Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5200/15 (Ž. V.)
Odluka donesena 31. 01. 2018.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine · čl. 204
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-5200/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
31. 01. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 31. januara 2018.godine, u predmetu broj AP-5200/15, rješavajući apelaciju Željka Vidovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćem tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Željka Vidovića podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 015259 14 Gž od 26. oktobra 2015. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Željko Vidović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 24. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 P 015259 14 Gž od 26. oktobra 2015. godine, Presude Suda BiH broj S1 3 P 015259 14 P od 23. septembra 2014. godine i Rješenja Suda BiH broj S1 3 P 015259 14 P od 5. novembra 2014. godine.
2. Apelant je 13. februara 2014. godine podnio tužbu Sudu BiH protiv Bosne i Hercegovine – Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade štete.
3. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant konačno opredjeljenim tužbenim zahtjevom na glavnoj raspravi od 7. avgusta 2014. godine zatražio da sud obaveže tuženu da mu na ime naknade materijalne i nematerijalne štete isplati ukupan iznos od 33.500,00 KM.
4. Presudom Suda BiH broj S1 3 P 015259 14 P od 23. septembra 2014. godine obavezana je tužena da apelantu isplati naknadu materijalne štete u iznosu od 19.696,51 KM na ime nezakonito oduzetog novca i iznos od 430,00 KM na ime troškova preuzimanja oduzetih stvari, dok je preostali dio apelantovog tužbenog zahtjeva za isplatu naknade materijalne štete i nematerijalne štete odbijen. Takođe, navedenom presudom obavezana je tužena da apelantu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.260,00 KM.
5. Nalogom Suda BiH broj 31 3 P 015259 14 P od 1. oktobra 2014. godine apelant je pozvan da na osnovu člana 22. tarifni broj 1. stav 1 i tarifni broj 2. stav 1. Zakona o sudskim taksama u postupku pred Sudom BiH u roku od 15 dana od dana dostavljanja obavijesti (naloga) uplati taksu na tužbu u iznosu od 1.005,00 KM kao i taksu na presudu u iznosu od 1005,00 KM, što ukupno iznosi 2010,00 KM.
6. Apelant je 20. oktobra 2014. godine podnio Sudu BiH zahtjev za oslobađanje od plaćanja sudske takse na tužbu i presudu.
7. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 P 015259 14 P od 5. novembra 2014. godine odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelanta za oslobađanje od plaćanja sudske takse na tužbu i presudu. U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo da je, odlučujući o predmetnom zahtjevu, utvrdio da je u konkretnoj pravnoj stvari donesena prvostepena presuda od 23. septembra 2014. godine kojom je obavezana tužena da apelantu plati troškove sudske takse na tužbu i na presudu, u iznosu od po 1.005,00 KM. Sud BiH je ukazao da je apelant zahtjev za oslobađanje troškova postupka, u koje spadaju i sudske takse, podnio nakon donošenja prvostepene presude, tj. 20. oktobra 2014. godine, iako je predmetni zahtjev mogao opredijeliti u tužbi čijom je predajom postao takseni obveznik, shodno odredbi člana 4. stav 1. tačka 2. Zakona o sudskim taksama u postupku pred Sudom BiH ili najkasnije do zaključenja glavne rasprave na osnovu odredbe člana 333. stav 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH. Naime, Sud BiH je naveo da je odredbom člana 333. stav 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH propisano da je stranka dužna zahtjev za naknadu troškova postupka staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima. Budući da je apelant u konkretnom slučaju podnio zahtjev za oslobađanje plaćanja troškova - sudskih taksi, nakon zaključenja glavne rasprave i donošenja prvostepene presude, Sud BiH je zaključio da se ne može udovoljiti njegovom zahtjevu za oslobađanje od plaćanja troškova - sudskih taksi, jer je apelantov zahtjev neblagovremen, u smislu naprijed navedenih zakonskih odredaba.
8. Apelant i tužena su podnijeli žalbe protiv Presude Suda BiH broj S1 3 P 015259 14 P od 23. septembra 2014. godine, te je apelant podnio žalbu i protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 P 015259 14 P od 5. novembra 2014. godine.
9. Presudom Suda BiH broj S1 3 P 015259 14 Gž od 26. oktobra 2015. godine uvažena je žalba tužene, preinačena je prvostepena presuda tako što je odbijen apelantov tužbeni zahtjev za obavezivanje tužene da apelantu nadoknadi materijalnu štetu u iznosu od 19.696,51 KM na ime nezakonito oduzetog novca i iznos od 430,00 KM na ime troškova preuzimanja oduzetih stvari (stav I izreke presude). Obavezan je apelant da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 720,00 KM u roku od 30 dana od dana dostavljanja drugostepene odluke (stav II izreke presude). Odbijena je apelantova žalba i potvrđena prvostepena presuda u dijelu u kojem je odbijen apelantov tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete u preostalom dijelu i zahtjev za naknadu nematerijalne štete (stav III izreke presude). Odbijena je apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je odbačen kao neblagovremen apelantov zahtjev za oslobađanje od plaćanja troškova sudske takse (stav IV izreke presude).
Apelacioni navodi
10. Apelant u apelaciji navodi da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
12. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
13. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da je apelant podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv osporene presude Suda BiH (kojom je odbijen apelantov zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne štete), a da prethodno nije iskoristio mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 204. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 36/04, 84/07, 58/13 i 94/16), u propisanom roku izjavi reviziju Sudu BiH protiv navedene presude Suda BiH.
14. Takođe, u pogledu osporene presude Suda BiH (kojom je potvrđeno rješenje tog suda kojim je odbačen kao neblagovremen apelantov zahtjev za oslobađanje od plaćanja sudske takse na tužbu i presudu), Ustavni sud ukazuje da je apelant propustio da zahtjev za oslobađanje od plaćanja sudske takse na tužbu i presudu podnese prvostepenom sudu najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima shodno odredbama člana 333. stav 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH (kojima je propisano da je zahtjev za naknadu troškova postupka stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima) u vezi sa odredbama člana 337. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH (kojima je propisano, između ostalog, da oslobođenje od plaćanja troškova postupka obuhvata oslobođenje od plaćanja taksi i oslobođenje od polaganja predujma za troškove svjedoka, vještaka itd.) i člana 339. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH (kojima je propisano, između ostalog, da odluku o oslobođenju od plaćanja troškova postupka donosi prvostepeno vijeće na prijedlog stranke). Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman