Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-6/18 (Z. K.)
Odluka donesena 06. 06. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Ostavinski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 2
- Zakon o vanparničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopuni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-6/18
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 06. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 6/18, rješavajući apelaciju Zvonka Komparija, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. juna 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Zvonko Kompari zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj O-845/58-A.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Zvonko Kompari (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Srđan Petrić, advokat iz Zenice, podnio je 3. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja ostavinskog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj O-845/58-A. Apelant je dostavio i dopune apelacije 9. i 17. januara, 6. februara, 28. i 29. maja, te 4. juna 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 26. marta 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 20. aprila 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Sreski sud u Sarajevu je 24. januara 1959. godine donio Rješenje broj O:845/58 da se ostavština iza umrle G. K. (apelantova majka) ne raspravlja jer iza umrle nije ostalo nikakve imovine, te se navodi da se o tome obavještavaju D. K. (apelantov otac) i apelant.
6. Apelant je Općinskom sud 9. oktobra 2017. godine podnio prijedlog za raspravljanje zaostavštine iza umrle apelantove majke (G. K.).
7. Apelant je 17. januara 2018. godine podnio podnesak Općinskom sudu na broj O-974/66-A s molbom da se spis broj O-974/66-A povuče iz arhive i da se spoji s predmetnim spisom (broj O- 845/58-A).
8. Apelant je 15. februara 2018. godine Općinskom sudu u predmetnom ostavinskom postupku dostavio podnesak kojim je obavijestio sud da je predmetnom spisu priklopljen spis O-974/66-A iza umrlog D. K. (apelantovog oca), a sud uvidom u predmetni spis nije mogao utvrditi da je tom spisu priklopljen predmet broj O-974/66-A, niti da je u tom predmetu to traženo.
9. Općinski sud je u predmetnom ostavinskom postupku 22. februara 2018. godine dostavio dopis apelantu da dostavi dokaze o imovini koja se vodi na imenu ostaviteljice (apelantove majke), s upozorenjem da ako ne postupi po nalogu suda da će se smatrati da prijedlog nije ni podnesen (po kojem nalogu apelant nije postupio do 17. aprila 2018. godine, odnosno do pisanja odgovora na apelaciju Općinskog suda).
10. Apelant je 27. februara 2018. godine podnio zahtjev za kopiranje spisa, što mu je dozvoljeno.
11. Općinski sud je podneskom od 8. maja 2018. godine obavijestio apelanta (a vezano za apelantov podnesak od 7. maja 2018. godine koji apelant nije dostavio Ustavnom sudu) da je u predmetnom spisu donio rješenje o neraspravljanju zaostavštine iza umrle G. K. 24. januara 1959. godine, pa da, s obzirom na to da do dana pisanja tog podneska u spis nije uložen niti jedan dokaz o imovini na imenu umrle, sud nema zakonskih uvjeta za nastavak predmetnog ostavinskog postupka. Također je istaknuto da ukoliko apelant naknadno dostavi dokaze o imovini na imenu umrle G. K. apelant može ostvariti prava podnošenjem prijedloga za nastavak postupka.
12. Prema stanju spisa, predmetni ostavinski postupak je u toku pred Općinskim sudom. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant, u suštini, smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog ostavinskog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, između ostalog, ističe da je tražio da se ostavinski spis iza njegovog oca spoji s predmetnim spisom jer ostavina iza njegove majke nije riješena 60 godina, a samo spajanjem ta dva spisa i uvidom u dokumentaciju apelant će dokazati postojanje ostavinske mase iza umrle majke. Apelant je u podnesku od 29. maja 2018. godine istakao da je rješenje Sreskog suda u Sarajevu od 24. januara 1959. godine dobiveno posredstvom postupajućeg sudije u nastavljenom ostavinskom postupku, a da ono nikad nije dostavljeno ni apelantu (koji je tada imao 15 godina), niti njegovom ocu, a kako je to navedeno u tom rješenju. Također, apelant traži naknadu štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u iznosu od 60.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
14. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka koja je, u skladu s dostavljenim podacima, navedena u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da iz stanja predmetnog spisa proizlazi da po nalogu suda, a radi raspravljanja zaostavštine umrle apelantove majke, apelant nije dostavio dokaze o imovini umrle zbog čega sud, prema stanju spisa, nije ni mogao raspravljati zaostavštinu jer u spisu ne postoje dokazi o imovini na imenu apelantove majke. V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98, 39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase:
Član 2.
U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.
16. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
20. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
22. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog ostavinskog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi
25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Međutim, Ustavni sud primjećuje da apelant u apelacionim navodima ističe da predmetni ostavinski postupak traje već 60 godina, a da iz stanja spisa proizlazi da je u predmetnom ostavinskom postupku Sreski sud u Sarajevu još 24. januara 1959. godine donio rješenje da se ostavština iza umrle G. K. (apelantova majka) ne raspravlja, dakle u periodu prije zasnivanja ratione temporis nadležnosti Ustavnog suda, a da je apelant Općinskom sudu, u okviru ratione temporis nadležnosti Ustavnog suda, tek 9. oktobra 2017. godine podnio prijedlog za raspravljanje zaostavštine iza umrle apelantove majke. Stoga će Ustavni sud u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 9. oktobra 2017. godine, kad je pokrenut predmetni ostavinski postupak, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje skoro osam mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
27. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što je zaprimio apelantov prijedlog za raspravljanje zaostavštine iza umrle G. K. (9. oktobra 2017. godine), pozvao apelanta da dostavi dokaze o imovini koja se vodi na imenu ostaviteljice 22. februara 2018. godine, odnosno nakon četiri mjeseca, te da apelant po navedenom nalogu, prema stanju spisa, nije postupio.
28. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud imao period neaktivnosti od četiri mjeseca. Međutim, nezavisno od toga, imajući u vidu dosadašnje trajanje predmetnog ostavinskog postupka pred Općinskim sudom (skoro osam mjeseci), kao i činjenicu da apelant nije dostavio dokaze o imovini umrle, pa da sud nije ni mogao raspravljati zaostavštinu jer u spisu ne postoje dokazi o imovini na imenu apelantove majke, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja zapaža da je apelant u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog postupka, zbog čega ipak ne nalazi da dužina trajanja predmetnog postupka pred Općinskim sudom prelazi granice „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju još uvijek nije došlo do povrede apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
30. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu štete. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom na to da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju još uvijek nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer u okolnostima konkretnog slučaja dužina trajanja predmetnog postupka pred Općinskim sudom od osam mjeseci ipak ne prelazi granice „razumnog roka“ iz tog člana.
32. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević