Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2617/17 (M.T. i A.B.)

Odluka donesena 27. 09. 2017.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2617/17

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

27. 09. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 27. septembra 2017. godine, u predmetu broj AP-2617/17, rješavajući zahtjev M.T. i A.B. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev M.T. i A.B. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. M.T. i A.B. (u daljnjem tekstu: apelanti i/ili prvoapelant i drugoapelant), koje zastupa Josip Muselimović i Ana Primorac, advokati iz Mostara, podnijeli su, 25. juna 2017. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 K 010798 16 Kžk od 3. februara 2017. godine. Apelanti su takođe, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio početak izdržavanja kazne zatvora po presudi Kantonalnog suda, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Apelanti u apelaciji navode da su prvobitno presudom Općinskog suda u Livnu ( u daljnjem tekstu: Općinski sud) oslobođeni od optužbi da su izvršili krivično djelo pronevjere u službi, da bi po žalbi Tužilaštva Kantona 10, Kantonalni sud žalbu uvažio, presudu ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.

3. Presudom Općinskog suda u Livnu ( u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 K 010798 15 K2, od 16. oktobra 2015. godine apelanti ( i još jedno lice Z.G.) oglašeni su krivim da su na opisan način počinili (apelanti) krivično djelo pronevjere u službi iz člana 384 stav 2. u vezi sa stavom 1. ranije važećeg Krivičnog zakona Federacije BiH ( u daljnjem tekstu: KZ), pa je prvoapelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam, a drugoapelant na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Istom presudom apelantima je oduzeta imovinska koristi u preciziranom iznosu.

4. Kantonalni sud donio je rješenje broj 68 0 K 010798 16 Kž2, od 31. maja 2016. godine kojim je uvažio žalbe apelanata i u odnosu na njih ukinuo presudu Općinskog suda od 16. oktobra 2015. godine i odredio održavanje pretresa pred Kantonalnim sudom.

5. Kantonalni sud donio je presudu broj 68 0 K 010798 16 Kžk od 3. februara 2017. godine, kojom je apelante oglasio krivima za krivično djelo pronevjere u službi iz člana 384. stav 2. u vezi stava 1. KZ, te je prvoapelanta osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a drugoapelanta na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca. Istom presudom od apelanata je oduzeta imovinska korist u preciziranom iznosu.

6. Apelanti u apelaciju ističu povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, prava iz čl. 7. i 13. Evropske konvencije i člana 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Apelanti u apelaciji navode da je sud prilikom donošenja osporene presude uvažio žalbu apelanta, ali nije u cijelosti ispitao sve žalbene navode apelanata iz žalbe. Prema navodima apelanata presuda je donijeta proizvoljnom primjenom materijalnog i procesnog prava. Osim toga, nalaz vještaka na kojem je presuda bazirana apelanti detaljno analiziraju, te ističu da se radi o nezakonitom dokazu. Takođe, apelanti detaljno opisuju, po njihovom mišljenju sve nedostatke nalaza, a koju su uticali na samo biće krivičnog djela koje je apelantima stavljeno na teret i za koje su osuđeni, kao i na iskaze svjedoka. Apelanti se pozivaju na praksu i standarde Ustavnog suda. Apelanti su istakli da su dobili poziv za izdržavanje kazne zatvora, te su uputili molbu za odgodu početka izdržavanja zbog zdravstvenog stanja apelanata, te traže da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odgoditi početak izdržavanja kazne zatvora apelantima.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud naglašava da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjere ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravomoćnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

11. U konkretnom slučaju, čini se da apelanti u najvećem dijelu smatraju da njihovi navodi o povredi prava na pravično suđenje, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Takođe, Ustavni sud primjećuje da su apelanti u apelaciji naveli da su zatražili odgodu izdržavanja kazne zatvora „zbog zdravstvenog stanja apelanata“ u smislu Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine F BiH“ br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11; u daljnjem tekstu: ZIKS), u čijim je relevantnim odredbama regulisan postupak odlaganja izvršenja kazne. Apelanti nisu Ustavnom sudu dostavili niti molbu za odgodu izdržavanja kazne, niti bilo kakve dokaze kojim potkrepljuju navode o lošem zdravstvenom stanju apelanata. Stoga, Ustavni sud nalazi da u ovom trenutku apelanti nisu pružili dovoljno jake argumente zbog čega bi Ustavni sud trebao izdati privremenu mjeru, prije svega imajući u vidu da su isti zahtjev (za odgodu izdržavanja) tražili pred domaćim organima, te da o odluci nadležnih organa još nisu obavijestili Ustavni sud.

12. Imajući u vidu da apelanti nisu ponudili argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, naročito u situaciji kada o identičnom zahtjevu apelanata treba najprije odlučiti redovni, nadležni organ, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan budući da u okolnostima konkretnog slučaja, ništa ne ukazuje da bi donošenje privremene mjere bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka shodno odredbama člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2617/17 (M.T. i A.B.) | Sudska praksa | Aktio