Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-880/15 (K. S.)

Odluka donesena 10. 05. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pristup sudu
  • Prekršajni postupak
  • Oduzimanje imovine
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-880/15

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 05. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 880/15, rješavajući apelaciju Kemala Sirće, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka (b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. maja 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Kemala Sirće.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Pr 004861 14 Pžp od 25. decembra 2014. godine.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu sa članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Kemal Sirćo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Olova podnio je 25. februara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 Pr 004861 14 Pžp od 25. decembra 2014. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Visokom - Odjeljenje u Olovu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona, PU Olovo (u daljnjem tekstu: ovlašteni organ) zatraženo je 4. i 5. aprila 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud, Općinski sud i ovlašteni organ su odgovore na apelaciju dostavili u periodu od 6. do 27. aprila 2017. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.

5. Općinski sud je Rješenjem broj 41 1 Pr 004861 14 Pr od 1. oktobra 2014. godine okrivljenog H. S. (u daljnjem tekstu: okrivljeni), apelantovog sina, proglasio odgovornim za počinjenje prekršaja iz člana 34. stav 1, člana 172. stav 2. i člana 211. stav 1. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Zakon o osnovama sigurnosti saobraćaja). Istim rješenjem okrivljenom je izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 35,00 KM, te je određeno da će nakon pravomoćnosti rješenja, Policijska uprava V - Policijska stanica Olovo okrivljenom vratiti privremeno oduzeto putničko motorno vozilo, sa podacima kao u izreci presude, koje je apelantovo vlasništvo.

6. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je prilikom razmatranja predložene zaštitne mjere oduzimanja putničkog motornog vozila naveo da se u konkretnom slučaju radi o prekršaju manjeg značaja, zbog čega je donio odluku da će se nakon pravomoćnosti rješenja okrivljenom vratiti privremeno oduzeto putničko motorno vozilo.

7. Rješenjem Kantonalnog suda broj 41 0 Pr 004861 14 Pžp od 25. decembra 2014. godine, uvažena je žalba ovlaštenog organa i prvostepeno rješenje preinačeno tako da je okrivljenom izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta upotrijebljenog za izvršenje prekršaja, i to putničkog motornog vozila sa podacima kao u izreci presude.

8. Kantonalni sud je naveo da se žalbom osnovano ukazuje na nepravilnost odluke kojom okrivljenom nije izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta zbog učinjenih prekršaja. Naime, Kantonalni sud je uvidom u spis utvrdio da je okrivljeni ranije kažnjavan zbog teških prekršaja iz oblasti Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja, čime je ugrožavao život ljudi i imovine, kao i svih učesnika u saobraćaju. Članom 31. stav 2. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ broj 63/14, u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajima) propisano je da se „predmeti iz stava 1. ovog člana mogu oduzeti i kada nisu vlasništvo okrivljenog ako je to neophodno radi zaštite interesa opće sigurnosti, čuvanja života i zdravlja ljudi, sigurnosti robnog prometa ili razloga javnog morala, kao i u drugim slučajevima predviđenim zakonom“. Imajući u vidu da je okrivljeni sklon činjenju teških prekršaja iz oblasti Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja, da je počinio nekoliko prekršaja zbog kojih mu je prvostepeni sud izrekao jedinstvenu novčanu kaznu, da je svojim radnjama i postupcima ugrozio živote ljudi, pješaka, imovine i ostalih učesnika u saobraćaju, te da je Zakonom o prekršajima omogućeno oduzimanje predmeta koji nisu u vlasništvu okrivljenog, Kantonalni sud je primjenom člana 91. Zakona o prekršajima FBiH uvažio žalbu predstavnika ovlaštenog organa i okrivljenom izrekao zaštitnu mjeru oduzimanja putničkog motornog koje je apelantovo vlasništvo.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant tvrdi da je rješenje Kantonalnog suda proizvoljno. S tim u vezi, apelant je naveo da je u konkretnom postupku utvrđeno da je motorno vozilo oduzeto zbog toga što okrivljeni nije bio vezan sigurnosnim pojasom, što kod sebe nije imao vozačku dozvolu i što nije imao potvrdu o registraciji, zbog čega smatra da je Kantonalni sud pogrešno tumačio odredbe člana 31. st. 1. i 2. Zakona o prekršajima kojima je navedeno da se zaštitna mjera, o kojoj je riječ, može izreći samo zbog prekršaja koji su predmet konkretnog postupka, a ne zbog nekih ranijih sudskih postupaka ili operativnih saznanja. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju.

b)Odgovori na apelaciju

10. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da u postupku donošenja osporenog rješenja nije bilo kršenja apelantovih prava na koja se pozvao, te da osporeno rješenje nije dostavljeno apelantu jer nije bio stranka u postupku.

11. Općinski sud je istakao da u postupku pred tim sudom nije bilo povrede Ustavom zaštićenih prava, odnosno povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu.

12. Ovlašteni organ je u odgovoru na apelaciju naveo da su apelantovi navodi u cijelosti neosnovani, te da primjena člana 31. stav 2. Zakona o prekršajima na osnovu ranijih sudskih postupaka ili operativnih saznanja policijskih organa nije sporna jer se prilikom izricanja zaštitne mjere uzimaju u obzir podaci iz evidencije o ranijim prekršajima, zbog čega je i predložena mjera oduzimanja predmeta.

V.Relevantni propisi

13. U Zakonu o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ broj 63/14) relevantne odredbe glase:

Član 18. stav 2.

Primjena odredaba Krivičnog zakona i Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (2) Ukoliko nije drugačije propisano odredbama ovog zakona, sljedeće odredbe Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10 - u daljnjem tekstu: Zakon o krivičnom postupku) će se mutatis mutandis primjenjivati u prekršajnom postupku: […]Glava XXIII. Odjeljak 1. pod nazivom

- “Žalba na prvostepenu presudu […] i Glava XXIX. pod nazivom "Postupak za primjenu mjera sigurnosti, za oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom i za opozivanje uslovne osude".

Član 28.

Zaštitne mjere (1) Zaštitne mjere mogu se propisati samo zakonom.

(2) Za prekršaj se mogu propisati sljedeće zaštitne mjere:

1) oduzimanje predmeta, […] Član 31.

Oduzimanje predmeta (1) Predmeti koji su upotrijebljeni, ili su bili namijenjeni za izvršenje prekršaja, ili koji su nastali izvršenjem prekršaja mogu se oduzeti ako su vlasništvo okrivljenog.

(2) Predmeti iz stava (1) ovog člana mogu se oduzeti i kada nisu vlasništvo okrivljenog ako je to neophodno radi zaštite interesa opće sigurnosti, čuvanja života i zdravlja ljudi, sigurnosti robnog prometa ili razloga javnog morala, kao i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

(3) Sud koji donosi rješenje o prekršaju ili ovlašteni organ koje izdaje prekršajni nalog odredit će, u skladu s posebnim propisima, da li će se oduzeti predmeti uništiti, prodati ili predati odgovarajućem ovlaštenom organu. Sredstva ostvarena prodajom pripadaju odgovarajućem budžetu u skladu sa zakonom koji uređuje pripadnost javnih prihoda.

(4) Predmeti koji se prema zakonu mogu oduzeti ili se oduzimaju, oduzet će se i kada se prekršajni postupak ne završi odlukom kojom se okrivljeni oglašava odgovornim, ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti ili razlozi morala, kao i u drugim slučajevima određenim posebnim zakonom.

O oduzimanju predmeta donosi se posebno rješenje.

(5) Oduzimanjem predmeta ne dira se u pravo trećih osoba na naknadu štete od okrivljenog.

14. Zakon o krivičnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10) u relevantnom dijelu glasi:

Odjeljak 1 ‐ Žalba na prvostepenu presudu Član 308. stav 5.

Subjekti žalbe (5) Žalbu može podnijeti i osoba čiji je predmet oduzet ili od koje je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim djelom.

Član 310. stav 4.

Sadržaj žalbe i otklanjanje nedostataka žalbe (4) U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi koji i pored dužne pažnje i opreza nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu. Žalitelj je dužan navesti razloge zašto ih ranije nije iznio. Pozivajući se na nove činjenice, žalitelj je dužan navesti dokaze kojima bi se te činjenice imale dokazati, a pozivajući se na nove dokaze - dužan je navesti činjenice koje pomoću tih dokaza želi dokazati.

Glava XXIX - POSTUPAK ZA PRIMJENU SIGURNOSNIH MJERA, […]

Član 412.

Oduzimanje predmeta (1) Predmeti koji se po KZFBiH moraju oduzeti oduzet će se i kad se krivični postupak ne završi presudom kojom se osuđeni proglašava krivim, ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i interesi morala o čemu se donosi posebno rješenje.

(2) Rješenje iz stava 1. ovog člana donosi sud u trenutku kad je postupak završen, odnosno kad je obustavljen.

(3) Rješenje o oduzimanju predmeta iz stava 1. ovog člana donosi sud, odnosno vijeće i kad je u presudi kojom je optuženi proglašen krivim propušteno da se donese takva odluka.

(4) Ovjereni prijepis rješenja o oduzimanju predmeta dostavit će se vlasniku predmeta ako je vlasnik poznat.

(5) Protiv rješenja iz st. od 1. do 3. ovog člana vlasnik predmeta ima pravo na žalbu zbog nepostojanja zakonskog osnova za oduzimanje predmeta.

VI.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18. stav 1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. U konkretnom slučaju apelant je apelacijom osporio Rješenje Kantonalnog suda broj 41 0 Pr 004861 14 Pžp od 25. decembra 2014. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u odgovoru na traženje Ustavnog suda da dostavi fotokopiju dostavnice o uručenju osporenog rješenja apelantu, naveo da navedeno rješenje „nije ni dostavljano apelantu, jer isti nije ni bio stranka u postupku“, te je u prilogu dostavio fotokopiju dostavnice o uručenju osporenog rješenja okrivljenom. Imajući u vidu da iz stanja u spisu proizlazi da je osporeno rješenje 30. decembra 2014. godine dostavljeno okrivljenom, koji je apelantov sin, to proizlazi da je apelant za postojanje osporenog rješenja najranije mogao saznati 30. decembra 2014. godine. Stoga, uzimajući u obzir da je apelacija podnesena 25. februara 2015. godine, te specifične okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud nalazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očito (prima facie) neosnovana.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

19. Apelant smatra da je osporenim rješenjem u dijelu odluke o izricanju zaštitne mjere oduzimanja predmeta, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo na pravično suđenje

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

22. U pogledu primjene člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje na svoju Odluku broj U 122/03 od 27. oktobra 2004. godine (objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 24/05, dostupna i na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u kojoj je, u sličnim činjeničnim okolnostima, zaključio da su sudovi odlučivali o apelantovom građanskom pravu u smislu da su ga lišili imovine tokom krivičnog postupka vođenog protiv M. A. i drugih. Ustavni sud također ukazuje i na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetu Silickienė protiv Litvanije (vidi, Evropski sud, zahtjev broj 20496/02, odluka od 10. aprila 2012. godine, tač. 45. i 46) prema kojoj: „Sud smatra da je mjera konfiskacije koja je posljedica djela za koje je pokojni muž podnositeljice predstavke krivično gonjen, štetno utjecala na imovinska prava podnositeljice predstavke te, prema tome, nesumnjivo predstavlja miješanje u njeno pravo na mirno uživanje imovine (vidi AGOSI protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 24. oktobra 1986. godine, stav 65, Serija A, broj 108; Arcuri i ostali protiv Italije, Odluka broj 52204/99 od 5. jula 2001. godine). Budući da su imovinska prava, građanska prava u smislu člana 6. stav 1. Konvencije, ta odredba je bila primjenjiva na osnovu njegovog građanskog aspekta, te je podnositeljica predstavke, prema tome, imala pravo da sud odluči o sporu u vezi s njenim građanskim pravom.“ Stoga, imajući u vidu da je predmetno vozilo, koje je oduzeto u prekršajnom postupku protiv okrivljenog, apelantovo vlasništvo, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu i praksu Evropskog suda, nalazi da se u konkretnom postupku u dijelu odluke o izricanju zaštitne mjere oduzimanja predmeta odlučivalo o apelantovim imovinskim pravima, odnosno da se ishod postupka odnosio na apelantova građanska prava, te zaključuje da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.

23. Apelant tvrdi da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno jer je Kantonalni sud pogrešno tumačio odredbe člana 31. st. 1. i 2. Zakona o prekršajima, iz čega proizlazi da apelant u postupku pred Ustavnim sudom osporava postojanje zakonskog osnova za oduzimanje predmeta.

24. Ustavni sud zapaža da je rješenjem Općinskog suda odbijen prijedlog ovlaštenog organa za izricanje zaštitne mjere oduzimanja vozila jer je ocijenjeno da se radi o prekršaju manjeg značaja. Međutim, Kantonalni sud je, odlučujući o žalbi ovlaštenog organa, prvostepeno rješenje preinačio i prema okrivljenom, na osnovu odredaba člana 31. st. 1. i 2. Zakona o prekršajima, izrekao zaštitnu mjeru oduzimanja predmetnog vozila. Prilikom donošenja odluke, Kantonalni sud je cijenio da je okrivljeni ranije kažnjavan zbog teških prekršaja iz oblasti Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja i da je ugrožavao život ljudi i imovine, kao i svih učesnika u saobraćaju. Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi da apelant kao vlasnik vozila uopće nije učestvovao u predmetnom postupku, zbog čega Ustavni sud smatra da je apelantove navode kojima osporava postojanje zakonskog osnova za oduzimanje predmeta neophodno razmotriti sa aspekta prava na kontradiktoran postupak.

25. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je slično činjenično i pravno pitanje u pogledu izricanja zaštitne mjere oduzimanja vozila koje nije vlasništvo okrivljenog razmatrao u predmetu broj AP 1973/14 (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1973/14 od 7. marta 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Naime, u toj odluci Ustavni sud je zaključio da: „Suštinsko pitanje koje se postavlja pred Ustavni sud u konkretnom slučaju jeste, da li je apelantu kao osobi čija je imovina oduzeta pružena puna procesna zaštita prilikom oduzimanja imovine, odnosno da li je apelant u konkretnom postupku imao adekvatnu mogućnost da zaštiti svoje imovinsko pravo pred redovnim sudovima. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da procesna poštenost praktički znači stranački koncipiran kontradiktoran postupak u kojem su saslušane obje strane tako da je objema stranama osiguran međusobno ravnopravan položaj pred sudom.“ U navedenoj odluci, Ustavni sud je u pogledu zakonskog osnova temeljem kojeg su redovni sudovi donijeli odluku o oduzimanju vozila, istakao „…da su odredbama člana 19. Zakona o prekršajima propisani uvjeti i postupak za oduzimanje predmeta koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje prekršaja ili koji su nastali izvršenjem prekršaja. Tim odredbama, propisana je i mogućnost oduzimanja predmeta koji nisu vlasništvo okrivljenog, ukoliko to zahtijevaju interesi opće sigurnosti, čuvanja života i zdravlja ljudi, sigurnosti robnog prometa ili razlozi javnog morala, kao i u drugim slučajevima predviđenim zakonom. Međutim, iz odredaba Zakona o prekršajima proizlazi da nije propisana obaveza saslušanja osobe čija se imovina oduzima, niti takva obaveza proizlazi iz odredaba Zakona o krivičnom postupku koje se shodno primjenjuju u prekršajnom postupku. Dakle, Ustavni sud uočava da osoba, čija se imovina oduzima od okrivljenog, nema status stranke u prvostepenom postupku, odnosno nema mogućnost da s ciljem zaštite svoje imovine predlaže dokaze, ispituje stranke i druge učesnike tokom postupka. Prema tome, sve do donošenja odluke o oduzimanju predmeta ona ne može ni znati da li će njeni predmeti, koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje prekršaja, biti oduzeti, niti može na bilo koji način predloženim dokazima utjecati na odluku suda, odnosno zaštititi svoju imovinu….“. Stoga je, u citiranoj odluci, Ustavni sud zaključio da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer „…apelant nije imao na raspolaganju procesne garancije iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da u prvostepenom postupku nije bio saslušan na okolnosti upotrebe vozila, niti mu je omogućeno da u drugostepenom postupku prezentira dokaze s ciljem zaštite svoje imovine, koja je predmet oduzimanja…“.

26. Dovodeći navedeno u vezu s predmetnim postupkom, Ustavni sud zapaža da je i odredbama Zakona o prekršajima, koji je primijenjen u konkretnom predmetu, propisana mogućnost oduzimanja predmeta koji nisu vlasništvo okrivljenog ukoliko je to neophodno radi zaštite interesa opće sigurnosti, čuvanja života i zdravlja ljudi, sigurnosti robnog prometa ili razloga javnog morala, kao i u drugim slučajevima predviđenim zakonom. Također, iz odredaba Zakona o prekršajima proizlazi da nije propisana obaveza saslušanja lica čija se imovina oduzima, niti takva obaveza proizlazi iz odredaba Zakona o krivičnom postupku koje se shodno primjenjuju u prekršajnom postupku. Osim toga, nije propisana ni mogućnost izjavljivanja žalbe u slučaju kada se odluka o izricanju zaštitne mjere oduzimanja vozila izriče u postupku po žalbi, niti je u konkretnom slučaju takva odluka, dostavljena apelantu kao vlasniku vozila. Prema tome, Ustavni sud zapaža da u konkretnom predmetu apelant, kao vlasnik oduzetog putničkog motornog vozila, sve do donošenja rješenja Kantonalnog suda koje je u predmetnom postupku konačno, objektivno nije imao bilo kakvu mogućnost da preduzima pravne radnje s ciljem zaštite svoje imovine, odnosno da predlaže dokaze, ispituje stranke i druge učesnike tokom postupka. Prema tome, sve do donošenja drugostepene odluke o oduzimanju predmeta on nije ni mogao znati da li će njegovo vozilo, koje je upotrijebljeno za izvršenje prekršaja, biti oduzeto, niti je mogao na bilo koji način predloženim dokazima utjecati na odluku suda, odnosno osporavati postojanje zakonskog osnova za oduzimanje predmeta i na taj način zaštititi svoju imovinu.

27. U vezi s naprijed navedenim, Ustavni sud ukazuje da nije odlučujuće da li odredbe Zakona o prekršajima i Zakona o krivičnom postupku sadrže striktne odredbe o omogućavanju učestvovanja lica čija se imovina oduzima, budući da prema Ustavu Bosne i Hercegovine odredbe Evropske konvencije imaju prioritet nad svim drugim zakonima i moraju se direktno primjenjivati (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 3184/16 od 10. oktobra 2016. godine, stav 48, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na član II/2. Ustava Bosne i Hercegovine u kojem je navedeno da se prava i slobode određene u Evropskoj konvenciji i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini, te da imaju prioritet nad svakim drugim zakonom. Dakle, na ovaj način je utvrđena ustavna obaveza svih sudova da u postupcima koje vode i odlukama koje donose u okviru svoje nadležnosti primjenjuju standarde ljudskih prava i osnovnih sloboda.

28. Stoga, dovodeći naprijed navedeno u vezu s relevantnom praksom Ustavnog suda i Evropskog suda, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju apelant nije imao na raspolaganju procesne garancije iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da mu nije omogućeno da u postupku pred redovnim sudovima prezentira dokaze i iznese argumente s ciljem zaštite svoje imovine, koja je predmet oduzimanja. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je osporenom odlukom, u dijelu odluke o izricanju zaštitne mjere oduzimanja predmeta - putničkog motornog vozila, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b)Pravo na imovinu

29. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je osporenim rješenjem povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. VIII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da je osporenim rješenjem, u dijelu odluke o izricanju zaštitne mjere oduzimanja predmeta - putničkog motornog vozila, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer apelantu, kao vlasniku oduzete imovine, nije pružena puna procesna zaštita pred redovnim sudovima s obzirom na to da mu nije omogućeno da preduzme mjere i radnje s ciljem zaštite svoje imovine.

31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav 1. Pravila Ustavnog suda Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-880/15 (K. S.) | Sudska praksa | Aktio