Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5137/15 (Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta“ Sarajevo)

Odluka donesena 13. 03. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Ništavost
  • Upravni spor
  • Pravo na pravnu sigurnost
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5137/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 03. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. marta 2018. godine, u predmetu broj AP-5137/15, rješavajući apelaciju Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva „Prosvjeta“ Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva „Prosvjeta“ Sarajevo podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 013297 15 Uvp od 23.

septembra 2015. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta“ Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, kojeg zastupa Dragan Mićunović, advokat iz Sarajeva, podnio je 20. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 013297 15 Uvp od 23. septembra 2015. godine.

2. Iz stanja spisa proizilazi da je Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta“, Pale (u daljnjem tekstu: Prosvjeta Pale) podnijelo prijave za prizanje prava na žig za dva individualna figurativna znaka „PROSVJETA, fig“, te da su prijave upisane u registar prijava žigova pod brojevima BAZ0913825 i BAZ0913826. Nadalje, iz stanja spisa proizilazi da je Institut za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Institut) u postupku ispitivanja prijave žiga utvrdio da prijave ispunjavaju sve uvjete za priznanje prava propisane članom 69. Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini, te je donio rješenja (11. augusta 2009. godine i 5. marta 2010. godine) kojima je priznao pravo na individualne figurativne žigove „PROSVJETA, fig.“ BAZ0913825 i „PROSVJETA, fig.“ BAZ0913826.

3. Postupajući po apelantovom zahtjevu za oglašavanjem ništavim rješenja o priznanju žigova, Institut je donio Rješenje broj IP-04105/11-03PJ od 27. maja 2011. godine kojim je odbio apelantov zahtjev.

4. Rješenjem Instituta - Komisije za žalbe (u daljnjem tekstu: tužena) broj IP-03-47-4- 02034/13 MM od 4. aprila 2013. godine odbijena je apelantova žalba i rješenje Instituta od 27. maja 2011. godine potvrđeno. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da prijavljeni znakovi predstavljaju figurativne znakove koji su nedvojbeno svojom dugotrajnom i kontinuiranom upotrebom u Bosni i Hercegovini postali općepoznati u granicama značenja člana 6 bis Pariške konvencije za zaštitu intelektualnog vlasništa (u daljnjem tekstu: Pariška konvencija) i člana 16. stav 3. TRIPS sporazuma (Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva; u daljnjem tekstu: TRIPS sporazum), koji se odnosi i na usluge. Nadalje, u obrazloženju rješenja je navedeno da je tokom postupka utvrđeno da apelant i Prosvjeta Pale koriste navedene znakove i tako doprinose njihovoj općepoznatosti, budući da iz dokaza i priloženih izdanja oba udruženja očigledno proizilazi intenzivno korištenje osporavanih znakova i jednog i drugog udruženja. S tim u vezi u obrazloženju rješenja je navedeno da relevantna javnost ne može povezati osporavane žigove samo sa jednim udruženjem, te se stoga općepoznatost ne može uzeti kao razlog za poništavanje navedenih žigova. Nadalje je navedeno da je Institut pravilno i zakonito utvrdio činjenično stanje cijeneći da činjenice koje su iznesene u pogledu toga tko je legitimiran predstavnik društva i tko ima pravo djelovati kao SKPD Prosvjeta nisu relevantni za rješavanje konkretne pravne stvari, a niti su predmet upravnog postupka pred Institutom. Pored toga, u obrazloženju rješenja je navedeno da u Bosni i Hercegovini važi načelo prava prvenstva kod podnošenja prijave za priznanje prava na žig, što u praksi znači da znak za koji se traži zaštita žigom ne smije biti istovjetan niti sličan ranije prijavljenim ili priznatim znakom, za istu ili sličnu vrstu robe ili usluge. Budući da je Institut u prvostepenom postupku utvrdio da prijavljeni znakovi ispunjavaju sve zakonom propisane preduvjete za priznanje prava donio je na zakonu zasnovane odluke o priznanju prava na žigove „PROSVJETA, fig.“ BAZ0913825 i „PROSVJETA, fig.“ BAZ0913826.

5. Presudom vijeća za upravne sporove Suda BiH broj S1 3 U 013297 13 U od 21. jula 2015. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja tužene od 4. aprila 2013. godine. Sud BiH je u obrazloženju presude, između ostalog, naveo da je u postupku donošenja osporenog rješenja pravilno utvrđeno da predmetni žig u vrijeme priznanja prava nije imao zapreka za priznavanje. Po ocjeni Suda BiH, apelant se neosnovano pozivao na odredbe Pariške konvencije, na odredbe TRIPS sporazuma i relevantne odredbe Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini, jer je navedenim propisima data zaštita opštepoznatim žigovima, a apelant ne posjeduje, niti je posjedovao važeći isti ili sličan žig za iste robe ili usluge u BiH. Naime, činjenica da je apelant koristio predmetni žig ne znači da je time stekao isključiva prava koja proizilaze iz žiga, budući da to pravo pripada samo nosiocu (titularu) tog prava, u konkretnom slučaju, to je prema dokumentaciji predmeta Prosvjeta Pale, koja je kako je to iz spisa evidentno prva podnijela prijavu za priznavanje prava na žig i kojoj je nakon što je utvrđeno da prijave ispunjavaju sve uvjete priznato pravo na žigove BAZ0913825 i BAZ0913826. Imajući u vidu navedeno, Sud BiH je zaključio da je upisom u registar nosilac žiga stekao isključiva prava koja djeluju prema svim učesnicima u prometu erga omnes i to od datuma objave registracije žiga, zbog čega je odbio kao neosnovane tužbene prigovore koji se odnose na primjenu člana 72. stav 1. tačka n) Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini. Prema tome, tuženi i Institut su pravilno utvrdili da nisu ispunjeni uslovi za oglašavanje ništavim rješenja o priznavanju žigova BAZ0913825 i BAZ0913826.

6. Sud BiH je osporenom Presudom broj S1 3 U 013297 15 Uvp od 23. septembra 2015. godine odbio apelantov zahtjev za preispitivanje presude vijeća za upravne sporove Suda BiH od 21. jula 2015. godine. U obrazloženju osporene odluke, Sud BiH je, između ostalog, naveo da je u postupku donošenja osporenog rješenja pravilno utvrđeno da prijavljeni znakovi predstavljaju figurativne znakove koji su nedvojbeno svojom dugotrajnom i kontinuiranom upotrebom na teritoriji Bosne i Hercegovine postali opštepoznati u granicama značenja člana 6 bis Pariške konvencije i člana 16. stav 3. TRIPS sporazuma, a koji se shodno odnosi i na usluge.

7. S tim u vezi, Sud BiH je ukazao na odredbu člana 69. stav 4. Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini kojom je propisano da će se pri ocjeni da li je neki znak podoban za razlikovanje roba, odnosno, usluga u privrednom prometu uzeti u obzir sve okolnosti, a posebno vrijeme i obim njegove dotadašnje upotrebe u Bosni i Hercegovini. Nadalje, Sud BiH je ukazao da su u odredbi člana 72. istog Zakona sadržani razlozi zbog kojih se može uskratiti zaštita. Tako je odredbom citiranog člana u stavu 1. tačka n) određeno da se neće zaštiti žigovi koji su, u vrijeme podnošenja prijave žiga za znak opštepoznati u Bosni i Hercegovini u granicama značenja člana 6 bis Pariske konvencije i člana 16. stav 3. TRIPS sporazuma, a koji se shodno primjenjuje na usluge. Osim toga, Sud BiH je ukazao na odredbu člana 6 bis Pariške konvencije kojom je propisano da se zemlje Unije obavezuju da će odbiti ili poništiti registraciju i zabraniti korištenje tvorničkog ili trgovačkog žiga, koji je takva reprodukcija, oponašanje ili prevod da može stvoriti zabunu u privrednom prometu u pogledu nekog drugog žiga koji je u toj zemlji nedvojbeno poznat kao žig osobe koja uživa pravo da se koristi za istovjetne ili slične proizvode.

8. Sud BiH je istaknuo da apelant neosnovano smatra da je tuženi pogrešno primijenio materijalno pravo donoseći osporena rješenja, budući da je citiranim propisima koje je tuženi primijenio u konkretnom slučaju, data zaštita opštepoznatim žigovima, a činjenica da je i apelant, kao i Prosvjeta Pale, koristio predmetni žig, ne znači da je time stekao isključiva prava koja proizilaze iz žiga.

9. Nadalje Sud BiH je naveo da su neosnovani apelantovi prigovori kojima je ukazivao na pogrešnu primjenu člana 72. stav 1. tačka n) Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini, jer su organi tuženog pravilno utvrdili da nisu ispunjeni uslovi za oglašavanje ništavim rješenja o priznavanju žigova BAZ0913825 i BAZ0913826. Naime, iz citiranih odredbi člana 6 bis Pariške konvencije i člana 72. stav 1. tačka n) Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini nesumnjivo proizilazi da se kao razlog za isključenje od zaštite može uzeti opštepoznatost žiga ukoliko se potvrdi da žig jeste bio opštepoznat i da se kao takav može povezati uz osobu koja ga koristi. Međutim, Sud BiH je istaknuo da je u postupku, koji je prethodio donošenju osporenih rješenja, utvrđeno da osporavani žigovi predstavljaju opštepoznate žigove, ali se ne mogu isključivo vezivati uz neku od strana, jer su obje strane doprinosile opštepoznatosti žigova koristeći ih u pravnom i privrednom prometu kontinuirano. Pored toga, Sud BiH je naveo da je tuženi osnovano istaknuo da nema zakonska ovlašćenja za ocjenu pojedinačnih doprinosa korisnika žigova za postizanje stepena opštepoznatosti na tržištu, budući da je i sam apelant priznao da je Prosvjeta Pale, kroz petnaest godina djelovanja učinila predmetne žigove djelimično opštepoznatima, kao što je to činio i apelant. Imajući u vidu navedeno, Sud BiH je ocijenio da bi, upuštanje tuženog u ocjenu stepena ili količine doprinosa utvrđenoj opštepoznatosti, predstavljalo izlazak izvan okvira propisanih nadležnosti tuženog, a shodno tome i povredu načela zakonitosti u postupanju organa uprave. Konačno, Sud BiH je istaknuo da pozivanje apelanta na Presudu Suda BiH broj U-02/02 od 13. februara 2004. godine ne može uticati na drugačiju odluku u konkretnom slučaju, jer se radi o različitim činjeničnim stanjima.

10. Apelant smatra da je osporenom odlukom Suda BiH povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je u odlukom koju je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Naime, apelant smatra da se ne može žigom zaštiti znak koji je u momentu podnošenja prijave bio opštepoznat, istaknuvši da su u konkretnom slučaju znakovi, kako su zaštićeni žigom na ime nosioca prava Prosvjeta Pale, bili opštepoznati u momentu podnošenja prijave. Nadalje, apelant je naveo da Institut nije cijenio obim i trajanje odlučne činjenice ko je doprinio, više ili manje, u sticanju opštepoznatosti znakova Prosvjeta, iako je imao sve parametre – odlučne činjenice za ocjenu. U vezi s tim, apelant je, između ostalog, naveo da je dugotrajnom i kontinuiranom upotrebom, u periodu od 107 godina, na teritoriji Bosne i Hercegovine učinio znakove Prosvjeta opštepoznatim, dok je Prosvjeta Pale navedene znakove koristila 15 godina. Konačno, apelant je ukazao na slučaj u kojem je Institut uvažio zahtjev MDP „NIRS“ Srpski Brod, ZDP Rafinerije ulja Modriča i oglasio ništavim rješenje o priznanju žiga „OPTIMA“ fig. koji je bio upisan u registar žigova kod Instituta na ime nosioca prava „ENERGOINVEST“ Maziva d.o.o. Sarajevo iz čega proizilazi da ukazuje na povredu principa pravne sigurnosti. U prilog svojoj tvrdnji apelant je dostavio Rješenje Instituta broj IP-1311/04-04VL od 5. marta 2004. godine [koje je doneseno u izvršenju Presude Suda BiH broj U-02/02 od 13. februara 2004. godine]. Relevantni propisi

11. Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“ broj 3/02) u relevantnom dijelu glasi:

Član 69. stav 4.

Pojam žiga

4. Pri ocjeni da li je neki znak podoban za razlikovanje roba, odnosno usluga u privrednom prometu uzet će se u obzir sve okolnosti, a posebno vrijeme i obim njegove dotadašnje upotrebe u Bosni i Hercegovini.

Član 72. stav 1. tačka n) Razlozi za isključenje zaštite

1. Žigom se ne može zaštiti znak:

n) žigovi koji su, u vrijeme podnošenja prijave žiga za znak opće poznati u Bosni i Hercegovini ugranicama značenja člana 6bis Pariske konvencije i člana 16. stav

3. TRIPS-a (Ugovor o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva), a koji se shodno primjenjuje na usluge.

Poznatost žiga u smislu tačke n) uključuje i poznatost žiga u odgovarajućem sektoru javnosti koja je stečena kao rezultat promocije žiga.

12. Pariška konvencija o zaštiti industrijskog vlasništva u relevantnom dijelu glasi: Član 6. bis 1) Zemlje Unije obavezuju se da bilo po zvaničnoj dužnosti, ako zakonodavstvo zemlje to dopušta, bilo na traženje zainteresiranog odbiju ili ponište registriranje i zabrane upotrebu fabričkog ili trgovačkog žiga koji predstavlja reprodukciju, podražavanje ili prijevod izvršen tako da može stvoriti pometnju sa nekim žigom koji bi nadležna vlast zemlje registriranja ili upotrebe smatrala da je u toj zemlji nesumnjivo poznat kao žig lica koje uživa pravo da se koristi ovom konvencijom i upotrebljava se za istovjetne ili slične proizvode. Na isti način postupit će se i ako bitni dio žiga predstavlja reprodukciju jednog takvog žga koji je nesumnjivo poznat ili podražavanje koje može stvoriti pometnju sa ovim žigom.

[...]

13. Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva u relevantnom dijelu glasi:

Član l6. stav 3.

Priznata prava

3. Član 6bis Pariške konvencije (1967) primjenjuje se, mutatis mutandis, na robu ili usluge koje nisu slične onima za koje je registriran žig, pod pretpostavkom da bi uporaba tog žiga u svezi s takvom robom ili uslugama mogla upućivati na povezanost između takvih roba ili usluga i nositelja registriranog žiga, i pod pretpostavkom da bi interes nositelja registriranog žiga mogao pretrpjeti štetu takvom uporabom.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

15. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju odnose isključivo na način na koji je utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr, Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

17. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH odlučujući o apelantovom zahtjevu za preispitivanje sudske odluke, u obrazloženju osporene odluke ukazao da iz odredbi člana 6 bis Pariške konvencije i člana 72. stav 1. tačka n) Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini nesumnjivo proizilazi da se kao razlog za isključenje od zaštite može uzeti opštepoznatost žiga ukoliko se potvrdi da žig jeste bio opštepoznat te da se kao takav može povezati uz osobu koja ga koristi. Osporavani žigovi predstavljaju opštepoznate žigove, međutim ti žigovi se ne mogu isključivo vezivati uz neku od strana, jer su obe strane doprinosile opštepoznatosti žigova koristeći ih u pravnom i privrednom prometu kontinuirano. Osim toga, iz obrazloženja osporene presude slijedi da bi, upuštanje tuženog u ocjenu stepena ili količine doprinosa utvrđenoj opštepoznatosti, predstavljalo izlazak izvan okvira propisanih nadležnosti tuženog. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud nalazi da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na imovinu, osim što je nezadovoljan rezultatom postupaka u kojem je donesena osporena odluka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanta o povredi prava na imovinu, koji se odnose na način na koji je utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo, nema ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati.

18. U odnosu na navode apelanata da je Institut u rješenju koje je dostavio uz apelaciju zauzeo drugačiji pravni stav u pogledu oglašavanja ništavim rješenja o priznanju žiga zbog opštepoznatosti, Ustavni sud ističe da u principu praksa sudova i nedosljedna primjena materijalnog prava u istim ili sličnim slučajevima može voditi kršenju principa vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i principa pravne sigurnosti kao neodvojivog elementa vladavine prava (vidi, pored ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 531/06 od 9. maja 2007. godine; Odluka o dopustivosti broj AP 138/08 od 28. aprila 2010. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Osim toga, Ustavni sud podsjeća na to da, prema stanovištu Evropskog suda, principi pravne sigurnosti čine segment prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud uočava da je i ove apelantove navode razmotrio sud u osporenoj presudi, te istakao da pozivanje apelanta na Presudu Suda BiH broj U-02/02 od 13. februara 2004. godine ne može uticati na drugačiju odluku u konkretnom slučaju, jer se radi o različitim činjeničnim stanjima. Uvidom u dostavljenu dokumentaciju u vezi sa navedenim Ustavni sud uočava da je u rješenju Instituta na koje je apelant ukazao navedeno da je znak razlikovanja pod imenom „OPTIMA“ registorovan kod Saveznog zavoda za patente SR Jugoslavije, odnosno Saveznog zavoda za itelektualnu svojinu pri Saveznom ministarstvu privrede i unutrašnje trgovine SR Jugoslavije, kao žig, znak razlikovanja proizvoda podnosioca zahtjeva za oglašavanje ništavim predmetnog rješenja, te da u tom postupku nije utvrđivano da su oba relevantna subjekta iz tog postupka doprinosila opštepoznatosti žigova koristeći ih u pravnom i privrednom prometu kontinuirano. U konkretnom slučaju iz obrazloženja odluka slijedi da apelant ne posjeduje, niti je posjedovao važeći isti ili sličan žig za iste robe ili usluge u BiH, te da je apelant priznao da je Prosvjeta Pale, kroz petnaest godina djelovanja učinila predmetne žigove djelimično opštepoznatima, kao što je to činio i apelant. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost niti u ovom dijelu osporene odluke, odnosno smatra da nema elemenata koji bi pokretali pitanje principa pravne sigurnosti.

19. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljn rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5137/15 (Srpsko prosvjetno i kulturno… | Sudska praksa | Aktio