Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1749/17 (H. L., A. T. i A. H.)
Odluka donesena 17. 07. 2018.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 336
- Zakon o vanparničnom postupku · čl. 336
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-1749/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, u predmetu broj AP-1749/17, rješavajući apelaciju Hamše Lendo i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćem tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hamše Lendo, Ajdine Talić i Aide Horić podnesena zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Travniku u predmetu broj 51 0 V 098941 15 V, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Hamša Lendo, Ajdina Talić i Aida Horić (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijele su 5. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 51 0 V 098941 15 V.
2. Apelantice su 26. februara 2015. godine Općinskom sudu podnijele prijedlog za diobu nekretnina. Apelantice su podneskom od 31. januara 2017. godine izmijenile i dopunile predmetni prijedlog za diobu nekretnina.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 51 0 V 098941 15 V od 22. maja 2017. godine prijedlog za diobu nekretnina, koji je izmijenjen i dopunjen podneskom od 31. januara 2017. godine, je apelanticama vraćen na uređenje i dopunu, uz uputu da u roku od osam dana prijedlog dopune na način da odrede sve suvlasnike predmetnih nekretnina, da potpuno označe nekretnine koje su predmet diobe, da sudu dostave uredne punomoći za zastupanje u postupku sudske diobe nekretnina, kao i da označe vrijednost nepokretne imovine koja je predmetom diobe radi naplate sudske takse. U istom je rješenju navedeno da će smatrati da je prijedlog za diobu povučen ukoliko ne bude vraćen sudu u navedenom roku, a ukoliko bude vraćen sudu bez ispravke odnosno dopune, bit će odbačen.
4. Rješenjem Općinskog suda broj 51 0 V 098941 15 V od 18. septembra 2017. godine odbačen je prijedlog apelantica za diobu nekretnina. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je rješenje Općinskog suda od 22. maja 2017. godine punomoćniku apelantica dostavljeno 24. maja 2017. godine, te da je punomoćnik apelantica podneskom od 29. maja 2017. godine tražio produženje roka za postupanje po navedenom rješenju, što je sud rješenjem od 14. juna 2017. godine dozvolio i produžio rok za postupanje za dodatnih 30 dana. Punomoćnik apelantica je podneskom od 15. juna 2017. godine obavijestio Općinski sud da apelantice nemaju namjeru postupiti po rješenju suda i predložio je sudu da donese odluku po prvobitnom prijedlogu. Općinski sud je, s obzirom na navedeno, na temelju odredbe člana 336. Zakona o parničnom postupku u vezi sa članom 2. stav 2., te članom 162. Zakona o vanparničnom postupku, odlučio kao u dispozitivu rješenja.
Apelacioni navodi
5. Apelantice smatraju da im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Ustavni sud podsjeća da prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Takođe, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantuje apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uslova neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sami apelanti ne postupe po nalogu suda i time izgube mogućnost da dođu do konačne odluke u predmetnom postupku bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelanti zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i osnovni uslov dopustivosti, a to je konačna odluka. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira, odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopšte ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, pokretati i istrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 74. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4265/14 od 19. aprila 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
9. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da su u konkretnom slučaju apelantice propustile da, u skladu sa odredbama člana 336. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u vezi sa članom 2. stav 2., te članom 162. Zakona o vanparničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/98, 39/04 i 73/05), postupe po nalogu suda i dostave uređen prijedlog za diobu nekretnina, što je za posljedicu imalo donošenje rješenja kojim je njihov prijedlog za diobu nekretnina odbačen. Dakle, apelantice nisu iscrpile djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu, te samim tim nisu ishodile konačnu odluku u predmetnom postupku (koji su pokrenule radi diobe nekretnina), a što bi, kako je već navedeno, trebalo da bude osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te da se stoga apelacija ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević