Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2980/17 ("Osmex" d.o.o. Sarajevo, E. S., B. V., Ž.K. i Mohamed Yasin Sami Abdeldaim)
Odluka donesena 19. 06. 2018.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 3, 187, 336
- Zakon o parničnom postupku · čl. 336
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine · čl. 50
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine · čl. 204
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Zakon o dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-2980/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 06. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. juna 2018. godine, u predmetu broj AP-2980/17, rješavajući apelacije "Osmex" d.o.o. Sarajevo i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
"Osmex" d.o.o. Sarajevo protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 022059 17 Pž od 7. juna 2017. godine;
Elvir Strmoja protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Rs 076483 17 Rsži od 27. decembra 2017. godine;
Biljana Vukosav protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 Rs 043016 17 Rsž od 28. novembra 2017. godine;
Ž. K. protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 Rs 033431 17 Rsž od 22. novembra 2017. godine, i Mohamed Yasin Sami Abdeldaim protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 027433 17 Uvp od 17. januara 2018.
godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2980/17
1. "Osmex" d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ešref Gracić, advokat iz Sarajeva, podnio je 17. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 P 022059 17 Pž od 7. juna 2017. godine.
2. Presudom Suda BiH broj S1 3 P 022059 16 P od 26. januara 2017. godine, koja je potvrđena presudom Suda BiH od 7. juna 2017. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obveže Uprava za neizravno oporezivanje Bosne i Hercegovine da mu na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 183.004,22 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka. Istom je presudom apelant obvezan tuženoj naknaditi troškove parničnog postupka.
3. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 204. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 36/04, 84/07, 58/13 i 94/16), izjavi reviziju protiv presude Suda BiH od 7. juna 2017. godine.
2. AP-1095/18
4. Elvir Strmoja (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Adis Ribić, advokat iz Travnika, podnio je 21. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 Rs 076483 17 Rsži od 27. decembra 2017. godine.
5. Rješenjem Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 Rs 0746483 16 I 2 od 14. novembra 2017. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 27. decembra 2017. godine, odbačen je apelantov prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Konfekcija „Borac“ d.d. Travnik. U obrazloženju rješenja Općinski sud je ukazao da je odredbom člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku („Službene novine federacije Bosne i Hercegovine“ broj 46/16) propisano da je član 187. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) dopunjen na način da je dodan novi član 187a. kojim je propisano izuzimanje od izvršenja. Navedenom zakonskom odredbom je propisano da se ne može odrediti izvršenje, između ostalog, ni na osnivačkom ili drugom ulogu u pravnom licu koje je u vlasništvu Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, općina i gradova. U konkretnom slučaju, apelant je podnio prijedlog za izvršenje da osnivačkom udjelu izvršenika koji je u većinskom vlasništvu Federacije Bosne i Hercegovine.
6. Apelantu je Zaključkom Općinskog suda broj 51 0 Rs 076483 16 I 2 od 2. novembra 2016. godine naloženo da u roku od 15 dana odredi drugi predmet i sredstvo izvršenja jer se izvršenje na udjelu izvršenika ne može odrediti sukladno odredbi člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku. Apelant je, očitujući se na navedeni Zaključak, obavijestio sud da ne želi promijeniti predmet i sredstvo izvršenja, zbog čega je Općinski sud apelantov prijedlog za izvršenje odbacio.
7. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 336. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u vezi sa članom 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12), postupi po nalogu suda i dostavi uređen prijedlog za izvršenje.
3. AP-1431/18
8. Biljana Vukosav (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Nevesinja, podnijela je 3. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 Rs 043016 17 Rsž od 28. novembra 2017. godine.
9. Presudom Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 95 0 Rs 043016 16 Rs od 29. decembra 2016. godine usvojen je apelantičin tužbeni zahtjev i utvrđeno da je apelantica, kao profesor ruskog jezika radila kod tužene (JU SŠC „Pero Slijepčević“ iz Gacka) neprekidno 24 mjeseca, pa je obvezana tužena da, na temelju presude, apelantici uspostavi radno-pravni status na neodređeno vrijeme, na poslovima i zadacima profesora ruskog jezika u roku od 15 dana od pravosnažnosti presude.
10. Osporenim rješenjem Okružnog suda od 28. novembra 2017. godine, povodom žalbe tužene, ukinuta je presuda Osnovnog suda od 29. decembra 2016. godine i tužba je odbačena. U obrazloženju rješenja je navedeno da je tokom postupka utvrđeno da je apelantica prekludirana u svom pravu čiju zaštitu traži budući da je protekao rok iz odredbe člana 118. stav 2. Zakona o radu, kojom je propisano da radnik, koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa, može podnijeti tužbu nadležnom sudu za zaštitu tog prava u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri godine od dana učinjene povrede. Dakle, rok za podnošenje blagovremene tužbe, prema navedenoj zakonskoj odredbi, teče „od dana saznanja za povredu prava“. Okružni sud je ukazao da se blagovremenost i dopuštenost tužbe za zaštitu prava iz radnog odnosa ima cijeniti u odnosu na vrijeme kada je povreda prava iz radnog odnosa učinjena, odnosno kada je apelantica saznala za tu povredu i kada je mogla poduzeti odgovarajuće mjere radi zaštite svog prava. U konkretnom slučaju apelantica je radni angažman kod tužene započela u septembru 2010. godine, pa, kako navodi Okružni sud, ako je apelantičino pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, ono je povrijeđeno istekom dvije godine rada kod tužene, dakle, u septembru 2012. godine. S obzirom da apelantica nije u tom periodu tražila zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa, nego je tužbu podnijela tek 27. aprila 2016. godine, Okružni sud smatra da je očigledno da je protekao jednogodišnji rok iz odredbe člana 118. stav 2. Zakona o radu, zbog čega je predmetna tužba neblagovremena.
11. Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 118. Zakona o radu – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu radi zaštite prava iz radnog odnosa.
4. AP-1702/18
12. Ž.K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Višegrada, kojeg zastupa Radenka Kajtaz, Služba za besplatnu pravnu pomoć Saveza sindikata republike Srpske, Kancelarija Bijeljina, podnio je 16. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 91 0 Rs 033431 17 Rsž od 22. novembra 2017. godine.
13. Presudom Osnovnog suda u Višegradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 91 0 Rs 033431 16 Rs od 24. februara 2017. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obveže Republika Srpska, Ministarstvo unutarnjih poslova Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužena) da mu po osnovu neisplaćene naknade na ime obavljanja funkcije povjerenika Sindikalne podružnice Policijske stanice Višegrad za period označen u presudi isplati novčani iznos označen u presudi sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate. Istom je presudom obvezan apelant tuženoj naknaditi troškove parničnog postupka.
14. Osporenim rješenjem Okružnog suda od 22. novembra 2017. godine prvostepena presuda Osnovnog suda je ukinuta i tužba je odbačena. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je u konkretnom slučaju apelant 26. jula 2016. godine podnio tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa. U vrijeme podnošenja tužbe na snazi je bio Zakon o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/16) koji je stupio na snagu 20. januara 2016. godine. Odredbom člana 271. Zakona o radu propisano je da će se postupci za ostvarivanje i zaštitu prava radnika koji su započeti prije stupanja na snagu tog zakona okončati prema propisima koji su važili do stupanja na snagu ovog zakona. S obzirom da je tužba podnesena 20. jula 2016.godine, dakle nakon stupanja na snagu važećeg Zakona o radu, te imajući u vidu vremenski period za koji se traži ostvarivanje prava iz radnog odnosa, Okružni sud je, na temelju odredbe člana 201. stav 4. Zakona o radu, utvrdio da je apelantova tužba neblagovremena, zbog čega je prvostepenu presudu ukinuo i apelantovu tužbu odbacio.
15. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 201. stav 4. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 1/16), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu radi zaštite prava iz radnog odnosa.
5. AP-1723/18
16. Mohamed Yasin Sami Abdeldaim (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kraljevine Saudijske Arabije, kojeg zastupa Edin Tabučija, advokat iz Sarajeva, podnio je 19. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 027433 17 Uvp od 17. januara 2018. godine.
17. Osporenim rješenjem Apelacionog vijeća Suda BiH odbačen je kao neblagovremen apelantov zahtjev za preispitivanje Presude Vijeća za upravne sporove Suda BiH broj U-909/07 od 9. februara 2010. godine. U obrazloženju rješenja Apelaciono vijeće Suda BiH je navelo da se protiv konačne odluke Upravnog odjeljenja Suda BiH zahtjev za preispitivanje sudske odluke može podnijeti u roku od 30 dana od dana dostavljanja stranci sudske odluke protiv koje se podnosi zahtjev, kako je to propisano odredbom člana 50. stav 2. Zakona u upravnim sporovima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 19/02, 88/07, 83/08 174/10). Sud BiH je naveo da je uvidom u spis predmeta utvrđeno da je apelantovom punomoćniku presuda Vijeća za upravne sporove Suda BiH uručena 12. februara 2010. godine, kao i da je zahtjev za preispitivanje sudske odluke podnesen 29. decembra 2017. godine. S obzirom na navedeno, Apelaciono vijeće Suda BiH je ukazalo da je zahtjev za preispitivanje sudske odluke izjavljen više od sedam godina nakon što je apelant primio presudu Vijeća za upravne sporove Suda BiH, zbog čega je zahtjev za preispitivanje sudske odluke odbačen kao neblagovremen.
18. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbom člana 50. stav 2. Zakona u upravnim sporovima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10), u propisanom roku podnese zahtjev za preispitivanje sudske odluke. Spajanje predmeta
19. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2980/17. Apelacioni navodi
20. Apelanti su u apelacijama naveli da smatraju da su im osporenim odlukama povrijeđena prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i/ili prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Europske konvencije i/ili kršenje odredaba člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Europske konvencije i/ili člana
17. Europske konvencije.
21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
22. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
23. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.
24. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelanti nisu iscrpili pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević