Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2533/18 (E. H.)

Odluka donesena 19. 06. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Povrat stana
  • Upravni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Apelacija preuranjena
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2533/18

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2533/18, rješavajući apelaciju Emine Hodžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 19. juna 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Emine Hodžić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan upravni postupak vraćanja stana u posjed, koji se trenutno vodi pred Upravom za stambena pitanja Kantona Sarajevo u predmetu broj 23/1-372-894/99.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 23/1-372-894/99 u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantici Emini Hodžić isplati iznos od 5.700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo i Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Emine Hodžić podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 025463 17 Uvp od 2. februara 2018. godine zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Emina Hodžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Mirsad Sipović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 30. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 025463 17 Uvp od 2. februara 2018. godine, te zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Istovremeno, apelantica je podnijela zahtjev za određivanje privremene mjere kojom je zatražila da Ustavni sud naloži „Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) da odloži provođenje ponovnog postupka po zahtjevu Z. B. (kao člana porodičnog domaćinstva nositeljice stanarskog prava) za povrat stana u Sarajevu u Ulici Obala Kulina bana (u daljnjem tekstu: predmetni stan) i prinudno iseljenje apelantice iz predmetnog stana“.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Ministarstva prostornog uređenja, građenja i zaštite okoline Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), Uprave i od Z. B. kao učesnika u postupku, zatraženo je 9. maja 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Kantonalni sud i Ministarstvo su u periodu od 11. do 18. maja 2018. godine dostavili odgovore na apelaciju, dok Uprava i Z. B. u ostavljenom roku nisu dostavili odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Rješenjem Komisije za dodjelu stanova Općine Centar Sarajevo od 4. decembra 1995. godine apelanticinom suprugu Fadilu Hodžiću (u daljnjem tekstu: apelanticin suprug) dodijeljen je predmetni stan na trajno korištenje, nakon čega je 14. decembra 1995. godine sa Stambenim fondom Grada Sarajeva apelanticin suprug zaključio Ugovor o korištenju stana.

Osporeni postupak

6. Iz stanja spisa proizlazi da je Z. B. kao član porodičnog domaćinstva nositeljice stanarskog prava Nine Solovjev 27. aprila 1999. godine podnijela zahtjev Upravi za povrat predmetnog stana.

7. U međuvremenu je Komisija za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica (u daljnjem tekstu: CRPC) Odlukom broj 512-2629-1/1 od 22. januara 2002. godine potvrdila da je Nina Solovjev bila nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu 1. aprila 1992. godine, nakon čega je Z. B. kao član njenog porodičnog domaćinstva 25. aprila 2002. godine podnijela Upravi zahtjev za izvršenje odluke CRPC-a.

8. Odlučujući o zahtjevu Z. B. za povrat stana od 27. aprila 1999. godine, Uprava je donijela Rješenje broj 23/1-372-894/99 od 22. aprila 2002. godine kojim je odbila njen zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana. Protiv navedenog rješenja Z. B. je izjavila žalbu koju je Ministarstvo Rješenjem broj 27/02-23-2865/02 od 31. decembra 2002. godine uvažilo, pobijano rješenje poništilo i predmet vratilo na ponovni postupak.

9. Nezadovoljan rješenjem Ministarstva, apelanticin suprug je kao privremeni korisnik stana tužbom pokrenuo upravni spor kod Kantonalnog suda koji je Presudom broj U-102/03 od 10. jula 2003. godine tužbu uvažio i osporeno rješenje poništio. Postupajući po presudi Kantonalnog suda, Ministarstvo je Rješenjem broj 27/02-23-2865/02 od 21. oktobra 2003. godine poništilo rješenje Uprave od 22. aprila 2002. godine i predmet vratilo na ponovni postupak.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je u međuvremenu CRPC Odlukom broj R-512-2629-1/1-90- 1629 od 14. oktobra 2003. godine odbio zahtjev apelanticinog supruga za ponovno razmatranje odluke CRPC-a od 22. januara 2002. godine kao neosnovan.

11. Kantonalni sud je Presudom broj U-632/03 od 17. marta 2004. godine odbio tužbu apelanticinog supruga izjavljenu protiv rješenja Ministarstva od 21. oktobra 2003. godine. Odlučujući o žalbi apelanticinog supruga, Vrhovni sud je donio Presudu broj Už-319/04 od 12. januara 2005. godine kojom je žalbu odbio.

12. Postupajući u ponovljenom postupku, Uprava je donijela Rješenje broj 23/1-372-894/99 od 7. aprila 2005. godine kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev Z. B. za vraćanje predmetnog stana u posjed. Protiv navedenog rješenja Z. B. je izjavila žalbu koju je Ministarstvo Rješenjem broj 27/02- 23-9156/05 od 20. maja 2005. godine odbilo kao neosnovanu.

13. Z. B. je tužbom od 4. jula 2007. godine pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom. Kantonalni sud je Presudom broj U:1616/05 od 13. novembra 2006. godine uvažio njenu tužbu, rješenja Uprave i Ministarstva poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.

14. Odlučujući u ponovljenom postupku, Uprava je donijela Rješenje broj 23/1-372-894/99 od 19. decembra 2007. godine kojim je potvrđeno da je Z. B. bila član porodičnog domaćinstva Nine Solovjev kao nositeljice stanarskog prava na predmetnom stanu, te je utvrđeno da joj pripada pravo na vraćanje stana u posjed. Istim rješenjem je određeno da apelantici prestaje pravo privremenog korištenja predmetnog stana, te je naloženo da napusti predmetni stan bez prava na alternativni smještaj.

15. Odlučujući o apelanticinoj žalbi, te žalbi Općine Centar izjavljene putem Pravobranilaštva, Ministarstvo je Rješenjem broj 27/02-23-879/08 od 15. februara 2008. godine poništilo rješenje Uprave od 19. decembra 2007. godine i predmet vratilo na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Ministarstvo je, između ostalog, istaklo da u konkretnoj pravnoj stvari egzistiraju dvije odluke po zahtjevu za povrat predmetnog stana, odnosno Odluka CRPC-a i Rješenje Uprave, što je pravno nedopustivo i u suprotnosti sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima i Zakonom o izvršenju odluka CRPC-a.

16. Uprava je Zaključkom o dozvoli izvršenja broj 23/1-372-894/99 od 11. marta 2008. godine izvršila spajanje postupka za vraćanje u posjed stana povodom zahtjeva koji je Z. B. podnijela 27. aprila 1999. godine i zahtjeva od 25. aprila 2002. godine za izvršenje Odluke CRPC-a broj 512- 2629-1/1 od 22. januara 2002. godine. Navedenim zaključkom je utvrđeno da Odluka CRPC-a od 22. januara 2002. godine postaje izvršna, da Z. B. pripada pravo na povrat spornog stana u posjed, da apelantici prestaje pravo privremenog korištenja spornog stana, te joj je naloženo da napusti stan bez prava na alternativni smještaj.

17. Nezadovoljna navedenim rješenjem, apelantica je izjavila žalbu koja je odbijena Rješenjem Ministarstva broj 27/02-23-2603/08 od 22. aprila 2008. godine.

18. Rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-U-08-000 568 od 2. juna 2008. godine odloženo je izvršenje Rješenja Ministarstva broj 27/02-23-2603/08 od 22. aprila 2008. godine.

19. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 0002229 08 U od 13. januara 2010. godine uvažena je apelanticina tužba, te je određeno da se rješenja Ministarstva od 22. aprila 2008. godine i zaključak Uprave od 11. marta 2008. godine poništavaju i predmet vraća prvostepenom organu na ponovno rješavanje.

20. Odlučujući u ponovljenom postupku, Uprava je donijela Rješenje broj 23/1-372-894/99 od 8. novembra 2012. godine kojim je potvrđeno da je Z. B. bila član porodičnog domaćinstva Nine Solovjev kao nositeljice stanarskog prava na spornom stanu, te je utvrđeno da joj pripada pravo na vraćanje stana u posjed. Istim rješenjem je određeno da apelantici prestaje pravo privremenog korištenja predmetnog stana, te joj je naloženo da napusti predmetni stan bez prava na alternativni smještaj.

21. Rješenjem Ministarstva broj 27/02-23-3659/12 od 17. decembra 2012. godine odbijena je apelanticina žalba podnesena protiv rješenja Uprave od 8. novembra 2012. godine.

22. Protiv navedenog rješenja apelantica je tužbom od 18. januara 2013. godine pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom. Odlučujući o apelanticinom zahtjevu za odlaganje izvršenja osporenog rješenja, Kantonalni sud je Rješenjem broj 09 0 U 016900 13 U od 25. januara 2013. godine do okončanja upravnog spora odložio izvršenje rješenja Ministarstva od 17. decembra 2012. godine.

23. Nezadovoljna rješenjem Kantonalnog suda Z. B. je Vrhovnom sudu podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje odluke, koji je Vrhovni sud Rješenjem broj 09 0 U 016900 13 Uvp od 11. jula 2013. godine odbacio kao nedozvoljen.

24. Iz stanja spisa proizlazi da je Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 016900 13 U od 18. aprila 2014. godine uvažena apelanticina tužba, te je određeno da se rješenja Ministarstva od 17. decembra 2012. godine i rješenje Uprave od 8. novembra 2012. godine poništavaju i predmet vraća prvostepenom organu na ponovno rješavanje.

25. Odlučujući u ponovljenom postupku, Uprava je donijela Rješenje broj 23/1-372-894/99 od 28. septembra 2015. godine kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev Z. B. za vraćanje predmetnog stana u posjed.

26. Rješenjem Ministarstva broj 05/02-23-2110/15 od 10. novembra 2015. godine odbijena je žalba Z. B. podnesena protiv rješenja Uprave od 28. septembra 2015. godine.

27. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 025463 15 U od 14. aprila 2017. godine odbijena je tužba Z. B. podnesena protiv rješenja Ministarstva od 10. novembra 2015. godine.

28. Vrhovni sud je Presudom broj 09 0 U 025463 17 Uvp od 2. februara 2018. godine uvažio zahtjev Z. B. za vanredno preispitivanje sudske odluke i presudu Kantonalnog suda od 14. aprila 2017. godine preinačio tako što je tužbu uvažio, poništio rješenje Ministarstva od 10. novembra 2015. godine i rješenje Uprave od 28. septembra 2015. godine i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.

29. Ustavni sud zapaža da je, prema stanju spisa, postupak pred prvostepenim organom u toku. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

30. Apelantica smatra da je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana 4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelantica smatra da su joj povrijeđena i prava iz čl. 7. i 17. Opće deklaracije o ljudskim pravima UN-a i član 2. tačka 3.a), b) i c) i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

31. Apelantica, također, smatra da joj je povrijeđeno i pravo na suđenje u razumnom roku budući da predmetni postupak traje duže od 18 godina.

b)Odgovor na apelaciju

32. Vrhovni sud je naveo da pred tim sudom nisu povrijeđena apelanticina prava pobliže navedena u apelaciji jer je presuda donesena u skladu s važećim propisima i na osnovu dokumentacije koja se nalazila u spisu.

33. Kantonalni sud je ukratko opisao tok predmetnog postupka i predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

34. Ministarstvo je navelo da je na dužinu trajanja postupka u znatnoj mjeri imao uticaj i rad sudskih organa s obzirom na obim poslova i hronologiju u njihovom rješavanju. Ministarstvo je predložilo da Ustavni sud apelaciju odbije kao neosnovanu.

V.Relevantni propisi

35. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javna ovlaštenja rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvaća dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 216.

(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

36. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 8/00 i 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 55.

Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

37. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

38. U Zakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine FBiH“ br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03, 29/03, 81/09) relevantne odredbe glase:

Član 4.

Nositelj stanarskog prava iz člana 3. stav 1. ovog zakona ima pravo tražiti vraćanje stana u posjed. Zahtjev za vraćanje stana u posjed podnosi se općinskom organu uprave nadležnom za stambene poslove, ako zakonom kantona-županije nije drugačije određeno. Zahtjev se podnosi pismeno, uz potpis nositelja stanarskog prava ili usmeno, osobno ili putem punomoćnika. Zahtjev treba da sadrži: 1. podatke o stanu; 2. dokaze da je podnositelj zahtjeva nositelj stanarskog prava odnosno član njegovog obiteljskog domaćinstva; 3. datum kad se nositelj stanarskog prava namjerava vratiti u stan, ali ne kasnije od godinu dana nakon podnošenja zahtjeva i 4. podatke o boravištu nositelja stanarskog prava i članova njegovog obiteljskog domaćinstva u vrijeme podnošenja zahtjeva. Član 10.

Postupak u predmetima po zahtjevu iz člana 4. ovog zakona smatra se hitnim VI.Dopustivost

39. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

40. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. a)Dopustivost apelacije u odnosu na osporenu Presudu Vrhovnog suda broj 09 0 U 025463 17 Uvp od 2. februara 2018. godine

41. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

42. Ustavni sud zapaža da osporena odluka Vrhovnog suda u predmetnom postupku nije konačna odluka kojim bi bilo riješeno apelanticino pravno pitanje, već se tom odlukom odlučivalo o zahtjevu Z. B. za vanredno preispitivanje sudske odluke, tj. presude Kantonalnog suda od 14. aprila 2017. godine. Kako je predmetnom odlukom uvažen zahtjev Z. B. presuda Kantonalnog suda od 14. aprila 2017. godine preinačena na način da su poništena rješenja Ministarstva i Uprave i predmet vraćen prvostepenom upravnom organu koji tek treba da odluči o osnovanosti tog zahtjeva i kako je pred upravnim organom predmetni postupak u toku, Ustavni sud smatra da bi donošenjem odluke u odnosu na ove navode apelacije prejudicirao odluku upravnih, a nakon toga, eventualno, i sudskih organa. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija u ovom dijelu preuranjena jer je podnesene prije odluka nadležnih upravnih organa i sudova o meritumu predmeta.

43. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

b)Dopustivost apelacije u odnosu na apelanticine navode o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku

44. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

45. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

46. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

47. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana 4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelantica smatra da su joj povrijeđena i prava iz čl. 7. i 17. Opće deklaracije o ljudskim pravima UN-a i član 2. tačka 3.a), b) i

c) i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

Pravo na pravično suđenje

48. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

49. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantna načela

50. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

51. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav

1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b)Period koji se uzima u obzir

52. Ustavni sud zapaža da apelantica u predmetnom postupku osporava dužinu trajanja postupka od 27. aprila 1999. godine, kao dana kada je Z. B. kao član porodičnog domaćinstva nositeljice stanarskog Nine Solovjev podnijela zahtjev Upravi za povrat predmetnog stana, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, iz čega proizlazi da predmetni postupak traje oko 19 godina i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.

c)Analiza razumnosti trajanja postupka

53. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku povodom zahtjeva Z. B. za povrat predmetnog stana u posjed na kojem apelantica ima status privremenog korisnika, koji, prema stanju spisa, ima elemenata koji ga čine nešto zahtjevnijim i složenijim za odlučivanje. Ocjenjujući značaj predmetnog postupka za apelanticu, Ustavni sud zapaža da je apelantica privremena korisnica predmetnog stana, pa je predmetni postupak nesumnjivo od velike važnosti za nju. Posmatrajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi upućivalo na to da je ona na bilo koji način utjecala na dužinu trajanja postupka.

54. Ocjenjujući ponašanje nadležnih organa i redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je nesporno da su organi uprave i redovni sudovi provodili procesne radnje i donosili odluke u apelanticinom predmetu. U tom smislu, Ustavni sud konstatira da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je u predmetnoj upravnoj stvari doneseno 26 odluka (dvije odluke CRPC-a, šest odluka Uprave, sedam odluka Ministarstva, osam odluka Kantonalnog suda i tri odluke Vrhovnog suda). Ustavni sud, također, primjećuje da je postupak za povrat u posjed predmetnog stana u sedam navrata vraćan na ponovno odlučivanje (dva puta odlukom Ministarstva, četiri puta odlukom Kantonalnog suda i jednom odlukom Vrhovnog suda). U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.

55. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da predmetni postupak, posmatrano u cjelini, traje više od 19 godina i da još uvijek nije okončan, niti je izvjesno kada će to biti, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da nema valjanog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje toliko dugo, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju organa uprave, prije svega Upravi i Ministarstvu, koji nisu vodili postupak na način kako je propisano Zakonom o upravnom postupku (čl. 6. i 14).

56. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka za povrat u posjed predmetnog stana, povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

57. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

58. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 5.700,00 KM, uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je od značaja za apelanticu i koji je po zakonu hitan.

59. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište organa uprave pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Ostali navodi

60. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu također došlo i do povrede prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabranu diskriminacije iz člana 4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava iz čl. 7. i 17. Opće deklaracije o ljudskim pravima UN-a i člana 2. tač. 3.a), b) i c) i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima jer se i oni, u suštini, odnose na dužinu trajanja predmetnog postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio u dispozitivu odluke.

VIII.Zaključak

61. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak za povrat u posjed stana traje više od 19 godina i još uvijek nije okončan, a od velikog je značaja za apelanticu koja ima status privremenog korisnika predmetnog stana, što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret upravnim organima koji nisu vodili postupak na način kako je to propisano Zakonom o upravnom postupku.

62. Na osnovu člana 18. st. (1) i (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

63. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelanticin prijedlog za donošenje privremene mjere.

64. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2533/18 (E. H.) | Sudska praksa | Aktio