urednu tužbu, Rješenjem Osnovnog suda broj 72 0 P 035978 13 P od 19. oktobra 2015. godine, koje je potvrđeno osporenim Rješenjem Okružnog suda broj 72 0 P 035978 16 Gž od 8. novembra 2016. godine, apelantova tužba odbačena je kao neuredna.
20. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama čl. 53. i 334. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13), u propisanom roku podnese urednu tužbu nadležnom sudu.
Spajanje predmeta
21. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2620/16. Apelacioni navodi
22. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
24. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
25. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.
26. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman