Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3359/16 (Zaštitni fond Federacije Bosne i Hercegovine i drugi)
Odluka donesena 10. 05. 2017.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3359/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 05. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. maja 2017. godine, u predmetu broj AP-3359/16, rješavajući apelacije Zaštitnog fonda Federacije Bosne i Hercegovine i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Zaštitni fond Federacije Bosne i Hercegovine protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Mal 024290 16 Gž 3 od 16. juna 2016. godine;
Omladinski savjet Istočno Novo Sarajevo protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 61 0 Ip 008123 15 Rev od 20.
aprila 2016. godine;
Mejra Velić i Šerija Mehmedović zbog "dugogodišnjeg propuštanja" Grada Banjaluka da ekspropriše njihovo zemljište i realizuje Regulacioni plan izgradnje javnog puta;
M.K. protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 06 0 U 007703 15 Uvp od 10. novembra 2016.
godine;
Eladin Mehić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 Pr 164135 16 Pžp od 22. decembra 2016. godine;
Savo Vilić, Divna Vilić, Miodrag Vilić i Mirjana Vilić protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 019512 16 U od 17.
januara 2017. godine;
Ljiljana Milenić protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 Rs 039814 16 Rsž od 28. decembra 2016. godine i zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema domaćem zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3359/16
1. Zaštitni fond Federacije Bosne i Hercegovine(u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Odvjetničko društvo "Palameta i Palameta" d.o.o. iz Mostara, podnio je 5. avgusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 Mal 024290 16 Gž 3 od 16. juna 2016. godine. Rješenjem Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Mal 024290 12 Mal od 22. novembra 2012. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 64 0 Mal 024290 16 Gž 3 od 16. juna 2016. godine, u parničnom postupku radi isplate regresa, odlučeno je da se apelantova tužba smatra povučenom u skladu sa članom 84. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer apelant kao tužitelj, nije pristupio na pripremnom ročištu, iako je uredno obaviješten.
2. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant nije ispoštovao proceduru predviđenu Zakonom o parničnom postupku, odnosno nije pristupio zakazanom ročištu, iako je uredno obaviješten, niti je blagovremeno opravdao svoj izostanak. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao pristupiti zakazanom ročištu, odnosno blagovremeno opravdati svoj izostanak.
2. AP 3367/16
3. Omladinski savjet Istočno Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 6. avgusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 61 0 Ip 008123 15 Rev od 20. aprila 2016. godine. Rješenjem Okružnog privrednog suda u Istočnom Sarajevu broj 61 0 Ip 008123 15Ip od 31. marta 2015. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 61 0Ip 008123 15 Pž od 9. juna 2015. godine, odbačen je kao neuredan prijedlog apelanta kao tražioca izvršenja, jer apelant na poziv suda nije u ostavljenom roku dostavio nadležnom sudu uredan prijedlog za izvršenje. Rješenjem Vrhovnog suda broj 61 0 Ip 008123 15 Rev od 20. aprila 2016. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija protiv drugostepenog rješenja.
4. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 36. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10, 57/12 i 67/13), u propisanom roku dostavi nadležnom sudu uredan prijedlog za izvršenje.
3. AP-4314/16
5. Mejra Velić i Šerija Mehmedović (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Banjaluke, koje zastupa Mila Baltić, advokat iz Banjaluke, podnijele su 14. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog "dugogodišnjeg propuštanja" Grada Banjaluka da ekspropriše njihovo zemljište i realizuje Regulacioni plan izgradnje javnog puta. Iz apelacije proizlazi da je Opština Banjaluka 1989. godine donijela Regulacioni plan prema kojem je na zemljištu u suvlasništvu apelantica bila planirana izgradnja javnog puta, te da je Grad Banjaluka 2005. godine, te 2009. godine donio novi Regulacioni plan kojima je i dalje planirana izgradnja javnog puta na zemljištu apelantica. Apelantice navode da planirana izgradnja javnog puta na njihovom zemljištu još nije realizovana, a da apelantice na predmetnom zemljište, koje je građevinsko zemljište ne mogu da grade objekte trajnog karaktera, već samo objekte privremenog karaktera.
6. Ustavni sud zapaža da su apelantice propustile da, u skladu sa odredbama člana 68. stav 2. Zakona o uređenju prostora i građenju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 40/13, 106/15 i 3/16), podnesu tužbu nadležnom sudu za zaštitu prava na gradskom građevinskom zemljištu. 4. AP-223/17
7. M. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Fojnice, podnio je 17. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 06 0 U 007703 15 Uvp od 10. novembra 2016. godine kojom je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 U 007703 14 U od 2. februara 2015. godine. Presudom Kantonalnog suda broj 06 0 U 007703 14 U od 2. februara 2015. godine, u upravnoj stvari isplate razlike invalidnine, odbačena je kao neuredna apelantova tužba, jer apelant na poziv suda da uredi tužbu u smislu člana
21. Zakona o upravnim sporovima, nije u ostavljenom roku postupio po nalogu suda i dostavio urednu tužbu.
8. Ustavni sud zapaža da apelant propustio da, prema odredbama člana 21. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05), u propisanom roku dostavi urednu tužbu nadležnom sudu.
5. AP-700/17
9. Eladin Mehić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, podnio je 22. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 126 0 Pr 164135 16 Pžp od 22. decembra 2016. godine. Rješenjem Kantonalnog suda broj 126 0 Pr 164135 16 Pžp od 22. decembra 2016. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova žalba protiv Rješenja o propuštanju Općinskog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 126 0 Pr 164135 13 Pr od 29. aprila 2015. godine kojim je apelant proglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 3. tačka 3. Zakona o javnom redu i miru i izrečena mu je novčana kazna u iznosu od 150,00 KM.
10. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 81. Zakona o prekršajima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 63/14), u propisanom roku podnese žalbu nadležnom sudu protiv Rješenja o propuštanju Općinskog suda broj 126 0 Pr 164135 13 Pr od 29. aprila 2015. godine.
6. AP-1034/17
11. Savo Vilić, Divna Vilić, Miodrag Vilić i Mirjana Vilić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Mile Kovačević i Marica Đukanović, advokati iz Gradiške, podnijeli su 17. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 019512 16 U od 17. januara 2017. godine. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 019512 16 U od 17. januara 2017. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelanata podnesena protiv Rješenja Ministarstva pravde Republike Srpske broj 08.021/560-75/15 od 25. jula 2016. godine kojim je odbijen kao neosnovan prigovor apelanata podnesen protiv Zaključak Pravobranilaštva Republike Srpske broj Un-349/15 od 4. septembra 2015. godine kojim je odbačen kao neblagovremen zahtjev apelanata za naknadu nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava.
12. Ustavni sud zapaža da su apelanti propustili da, u skladu sa odredbama člana 5. Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete u periodu ratnih dejstava ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 103/05, 1/09, 49/09 i 118/09), u propisanom roku nadležnom organu podnesu zahtjev za naknadu nematerijalnu štete.
7. AP-1076/17
13. Ljiljana Milenić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Trebinja, koju zastupa Dragan Škuletić, advokat iz Trebinja, podnijela je 20. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 Rs 039814 16 Rsž od 28. decembra 2016. godine. Presudom Osnovnog suda u Trebinju broj 95 0 Rs 039814 15 Rs od 27. juna 2016. godine obavezan je tuženi da apelantici na ime novčane pomoći isplati novčani iznos od 837,00 KM na način preciziran u izreci presude. Rješenjem Okružnog suda broj 95 0 Rs 039814 16 Rsž od 28. decembra 2016. godine žalba tuženog je uvažena, prvostepena presuda je ukinuta i apelantičina tužba odbačena kao neblagovremena.
14. Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 118. stav 2. Zakona o radu – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 55/07), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu za zaštitu prava iz radnog odnosa.
Spajanje predmeta
15. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3359/16. Apelacioni navodi
16. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Neki od apelanata pozvali su se i na povredu nekih drugih prava (npr. pravo na djelotvoran pravni lijek i nediskriminaciju itd.).
17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
18. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine, AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 4986/14 od 22. decembra 2016. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
19. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.
20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman