Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3815/16 (M. A., Ć. M. i M. K.)
Odluka donesena 19. 04. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Stečaj
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Prava iz radnog odnosa
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o stečajnom postupku · čl. 420
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o stečajnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-3815/16
Apelacija
Odluka o meritumu
19. 04. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-3815/16, rješavajući apelacije M. A. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije M. A., Ć. M. i M. K..
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, u postupcima koji su se vodili pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetima br. 33 0 Rs 056123 15 Rsž, 33 0 Rs 056122 14 Rsž i 33 0 Rs 057119 15 Rsž, a koji su radi otvaranja stečajnog postupka vraćeni Općinskom sudu u Živinicama.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona, u skladu s članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantima M. A., Ć.
M. i M. K., u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznose od po 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknada određenih ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. M. A., Ć. M. i M. K. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnijeli su u periodu od 21. do 23. septembra 2016. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupaka pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetima br. 33 0 Rs 056123 15 Rsž, 33 0 Rs 056122 14 Rsž i 33 0 Rs 057119 15 Rsž, a koji su radi donošenja rješenja o prekidu postupka zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženim „Konjuh“ d.d. za proizvodnju i promet namještaja Živinice (u daljnjem tekstu: tuženi), vraćeni Općinskom sudu u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene tri apelacije iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je odlučio da, u skladu s članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, spoji predmete br. AP 3815/16, AP 3831/16 i AP 3833/16 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3815/16.
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je zatraženo 6. i 12. oktobra 2016. godine da dostavi odgovore na apelacije.
4. Kantonalni sud je 17. i 19. oktobra 2016. godine dostavio odgovore na apelacije. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Predmet broj AP 3815/16
6. Apelant je 15. novembra 2013. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog, radi potraživanja iz radnog odnosa.
7. Presudom Općinskog suda broj 33 0 Rs 056123 13 Rs od 23. oktobra 2014. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev.
8. Protiv navedene presude tuženi je izjavio žalbu 18. novembra 2014. godine.
9. Predmet je 21. januara 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu i zaveden pod brojem 33 0 Rs 056123 15 Rsž.
10. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 St 268798 16 St od 7. septembra 2016. godine, nad tuženim je otvoren stečajni postupak.
11. Na sjednici vijeća Kantonalnog suda 18. oktobra 2016. godine odlučeno je da se predmetni spis vrati Općinskom sudu radi donošenja odluke o prekidu postupka.
Predmet broj AP 3831/16
12. Apelant je 15. novembra 2013. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog, radi potraživanja iz radnog odnosa.
13. Presudom Općinskog suda broj 33 0 Rs 056122 13 Rs od 19. juna 2014. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev.
14. Protiv navedene presude tuženi je izjavio žalbu 30. juna 2014. godine.
15. Predmet je 13. oktobra 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu i zaveden pod brojem 33 0 Rs 056122 14 Rsž.
16. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 St 268798 16 St od 7. septembra 2016. godine, nad tuženim je otvoren stečajni postupak.
Predmet broj AP 3833/16
17. Apelant je 27. januara 2014. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog, radi potraživanja iz radnog odnosa.
18. Presudom Općinskog suda broj 33 0 Rs 057119 14 Rs od 24. novembra 2014. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev.
19. Protiv navedene presude tuženi je izjavio žalbu 3. decembra 2014. godine.
20. Predmet je 8. januara 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu i zaveden pod brojem 33 0 Rs 057119 15 Rsž.
21. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 St 268798 16 St od 7. septembra 2016. godine, nad tuženim je otvoren stečajni postupak.
22. Na sjednici vijeća Kantonalnog suda 17. oktobra 2016. godine odlučeno je da se predmetni spis vrati Općinskom sudu radi donošenja odluke o prekidu postupka.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
23. Apelanti smatraju da im je, zbog nedonošenja odluka Kantonalnog suda, povodom izjavljenih žalbi od tuženog povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti u konkretnim postupcima nemaju primjedbi na postupanje Općinskog suda, ali tvrde da Kantonalni sud nije iskazao primjerenu ažurnost pri rješavanju žalbi u konkretnim predmetima, te da je time povrijedio relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Isto tako, apelanti navode da ničim nisu doprinijeli dužini trajanja predmetnih postupaka. Apelanti potražuju naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, prema praksi Ustavnog suda.
b) Odgovor na apelaciju
24. Kantonalni sud je naveo hronologiju predmetnih postupaka, koja je, u skladu s dostavljenim podacima, navedena u činjeničnom dijelu odluke, odnosno naveo je kad su mu dostavljeni konkretni predmeti na odlučivanje po izjavljenim žalbama tuženog. Kantonalni sud je istakao da je u međuvremenu rješenjem Općinskog suda u Tuzli od 7. septembra 2016. godine nad tuženim otvoren stečajni postupak, te da su stoga predmetni spisi vraćeni Općinskom sudu radi donošenja rješenja o prekidu postupka, a shodno članu 378. stav 1. tačka 4. ZPP. U vezi s tim, Kantonalni sud je konstatirao da će predmeti apelanata po stjecanju uvjeta za nastavak prekinutog postupka, u smislu odredbe člana 381. stav 1. ZPP, biti ponovo dostavljeni tom sudu radi odlučivanja o podnesenim žalbama tuženog. Također, u jednom od odgovora Kantonalni sud je naveo da ima veliki broj neriješenih predmeta na parničnom referatu i da veliki broj predmeta opterećuju rad Kantonalnog suda i utječu na njegovu efikasnost. Kantonalni sud je istakao da se svake godine donosi plan rješavanja predmeta i to prema Uputstvu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH o izradi plana rješavanja predmeta, te da se prema Planu rješavanja predmeta za 2016. godinu, a kako je to bilo i u prethodnim godinama, predmeti rješavaju prema starosti podnesene tužbe Općinskom sudu. Kantonalni sud je ukazao da, imajući u vidu način rada tog suda, konkretni predmeti nisu mogli biti stavljeni u rad, jer su u rad uzimane tužbe iz ranijih godina.
V.Relevantni propisi
25. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 378.
Postupak se prekida:
4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka;
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
26. Zakon o stečajnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 29/03, 33/04 i 47/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 55. stav 1.
Preuzimanje sporova (1) Otvaranjem stečajnog postupka prekidaju se sudski postupci i postupci pred arbitražama ukoliko se odnose na stečajnu masu. Prekid traje do zaključenja stečajnog postupka ukoliko se pravni spor prije toga ne nastavi u skladu sa odredbama ovog člana.
VI.Dopustivost
27. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
28. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
29. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
30. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da su apelacije podnesene zbog toga što Kantonalni sud nije u razumnom roku donio odluke o žalbi protiv prvostepenih presuda, Ustavni sud smatra da su predmetne apelacije, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustive u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
31. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka, odnosno postupaka po žalbama protiv prvostepenih presuda u konkretnim predmetima, došlo do povrede njihovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
34. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da li su u međuvremenu predmetni postupci okončani. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
Relevantni principi
35. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
36. Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51). Period koji se uzima u obzir
37. Ustavni sud zapaža da apelanti ne osporavaju dužinu postupaka pred prvostepenim sudom, već isključivo ukazuje na dužinu trajanja postupaka po žalbama pred Kantonalnim sudom u konkretnim predmetima. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će s aspekta donošenja odluke u razumnom roku razmatrati periode od datuma kada je Kantonalni sud zaprimio konkretne predmete radi odlučivanja o žalbama tuženog do 7. septembra 2016. godine, kao datuma kada je otvoren stečajni postupak nad tuženim i kada su se po samom zakonu morali prekinuti predmetni postupci. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da nakon prekida postupka Kantonalni sud nije imao „aktivan“ predmet, pa se taj period i ne može ocjenjivati u okviru apelacionih navoda o povredi prava na donošenje odluke u „razumnom roku” (mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 261/10, tačka 31). Dakle, relevantni periodi koje Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnih postupaka jesu periodi od oko jedne godine i sedam mjeseci, do jedne godine i 11 mjeseci.
Analiza dužine trajanja postupaka
38. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupci vode po žalbama tuženog u parničnim postupcima radi naplate potraživanja apelanata iz radnog odnosa. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da su prvostepeni postupci pred Općinskim sudom (pred kojim se, dakle, provodi dokazni postupak) okončani u periodima od sedam do 11 mjeseci, što samo dodatno ukazuje da se radi o jednostavnim sudskim postupcima.
39. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud smatra da apelanti ni na koji način nisu doprinijeli dužini trajanja žalbenih postupaka. Također, ocjenjujući značaj koji predmetni postupci imaju za apelante, Ustavni sud ukazuje da se predmetni postupci vodi radi naplate potraživanja iz radnog odnosa, pa se može zaključiti da su predmetni postupci od značaja za apelante.
40. Analizirajući postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud primjećuje da su u konkretnim postupcima, a nakon podnošenja žalbi tuženog protiv prvostepenih presuda, predmetni spisi dostavljeni Kantonalnom sudu u periodu od 13. oktobra 2014. godine do 21. januara 2015. godine, te da Kantonalni sud u periodu od jedne godine i sedam mjeseci, odnosno u periodu od jedne godine i skoro 11 mjeseci, u konkretnim predmetima nije donio odluku o izjavljenim žalbama tuženog. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je riječ o "radnom sporu", koji je po prirodi hitan, i koji stoga zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da se postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja. U odgovoru na apelaciju, Kantonalni sud je istakao da taj sud ima veliki broj neriješenih predmeta i da se predmeti rješavaju prema planu rješavanja starih predmeta za svaku kalendarsku godinu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta ukazivao na to da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije, te da država nije odgovorna u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzme odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1070/05 od 9. februara 2006. godine, tačka 34, te odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-600/04 od 17. februara 2005. godine, tačka 25. i AP-818/14 od 18. decembra 2014. godine, tačka 32, dostupne na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnih slučajeva, Ustavni sud smatra da se preopterećenost suda velikim brojem starih predmeta ne može smatrati vanrednom okolnošću, već sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene mjere na organiziranju svog rada donošenjem plana rješavanja starih predmeta, ali da ipak te mjere nisu bile efikasne, budući da je postupanje prema navedenom planu rezultiralo nepostupanjem u konkretnim predmetima povodom žalbi tuženog u periodu dužem od jedne godine i sedam mjeseci.
41. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina drugostepenog postupka u konkretnim predmetima ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava apelanata na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
42. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
43. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da su predmetni postupci po žalbi, u predmetima koji se po zakonu smatraju hitnim, trajali duže od jedne godine, Ustavni sud smatra da apelantima treba na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku isplatiti iznos od po 300,00 KM.
44. Navedeni iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište Kantonalnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII. Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada su postupci, koji se po zakonu smatraju hitnim, po žalbama pred Kantonalnim sudom, do otvaranja stečajnog postupka nad tuženim trajali oko jedne godine i sedam mjeseci i jedne godine i 11 mjeseci, tako da se ne mogu prihvatiti kao valjani razlozi koje je ponudio Kantonalni sud, budući da taj sud i pored preduzetih mjera za otklanjanje zaostataka u radu nije postigao potrebnu ažurnost.
46. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman