Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2832/16 (T. B.)

Odluka donesena 18. 07. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2832/16

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 07. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. jula 2017. godine, u predmetu broj AP 2832/16, rješavajući apelacije Tajbe Bašića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije koje su podnijeli: Tajbo Bašić, Adem Mujčić i Smajil Turkeš.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupaka u predmetima pred Općinskim sudom u Tešnju br. 39 0 P 003363 89 P (stari broj P.

123/89), 39 0 P 003465 15 P 2 i 39 0 V 011093 10 V.

Na osnovu člana 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da apelantima Tajbi Bašiću, Ademu Mujčiću i Smajilu Turkešu isplati iznos od po 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (4) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Tešnju da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti radi otklanjanja sistemskog kršenja prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda i mjere za okončanje postupaka iz ove odluke u predmetima br. 39 0 P 003363 89 P (stari broj P. 123/89), 39 0 P 003465 15 P 2 i 39 0 V 011093 10 V u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Tešnju da najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod AP 2832/16

1. Tajbo Bašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kojeg zastupa Adis Mehinović, advokat iz Tešnja, podnio je 1. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka broj 39 0 P 003363 89 P (stari broj P. 123/89) pred Općinskim sudom u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), koji je pokrenut tužbom od 27. februara 1989. godine radi djelimičnog poništenja sudskog poravnanja zaključenog pred tim sudom 8. novembra 1984. godine. Općinski sud je rješenjem od 28. oktobra 2013. godine odbacio apelantovu tužbu, ali je Kantonalni sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) rješenjem od 24. juna 2014. godine uvažio apelantovu žalbu, ukinuo navedeno rješenje Općinskog suda i predmet vratio na ponovni postupak. (U vezi s tim, Ustavni sud prvenstveno ističe da period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda počinje 14. decembra 1995. godine kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Pri tome, Ustavni sud podsjeća na to da pri ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelant žali Ustavni sud uzima u obzir i stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će u okolnostima konkretnog slučaja pri ocjeni dužine postupka ocijeniti period od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, 14. decembra 1995. godine, do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak traje 28 godina i tri mjeseca, a relevantni period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine postupka jeste 21 godina i pet mjeseci).

AP 3447/16

2. Adem Mujčić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Drinka Lekić, advokat iz Tešnja, podnio je 12. augusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka u kojem je apelant, kao pravni sljednik tražioca izvršenja „Kamel osiguranje“ d.d. Tešanj, 25. februara 2007. godine podnio prijedlog za nastavak izvršnog postupka odobrenog rješenjem od 20. maja 2003. godine. Rješenjem Općinskog suda od 15. maja 2009. godine usvojen je prigovor izvršenika J. H., te je stavljeno van snage rješenje od 20. maja 2003. godine i izvršni postupak je obustavljen, a određeno je da se prijedlog za izvršenje od 19. maja 2003. godine smatra tužbom. Apelant je podneskom od 26. maja 2009. godine uredio prijedlog za dozvolu izvršenja kao tužbu, ali je rješenjem Općinskog suda od 24. juna 2014. godine apelantova tužba odbačena kao neuredna. Kantonalni sud je rješenjem od 27. oktobra 2014. godine uvažio apelantovu žalbu, ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje (predmetni postupak traje već 14 godina).

AP 550/17

3. Smajil Turkeš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kojeg zastupa Drinka Lekić, advokat iz Tešnja, podnio je 10. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja vanparničnog postupka pred Općinskim sudom, koji je pokrenut prijedlogom za uređenje međe od 12. oktobra 2010. godine protiv protivnika predlagača/apelanta, I. T., S. T., K. T. i Z. T. Rješenjem Općinskog suda od 23. septembra 2015. godine prekinut je predmetni postupak zbog smrti jednog od protivnika apelanta, S. T. Općinski sud je rješenjem od 11. decembra 2015. godine pozvao apelanta da uredi prijedlog u odnosu na nasljednike i da dostavi posjedovne listove, a apelant je 23. decembra 2015. godine postupio po nalogu suda. Nakon saznanja da je ostavinski postupak iza umrlog S. T. okončan pravomoćnim rješenjem, Općinski sud je 22. juna 2016. godine ponovo pozvao apelanta da uredi prijedlog, a apelant je 24. juna 2016. godine ponovo uredio prijedlog (predmetni postupak traje već šest godina i sedam mjeseci, a prekid postupka je trajao devet mjeseci).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je u periodu od 5. oktobra 2016. do 29. marta 2017. godine da dostavi odgovore na apelacije.

5. Općinski sud je u periodu od 19. oktobra 2016. do 24. aprila 2017. godine dostavio odgovore na predmetne apelacije.

6. S obzirom na to da se sve navedene apelacije odnose na isto pitanje, Ustavni sud je u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda odlučio da spoji predmete broj AP 2832/16, AP 3447/16 i AP 550/17 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2832/16.

III.Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

8. Svi apelanti su podnijeli apelacije zbog dužine trajanja postupaka koje su pokrenuli u periodu od 27. februara 1989. do 12. oktobra 2010. godine i koji su u vrijeme donošenja konkretne odluke, prema stanju u spisima, trajali od šest godina i sedam mjeseci (devet mjeseci je trajao prekid postupka) do 28 godina i tri mjeseca (relevantni period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine postupka jeste 21 godina i pet mjeseci).

9. Postupajući u konkretnim predmetima Općinski sud je imao periode neaktivnosti, odnosno nije efikasno preduzimao neophodne procesne radnje s ciljem okončanja predmetnih postupaka. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. U svim apelacijama apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupaka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, neki apelanti se pozivaju i na kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Odgovori na apelaciju

11. U odgovorima na apelacije, Općinski sud je ukratko naveo hronologiju predmetnih postupaka, bez obrazloženja o dužini trajanja, odnosno periodima neaktivnosti u predmetnim postupcima.

V.Relevantni propisi

12. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

13. U Zakonu o vanparničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 2/98, 39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase:

Član 2. stav 2.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

14. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Stoga su apelacije koje su podnesene u odnosu na predmete u kojima nije donesena odluka, dopustive po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

18. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

20. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupaka pred Općinskim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

23. Ustavni sud zapaža da su postupci na čiju se dužinu apelanti žale započeli između 27. februara 1989. i 12. oktobra 2010. godine, te da još nisu okončani. Dakle, postupci u predmetnim apelacijama traju između šest godina i sedam mjeseci (devet mjeseci je trajao prekid postupka) i 28 godina i tri mjeseca (relevantni period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine postupka jeste 21 godina i pet mjeseci).

24. Nakon detaljne analize predmetnih apelacija koje su predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u postupcima na čiju se dužinu apelanti žale radi o naročito složenim pitanjima, niti da su apelanti svojim ponašanjem značajnije doprinijeli ukupnoj dužini postupaka u pitanju. Ustavni sud je u svojoj praksi zapazio da kada redovni sudovi i pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu sa Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTVBiH, a za period od 1. januara 2016. do 31. marta 2016. godine“ (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 303/16 od 16. marta 2016. godine, tačka 15, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 24/16, dostupna i na www.ustavnisud.ba ili Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1360/14 od 15. februara 2017. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba).

25. Ustavni sud zaključuje da je konkretnim predmetima koji se razmatraju ovom odlukom došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina postupaka u konkretnim slučajevima bila pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za šta redovni sud nije dao objektivno prihvatljive razloge.

26. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj odluci broj AP 1918/16 od 10. maja 2017. godine (i druge odluke od 10. maja 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da: „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra neophodnim zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati VSTVBiH, nadležnim vladama i predsjedniku suda pred kojim se postupci vode, budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa.“

27. Budući da u konkretnim slučajevima postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1918/16 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1918/16 od 10. maja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka, također, dostavlja navedenim subjektima.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

28. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

29. Budući da je u predmetnim apelacijama utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da svakom apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su nesumnjivo pretrpjeli zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, Ustavni sud smatra da svakom apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od po 1.000,00 KM. Ustavni sud se opredijelio za načelo da svim apelantima dodijeli ovu naknadu s obzirom na razlike u predmetnim slučajevima, uvjeren da će ovakva simbolična naknada biti odgovarajuća satisfakcija, ali i da će nadležni organi kojima je dat nalog u citiranoj Odluci broj AP 1918/16 preduzeti efikasne mjere s ciljem sprečavanja kršenja ustavnih prava, odnosno otklanjanja posljedica njihovog kršenja kako u slučaju navedenih apelanta tako i u odnosu na sva ostala lica u relevantno istoj ili sličnoj situaciji.

30. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Zeničko-dobojskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vode predmetni postupci, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Ostali navodi

31. Neki od apelanata navode da im je zbog dužine trajanja predmetnih postupaka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovih prava zasnivaju na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da je u postupcima iz apelacija koje su predmet ove odluke došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je u predmetnim slučajevima dužina postupka bila pretjerano duga, za šta Općinski sud nije dao razumno i logično objašnjenje.

33. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman