Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2091/17 (izv„Alumina“ d.o.o. Zvornik)
Odluka donesena 16. 02. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Ne bis in idem
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević, Tudor Pantiru, Margarita Caca-Nikolovska, Giovanni Grasso
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2091/17
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 02. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 2091/17, rješavajući apelaciju „Alumine“ d.o.o. Zvornik, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (3) i člana 64 stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Margarita Caca-Nikolovska, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija Giovanni Grasso, sudija na sjednici održanoj 16. februara 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija „Alumine” d.o.o.
Zvornik podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 Ip 029383 16 Pž od 11. februara 2017. godine i Rješenja Osnovnog suda u Zvorniku broj 83 0 Ip 029383 15 Ip od 13. juna 2016. godine.
Na osnovu člana 64 stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, prestaje pravno dejstvo Odluke o privremenoj mjeri broj AP 2091/17 od 6. jula 2017. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Alumina“ d.o.o. Zvornik (u daljnjem tekstu: apelantkinja) sa sjedištem u Zvorniku, koju zastupa zakonski zastupnik, podnijela je 25. maja 2017. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 Ip 029383 16 Pž od 11. februara 2017. godine i Rješenja Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 Ip 029383 15 Ip od 13. juna 2016. godine.
2. Podneskom od 5. juna 2017. godine apelantkinja je dopunila apelaciju zahtjevom za donošenje privremene mjere kojom bi se Osnovnom sudu naložilo da ne sprovodi postupak izvršenja u izvršnom predmetu tog suda koji se vodi na osnovu Rješenja o izvršenju broj 83 0 Ip 029383 15 Ip od 12. aprila 2017. godine.
3. Apelantkinja je podneskom od 18. januara 2018. godine dopunila apelaciju. II.Postupak pred Ustavnim sudom
4. Odlučujući o zahtjevu za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je Odlukom broj AP 2091/17 usvojio zahtjev i Osnovnom sudu naložio da ne sprovodi postupak izvršenja Rješenja o izvršenju broj 83 0 Ip 029383 15 Ip od 12. aprila 2017. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP 2091/17 od 6. jula 2017. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
5. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i „Pavgorda“ d.o.o. Foča zatraženo je 17. jula 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.
6. Okružni sud, Osnovni sud i punomoćnik „Pavgorda“ d.o.o. Foča su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 25. do 27. jula 2017. godine.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
Uvodne napomene (izvršni postupak koji je pokrenuo tražilac AB „Ukio Bankas“ Kaunas - Litvanija)
8. Tražilac izvršenja AB „Ukio Bankas“ Kaunas, Litvanija, kod Okružnog privrednog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) podnio je 30. jula 2013. godine prijedlog za izvršenje protiv apelantkinje, kao izvršenika, radi naplate novčanog potraživanja. Prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu izvršnih isprava – potvrda o registraciji zaloga iz Registra zaloga pri Ministarstvu pravde BiH. Naime, apelantkinja se na osnovu ugovora o zalogu opšte imovine od 7. decembra 2012. godine, ugovora o zalogu pokretnih stvari od 7. decembra 2012. godine i ugovora o zalogu udjela „Alusila“ d.o.o. Zvornik od 7. decembra 2012. godine obavezala da tražiocu izvršenja (AB „Ukio Bankas“ Kaunas - Litvanija) izmiri potraživanja.
9. Postupajući po prijedlogu za izvršenje Okružni privredni sud je donio dva rješenja o izvršenju pod istim poslovnim brojem od 10. oktobra 2013. godine kojim je odredio predloženo izvršenje, i to zapljenom novčanih sredstava na apelantkinjinim transakcijskim računima, te prinudno izvršenje na apelantkinjinim pokretnim stvarima.
10. U ponovljenom postupku Okružni privredni sud je rješenjem od 14. maja 2015. godine usvojio prigovor izvršenika protiv rješenjā o izvršenju donesenih 10. oktobra 2013. godine, odlučivši da se izvršenje obustavi u cijelosti, te ukinuvši sve sprovedene izvršne radnje.
11. Iz raspoloživih dokumenata proizilazi da je Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 59 0 Ip 026193 13 Ip od 11. maja 2015. godine (koje uz apelaciju nije dostavljeno), koje je potvrđeno Rješenjem Višeg privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 59 0 Ip 026193 15 Pž 2 od 24. juna 2015. godine, odbijen prijedlog „Pavgorda“ d.o.o. Foča o stupanju u izvršni postupak, kao novi tražilac izvršenja, umjesto dosadašnjeg tražioca izvršenja AB „Ukio Bankas“ Kaunas - Litvanija. Iz obrazloženja Višeg privrednog suda proizilazi da je rješenjem Okružnog privrednog suda „odbijen prijedlog 'Pavgorda' d.o.o. Foča“ za stupanje u izvršni postupak, kao novog tražioca izvršenja, umjesto dosadašnjeg tražioca izvršenja, te da je „Pavgord“ d.o.o. Foča blagovremeno podnio žalbu protiv tog rješenja. Viši privredni sud je, nakon ispitivanja prvostepenog rješenja, zaključio da iz ugovora o prenosu kolaterala proizilazi da je priloženim ugovorom prenesena kolaterala, a ne novčana potraživanja, pa pošto iz raspoloživih dokaza ne proizilazi da je na „Pavgord“ d.o.o. preneseno novčano potraživanje tražioca izvršenja, taj sud je zaključio da „Pavgord“ d.o.o. Foča nije dokazao da je potraživanje tražioca izvršenja prešlo na njega, kako to propisuje odredba člana 30 stav (1) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Pošto ponuđenim dokazima nije dokazano da su ispunjeni uslovi iz člana 30 stav (1) ZIP-a, Viši privredni sud je odlučio kao u izreci presude.
12. Iz raspoloživih dokumenata proizilazi da je tražilac izvršenja 28. septembra 2015. godine zatražio od Okružnog privrednog suda promjenu na strani tražioca izvršenja u korist „Pavgorda“ d.o.o. Foča. Kako proizilazi iz raspoloživih dokumenata, o tom prijedlogu Okružni privredni sud nije raspravljao.
13. Viši privredni sud je, odlučujući o žalbi tražioca izvršenja protiv Rješenja Okružnog privrednog suda broj 59 0 Ip 026193 13 Ip od 14. maja 2015. godine, donio Rješenje broj 59 0 Ip 026193 16 Pž 3 od 21. januara 2016. godine kojim je djelimično uvažio žalbu AB „Ukio Bankas“ Kaunas - Litvanija tako što je ukinuo osporeno rješenje Okružnog privrednog suda u dijelu koji se odnosi na rješenje o izvršenju od 10. oktobra 2013. godine doneseno na osnovu potvrde o registraciji zaloga i u tom dijelu predmet ustupio stvarno nadležnom Osnovnom sudu, dok je u ostalom dijelu (izvršenje na osnovu notarske isprave) žalbu odbio i osporeno rješenje u tom dijelu potvrdio (u dijelu koji se odnosi na zapljenu novčanih sredstava izvršenika). Naime, Viši privredni sud se pozvao na odredbu člana 30 stav 2 Zakona o sudovima koja propisuje da je osnovni sud nadležan da sprovodi izvršni postupak, ako zakonom nije drugačije određeno, a pošto je zakonom drugačije propisana nadležnost privrednih sudova (izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne sudske odluke i izvršne notarske isprave), zaključeno je da privredni sudovi nemaju stvarnu nadležnost za sprovođenje izvršnog postupka u predmetima u kojima je prijedlog za izvršenje podnesen na osnovu potvrda o registraciji zaloga.
14. Dakle, predmetni spis je 24. februara 2016. godine, u skladu sa Rješenjem Višeg privrednog suda broj 59 0 Ip 026193 16 Pž 3 od 21. januara 2016. godine, proslijeđen na nadležno postupanje Osnovnom sudu.
Osporeni postupak (promjena tražioca izvršenja)
15. Postupajući po prijedlogu tražioca izvršenja kojim je, u sklopu izvršnog postupka od Okružnog privrednog suda zatražio promjenu na strani tražioca izvršenja u korist „Pavgorda“ d.o.o. Foča, Osnovni sud je, kao stvarno i mjesno nadležan sud, zaključkom od 25. aprila 2016. godine pozvao tražioca izvršenja da sudu dostavi notarski obrađen Ugovor o prenosu kolaterala broj OPU-148/15 koji su zaključili tražilac izvršenja, kao prenosilac AB „Ukio Bankas“ Kaunas - Litvanija, i „Pavgord“ d.o.o. Foča, kao sticalac, zatim, potvrde o registraciji zaloga na koje se pozvao, te kupoprodajni ugovor od 20. novembra 2014. godine, koji su međusobno zaključili navedeni pravni subjekti, što je tražilac izvršenja blagovremeno učinio.
16. Osporenim Rješenjem Osnovnog suda broj 83 0 Ip 029383 15 Ip od 13. juna 2016. godine usvojen je prijedlog dosadašnjeg tražioca izvršenja AB „Ukio Bankas“ Kaunas - Litvanija u stečaju za stupanje u izvršni postupak novog tražioca izvršenja, tako da je dozvoljeno da, umjesto dosadašnjeg tražioca izvršenja, u izvršni postupak stupi novi tražilac izvršenja „Pavgord“ d.o.o. Foča. Nakon što je ispitao zahtjev, Osnovni sud je zaključio da je on osnovan, jer iz raspoloživih dokumenata proizilazi da su tražilac izvršenja, kao prenosilac, i firma „Pavgord“ d.o.o. Foča, kao sticalac, zaključili ugovor o prenosu kolaterala kojim su na firmu „Pavgord“ d.o.o. Foča prenesena prava iz ugovora o zalogu opšte imovine apelantkinje, ugovora o zalogu pokretne imovine apelantkinje, te ugovora o zalogu udjela apelantkinje u društvu „Alusil“ d.o.o. Zvornik. Osnovni sud se u tom pravcu pozvao na odredbu člana 30 stav (1) ZIP-a koja propisuje da se izvršenje određuje i na prijedlog i u korist lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao tražilac izvršenja ako ono javnom ili ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je potraživanje na njega preneseno ili na neki drugi način, a ako prenos ne može da se dokaže na taj način, stranke svoja prava u vezi sa prenosom potraživanja mogu da dokazuju u parničnom postupku.
17. U konkretnom slučaju izvršni postupak se zasniva na potvrdama o registraciji zaloga. Osnovni sud se u vezi s tim pozvao na odredbe člana 26 stav 1 i člana 21 Okvirnog zakona o zalozima BiH, koje propisuju da potvrda o registraciji predstavlja izvršni naslov, odnosno da je potvrda o Registru zaloga javna isprava u pogledu činjenica koje su u njoj sadržane, te na odredbu člana 2 Pravilnika o zalozima BiH koja propisuje da je založni povjerilac lice koje je u registraciji označeno kao založni povjerilac. Dalje se Osnovni sud pozvao na odredbu člana 4 stav 1 Okvirnog zakona o zalozima BiH, koja propisuje da zalog nastaje kada su ispunjeni svi propisani uslovi, između ostalog, da u Registru zaloga postoji registracija koja se odnosi na taj konkretan zalog. Osnovni sud je, zatim, naveo da je prilikom odlučenja imao u vidu da je raniji tražilac izvršenja uz zahtjev dostavio izvod iz Registra zaloga o registraciji prenosa zaloga na novog založnog povjerioca, pa su, shodno tome, ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 30 stav (1) ZIP-a.
18. Odlučujući o apelantkinjinoj žalbi podnesenoj protiv prvostepenog rješenja, Okružni sud je Rješenjem broj 83 0 Ip 029383 16 Pž od 11. februara 2017. godine žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. Nakon što je ispitao žalbom osporeno rješenje, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud donio pravilnu odluku u kojoj je naveo jasne i argumentovane razloge koje taj sud prihvata u cijelosti. U vezi s prigovorima kojima je ukazano na povredu postupka, Okružni sud je naveo da je tačno da je ZIP-om propisana obaveza održavanja ročišta, ali navedeno samo u određenim situacijama, pa, shodno tome, žalbeni prigovori usmjereni u tom pravcu nisu osnovani. Navedeno stoga, kako je istakao Okružni sud, što održavanjem ročišta, s obzirom na raspoložive dokaze u spisu, sud ne bi došao do drugačijeg zaključka. Okružni sud je kao apsurdne ocijenio prigovore kojima je ukazano na ništavost svih ugovora koji su u postupku prezentovani, jer izvršni sud nije ovlašćen da ispituje pravnu valjanost prezentovanih dokaza, odnosno ugovora o kojima govori žalba. Dalje je Okružni sud ocijenio kao neosnovane i prigovore u vezi sa proizvoljnom primjenom prava, odnosno propisa koji regulišu ovu oblast, i to Okvirnog zakona o zalozima BiH, Pravilnika o zalozima BiH i odredbe člana 30 stav (1) ZIP-a kojom se otklanja nesklad u označavanju tražioca izvršenja kao stranke u izvršnom postupku u odnosu na označavanje tražioca izvršenja u izvršnoj ispravi na kojoj se zasniva izvršenje. Okružni sud je u tom pravcu citirao i dodatno pojasnio odredbu člana 30 stav (1) ZIP-a koja reguliše izvršenje u korist trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao tražilac izvršenja u situaciji kada su ispunjeni odgovarajući uslovi za to, kao što je to u konkretnom slučaju.
Postupak izvršenja koji je pokrenuo novi tražilac izvršenja „Pavgord“ d.o.o. Foča
19. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj 83 0 Ip 029383 15 Ip od 12. aprila 2017. godine dozvoljeno je predloženo izvršenje novog tražioca izvršenja „Pavgorda“ d.o.o. Foča protiv apelantkinje, kao izvršenika, pljenidbom novčanih sredstava sa apelantkinjinih bankovnih računa.
20. Prema navodima apelacije, protiv navedenog rješenja apelantkinja je blagovremeno podnijela prigovor o kojem, prema informacijama kojima raspolaže Ustavni sud, nije odlučeno, jer je Osnovni sud, postupajući po privremenoj mjeri Ustavnog suda, zaključkom od 7. jula 2017. godine, odlučio da ne sprovodi daljnje radnje u izvršnom postupku do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
21. Apelantkinja smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelacijom se, prije svega, detaljno opisuje hronologija izvršnog postupka, te se u tom pravcu pojašnjava da je litvanska banka „Ukio“ (raniji tražilac izvršenja) još 2013. godine pokrenula izvršni postupak protiv apelantkinje pred Okružnim privrednim sudom. Zatim, apelantkinja ukazuje na propuste redovnih sudova u kontekstu samog izvršnog postupka i izvršnih isprava na osnovu kojih je postupak pokrenut i sl. Dalje, apelantkinja pojašnjava da je u toku izvršnog postupka navedena banka zatražila promjenu tražioca izvršenja u korist „Pavgorda“ d.o.o. Foča, ali da je taj prijedlog pravosnažno odbijen rješenjem Višeg privrednog suda. Međutim, pošto je predmet prenesen na nadležno postupanje Osnovnom sudu, taj sud je donio osporeno rješenje kojim je dozvolio promjenu na strani tražioca izvršenja, koje je u žalbenom postupku potvrdio Okružni sud, čime je, prema apelantkinjinoj ocjeni, povrijeđen princip ne bis in idem, u smislu člana 67 stav (1) tačka 4) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi sa članom 21 ZIP-a. Prema apelantkinjinoj ocjeni, nadležni Osnovni sud je mogao da odlučuje samo o tome da li se eventualno raniji tražilac izvršenja može naplatiti prodajom apelantkinjinih pokretnih stvari, ali da ni u kom slučaju nije mogao ponovo da raspravlja o pitanju promjene na strani tražioca izvršenja o čemu je već pravosnažno odlučio Okružni privredni sud. Predloženo je da se apelacija usvoji, da se utvrdi kršenje apelantkinjinog prava na pravično suđenje, te da se osporena rješenja ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
22. U dopuni apelacije iz januara 2018. godine apelantkinja je dostavila Presudu Višeg privrednog suda broj 59 0 Ps 026477 17 Pž 2 od 24. novembra 2017. godine koja je donesena u predmetu AB „Ukio Bankas“ Kaunas - Litvanija protiv Fabrike glinice „Birač“ a.d. iz Zvornika, koji se vodi radi utvrđivanja osnovanosti potraživanja, vsp. 155.226.433,90 KM. Iz citirane presude proizilazi da je žalba AB „Ukio Bankas“ Kaunas - Litvanija odbijena i prvostepena presuda potvrđena kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev. Apelantkinja smatra da dostavljena odluka ukazuje na nepostojanje osnovnog potraživanja koje je predmet spornog izvršenja.
b) Odgovor na apelaciju
23. Okružni sud je naveo da u cijelosti ostaje pri razlozima koje je dao u osporenom rješenju, jer u spisima predmeta postoje dokazi da je na novog tražioca izvršenja prešlo novčano potraživanje sa ranijeg tražioca izvršenja (novi tražilac izvršenja je otkupio potraživanje ranijeg tražioca izvršenja o čemu postoje ugovori), da je prešla kolaterala (imovina zajmoprimca kojom on jamči isplatu duga zajmodavcu), kao i potvrda o registraciji koju je izdalo Ministarstvo pravde BiH. U vezi s navodima da je osporenim rješenjem povrijeđeno pravilo ne bis in idem, Okružni sud je istakao da su navodi neosnovani, jer je za postojanje presuđene stvari potrebno da se ispune tri uslova: da postoji identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi, identitet zahtjeva i identitet činjeničnog osnova, što u konkretnom sporu nije slučaj, jer tužilac (podnosilac zahtjeva) nije bio isto lice. Okružni sud je izrazio sumnju u pogledu nadležnosti Okružnog privrednog suda u ranijem postupanju, što proizilazi iz Zakona o redovnim sudovima kojim je regulisana nadležnost svakog od sudova. Dalje, u vezi s apelantkinjinim pozivanjem na AD „Birač“ Zvornik - Karakaj, iako je u sklopu povezanih preduzeća postojalo AD „Birač“ Europe sa sjedištem u Litvaniji, „Alumina“ itd., Okružni sud je naglasio da se u konkretnom slučaju radi o posebnim pravnim subjektima koji imaju svojstvo pravnog lica i koji samostalno istupaju u pravnom prometu, bez obzira na to što se radi o nizu povezanih firmi. Okružni sud je ocijenio da je pogrešno ovakvo pozivanje apelantkinje na razne povezane firme koje su poslovale pod različitim imenima, jer je u konkretnom slučaju apelantkinja izvršenik, a postupak za naplatu potraživanja pokrenula je AB „Ukio Bankas“
- Litvanija, kao zajmodavac i povjerilac.
24. Osnovni sud je u iscrpnom odgovoru na apelaciju hronološki opisao tok postupka, te se detaljno osvrnuo i na ključne apelacione prigovore koje je ocijenio kao neosnovane. Prvostepeni sud se osvrnuo na ključni apelantkinjin prigovor koji se odnosi na kršenje principa ne bis in idem, pa je u tom pravcu, između ostalog, navedeno da u vrijeme kada je Okružni privredni sud odlučivao o zahtjevu „Pavgorda“ d.o.o. Foča, još nije bila izvršena promjena u Registru zaloga (rješenje je doneseno 11. maja 2015. godine i njega je potvrdio Viši privredni sud 24. juna 2015. godine), a promjena u Registru zaloga na novog založnog povjerioca „Pavgorda“ d.o.o. Foča je izvršena u periodu od 13. do 25. avgusta 2015. godine. U tom pravcu je još posebno problematizovana i nadležnost Okružnog privrednog suda za odlučivanje u predmetnoj izvršnoj stvari. Konačno, Osnovni sud je naveo da je prilikom odlučenja imao u vidu potvrde o registraciji koje je izdalo Ministarstvo pravde BiH - Registar zaloga sa izvršenom promjenom registracije na 13. i 25. avgust 2015. godine, kojim je u Registru zaloga izvršeno brisanje dosadašnjeg založnog povjerioca AB „Ukio Bankas“ Kaunas - Litvanija i upisan novi založni povjerilac „Pavgord“ d.o.o. Foča, a navedene potvrde iz Registra zaloga pri Ministarstvu pravde BiH predstavljaju valjan izvršni naslov, te je naglašeno da izvršni sud nije ovlašćen da ispituje pravnu valjanost prezentovanih dokaza. Još je navedeno da je Osnovni sud prilikom odlučenja postupao u skladu sa Okvirnim zakonom o zalozima BiH, Pravilnikom o zalozima BiH, Zakonom o sudovima RS, ZPP i ZIP-om, zaključivši da su apelacioni navodi potpuno pravno neosnovani.
25. „Pavgord“ d.o.o. Foča je u iscrpnom odgovoru koji je potkrijepljen brojnim dokumentima izrazio svoje neslaganje sa apelacionim prigovorima, ocijenivši ih potpuno neosnovanim. Naime, „Pavgord“ d.o.o. Foča je u odgovoru, kao prvo, izrazio sumnju u dopustivost apelacije, a nakon toga se detaljno osvrnuo na konkretne apelacione prigovore. Tako je prigovor presuđene stvari ocijenjen kao potpuno deplasiran, jer je pri primjeni načela ne bis in idem potrebno razlikovati da li se sporno pitanje odnosi na meritorna ili procesna pitanja. Navedeno posebno zato što se to načelo primjenjuje isključivo na meritorna pitanja, što u konkretnom nije slučaj. Osim toga, promjena na strani tražioca izvršenja nije ograničena, niti zabranjena odredbama ZIP-a, već je, naprotiv, dozvoljena pod određenim uslovima. Zatim je „Pavgord“ d.o.o. Foča u odgovoru ukazao na netačne navode apelantkinje da je izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika pravosnažno obustavljeno. Naime, naglašeno je da je tačno da je obustavljen postupak, ali samo na osnovu izvršenja na temelju izvršne notarske isprave, ali nije obustavljen na osnovu potvrde Registra zaloga, na temelju koje tražilac izvršenja ima pravo namirenja svog potraživanja iz opšte imovine apelantkinje, kao dužnika, kako je to navedeno u ugovoru. Dalje je istaknuto da u konkretnom slučaju ne postoji povreda apelantkinjinog prava, već da „Pavgord“ d.o.o. Foča trpi kršenje prava na suđenje u razumnom roku, jer predmetni izvršni postupak traje duže od četiri godine, a apelantkinja na svaki način pokušava da odugovlači postupak. Predloženo je da se u konkretnom slučaju hitno odluči i to odbacivanjem apelacije kao nedopuštene, odnosno prima facie neosnovane, te da se privremena mjera ukine, kako bi se Osnovnom sudu dozvolilo da preduzme radnje predviđene zakonom radi okončanja izvršnog postupka i namirenja potraživanja tražioca izvršenja. V.Relevantni propisi
26. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) relevantne odredbe glase:
Primjena odredaba drugih zakona Član 21. stav (1) (1) U izvršnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno Prelaz potraživanja ili obaveze Član 30. stav (1) (1) Izvršenje se određuje i na prijedlog i u korist lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao tražilac izvršenja ako ono javnom ili ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je potraživanje na njega preneseno ili da je na njega na drugi način prešlo. Ako se prenos ne može dokazati na taj način, stranke svoja prava vezana za prenos potraživanja mogu dokazivati samo u parničnom postupku.
27. U Okvirnom zakonu o zalozima („Službeni glasnik BiH“ br. 28/04 i 54/04) relevantne odredbe glase:
3. Predmet zaloga Član 3.
Zalog se može zasnovati na stvari u vlasništvu založnog dužnika kao i na stvari na kojoj će on steći pravo vlasništva tek nakon zaključenja ugovora o zalogu.
Zalog može osiguravati jednu ili više postojećih ili budućih novčanih obaveza. Obaveza može biti obaveza založnog dužnika ili drugog lica.
II - PRAVA I OBAVEZE ZALOŽNOG POVJERIOCA I ZALOŽNOG DUŽNIKA
1. Nastanak zaloga Član 4.
Zalog je nastao ispunjenjem sljedeća četiri uslova, bez obzira kojim su redom ispunjeni:
a) u Registru zaloga postoji registracija koja se odnosi na taj zalog;
b) lica koja su označena kao založni dužnik i založni povjerilac u registraciji iz tačke a) ovog stava zaključila su ugovor o zalogu;
c) lice označeno kao založni dužnik u registraciji iz tačke a) ovog stava je vlasnik stvari koja je ugovorom o zalogu iz tačke b) ovog stava određena kao osiguranje; i
d) da je lice označeno kao založni povjerilac u registraciji iz tačke a) ovog stava, odnosno neko drugo lice u skladu s ugovorom o zalogu iz tačke b) ovog stava ili s njim povezanim ugovorom, dalo ili je obavezno dati kredit licu označenom kao založni dužnik u registraciji iz tačke a) ovog stava ili trećem licu. Uslov iz stava 1. tačke c) ovog člana također je ispunjen ako je po ugovoru kojim nastaje posebno vlasničko pravo na stvari ovo lice kupac, zakupac, ustupilac potraživanja, odnosno komisionar.
6. Dokazivanje podataka koji se nalaze u Registru zaloga Član 21.
Postojanje i sadržaj bilo kog podatka koji se nalazi u Registru zaloga može se dokazivati isključivo odgovarajućim izvodom izdatim od strane Registra zaloga.
Dokument koji ukazuje na to da je izdat od strane Registra zaloga u formi propisanoj Pravilnikom o zalozima smatra se izdatim od strane Registra zaloga i ima karakter i dokaznu snagu javne isprave u pogledu činjenica koje su u njemu sadržane ukoliko se ne dokaže suprotno.
Član 26. stav (1) Postupak izvršenja pokreće se na zahtjev založnog povjerioca nakon što založni dužnik povrijedi obaveze iz ugovora o zalogu. Izvršenje u skladu s odredbama ovog poglavlja moguće je samo ukoliko založni povjerilac dostavi izvršnom sudu ugovor o zalogu i Potvrdu o registraciji. Navedena Potvrda o registraciji je izvršni naslov.
28. Pravilnik o zalozima („Službeni glasnik BiH“ broj 53/04) u relevantnom dijelu glasi:
Definicije Član 2.
Pojedini izrazi upotrijebljeni u Pravilniku imaju slijedeća značenja Založni povjerilac - znači lice koje je u registraciji označeno kao založni povjerilac. Lice koje se u registraciji pojavljuje kao založni povjerilac može biti imalac sljedećih prava: zaloga, posebnog vlasničkog prava, srodnog prava, stranog prava ili ranije stečenog prava u skladu sa definicijom ovih termina iz Zakona.
29. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03,85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase:
Član 67. stav (1) tačka 4) Po prethodnom ispitivanju tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi:
4) da je stvar pravosnažno presuđena;
VI.Dopustivost
30. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
31. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
32. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 83 0 Ip 029383 16 Pž od 11. februara 2017. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantkinja je primila 4. aprila 2017. godine, a apelacija je podnesena 25. maja 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, zbog pitanja koja se njome pokreću, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
33. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
34. U predmetnoj apelaciji apelantkinja tvrdi da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
35. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
36. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
37. Apelantkinja smatra da je osporenim odlukama prekršeno njeno pravo na pravično suđenje zbog kršenja principa ne bis in idem. Naime, apelantkinja tvrdi da nadležni sudovi u konkretnom slučaju nisu mogli da dozvole promjenu na strani tražioca izvršenja budući da je to pitanje prethodno pravosnažno raspravljeno pred Okružnim privrednim sudom, odnosno Višim privrednim sudom, koji su odbili prijedlog „Pavgorda“ d.o.o. Foča da stupi u izvršni postupak na mjesto AB „Ukio Bankas“ Kaunas - Litvanija. Zbog navedenog, apelantkinja smatra da je osporenim rješenjima došlo do kršenja odredbe člana 67 stav (1) tačka 4) ZPP u vezi sa članom 21 stav (1) ZIP-a, te da je, zbog proizvoljne primjene procesnog prava, došlo do kršenja njenog prava na pravično suđenje.
38. U vezi s takvim prigovorima, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.
39. Ustavni sud se, dakle, shodno navedenom, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može da vodi pravičnom postupku (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje, te, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24).
40. Dakle, Ustavni sud zapaža da je u okviru osporenog postupka raspravljano o pitanju ispunjenosti uslova za promjenu na strani tražioca izvršenja, koja je, u smislu člana 30 stav (1) ZIP-a, dopuštena pod određenim uslovima. Ustavni sud, dalje, zapaža da su redovni sudovi ispunjenost tih uslova u konkretnom slučaju sagledali u svjetlu dostavljenih dokaza i relevantnih odredaba ZIP-a, Okvirnog zakona o zalozima BiH i Pravilnika o zalozima, kao i činjenice da je izvršni postupak upravo pokrenut na osnovu potvrde o registraciji zaloga. Zatim, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi uvidom u dostavljene dokaze (izvod iz Registra zaloga o registraciji prenosa zaloga sa AB „Ukio Bankas“ Kaunas - Litvanija na „Pavgord“ d.o.o. Foča) zaključili da se radi o javnoj ispravi koju ima u vidu odredba člana 30 stav (1) ZIP-a, udovoljivši zahtjevu ranijeg tražioca izvršenja. Ustavni sud, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, raspoloživa dokumenta, data obrazloženja redovnih sudova i sadržinu relevantnih odredaba koje su redovni sudovi imali u vidu prilikom odlučenja, ne uočava nikakvu proizvoljnost redovnih sudova koja bi posljedično dovela do kršenja apelantkinjinih prava zajamčenih Ustavom.
41. Ustavni sud zapaža da apelantkinja predmetnom apelacijom, zapravo, ukazuje na kršenje prinicipa ne bis in idem i člana 67 stav (1) tačka 4) ZPP, jer smatra da nadležni sudovi, koji su donijeli osporena rješenja, nisu mogli ponovo da raspravljaju o istom pitanju o kojem je prethodno već raspravljeno pravosnažnim rješenjem Okružnog privrednog suda kojim je odbijen zahtjev „Pavgorda“ d.o.o. za izmjenu na strani tražioca izvršenja. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, zapaža da apelantkinja takav prigovor tokom postupka nije iznosila, jer se redovni sudovi tokom postupka tim pitanjem nisu bavili, odnosno iz obrazloženja osporenih rješenja ne proizilazi da su redovni sudovi taj prigovor razmatrali. Uz to, apelantkinja i ne tvrdi da su redovni sudovi zanemarili da razmotre takav prigovor, pa navedeno upućuje na zaključak da apelantkinja taj prigovor nije ni iznijela pred redovne sudove. Međutim, budući da se radi o relevantnom prigovoru o kojem su se naknadno izjasnili i učesnici u postupku u odgovoru na apelaciju, i Ustavni sud će se tim prigovorom pozabaviti u nastavku obrazloženja.
42. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da se u konkretnom slučaju radi o pitanju procesnopravne prirode, odnosno pitanju ispunjenosti uslova za promjenu na strani tražioca izvršenja, u smislu člana 30 stav (1) ZIP-a. Stoga, prema ocjeni Ustavnog suda, okolnost da je Okružni privredni sud odbio zahtjev „Pavgorda“ d.o.o. Foča za stupanje u izvršni postupak na mjesto ranijeg tražioca izvršenja, zbog činjenice što u tom trenutku sudu nisu bili prezentovani relevantni dokazi, koji su tek naknadno pribavljeni i dostavljeni nadležnim sudovima u konkretnom slučaju (o tome se detaljno izjasnio Osnovni sud u odgovoru na apelaciju) na osnovu kojih je i udovoljeno zahtjevu AB „Ukio Bankas“ Kaunas - Litvanija, što se apelacijom i ne dovodi u sumnju, ne pokreće pitanje kršenja principa ne bis in idem na način kako to apelantkinja tvrdi. Navedeno stoga što se radi o procesnom pitanju ispunjenosti uslova propisanih zakonom za takvu promjenu, u konkretnom slučaju, u smislu člana 30 stav (1) ZIP-a, a ne o meritumu pravnog pitanja. Ako bi se prihvatila apelantkinjina logika, to bi značilo da lice koje u trenutku podnošenja zahtjeva npr. za ostvarivanje prava na penziju ne ispunjava određene zakonske uslove (godine staža, godine starosti i sl.), pa mu zbog toga zahtjev bude pravosnažno odbijen, više ne može da ostvari to pravo i pored činjenice što je, u međuvremenu, ispunilo uslove za penziju, jer bi se, prema apelantkinjinoj logici, radilo o kršenju principa ne bis in idem.
43. Konačno, Ustavni sud podsjeća da za postojanje presuđene stvari kumulativno treba da budu ispunjeni određeni uslovi (identitet stranaka, zahtjeva i činjeničnog osnova), a iz raspoloživih dokumenata proizilazi da u konkretnom slučaju nedostaje identitet stranaka da bi se uopšte moglo pokrenuti pitanje kršenja principa ne bis in idem.
44. Stoga, imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nije došlo do kršenja odredaba člana 67 stav (1) tačka 4) ZPP u vezi sa članom 21 stav (1) ZIP-a na koje se apelantkinja neosnovano pozvala, te se ovaj ključni apelacioni prigovor smatra neosnovanim.
45. Ustavni sud zaključuje da osporenim rješenjima nije došlo do kršenja apelantkinjinog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
46. Ustavni sud podsjeća da će apelantkinja apelacione prigovore koji se odnose na sam izvršni postupak u kontekstu valjanosti izvršnog naslova za njegovo pokretanje, odnosno osnovanosti predmetnog potraživanja i sl. imati pravo da ističe tokom izvršnog postupka i, eventualno, u novoj apelaciji, nakon okončanja izvršnog postupka, ukoliko apelantkinja ne bude zadovoljna ishodom tog postupka i ako bude smatrala da su u tom postupku, eventualno, prekršena neka njena prava zajamčena Ustavom.
VIII.Zaključak
47. Ustavni sud zaključuje da osporenim rješenjima nije prekršeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada su redovni sudovi utvrdili da su ispunjeni uslovi za promjenu na strani tražioca izvršenja, u smislu člana 30 stav (1) ZIP-a, za šta su dali relevantno obrazloženje, pri čemu se u konkretnom slučaju ne može govoriti o kršenju principa ne bis in idem, jer se radi o procesnopravnom pitanju na koje se to načelo ne može primijeniti.
48. Na osnovu člana 64 stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, prestaje pravno dejstvo Odluke o privremenoj mjeri broj AP 2091/17 od 6. jula 2017. godine.
49. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) i člana 64 stav (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
50. U smislu člana 43 stav (1) Pravila Ustavnog suda, potpredsjednik Zlatko M. Knežević je dao izjavu o neslaganju sa odlukom većine.
51. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman