Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4348/15 (N.N. i H.J.)
Odluka donesena 31. 01. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Isplata duga
- Izvršenje
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o stečajnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o stečajnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 57
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4348/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
31. 01. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 31. januara 2018. godine, u predmetu broj AP-4348/15, rješavajući apelacije N.N. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
N.N. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 310879 14 Gži od 16. jula 2015. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 310879 12 I od 9. septembra 2013. godine i H.J. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 342269 15 Gži od 21. januara 2016. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 342269 13 I od 31. marta 2014. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
AP-4348/15
1. N.N. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Bugojna, kojeg zastupa Mustafa Jusufbašić, advokat iz Bugojna, podnio je 22. septembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 310879 14 Gži od 16. jula 2015. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 310879 12 I od 9. septembra 2013. godine. AP-692/16
2. H.J. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Bugojna, koju zastupa Mustafa Jusufbašić, advokat iz Bugojna, podnijela je 12. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 I 342269 15 Gži od 21. januara 2016. godine i Rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 342269 13 I od 31. marta 2014. godine. Spajanje predmeta
3. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju apelacija br. AP-4348/15 i AP-692/16 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4348/15. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
4. Presudama Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 Rs 032355 12 Rs od 30. marta 2012. godine i 46 0 Rs 037019 12 Rs od 4. februara 2013. godine, tuženi „Binas“ d.d. Bugojno je dužan apelantima na ime naknada iz radnog odnosa (neisplaćenih plata, toplog obroka i neuplaćenih doprinosa Federalnom zavodu MIO/PIO Mostar – Kantonalnoj administrativnoj službi Travnik) za periode precizirane u presudama isplatiti iznose, također precizirane u presudama, sa zakonskim zateznim kamatama, počev od dana podnošenja tužbi pa do konačnih isplata.
5. Općinski sud je, postupajući po prijedlogu apelanata za dozvolu izvršenja, na osnovu naprijed navedenih presuda Općinskog suda u Bugojnu od 30. marta 2012. godine i 4. febraura 2013. godine, protiv Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: izvršenik), donio rješenja o izvršenju br. 65 0 I 310879 12 I od 8. februara 2013. godine i 65 0 I 342269 13 I od 23. aprila 2013. godine.
6. Izvršenik je 18. februara 2013 godine i 30. aprila 2013 godine protiv rješenja Općinskog suda od 8. februara 2013. godine i 23. aprila 2013. godine podnio prigovore uz obrazloženje da nije pasivno legitimiran.
7. Općinski sud je rješenjem br. 65 0 I 310879 12 I od 9. septembra 2013. godine i 65 0 I 342269 13 I od 31. marta 2014. godine izvršenikove prigovore usvojio pa su rješenja o izvršenju od 8. februara 2013. godine i 23. aprila 2013. godine stavljena van snage, ukinute su sve provedene radnje i izvršni postupci obustavljeni.
8. Općinski sud je u obrazloženjima rješenja naveo, između ostalog, da su rješenja o izvršenju donesena na osnovu izvršnih isprava - presuda Općinskog suda u Bugojnu od 30. marta 2012. godine i 4. februara 2013. godine. Općinski sud je naveo da je osporenim rješenjima o izvršenju sud izvršenja odredio prema licu koje u izvršnim ispravama nije označeno kao izvršenik, odnosno protiv trećeg lica, obzirom da je rješenjem Općinskog suda u Travniku broj 51 0 St 042470 10 St od 14. februara 2011. godine odbijen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad „Binas“ d.d. Bugojno.
9. S tim u vezi, Općinski sud je ukazao da je odredbom člana 30. stav 2. Zakona o izvršnom postupku propisano da se izvršenje određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik, ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku. S obzirom da je označeni izvršenik u konkretnim predmetima u cijelosti osporio rješenja o izvršenju i obavezu izvršenika kao trećeg lica na ispunjenje duga po predmetnim izvršnim ispravama, proizlazi da apelanti i izvršenik to pitanje moraju prethodno razriješiti u parničnim postupcima shodno članu 30. stav 2. Zakona o izvršnom postupku, te da apelanti sve do donošenja izvršnog naslova po tom pitanju nisu ovlašteni tražiti izvršenje protiv trećeg lica, što predstavlja razlog koji sprječava izvršenje rješenja o izvršenju u smislu odredbe člana 47. tačka 6. istog Zakona.
10. Rješenjima Kantonalnog suda br. 65 0 I 310879 14 Gži od 16. jula 2015. godine i 65 0 I 342269 15 Gži od 21. januara 2016. godine odbijene su žalbe apelanata i prvostepena rješenja potvrđena.
11. U obrazloženjima rješenja Kantonalni sud je ukazao na već citiranu odredbu člana 30. Zakona o izvršnom postupku, te istakao da su apelanti imali zakonskog osnova da u izvršnom postupku zahtijevaju namirenje potraživanja od Federacije Bosne i Hercegovine kao treće osobe u smislu odredbe člana 5. stav 5. Zakona o stečajnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakona o stečajnom postupku) s obzirom da je Ministar energije, rudarstva i industrije Federacije Bosne i Hercegovine uskratio suglasnost za otvaranje stečajnog postupka nad „Binas“ d.d. Bugojno, koje je u izvršnim ispravama obavezano na isplatu duga što za posljedicu ima solidarnu odgovornost Federacije Bosne i Hercegovine za isplatu duga. Međutim, solidarna odgovornost zasnovana prema Zakonu o stečajnom postupku ne sprječava Federaciju Bosne i Hercegovine da osporava postojanje samog duga koji u odnosu na nju nikada nije utvrđen. Takav se spor ne može rješavati u izvršnom, nego jedino u parničnom postupku prema odredbi člana 30. stav
2. Zakona o izvršnom postupku. Iz tog razloga Kantonalni sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni navodi apelanata, pa je, s obzirom na navedeno Kantonalni sud odlučio kao u izrekama rješenja. Apelacioni navodi
12. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, odnosno principi na jednakost pred zakonom i vladavine prava. Apelanti navode da je Zakon o stečajnom postupku lex specialis u odnosu na Zakon o izvršnom postupku kao legi generali, te da je solidarna odgovornost Federacije Bosne i Hercegovine utvrđena zakonom. Također, apelanti navode da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, kao i to da je izvršenik pasivno legitimisan i da je na osnovu Zakona o stečajnom postupku u obavezi preuzimanja duga i izmirenja obaveze kao solidarni dužnik.
Relevantni propisi
13. U Zakonu o stečajnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 29/03, 33/04 i 47/06) relevantne odredbe glase:
Član 5. st. 3. i 5.
Stečajni dužnik (3) Za otvaranje stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom koji proizvodi naoružanje i vojnu opremu potrebna je prethodna saglasnost federalnog ministra energije, rudarstva i industrije (u daljem tekstu: federalni ministar energije).
(5) Ako federalni ministar energije ne da svoju saglasnost, za obaveze stečajnog dužnika solidarno odgovara Federacija.
14. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/03, 52/03, 33/06, 39/09, 35/12 ) relevantne odredbe glase:
Član 30. stav 2.
(2) Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
16. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
18. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima odluka osporenih predmetnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali nihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Osim toga, Ustavni sud, podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao ista ili slična pravna i činjenična pitanja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2963/14 od 20. aprila 2016. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacije odbaciti kao nedopuštene ukoliko su očigledno (prima facie) neosnovane, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman