Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1111/17 (A. V. i S. V.)
Odluka donesena 25. 10. 2017.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o stečaju i likvidaciji · čl. 53
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-1111/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-1111/17, rješavajući apelacije Ahmeta Velagića i Senada Velagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Ahmet Velagić zbog neizvršenja Presude Općinskog suda u Livnu broj 68 0 Rs 010280 15 Rs 2 od 11. novembra 2015. godine i Senad Velagić zbog neizvršenja Presude Općinskog suda u Livnu broj 68 0 Rs 009582 15 Rs 2 od 23. marta 2015. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1111/17
1. Ahmet Velagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, podnio je 23. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Presude Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 Rs 010280 15 Rs 2 od 11. novembra 2015. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 68 0 Rs 010280 15 Rs 2 od 11. novembra 2015. godine utvrđeno je da je tuženi „Li trans“ Livno apelantu dužan uplatiti doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje kod nadležnog Zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje za vremenski period od 10. decembra 1993. godine do 5. maja 2000. godine.
3. Prema informaciji Općinskog suda od 22. septembra 2017. godine, stečajni postupak nad društvom za prevoz robe i špediterskih usuga "Li trans" Livno otvoren je rješenjem Kantonalnog suda u Livnu broj St-24/98 od 22. marta 2001. godine, a postupak je nastavljen pred Općinskim sudom pod brojem 68 0 St 001347 04 St. Stečajni postupak nad stečajnim dužnikom je otvoren u skladu sa odredbama člana 53. Zakona o stečaju i likvidaciji ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 23/98), koji je objavljen na oglasnoj ploči Općinskog suda u Livnu i "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", te su svi povjerioci bili pozvani da prijave svoja potraživanja u roku od 30 dana od dana objave u službenim novinama. Dalje je navedeno da apelant nije blagovremeno prijavio svoje potraživanje, tako da se njegovo potraživanje nije moglo ispitati na ročištu za ispitivanje potraživanja u smislu odredaba člana 87. Zakona o stečaju i likvidaciji, te da iz Presude Općinskog suda broj 68 0 Rs 010280 15 Rs 2 od 11. novembra 2015. godine proizlazi da je tužbu sudu podnio tek 17. avgusta 2009. godine, a da su se potraživanja trebala prijaviti u 2001. godini. U vezi s tim je navedeno da s obzirom da apelant nije blagovremeno prijavio svoje potraživanje, samim tim stečajno vijeće nije ni moglo rješenjem uputiti apelanta da pokrene postupak pred sudom, jer je odredbama člana 90. stav 1. Zakona o stečaju i likvidaciji propisano da će stečajno vijeće uputiti rješenjem povjerioca čije je potraživanje osporeno da u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja pokrene postupak pred sudom ili drugim organom radi utvrđivanja osporenog potraživanja. Konačno iz stanja spisa proizlazi da je stečajni postupak zaključen Rješenjem Općinskog suda broj 68 0 St 001347 04 St 26. januara 2017. godine, koje je objavljeno u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine".
4. Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 87. Zakona o stečaju i likvidaciji propisano da Prijavljena potraživanja povjeritelja ispituje stečajno vijeće na ročištu za ispitivanje potraživanja. Na ročištu za ispitivanje potraživanja ispituju se potraživanja prijavljena u roku određenom za prijavljivanje potraživanja. Potraživanja prijavljena po isteku roka određenog za prijavljivanje potraživanja do zaključenja ročišta za ispitivanje potraživanja mogu se ispitati ako se stečajni upravnik može izjasniti o tim potraživanjima. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant nije blagovremeno prijavio svoje potraživanje, pa se njegovo potraživanje nije moglo ispitati na ročištu za ispitivanje potraživanja u smislu odredaba člana 87. Zakona o stečaju i likvidaciji, te samim tim navedeno potraživanje nije ni moglo biti isplaćeno apelantu iz stečajne mase stečajnog dužnika.
2. AP-1112/17
5. Senad Velagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, podnio je 23. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Presude Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 Rs 009582 15 Rs 2 od 23. marta 2015. godine.
6. Presudom Općinskog suda broj 68 0 Rs 009582 15 Rs 2 od 23. marta 2015. godine utvrđeno je da je tuženi „Li trans“ Livno apelantu dužan uplatiti doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje kod nadležnog Zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje za vremenski period od 27. jula 1993. godine do 5. maja 2000. godine.
7. Prema informaciji Općinskog suda u Livnu od 22. septembra 2017. godine, stečajni postupak nad društvom za prevoz robe i špediterskih usuga "Li trans" Livno otvoren je rješenjem Kantonalnog suda u Livnu broj St-24/98 od 22. marta 2001. godine, a postupak je nastavljen pred Općinskim sudom pod brojem 68 0 St 001347 04 St. Stečajni postupak nad stečajnim dužnikom je otvoren u skladu sa odredbama člana 53. Zakona o stečaju i likvidaciji ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 23/98), koji je objavljen na oglasnoj ploči Općinskog suda u Livnu i "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", te su svi povjerioci bili pozvani da prijave svoja potraživanja u roku od 30 dana od dana objave u službenim novinama. Dalje je navedeno da apelant nije blagovremeno prijavio svoje potraživanje, tako da se njegovo potraživanje nije moglo ispitati na ročištu za ispitivanje potraživanja u smislu odredaba člana 87. Zakona o stečaju i likvidaciji, te da iz Presude Općinskog suda broj 68 0 Rs 009582 15 Rs 2 od 23. marta 2015. godine proizlazi da je apelant tužbu podnio tek 5. juna 2009. godine, a da su se potraživanja trebala prijaviti u 2001. godini. U vezi s tim je navedeno da s obzirom da apelant nije blagovremeno prijavio svoje potraživanje, samim tim stečajno vijeće nije ni moglo rješenjem uputiti apelanta da pokrene postupak pred sudom, jer je odredbama člana 90. stav 1. Zakona o stečaju i likvidaciji propisano da će stečajno vijeće uputiti rješenjem povjerioca čije je potraživanje osporeno da u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja pokrene postupak pred sudom ili drugim organom radi utvrđivanja osporenog potraživanja. Konačno iz stanja spisa proizlazi da je stečajni postupak zaključen Rješenjem Općinskog suda broj 68 0 St 001347 04 St 26. januara 2017. godine, koje je objavljeno u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine".
8. Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 87. Zakona o stečaju i likvidaciji propisano da Prijavljena potraživanja povjeritelja ispituje stečajno vijeće na ročištu za ispitivanje potraživanja. Na ročištu za ispitivanje potraživanja ispituju se potraživanja prijavljena u roku određenom za prijavljivanje potraživanja. Potraživanja prijavljena po isteku roka određenog za prijavljivanje potraživanja do zaključenja ročišta za ispitivanje potraživanja mogu se ispitati ako se stečajni upravnik može izjasniti o tim potraživanjima. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant nije blagovremeno prijavio svoje potraživanje, pa se njegovo potraživanje nije moglo ispitati na ročištu za ispitivanje potraživanja u smislu odredaba člana 87. Zakona o stečaju i likvidaciji, te samim tim navedeno potraživanje nije ni moglo biti isplaćeno apelantu iz stečajne mase stečajnog dužnika.
Spajanje predmeta
9. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1111/17. Apelacioni navodi
10. U navedenim apelacijama apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da je došlo do kršenja odredaba člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
12. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
13. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman