Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4086/17 (G. S.)
Odluka donesena 25. 10. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Protek roka
- Apelacija preuranjena
- Pravično suđenje - razuman rok
- Prekršaj
- Disciplinski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine
- Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine
- Poslovnik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine
- Poslovnik o izmjenama poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine
- Poslovnik o izmjenama i dopunama poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine
- Poslovnik o izmjenama i dopuni poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-4086/17
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4086/17, rješavajući apelaciju Gorana Salihovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tač. c) i l), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 25. oktobra 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Gorana Salihovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi s pravom na donošenje odluke u razumnom roku u disciplinskom postupku u kojem je donesena Odluka Prvostepene disciplinske komisije za tužioce Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine broj 04-07-6-175-44/2017 od 20. jula 2017. godine, a nakon podnošenja apelacije i Odluka Drugostepene disciplinske komisije za tužioce Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se apelacija Gorana Salihovića protiv Odluke Prvostepene disciplinske komisije za tužioce Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine broj 04-07-6-175-44/2017 od 20. jula 2017. godine u odnosu na ostale aspekte prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te u odnosu na član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zato što je preuranjena.
Odbacuje se apelacija Gorana Salihovića protiv Odluke Drugostepene disciplinske komisije za tužioce Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine broj 04-07-6-2649-27/2016 od 20. oktobra 2016. godine i Odluke Prvostepene disciplinske komisije za tužioce Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine broj 04-07-2649-03/2016 od 28. septembra 2016. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Goran Salihović (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 23. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine protiv Odluke Prvostepene disciplinske komisije za tužioce Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Prvostepena komisija) broj 04-07-6-175-44/2017 od 20. jula 2017. godine ističući, između ostalog, i prigovor da postupak predugo traje. Apelant je istovremeno osporio i Odluku Drugostepene disciplinske komisije za tužioce Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Drugostepena komisija) broj 04-07-6-2649-27/2016 od 20. oktobra 2016. godine i Odluku Prvostepene komisije broj 04-07-2649-03/2016 od 28. septembra 2016. godine o njegovom privremenom udaljavanju s dužnosti glavnog tužioca i tužioca u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH). Apelant je također zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi ukinuo osporene odluke o privremenom udaljavanju apelanta s dužnosti i naložio njegovo vraćanje na dužnost glavnog tužioca Tužilaštva BiH.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Pravila Ustavnog suda), od Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV), Drugostepene i Prvostepene komisije, te od Ureda disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ured disciplinskog tužioca) zatraženo je 6. i 10. oktobra 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. VSTV, Drugostepena i Prvostepena komisija su dostavili odgovore 16. oktobra, a Ured disciplinskog tužioca 12. oktobra 2017. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Ured disciplinskog tužioca je 26. septembra 2016. godine podnio disciplinsku tužbu protiv apelanta zbog disciplinskih prekršaja iz člana 57. tač. 7, 10, 11, 12, 19. i 23. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o VSTV-u). Prvostepena komisija je, bez održavanja rasprave, 28. septembra 2016. godine donijela Odluku broj 04-07-2649-03/2016 kojom je privremeno udaljila apelanta s dužnosti glavnog tužioca i tužioca Tužilaštva BiH, počev od 29. septembra 2016. godine do okončanja disciplinskog postupka. Protiv ove odluke apelant je izjavio žalbu koja je odbijena Odlukom Drugostepene komisije broj 04-07-6- 2649-27/2016 od 20. oktobra 2016. godine.
6. Nakon toga, Prvostepena komisija je održala pripremno ročište 6. decembra 2016. godine na kojem je apelant podnio zahtjev za izuzeće predsjedavajućeg Prvostepene komisije. Ovaj zahtjev je istog datuma odbijen rješenjem Prvostepene komisije. Zatim je pripremno ročište nastavljeno 10. januara 2017. godine, na kojem je donesena odluka o isključenju javnosti i predloženi dokazi strana u postupku. Nakon toga održano je devet ročišta za glavnu raspravu, i to: 27. januara, 31. januara, 13. februara, 3. marta, 5. aprila, 24. aprila, 26. maja, 29. maja i 16. juna 2017. godine, kada je raspravljanje zaključeno. Prvostepena komisija je zatim, 20. jula 2017. godine, donijela osporenu prvostepenu odluku kojom je utvrdila da je apelant odgovoran za disciplinske prekršaje iz člana 57. tačka 19. („namjerno davanje lažne, obmanjive i nedovoljne informacije s prijavama za radno mjesto, disciplinskim stvarima, pitanjima unapređenja i napredovanja u službi ili bilo kojim drugim pitanjima koja su u nadležnosti Vijeća“) i tačka 23. Zakona o VSTV-u („bilo kakvo drugo ponašanje koje predstavlja ozbiljno kršenje službene dužnosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet tužilaštva“). Slijedom toga, apelantu je izrečena disciplinska mjera premještanja s mjesta glavnog tužioca Tužilaštva BiH na mjesto tužioca Tužilaštva BiH.
7. Istovremeno, Prvostepena komisija je odbila disciplinsku tužbu u odnosu na disciplinske prekršaje iz člana 57. tačka 11. („omogućavanje vršenja dužnosti tužioca osobama koje na to nisu zakonom ovlaštene“) i tačka 12. Zakona o VSTV-u („miješanje u postupanje sudije ili tužioca s namjerom opstruiranja ili potcjenjivanja njihovih aktivnosti“). U odnosu na disciplinski prekršaj iz člana 57. tačka 7. Zakona o VSTV-u („propuštanje da traži svoje izuzeće od postupanja po predmetima kada postoji sukob interesa“), Prvostepena komisija je u obrazloženju navela da iz dokaza proizlazi da apelantovo ponašanje „sadrži elemente prekršaja iz člana 57. tačka 23. [Zakona o VSTV-u]“, dok je u odnosu na disciplinski prekršaj iz člana 57. tačka 10. Zakona o VSTV-u („upuštanje u neprimjerene kontakte sa sudijom ili strankama u postupku“) zaključila da se „činjeničnim utvrđenjem nisu stekli uslovi za ocjenu odgovornosti [apelanta]“ za taj prekršaj. Iako to nije od značaja u predmetnoj apelaciji, Ustavni sud zapaža da izreka prvostepene odluke ne sadrži bilo kakvu odluku o ova dva disciplinska prekršaja iako ih je Prvostepena komisija obuhvatila obrazloženjem.
8. Apelant je protiv prvostepene odluke izjavio žalbu. Iako nije naveo datum kada je predao žalbu, Ustavni sud iz dostavljene dokumentacije zapaža da je na žalbi naveden datum 9. august 2017. godine, pa se taj datum može smatrati datumom izjavljivanja žalbe. Međutim, kako apelant dalje navodi, Drugostepena disciplinska komisija nije, ni u vrijeme podnošenja apelacije, donijela odluku o toj žalbi. Apelant, također, navodi da je VSTV 7. septembra 2017. godine, na prijedlog Ureda disciplinskog tužioca, donio odluku kojom se rok za okončanje disciplinskog postupka protiv apelanta produžava za još šest mjeseci, ali da tu odluku ni apelant, ni njegov branilac nisu nikada primili, niti su imali priliku o tome se očitovati.
9. Ustavni sud podsjeća da je prema članu 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda podnosilac apelacije dužan obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu, te konstatira da u konkretnom slučaju apelant nije dostavio nikakvu obavijest. Međutim, Ustavni sud je utvrdio da je 23. oktobra 2017. godine na službenoj internetskoj stranici VSTV-a objavljeno službeno saopćenje prema kojem je Drugostepena komisija u predmetu protiv apelanta, odlučujući o žalbi apelanta i punomoćnika apelanta i žalbi Ureda disciplinskog tužioca, donijela odluku kojom se odbijaju kao neosnovane žalbe apelanta i punomoćnika apelanta, i žalba Ureda disciplinskog tužioca, te se potvrđuje odluka Prvostepene komisije od 20. jula 2017. godine.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
10. Apelant se poziva na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na odluku u razumnom roku, te na pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
11. Apelant najprije ističe da disciplinski postupak protiv njega nije okončan ni godinu dana nakon što je pokrenut iako mu je izrečena privremena mjera udaljavanja s mjesta vršenja dužnosti glavnog tužioca i tužioca Tužilaštva BiH. U vezi s tim, apelant navodi da se prema članu 73. Zakona o VSTV-u disciplinski postupak „mora okončati u roku od godinu dana od dana podnošenja zvanične tužbe disciplinskoj komisiji, osim ukoliko se utvrdi razlog koji produženje ovog roka čini opravdanim“. Dalje ističe da postupak protiv njega nije okončan iako „nije postojala ni jedna okolnost koja bi uticala na dinamiku vođenja postupka (ja sam bio dostupan cijelo vrijeme, nije bilo poplava, velikih snjegova, nije proglašeno vanredno stanje i sl.)“. Apelant navodi da je u konkretnom slučaju „došlo do zastare vođenja postupka“, te da je Drugostepena komisija trebala 27. septembra 2017. godine donijeti odluku o obustavi postupka i „ukinuti odluku o suspenziji“. Dalje, apelant navodi da je umjesto toga VSTV donio odluku o produženju roka za okončanje disciplinskog postupka protiv njega za još šest mjeseci. Apelant naročito ističe da on nije primio ni prijedlog Ureda disciplinskog tužioca, niti odluku VSTV-a o navedenom produženju roka, te da stoga ne zna koji su to razlozi koje je VSTV ocijenio osnovanim za produženje roka za okončanje disciplinskog postupka. Apelant, također, navodi da „ne postoji mogućnost izjavljivanja pravnog lijeka“ protiv te odluke, te da je „odluku donio VSTV, a ne nadležna disciplinska komisija“. U vezi s tim, apelant ističe i da umjesto da mu se omogući očitovanje o prijedlogu Ureda disciplinskog tužioca o produženju roka „i da se posebno naglasi obaveza za veoma ažurnim vođenjem disciplinskog postupka (budući da prema meni egzistira privremena mjera) Vijeće je utvrdilo razloge koji produženje roka čine opravdanim“.
12. U vezi s ovim pitanjem apelant, također, ističe da je Disciplinska komisija „pokazala nedozvoljenu pasivnost“ upravo zato što je prema njemu bila određena privremena mjera „koja je zahtijevala ažurnost u postupanju“. Dalje navodi da je Prvostepena komisija „održavala ročišta po jednom mjesečno, a pripremno ročište je održano u dva dijela, i to prvi dio po isteku više od dva mjeseca od uručivanja tužbe, a nastavak pripremnog ročišta održan je po proteku više od mjesec dana od dana donošenja odluke po zahtjevu za izuzeće predsjednika disciplinske komisije“. Apelant, također, navodi da iako Poslovnik VSTV-a u članu 94. stav 4. propisuje da će „komisija donijeti odluku nakon zaključenja glavne rasprave, a najkasnije u roku od tri dana“, odluka je donesena nešto više od mjesec dana kasnije. Također navodi da je „[e]kspertska misija istakla kako se disciplinske sankcije moraju izricati brzo (preporuka 21)“, ali da u njegovom slučaju „postupak u kome egzistira privremena mjera nije završen ni u zakonom propisanom roku“. Apelant, na osnovu svega navedenog, smatra da je zbog propuštanja da se ovaj disciplinski postupak okonča u zakonom propisanom roku, odluka o privremenoj mjeri koja je i dalje na snazi „postala de facto kazna, a ne mjera u postupku koji je po svim svojim aspektima bio nezakonit i nepravičan“.
13. Dalje, apelant navodi da „smatrajući da [privremena] mjera neće postati kazna“ nije podnosio apelaciju protiv odluka kojima je ta mjera određena. Međutim, sada osporava i te odluke i navodi da je izrečena mjera bila arbitrarna, da mu nije data mogućnost da se prije njezinog donošenja izjasni o optužbama koje su mu stavljene na teret, kao i da ta odluka, uprkos njegovom traženju, nije nikada javno objavljena jer nije objavljena „u službenom glasniku ili na web portalu
VSTVBiH“.
14. Apelant osporava i odluku Prvostepene komisije kojom je utvrđena njegova odgovornost za već navedene disciplinske prekršaje, i to iz više razloga. Naime, apelant smatra da je u postupku koji je prethodio toj odluci došlo do kršenja prava na pravično suđenje zbog toga što mu tužba nije uručena na propisan način, te da zbog toga nije imao uvid u sve dokaze, već je postojala „mogućnost samo površnog uvida u iste“. Dalje, apelant smatra da je javnost isključena suprotno propisima, da je tužbu zastupala osoba koja „nije bila aktivno legitimisana“, da nije imao ravnopravan tretman u postupku pred Prvostepenom komisijom, da je prekršeno načelo nullum crimen sine lege, nula poena sine lege, da VSTV ne ispunjava zahtjeve „tribunala“ iz člana 6. Evropske konvencije, te da je odluka o njegovoj odgovornosti zasnovana na nezakonitim dokazima koji su pribavljeni provođenjem posebnih istražnih radnji, u čemu vidi i kršenje prava iz člana 8. Evropske konvencije.
15. Na osnovu svega navedenog, apelant je predložio da Ustavni sud donese odluku kojom će utvrditi kršenje njegovog prava iz čl. I/2. i II/3.e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 6. i
8. Evropske konvencije, te da ukine prvostepenu odluku i „sve radnje koje su preduzete pred prvostepenom komisijom, a koje su prethodile donošenju odluke“. Apelant, također, predlaže da Ustavni sud „naloži VSTV-u da ponovo provede postupak“ protiv apelanta, bez korištenja dokaza koji su nezakonito pribavljeni, te da taj novi postupak okonča u roku od tri mjeseca od dostavljanja odluke Ustavnog suda.
II.Odgovor na apelaciju
16. VSTV je u odgovoru iznio sadržaj disciplinske tužbe i tok disciplinskog postupka protiv apelanta. U odnosu na razloge zbog kojih je VSTV odlučio produžiti rok za okončanje disciplinskog postupka, navedeno je da je takva odluka obrazložena „kompleksnošću predmeta, značajnim brojem ročišta za glavnu raspravu, zbog čega se disciplinski postupak nije mogao ranije okončati, a što opravdava produženje roka iz člana 73. [Zakona o VSTV-u]“. Osim toga, budući da disciplinski postupak još nije okončan, VSTV smatra da je apelacija preuranjena.
17. Drugostepena i Prvostepena komisija, kao i Ured disciplinskog tužioca su osporili apelacione navode, istakavši da je apelacija preuranjena zato što apelant „nije još primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio“, odnosno zato što „još nije donesena drugostepena odluka“. Osim toga, Ured disciplinskog tužioca je naveo da apelant nije izjavljivao apelaciju protiv odluka kojim mu je izrečena mjera privremenog udaljavanja s dužnosti, kao i da nije vodio sudski postupak protiv tih odluka iako je po Zakonu o VSTV-u imao takvu mogućnost.
V.Relevantni propisi
18. Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08) u relevantnom dijelu glasi: Član 17.
Nadležnost Vijeće ima sljedeće nadležnosti:
[...] (4) prima pritužbe protiv sudija i tužilaca, vodi disciplinske postupke, utvrđuje disciplinsku odgovornost i izriče disciplinske mjere sudijama, sudijama porotnicima, dodatnim sudijama i tužiocima;
(5) odlučuje o žalbama u disciplinskim postupcima;
[...] Član 54.
Opće odredbe o disciplinskoj odgovornosti za disciplinske prekršaje Sudija, tužilac, dodatni sudija ili sudija porotnik, uključujući i predsjednike sudova, glavne tužioce i njihove zamjenike, disciplinski su odgovorni za zakonom propisane disciplinske prekršaje koje su učinili s umišljajem ili iz nehata.
Član 55.
Nadležnost za vođenje disciplinskih postupaka Vijeće preko svojih disciplinskih organa vrši svoja ovlaštenja u disciplinskom postupku.
Član 57.
Disciplinski prekršaji tužilaca Disciplinske prekršaje tužilaca čine:
[...] 7. propuštanje da traži svoje izuzeće od postupanja po predmetima kada postoji sukob interesa;[...] 10. upuštanje u neprimjerene kontakte sa sudijom ili strankama u postupku;
11. omogućavanje vršenja dužnosti tužioca osobama koje na to nisu zakonom ovlaštene;
12. miješanje u postupanje sudije ili tužioca s namjerom opstruiranja ili potcjenjivanja njihovih aktivnosti;[...] 19. namjerno davanje lažne, obmanjive ili nedovoljne informacije u vezi s prijavama za radno mjesto, disciplinskim stvarima, pitanjima unapređenja i napredovanja u službi ili bilo kojim drugim pitanjima koja su u nadležnosti Vijeća; [...] 23. bilo kakvo drugo ponašanje koje predstavlja ozbiljno kršenje službene dužnosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet tužilaštva.
Član 68.
Prava stranaka tokom disciplinskog postupka Disciplinski postupak vodi se na pravičan i transparentan način. U toku trajanja disciplinskog postupka, sudija ili tužilac protiv kojeg se vodi postupak ima sljedeća prava koja moraju biti garantirana Poslovnikom o disciplinskom postupku, a koja donosi Vijeće:
[...] (b) pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnom i nepristrasnom, zakonom ustanovljenom komisijom.[...] Član 73.
Zastarijevanje vođenja disciplinskog postupka Postupak za utvrđivanje disciplinske odgovornosti mora se okončati u roku od godinu dana od dana podnošenja zvanične tužbe disciplinskoj komisiji, osim ukoliko se utvrdi razlog koji produženje ovog roka čini opravdanim.
Član 77.
Diskreciono privremeno udaljenje od vršenja dužnosti Sudija ili tužilac mogu biti privremeno udaljeni od vršenja dužnosti:
[...] (d) ako je pokrenut disciplinski postupak za disciplinski prekršaj, a Vijeće utvrdi da se disciplinska odgovornost ne može na pravi način utvrditi, a da se sudija ili tužilac privremeno ne udalji od vršenja dužnosti tokom postupka; [...] Član 80.
Ograničenje trajanja privremenog udaljenja od vršenja dužnosti (1) Sudija ili tužilac može se privremeno udaljiti od vršenja dužnosti najduže do dana okončanja disciplinskog postupka na osnovu kojeg je donesena odluka o privremenom udaljenju. [...]
19. Poslovnik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 55/13, 96/13, 46/14, 61/14, 78/14, 27/15 i 46/15) u relevantnom dijelu glasi: Član 79.
(Supsidijarna primjena Zakona o parničnom postupku) U svim pitanjima koja se odnose na disciplinski postupak, koja nisu obuhvaćena Zakonom i ovim poslovnikom, shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku prema mjestu učinjenja disciplinskog prekršaja.
Član 87.
(Pravo sudije ili tužioca protiv kojeg se vodi disciplinski postupak da odgovori na navode tužbe) [...] (2) Sudija ili tužilac protiv kojeg se vodi disciplinski postupak ili njegov punomoćnik može na navode disciplinske tužbe pisanim putem odgovoriti Vijeću ili dati usmenu izjavu na zapisnik u roku od 15 dana od dostavljanja disciplinske tužbe. Prvostepena disciplinska komisija dostavlja kopiju pismenog odgovora i/ili usmene izjave zabilježene u pismenoj formi sa svim priloženim dokumentima Uredu disciplinskog tužioca u roku od tri dana od dana kad je primljen odgovor. Član 88.
(Pripremno ročište) (1) Nakon isteka roka za davanje odgovora iz člana 87. stav (2) ovog poslovnika, predsjedavajući komisije zakazuje pripremno ročište u roku od 15 dana.
(2) Na pripremnom ročištu stranke moraju predložiti sve dokaze koje žele izvesti u toku postupka, navesti imena i adrese predloženih svjedoka i vještaka, te na pripremno ročište donijeti sve isprave i predmete koje žele upotrijebiti kao dokaz, osim onih za koje je potreban nalog ili odobrenje nadležnog organa.
(3) Komisija na pripremnom ročištu odlučuje o čemu će se raspravljati na glavnoj raspravi odnosno koje su sporne činjenice.
(4) Koje će dokaze komisija prihvatiti i koji će se dokazi izvesti na glavnoj raspravi odlučuje predsjedavajući komisije u konsultaciji sa drugim članovima.
(5) Nakon pripremnog ročišta novi dokazi se ne prihvataju, osim ako iz opravdanih razloga nisu mogli biti izvedeni na pripremnom ročištu.
(6) Na pripremnom ročištu odredit će se datum glavne rasprave.
Član 92.
(Glavna rasprava) (1) Glavna rasprava će se, u pravilu, održati najkasnije u roku od 15 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.
(2) Predsjedavajući Prvostepene disciplinske komisije može odlučiti da se glavna rasprava održi odmah nakon održavanja pripremnog ročišta.[...] Član 94.
(Odluke Prvostepene disciplinske komisije) (1) Odluke Prvostepene disciplinske komisije donose se većinom glasova članova komisije i moraju biti izrađene u pismenoj formi u roku od 15 dana od dana zaključenja glavne rasprave.
(2) Prije zaključenja rasprave komisija utvrđuje datum kada će odluke biti stavljene na raspolaganje u prostorijama Vijeća i o tome obavještava stranke.
Danom stavljanja na raspolaganje odluke u prostorijama Vijeća smatra se da je izvršeno dostavljanje odluke strankama. [...] (4) Nakon zaključenja glavne rasprave, a najkasnije u roku od tri dana, komisija donosi odluku, o čemu se sastavlja poseban zapisnik [...] Član 98.
(Pravo na žalbu) (1) Stranke mogu izjaviti žalbu na odluku Prvostepene disciplinske komisije u roku od osam dana od dana kada je odluka stavljena na raspolaganje strankama u prostorijama Vijeća. [...] Član 102.
(Postupanje Drugostepene disciplinske komisije po žalbi) (1) Ako Drugostepena disciplinska komisija utvrdi da je rasprava iz člana 101.
ovog poslovnika neophodna, zakazat će raspravu u roku od 15 dana od dana prijema spisa po žalbi od Prvostepene komisije.
(2) Ako Drugostepena disciplinska komisija odlučuje na sjednici, komisija će zakazati sjednicu, u pravilu, u roku od 15 dana od dana prijema spisa po žalbi od Prvostepene komisije. [...] VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
Dopustivost u odnosu na odluku Drugostepene komisije o privremenom udaljavanju od vršenja dužnosti
22. Apelant osporava Odluku Drugostepene komisije broj 04-07-6-2649-27/2016 od 20. oktobra 2016. godine kojom je konačno odlučeno o privremenom udaljavanju apelanta od vršenja dužnosti glavnog tužioca i tužioca Tužilaštva BiH.
23. Pri ispitivanju dopustivosti ovog dijela apelacije Ustavni sud je, pored već navedenih, pošao i od odredbe člana18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda koja glasi:
[...] 3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
[...]
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
24. Konačna odluka o privremenom udaljavanju apelanta s dužnosti donesena je 20. oktobra 2016. godine, a apelantu je, prema njegovim navodima, uručena 28. oktobra 2016. godine. Apelant u apelaciji navodi da protiv te odluke nije izjavljivao apelaciju Ustavnom sudu, već da tu odluku osporava tek u predmetnoj apelaciji koju je podnio 23. septembra 2017. godine. Iz navedenog proizlazi da je apelacija protiv Odluke Drugostepene komisije broj 04-07-6-2649-27/2016 od 20. oktobra 2016. godine o privremenom udaljavanju apelanta od vršenja dužnosti podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
25. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na odluku Prvostepene komisije od 20. jula 2017. godine - prava koja se ne odnose na donošenje odluke u razumnom roku
26. Apelant smatra da mu je osporenom Odlukom Prvostepene komisije broj 04-07-6-175- 44/2017 od 20. jula 2017. godine prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na privatnost iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
27. Prilikom ispitivanja ovih apelacionih navoda, Ustavni sud je, osim već navedenih, cijenio i odredbe člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda koji glasi:
[...] 3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(l) apelacija je preuranjena;
[...]
28. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu okončan. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelacija podnesena dok je bio u toku postupak pred Drugostepenom komisijom po apelantovoj žalbi protiv prvostepene odluke. Nakon donošenja odluke Drugostepene komisije apelant nije dopunio apelaciju, odnosno nije osporio i tu odluku. Pored toga, Ustavni sud naglašava da se protiv odluke Drugostepene komisije može izjaviti žalba VSTV-u zbog izrečene disciplinske mjere, čija odluka je konačna (član 103. Poslovnika VSTV-a). S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.
29. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na dužinu disciplinskog postupka
30. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
31. Ustavni sud najprije ukazuje da je pitanje primjenjivosti člana 6. Evropske konvencije na disciplinske postupke protiv javnih službenika pred VSTV-om već razmatrao u svojoj praksi koja se ticala sličnih situacija. Slijedeći sličnu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), Ustavni sud je zaključio da su član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav
1. Evropske konvencije primjenjivi na ovakve slučajeve, i to s aspekta garancija koje pruža „građanski“ nivo prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3080/09 od 25. septembra 2014. godine, tačka 51. s daljnjim referencama, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 87/14).
32. Imajući to u vidu, kao i okolnost da disciplinski postupak protiv apelanta nije okončan ni u vrijeme donošenja ove odluke, mada je nakon podnošenja apelacije donesena odluka Drugostepene komisije, protiv koje se može izjaviti žalba VSTV-u zbog izrečene disciplinske mjere, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i ostale uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
33. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
34. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja disciplinskog postupka prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
36. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...].
37. U brojnim odlukama koje je donio u vezi s pitanjem „razumnosti“ dužine postupka, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao da se to pitanje ocjenjuje u svjetlu okolnosti svakog pojedinog predmeta. Pri tome, kriteriji koji su uspostavljeni u sudskoj praksi Evropskog suda o kojima treba voditi računa su: složenost predmeta, ponašanje strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti i značaj koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, npr. Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, tačka 38. i Ustavni sud, između mnogih, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 660/04 od 13. septembra 2005. godine, AP 155/05 od 14. marta 2006. godine i dr.).
38. Također, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj, npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18; Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).
39. U konkretnom slučaju radi se o disciplinskom postupku protiv apelanta zbog više disciplinskih prekršaja koji su mu bili stavljeni na teret. S obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koje u predmetnom disciplinskom postupku treba riješiti, te da se radi o postupku koji je od velikog značaja za apelanta.
40. Dalje, što se tiče ponašanja strana u postupku, Ustavni sud zapaža da ni u Zakonu o VSTV-u, niti u Poslovniku VSTV-a nije eksplicitno propisano da je ovaj postupak hitan, ali da iz drugih odredaba kojima se uređuje vođenje disciplinskog postupka nesumnjivo proizlazi da on ima sve karakteristike hitnog postupka. Naime, Ustavni sud zapaža da su Poslovnikom VSTV-a propisani kratki rokovi za postupanje u svakoj pojedinoj fazi postupka. Tako je npr. propisano da pripremno ročište mora biti zakazano u roku od 15 dana od dana dostavljanja odgovora sudije ili tužioca protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak, da će se glavna rasprava „u pravilu“ održati najkasnije 15 dana od dana održavanja pripremnog ročišta, da se odluka mora donijeti u roku od tri, a izraditi u pismenoj formi u roku od 15 dana od dana zaključenja glavne rasprave itd. Također, rok za izjavljivanje žalbe protiv prvostepene odluke je osam dana, a Drugostepena komisija mora u roku od 15 dana od prijema spisa održati raspravu ako smatra da za to ima potrebe ili odlučiti u istom roku na sjednici, bez održavanja rasprave. Osim toga, hitnost disciplinskog postupka proističe i iz činjenice da je članom 73. Zakona o VSTV-u propisano da se taj postupak „mora okončati u roku od godinu dana od dana podnošenja zvanične tužbe disciplinskoj komisiji“, osim ako postoji neki razlog „koji produženje ovog roka čini opravdanim“. Također, Zakon o VSTV-u u članu 68. jasno propisuje pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred disciplinskom komisijom, što znači da, osim poštovanja Zakonom i Poslovnikom propisanih rokova, disciplinski organi moraju voditi računa i o standardima prava na suđenje u razumnom roku. Bitna okolnost u konkretnom slučaju je i to da je odmah nakon podnošenja disciplinske tužbe apelantu izrečena mjera privremenog udaljavanja s dužnosti glavnog tužioca i tužioca Tužilaštva BiH do okončanja disciplinskog postupka, koja ni do dana donošenja ove odluke nije stavljena van snage budući da postupak još nije okončan. Sve su ovo okolnosti koje su bitne u konkretnom slučaju i koje Ustavni sud mora uzeti u obzir prilikom ocjene da li dužina disciplinskog postupka protiv apelanta ispunjava zahtjev „razumnosti“ kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
41. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je disciplinski postupak protiv apelanta pokrenut podnošenjem disciplinske tužbe 26. septembra 2016. godine, te da je 28. septembra 2016. godine donesena privremena mjera udaljavanja apelanta s dužnosti glavnog tužioca i tužioca Tužilaštva BiH do okončanja disciplinskog postupka. Dalje, Prvostepena disciplinska komisija je održala pripremno ročište tek 6. decembra 2016. godine, a zatim i „nastavak pripremnog ročišta“ 10. januara 2017. godine. Ni u osporenom rješenju, niti u odgovoru na apelaciju nisu dati bilo kakvi razlozi o tome zbog čega je prvo pripremno ročište zakazano nakon nešto duže od dva mjeseca nakon podnošenja disciplinske tužbe, a ne u roku od 15 dana od dana isteka roka za davanje odgovora, kako to Zakon o VSTV-u propisuje u članu 88. stav 1. Osim toga, iako ni Zakon o VSTV-u, ni Poslovnik VSTV-a, a niti Zakon o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) koji se supsidijarno primjenjuje, ne propisuju mogućnost odlaganja ili „nastavka“ pripremnog ročišta, Ustavni sud zapaža da je Prvostepena komisija odložila pripremno ročište od 6. decembra i „nastavak“ održala tek 10. januara 2017. godine. Pri tome, Ustavni sud uzima u obzir da je apelant na pripremnom ročištu od 6. decembra 2016. godine zatražio izuzeće predsjedavajućeg Prvostepene komisije, ali i to da je Komisija isti dan rješenjem odbila taj njegov zahtjev. To znači da, ako je i bilo neophodno kratko odložiti pripremno ročište radi odlučenja o zahtjevu za izuzeće, nije jasno, niti je na to dat odgovor, zbog čega je „nastavak“ pripremnog ročišta održan više od mjesec dana kasnije. Dalje, glavna rasprava je zakazana za 27. januar 2017. godine, ali je zatim održano još sedam „nastavaka“ glavne rasprave, pa je raspravljanje zaključeno tek 16. juna 2017. godine. Ustavni sud zapaža da su nakon prva dva nastavka (31. januara i 13. februara), ročišta za glavnu raspravu održavana uglavnom u intervalima od po mjesec dana, a da ni u prvostepenoj odluci, niti u odgovoru na apelaciju, nisu dati relevantni razlozi zbog kojih je trebalo osam ročišta za glavnu raspravu ili o tome zašto rok između tih glavnih rasprava nije bio kraći. Ustavni sud, također, zapaža da je prvostepena odluka donesena 20. jula 2017. godine, također mimo roka od tri odnosno15 dana koji je ostavljen Zakonom o VSTV-u. Osim toga, kako je postupak trebalo okončati u roku od godinu dana od dana podnošenja disciplinske tužbe, VSTV je produžio rok za okončanje disciplinskog postupka za još šest mjeseci. Iz dostavljene dokumentacije, ali ni iz odgovora se ne vidi kojim se opravdanim razlozima VSTV vodio prilikom donošenja te odluke.
42. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da za odlučenje o tome da li je postupak vođen u skladu sa standardima prava na dobivanje odluke u „razumnom roku“, striktno pridržavanje rokova propisanih zakonom nije od odlučujuće važnosti, već se, kako je to već rečeno, cijene sve okolnosti pojedinog slučaja i kriteriji Evropskog suda koji su već navedeni (vidi tačku 37. ove odluke). Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da pridržavanje propisanih rokova u disciplinskim postupcima protiv sudija i tužilaca predstavlja vrlo važnu okolnost za ocjenu da li se poštuju standardi prava na suđenje u razumnom roku, naročito kada se razmatra kriterij ponašanja javne vlasti. Naime, disciplinski postupci pred VSTV-om se vode protiv sudija i tužilaca, dakle nosilaca značajnih javnih funkcija koje su od izuzetne važnosti za pravilno funkcioniranje pravnog sistema u Bosni i Hercegovini i vladavinu prava. Takvi postupci i način njihovog vođenja mogu opravdano utjecati na efikasan rad pravosuđa, kao i na opće povjerenje u pravosuđe, pa efikasno i ažurno okončavanje tih postupaka ima poseban značaj kako za pravosuđe tako i za njegovu javnu percepciju. Upravo zbog toga Zakon o VSTV-u propisuje kratke rokove za pojedinačne radnje tokom disciplinskog postupka, kao i kratak rok u kojem nastupa apsolutna zastara vođenja tog postupka. Dakle, brzo i efikasno okončanje disciplinskog postupka protiv nosilaca pravosudnih funkcija bilo bi nemoguće ako se propisani rokovi ne bi, bez važnih i opravdanih razloga, poštovali.
43. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da disciplinski organi nisu dali relevantne i zadovoljavajuće razloge koji bi mogli opravdati činjenicu da disciplinski postupak protiv apelanta nije okončan u propisanom periodu od godinu dana. Ustavni sud smatra da se razlozi za produženje roka za okončanje disciplinskog postupka protiv apelanta, koje je VSTV naveo u odgovoru, ne mogu smatrati opravdanim u smislu odredbe člana 73. stav Zakona o VSTV-u, naročito kada nisu dati relevantni i opravdani razlozi za prethodno postavljena pitanja (odlaganje pripremnog i ročišta za glavnu raspravu suprotno izričitim zakonskim odredbama), na koja nisu odgovorile ni Prvostepena ni Drugostepena komisija. Ustavni sud naročito ima u vidu da je protiv apelanta donesena privremena mjera ne samo udaljavanja s dužnosti glavnog tužioca već i tužioca, te da je ovakva privremena mjera vrlo ozbiljna i da dodatno doprinosi zahtjevu da se disciplinski postupak hitno i ažurno okonča. Naime, ovako stroga privremena mjera preduzeta je protiv apelanta koji tokom trajanja postupka mora uživati privilegiju presumpcije nevinosti, pa privremena mjera ne smije imati kazneni karakter, što bi se moglo desiti ukoliko bi se disciplinski postupak neopravdano odugovlačio. Osim toga, Ustavni sud zapaža da nema ništa što bi moglo ukazati da je apelant sam doprinio neopravdano dugom trajanju disciplinskog postupka, te da odgovornost za neokončanje disciplinskog postupka u periodu dužem od godinu dana leži u cijelosti na javnoj vlasti, odnosno disciplinskim organima VSTV-a. Pri tome i činjenica da je VSTV produžio rok za okončanje tog postupka bez davanja relevantnih i opravdanih razloga zbog kojih postupak nije mogao biti okončan u propisanom roku, također, predstavlja okolnost koja se ne može zanemariti i koja ima važan značaj u konkretnom slučaju.
44. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je prekršeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada disciplinski postupak protiv apelanta nije okončan ni godinu dana nakon što je podnesena disciplinska tužba, a javna vlast nije dala razumno i objektivno opravdanje za propust da donese konačnu odluku u postupku koji je po svojoj prirodi hitan i od velike važnosti za apelanta, niti je obrazložila zbog kojih je opravdanih razloga rok za okončanje tog postupka produžen.
46. Na osnovu člana 18. stav 3. tač. c) i l), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2), Ustavni sud je donio odluku kao u dispozitivu.
47. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.
48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman