Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2342/18 (S. T.)

Odluka donesena 05. 07. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
  • Penzija
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2342/18

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 07. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2342/18, rješavajući apelaciju Selme Tufo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 5. jula 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Selme Tufo.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se povodom podnesenog zahtjeva za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 025935 16 U od 1. augusta 2017. godine trenutno nalazi na odlučivanju pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da apelantici Selmi Tufo isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka o zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 025935 16 U od 1. augusta 2017. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Selma Tufo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tarčina, koju zastupa Nusret Kolašinac, advokat iz Sarajeva, podnijela je 18. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka ostvarivanja prava na porodičnu penziju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod) i od Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje – Kantonalne administrativne služe za Kanton Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalna administrativna služba) zatraženo je 27. aprila 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Kantonalni sud i Federalni zavod su u periodu od 7. do 17. maja 2018. godine dostavili odgovore na apelaciju. Kantonalna administrativna služba u ostavljenom roku nije dostavila odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantica 26. marta 2010. godine Kantonalnoj administrativnoj službi podnijela zahtjev za priznavanje prava na porodičnu penziju iza umrlog oca E. T. (koji je umro 19. aprila 2006. godine).

6. Rješenjem Kantonalne administrativne službe broj FZ 12/2-35 UPI-24/10-1078801974 od 24. maja 2010. godine odbijen je apelanticin zahtjev za ostvarivanje prava na porodičnu penziju.

7. Rješenjem Federalnog zavoda broj FZ3/2-1078801974 od 22. decembra 2010. godine odbijena je apelanticina žalba izjavljena protiv rješenja Kantonalne administrativne službe od 24. maja 2010. godine.

8. Kantonalni sud je donio Presudu broj 09 0 U 011450 11 U od 30. maja 2014. godine (nakon četiri godine) kojom je apelanticinu tužbu uvažio, osporeno rješenje Federalnog zavoda od 22. decembra 2010. godine i rješenje Kantonalne administrativne službe od 24. maja 2010. godine poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno odlučivanje.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je Kantonalna administrativna služba Rješenjem broj FZ 12/2/2/1-35-3-1450-4/14 od 6. oktobra 2014. godine odbila apelanticin zahtjev za ostvarivanje prava na porodičnu penziju.

10. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je Federalni zavod rješenjem od 24. decembra 2014. godine uvažio apelanticinu žalbu i rješenje Kantonalne administrativne službe od 6. oktobra 2014. godine poništio i predmet vratio tom organu na ponovno odlučivanje.

11. Rješenjem Kantonalne administrativne službe broj FZ 12/2/1-35-3-1450-11/14 od 9. jula 2015. godine odbijen je apelanticin zahtjev za ostvarivanje prava na porodičnu penziju.

12. Rješenjem Federalnog zavoda broj FZ3/2/2-35-3-31-5/10 od 19. februara 2016. godine odbijena je apelanticina žalba izjavljena protiv rješenja Kantonalne administrativne službe od 9. jula 2015. godine.

13. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 025935 16 U od 1. augusta 2017. godine (nakon dvije godine) odbijena je apelanticina tužba podnesena protiv rješenja Federalnog zavoda od 19. februara 2016. godine.

14. Apelantica je 24. augusta 2017. godine Vrhovnom sudu podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 1. augusta 2017. godine.

15. Prema navodima iz odgovora na apelaciju, Vrhovni sud je 2. novembra 2017. godine zaprimio apelanticin zahtjev za vanredno preispitivanje odluke i postupak po zahtjevu je još uvijek u toku.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

16. Apelantica navodi da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i zabrana diskriminacije iz člana 4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica je opisala hronologiju predmetnog postupka istakavši, između ostalog, da postupak traje od 2006. godine. Apelantica traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.500,00 KM zbog dužine trajanja predmetnog postupka. b)Odgovor na apelaciju

17. Vrhovni sud je naveo da se spis nalazi u „pripremi“, tj. dostavlja se na odgovor podneseni zahtjev kao i traženi upravni spis. Prema tome, Vrhovni sud smatra da nisu povrijeđena apelanticina prava na koja ukazuje u apelaciji jer od dana prijema konkretnog predmeta u sud (2. novembra 2017. godine) do dana slanja odgovora na apelaciju nije prošlo ni šest mjeseci. Osim toga, Vrhovni sud je istaknuo da se strogo pridržava pravila Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH oko programa rješavanja starih predmeta po inicijalnom aktu.

18. Kantonalni sud je naveo da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede prava na pravično suđenje, odnosno do povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku.

19. Federalni zavod je opisao hronologiju postupanja u konkretnom predmetu, te istaknuo da nisu povrijeđena apelanticina prava.

V.Relevantni propisi

20. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javna ovlaštenja rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvaća dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 216.

(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

21. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 8/00 i 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 55.

Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

Član 57.

Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ dužan je da ga donese bez odlaganja a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude. Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.

22. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

23. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za upravljanje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...]

24. Zakon o organizaciji penzijskog i invalidskog osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 32/01 i 18/05) u relevantnom dijelu glasi: Član 2.

1. Za poslove penzijskog i invalidskog osiguranja osniva se Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljem tekstu: Federalni zavod).

2. Obavljanje pravnih, ekonomskih, administrativnih i drugih poslova Federalnog zavoda organizira se u Središnjoj administrativnoj službi penzijskog i invalidskog osiguranja (u daljnjem tekstu: Središnja služba) i kantonalnim administrativnim službama penzijskog i invalidskog osiguranja (u daljnjem tekstu: kantonalna služba). Član 5. st. 1. i 2.

1. Federalnim zavodom upravlja Upravni odbor.

2. Upravni odbor se sastoji od jedanaest članova koje imenuje Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije). Od toga, deset članova se imenuje na prijedlog vlada kantona, a jedan član na prijedlog Udruženja penzionera u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Član 6. stav 1. tačke e. i g.

1. Upravni odbor vrši sljedeće poslove:

e) imenuje i razrješava direktora i zamjenika direktora Središnje i kantonalnih službi;

g) uređuje organizaciju Središnje i kantonalnih službi, sistematizaciju poslova i broj izvršilaca poslova u tim službama;

25. Statut Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje („Službene novine Federacije BiH“ broj 38/03) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5. stav 2.

Federalni zavod osigurava pružanje svojih usluga osiguranicima i korisnicima prava u Federaciji Bosne i Hercegovine, putem svojih organizacionih jedinica.

Član 22. stav 2.

Direktor kantonalne službe i zamjenik direktora kantonalne službe za svoj rad odgovorni su Upravnom odboru i direktoru Federalnog zavoda.

VI.Dopustivost

26. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

28. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

30. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i zabrana diskriminacije iz člana 4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Relevantna načela

33. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

34. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav

1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b)Period koji se uzima u obzir

35. Ustavni sud zapaža da apelantica u predmetnom postupku osporava dužinu trajanja postupka od 2006. godine, odnosno od smrti oca (19. aprila 2006. godine). Međutim, Ustavni sud zapaža da predmetni postupak traje od 26. marta 2010. godine kada je apelantica podnijela zahtjev za priznavanje prava na porodičnu penziju iza umrlog oca E. T., pa do donošenja odluke Ustavnog suda, iz čega proizlazi da predmetni postupak traje preko osam godina i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.

c)Analiza razumnosti trajanja postupka

36. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut radi priznavanja prava na porodičnu penziju, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak veoma značajan za apelanticu jer od ishoda tog postupka zavisi njeno pravo na porodičnu penziju.

37. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom postupku Kantonalna administrativna služba donijela odluke u tri navrata (24. maja 2010. godine, 6. oktobra 2014. godine i 9. jula 2015. godine), te da je drugostepeni upravni organ također u tri navrata odlučivao o apelanticinim žalbama (22. decembra 2010. godine, 24. decembra 2014. godine i 19. februara 2016. godine). Također, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud u dva navrata (30. maja 2014. godine i 1. augusta 2017. godine) odlučivao o apelanticinim tužbama kojima je pokretala upravni spor protiv rješenja drugostepenog upravnog organa, te da je jednom od navedenih odluka poništio akte koje su donijeli organi uprave i predmet vratio na ponovni postupak. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelantica 24. augusta 2017. godine Vrhovnom sudu podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 1. augusta 2017. godine koji, prema stanju spisa, još uvijek nije donio odluku. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se u ovoj pravnoj stvari radi o postupku koji nije naročito složen, a koji je od velikog značaja za apelanticu koja svojim ponašanjem nije utjecala na dužinu trajanja postupka, a Vrhovni sud, Kantonalni sud i Federalni zavod u odgovoru na apelaciju nisu ponudili adekvatna opravdanja za tako dugo trajanje predmetnog postupka, dok Kantonalna administrativna služba uopće nije dostavila odgovor na apelaciju, odnosno nije ponudila razumno i objektivno opravdanje za dugo trajanje postupka.

38. Osim toga, Ustavni sud zapaža da su u postupku pred Kantonalnim sudom evidentni veći periodi pasivnosti jer je prvu presudu donio nakon četiri godine, a drugu nakon dvije godine, za što nije ponudio bilo kakvo opravdanje, te da se konkretni predmet nalazi pred Vrhovnim sudom od 2. novembra 2017. godine i da taj sud do dana donošenja odluke Ustavnog suda nije odlučio o zahtjevu za vanredno preispitivanje odluke. Ustavni sud podsjeća da je pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u Odluci broj AP 2341/15 od 10. maja 2017. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2341/15 od 10. maja 2017. godine i druge odluke od 10. maja 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo, „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je neophodno zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTVBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se postupci vode, budući da svi oni imaju određene obaveze propisane zakonom u vezi sa kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa“.

39. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da predmetni postupak, posmatrano u cjelini, traje preko osam godina i još uvijek nije okončan, niti je izvjesno kada će to biti, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da nema valjanog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje toliko dugo, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju organa uprave i Kantonalnom sudu, koji nisu vodili postupak na način kako je propisano odredbama ZUP-a (čl. 6. i 14) i ZUS-a (član 57).

40. Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda pred kojim se postupak trenutno vodi, Ustavni sud smatra da je svrsishodno naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u konkretnom predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

Pitanje naknade nematerijalne štete

41. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

42. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.200,00 KM.

43. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, s obzirom na način organizacije organa koji provode poslove iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2181/17 od 20. decembra 2017. godine, tačka 35, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Vlada Federacije Bosne i Hercegovine dužna je apelantici platiti navedenu naknadu u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Ostali navodi

44. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u „razumnom roku“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelanticine navode o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

45. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak priznavanja prava na porodičnu penziju traje oko osam godina i još uvijek nije okončan, a od velikog je značaja za apelanticu, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju organa uprave i Kantonalnom sudu, koji nisu vodili postupak na način kako je propisano odredbama ZUP-a (čl. 6. i 14) i ZUS-a (član 57).

46. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević