Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4681/14 (S. V.)

Odluka donesena 19. 04. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Ostavinski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4681/14

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 04. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4681/14, rješavajući apelaciju Sime Veina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Sime Veina podnesena zbog dužine trajanja ostavinskog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Cazinu u predmetu broj 20 0 O 001472 14 O2 u kojem je doneseno Rješenje o nasljeđivanju broj 20 0 O 001472 14 O2 od 27. aprila 2015. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Simo Vein (u daljnjem tekstu: apelant) iz Republike Srbije, kojeg zastupa Jadranka Lojić, advokat iz Cazina, podnio je 31. oktobra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja ostavinskog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), a koji je nakon podnošenja apelacije donio Rješenje o nasljeđivanju broj 20 0 O 001472 14 O2 od 27. aprila 2015. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 20. aprila 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 30. aprila 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Na osnovu smrtovnice MU Trž. Raštela broj 03-13-735/09 od 27. marta 2009. godine po službenoj dužnosti pokrenut je ostavinski postupak iza umrlog Milovana Veina, apelantovog oca (u daljnjem tekstu: ostavitelj).

6. Rješenjem Općinskog suda broj 20 0 O 001472 09 O od 26. oktobra 2009. godine prekinut je ostavinski postupak iza ostavitelja, te nasljednica Soka Čabraja, ostaviteljeva kćerka, upućena da u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja kod nadležnog suda pokrene parnicu protiv apelanta kao tuženog radi osporavanja ugovora o doživotnom izdržavanju zaključenog 10. septembra 2003. godine između ostavitelja, kao primaoca izdržavanja, i apelanta, kao davaoca izdržavanja, u smislu da navedeni ugovor nije zaključen u zakonom propisanoj formi.

7. Nasljednica Soka Čabraja je 23. oktobra 2010. godine podnijela tužbu Osnovnom sudu u Sremskoj Mitrovici, Sudska jedinica Ruma (Republika Srbija, u daljnjem tekstu: Osnovni sud). Osnovni sud je donio Presudu broj 14 P 4979/10 od 26. septembra 2011. godine kojom je odbio osnovni tužbeni zahtjev Soke Čabraje kojim je tražila da se utvrdi da je ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo predmetni ugovor o izdržavanju, te je odbijen kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev kojim je tražila da sud raskine predmetni ugovor o izdržavanju. Navedena presuda je 7. marta 2012. godine postala pravomoćna.

8. Apelant je podneskom od 16. augusta 2012. godine zatražio nastavak prekinutog ostavinskog postupka, te u apelaciji navodi da je Općinskom sudu podnio nekoliko urgencija za postupanje u predmetu u narednom periodu.

9. Općinski sud je rješenjem od 20. marta 2014. godine odredio nastavak prekinutog ostavinskog postupka.

10. Apelant navodi da je podnio nekoliko urgencija za postupanje u predmetu u narednom periodu.

11. Općinski sud je donio Rješenje o nasljeđivanju broj 20 0 O 001472 14 O2 od 27. aprila 2015. godine.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te čl. 1, 2, 6. i 7. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i član 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Apelant traži da se predmetni ostavinski postupak okonča i apelantu isplati odgovarajući iznos na ime naknade nematerijalne štete.

II.Odgovor na apelaciju

13. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

15. Zakon o vanparničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98, 39/04, 73/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2. stav 2.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

19. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom, između ostalog, ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku u kojem je nakon podnošenja apelacije Općinski sud donio Rješenje o nasljeđivanju broj 20 0 O 001472 14 O2 od 27. aprila 2015. godine. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja ostavinskog postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te čl. 1, 2, 6. i 7. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i član 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

25. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da je apelant u apelaciji ukazao isključivo na dužinu trajanja postupka pred Općinskim sudom. Ustavni sud, također, zapaža da je Općinski sud poslije podnošenja apelacije donio rješenje o nasljeđivanju, te da niti apelant, niti Općinski sud nisu obavijestili Ustavni sud da li je navedeno rješenje postalo pravomoćno ili je eventualno korišten pravni lijek protiv navedenog rješenja u skladu sa relevantnim zakonskim odredbama. Ustavni sud podsjeća da u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Shodno navedenom, Ustavni sud će, s aspekta donošenja odluke u razumnom roku, razmatrati razumnost dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom, odnosno period od 27. marta 2009. godine, kada je na osnovu smrtovnice po službenoj dužnosti pokrenut ostavinski postupak iza ostavitelja, te do 27. aprila 2015. godine, kada je Općinski sud donio rješenje o nasljeđivanju. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja predmetnog ostavinskog postupka jest šest godina i jedan mjesec.

Analiza razumnosti trajanja postupka

27. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se radi o ostavinskom postupku, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno jednostavnom predmetu. Osim toga, kako se radi o imovini za koju apelant smatra da je njegova, Ustavni sud zaključuje da je postupak za apelanta značajan.

28. Sumirajući predmetni vanparnični postupak, Ustavni sud zapaža da je ostavinski postupak pokrenut na osnovu smrtovnice MU Trž. Raštela od 27. marta 2009. godine, te da je šest godina kasnije Općinski sud donio rješenje o nasljeđivanju. U okviru ovog perioda Općinski sud je u roku od sedam mjeseci od dana pokretanja postupka donio rješenje kojim je predmetni postupak prekinuo radi pokretanja parničnog postupka. Parnični postupak je 7. marta 2012. godine pravomoćno okončan. Ustavni sud zapaža da je apelant podneskom od 16. augusta 2012. godine zatražio nastavak prekinutog postupka, te da je Općinski sud donio rješenje o nastavku postupka godinu i sedam mjeseci kasnije (20. marta 2014. godine). Nadalje, predmetni postupak je 27. aprila 2015. godine okončan pred Općinskim sudom donošenjem rješenja o nasljeđivanju u roku od oko godinu dana nakon donošenja rješenja o nastavku postupka. Imajući u vidu navedeno činjenično stanje, Ustavni sud napominje da je predmetni postupak bio u prekidu u periodu od oko dvije i po godine i taj period se ne može staviti na teret Općinskom sudu. Dakle, u postupku su postojale objektivne okolnosti zbog kojih sud nije mogao postupati. Nadalje, u periodu u kojem jeste mogao postupati Ustavni sud nalazi da je Općinski sud donosio procesne odluke, odnosno preduzimao radnje iz svoje nadležnosti i pokušavao ostvariti procesne pretpostavke za vođenje i okončanje predmetnog ostavinskog postupka.

29. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je Općinski sud kontinuirano preduzimao procesne radnje, odnosno jer nema elemenata koji bi ukazivali da je Općinski sud bezrazložno odugovlačio postupak.

Pitanje naknade nematerijalne štete

30. Apelant je u apelaciji zatražio naknadu nematerijalne štete. U vezi s tim Ustavni sud ukazuje da prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, to apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

Ostali navodi

31. U vezi s apelantovim navodima o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te prava iz čl. 1, 2, 6. i 7. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i člana

26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant nije obrazložio da bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda. Budući da se apelant samo paušalno pozvao na kršenje navedenih prava, te da ih suštinski dovodi u kontekst kršenja prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnim kršenjem prava na pravično suđenje i ovo pozivanje na kršenje navedenih prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neosnovanim.

VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije iako je Općinski sud donio rješenje o nasljeđivanju šest godina od pokretanja ostavinskog postupka, jer je predmetni postupak bio prekinut u određenom periodu, a u preostalom periodu Općinski sud je kontinuirano preduzimao radnje iz svoje nadležnosti i nema elemenata koji bi ukazivali da je Općinski sud odugovlačio postupak.

33. Također, nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te prava iz čl. 1, 2, 6. i 7. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima u situaciji kada se navodi o kršenju ovih prava zasnivaju na istim navodima kao i u pogledu prava na pravično suđenje u razumnom roku, za koje je Ustavni sud utvrdio da su neosnovani.

34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4681/14 (S. V.) | Sudska praksa | Aktio