Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1762/16 (M. M.,R. S.,P. R.,M. B. i drugi)

Odluka donesena 19. 04. 2017.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1762/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 04. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine, u predmetu broj AP-1762/16, rješavajući apelacije Milice Medić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Milica Medić protiv Zaključka Službe za imovinsko-pravne, geodetske i katastarske poslove Općine Velika Kladuša broj 05/3- 31/2-2124/08 od 23. avgusta 2010. godine;

Radosav Stanić protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 15 0 U 002931 16 U od 12. jula 2016. godine;

Puniša Rešetar protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 Rs 058239 16 Rev od 18. avgusta 2016. godine;

Milovan Bodiroga protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 005847 16 U od 16. novembra 2016. godine;

Samil Šaćirović zbog dužine trajanja postupka pred upravnim organima u predmetu izdavanje odobrenja za građenje;

Politička partija Ujedinjena Srpska protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 023526 16 Iž od 7. novembra 2016.

godine;

Mirko Medić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 Pr 061240 16 Pžp od 30. oktobra 2016. godine;

Želimir Popović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 182807 16 Gži od 1. avgusta 2016. godine i P.K. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 010971 16 U od 17. oktobra 2016. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1762/16

1. Milica Medić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velika Kladuše, koju zastupa Marko Medić, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 18. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka Službe za imovinsko-pravne, geodetske i katastarske poslove Općine Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: Služba) broj 05/3-31/2- 2124/08 od 23. avgusta 2010. godine. Apelantica je 10. avgusta 2010. godine podnijela zahtjev Službi za deeksproprijaciju nekretnina, bliže označenih u u zahtjevu, koje su eksproprisane Rješenjem SO Velika Kladuša broj 04/2-473-9-2/83 od 22. marta 1983. godine. Zaključkom Službe 05/3-31/2-2124/08 od 23. avgusta 2010. godine određeno je da se apelantičin zahtjev za deeksproprijaciju predmetnih nekretnina smatra kao da nije ni podnesen.

2. Ustavni sud zapaža da apelantica nije iskoristila mogućnost da, u skladu sa odredbama člana

11. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/98 i 48/99), podnese žalbu Federalnoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Sarajevo protiv Zaključka Službe broj 05/3-31/2-2124/08 od 23. avgusta 2010. godine.

2. AP-4090/16

3. Radosav Stanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, kojeg zastupa Neđo Šutanović, advokat iz Sokoca, podnio je 24. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 15 0 U 002931 16 U od 12. jula 2016. godine. Osporenim Rješenjem Okružnog suda broj 15 0 U 002931 16 U od 12. jula 2016. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova tužba protiv Rješenja Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite Banjaluka (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 03/4-560-468-3/99 od 13. aprila 2016. godine kojim je uvažena apelantova žalba i poništeno Rješenje Odjeljenja za opštu upravu Opštine Foča broj 04-560-155/95 od 8. februara 2016. godine i riješeno da se apelantu priznaje status ratnog vojnog invalida sedme kategorije sa 50% invaliditeta trajno i utvrđeno da ima pravo na ličnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 18% od visine zakonske osnovice za obračun mjesečnih primanja počev od 1. decembra 2015. godine sve dok postoje zakonski uslovi.

4. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 15. Zakona o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 109/05 i 63/11), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu protiv Rješenja Ministarstva broj 03/4-560-468-3/99 od 13. aprila 2016. godine.

3. AP-4377/16

5. Puniša Rešetar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 21. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 43 0 Rs 058239 16 Rev od 18. avgusta 2016. godine. Apelant je 16. septembra 2011. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv Općine Zenica i H.S. radi utvrđenja, otklanjanja i zabrane diskriminacije u ostvarivanju prava iz radnog odnosa, te naknade nematerijalne i materijalne štete prouzrokovane diskriminacijom. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 Rs 058239 11 Rs od 18. novembra 2015. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda u Zenici broj broj 43 0 Rs 058239 16 Rsž od 23. februara 2016. godine, odbačena je kao neblagovremena apelantova tužba zbog proteka roka propisanog odredbama člana 13. stav 4. Zakona o diskriminaciji, te kao neuredna jer apelant na poziv suda od 10. novembra 2012. godine i 19. decembra 2012. godine nije dostavio sudu ispravljenu i dopunjenu tužbu. Osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbijena je apelantova revizija protiv drugostepenog rješenja.

6. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 13. stav 4. Zakona o diskriminaciji ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 59/09), odnosno odredbama člana 53. u vezi sa odredbama člana 66. i člana 336. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u propisanom roku podnese tužbu radi utvrđenja diskriminacije nadležnom sudu, odnosno da dostavi nadležnom sudu ispravljenu i dopunjenu tužbu.

4. AP-4424/16

7. Milovan Bodiroga (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 25. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 U 005847 16 U od 16. novembra 2016. godine. Apelant je 24. avgusta 2016. godine Okružnom sudu podnio tužbu "zbog nedonošenja rješenja-ćutanja administracije po njegovom zahtjevu od 8. juna 2016. godine koji je podnio Republičkoj direkciji za obnovu i izgradnju Republike Srpske". S obzirom da apelant uz tužbu nije dostavio zahtjev od od 8. juna 2016. godine Okružni sud je 11. oktobra i 26. oktobra 2016. godine zatražio od apelanta da dostavi zahtjev. Osporenim Rješenjem Okružnog suda broj 12 0 U 005847 16 U od 16. novembra 2016. godine odbačena je kao neuredna apelantova tužba, jer apelant nije postupio po nalogu suda.

8. Ustavni sud zapaža da apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 21. Zakona o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 109/05 i 63/11), u ostavljenom roku otkloni nedostatke tužbe.

5. AP-4503/16

9. Samil Šaćirović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kojeg zastupa Drinka Lekić, advokat iz Tešnja, podnio je 1. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja žalbenog postupka pred upravnim organima u predmetu izdavanje odobrenja za građenje. Rješenjem Službe za katastar, urbanizam i imovinsko pravne poslove Općine Tešanj broj 06-23-2- 230/14 od 6. marta 2014. godine odobreno je JP Elektroprivredi dd Sarajevo, Podružnica Elektrodistribucija Zenica kao investitoru izgradnja dalekovoda i nove trafo stanice na parcelama, između ostalih, i apelantove, bliže opisane u rješenju, a navedene u Popisu parcela od 27. decembra 2013. godine. Apelant je 26. marta 2014. godine podnio žalbu drugostepenom upravnom organu protiv Rješenja Službe broj 06-23-2-230/14 od 6. marta 2014. godine i postupak je u toku.

10. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant osporava dužinu trajanja postupka pred upravnim organima u predmetu izdavanje odobrenja za građenje. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je odredbama člana 20. stav 1. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05) propisano da "ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena". Međutim, apelant, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, nije pokrenuo upravni spor pred nadležnim sudom u smislu citiranih zakonskih odredaba. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da je apelant propustio da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrza postupak, te da na taj način stvore uslove da predmetni postupak bar u jednoj fazi bude razmatran pred nadležnim sudom, Ustavni sud smatra da apelant, u okolnostima konkretnog slučaja, nije iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju. Stoga, kako apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju, apelacija se ne može razmatrati.

6.4522/16

11. Politička partija Ujedinjena Srpska (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Darko B. Kremenović, advokat iz Banjaluke podnijela je 1. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 023526 16 Iž od 7. novembra 2016. godine. Osporenim Rješenjem Suda BiH broj S1 3 Iž 023526 16 Iž od 7. novembra 2016. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova žalba protiv Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK BiH) broj 05-1-07-5-925/16 od 19. oktobra 2016. godine kojom je utvrđeno da je apelantica odgovorna što je predsjednik apelantice gostujući u emisiji na Al Jazeera televiziji prekršio pravila ponašanja u izbornoj kampanji iz člana 73.1. stav 1. tačka 7. Izbornog zakona Bosne i Hercegovini, zbog čega mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 KM.

12. Ustavni sud zapaža da apelantica nije iskoristila mogućnost da, u skladu sa odredbama člana

80. Zakona o upravnim sporovima (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10) u propisanom roku podnese žalbu Sudu BiH protiv Odluke CIK-a BiH broj 05-1-07-5- 925/16 od 19. oktobra 2016. godine.

7. AP-4811/16

13. Mirko Medić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 15. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 Pr 061240 16 Pžp od 30. oktobra 2016. godine i Rješenja Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 53 0 Pr 061240 16 Pr od 30. juna 2016. godine. Osporenim Rješenjem Kantonalnog suda broj 53 0 Pr 061240 16 Pžp od 30. oktobra 2016. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova žalba protiv Rješenja Općinskog suda broj 53 0 Pr 061240 16 Pr od 30. juna 2016. godine kojim je apelant proglašen krivim zbog počinjenja prekršaja iz člana 130. stav 4. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini i izrečena mu je novčana kazna u iznosu od 40,00 KM.

14. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 81. Zakona o prekršajima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 63/14), u propisanom roku podnese žalbu nadležnom sudu protiv Rješenja Općinskog suda broj 53 0 Pr 061240 16 Pr od 30. juna 2016. godine.

8. AP-4869/16

15. Želimir Popović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sanela Hidanović, advokat iz Orašja, podnio je 16. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 182807 16 Gži od 1. avgusta 2016. godine. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 182807 05 I od 19. aprila 2016. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 182807 16 Gži od 1. avgusta 2016. godine, djelimično je obustavljeno izvršenje, pa je Rješenje o izvršenju broj I- 2619/05 od 20. maja 2005. godine stavljeno van snage u dijelu koji se odnosi na obavezu izvršenika

- Federalno ministarstvo odbrane da apelanta, kao tražioca izvršenja, rasporedi na poslove i zadatke u skladu sa ocjenom Federalnog zavoda penzijskog i invalidskog osguranja u rješenju broj 3304804921 od 29. novembra 2002. godine, uključujući zahtjev za obračun i isplatu plata i doprinosa i kažnjavanje izvršenika, te je apelantov prijedlog za izvršenje od 30. juna 2004. godine u tom dijelu odbačen kao nedopušten ( zbog proteka zakonskog roka za podnošenje prijedloga za izvršenje). Takođe, određeno je da rješenje o izvršenju ostaje na snazi u dijelu koji se odnosi na potraživanje troškova parničnog i izvršnog postupka.

16. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 215. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12 i 46/16), u propisanom roku podnese prijedlog za izvršenje nadležnom sudu.

9. AP-71/17

17. P.K. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Francuske, podnijela je 27. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 U 010971 16 U od 17. oktobra 2016. godine. Osporenim Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 U 010971 16 U od 17. oktobra 2016. godine odbačena je kao neblagovremena apelantičina tužba protiv Rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar broj FZ3/8/1-35-1-9626-2/15 od 28. decembra 2015. godine kojim potvrđeno Rješenje Kantonalne administrativne službe u Bihaću matični broj 1039908832 od 10. juna 2015. godine (kojim je apelantici priznato pravo na srazmjerni dio penzije na teret bosanskohercegovačkog osiguranja u mjesečnom izosu od 39,52 KM počev od 15. marta 2011. godine).

18. Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 18. stav 2. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu protiv Rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar broj FZ3/8/1-35-1-9626-2/15 od 28. decembra 2015. godine. Spajanje predmeta

19. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1762/16. Apelacioni navodi

20. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i/ili kršenje zabrane diskriminacije.

21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

22. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

23. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

24. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman