Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2056/18 (G. Š. i drugi)

Odluka donesena 17. 07. 2018.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2056/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, u predmetu broj AP-2056/18, rješavajući apelacije Gorana Šešića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Goran Šešić protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 178311 17 Rev od 30. novembra 2017. godine;

M. Ć. protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 I 074971 16 Gž od 24. januara 2018. godine;

Momir Kuprešak i Bosiljka Kuprešak protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 U 004136 17 Už od 21.

decembra 2017. godine;

Emina Mladenović i Zoran Mladenović protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 015401 16 U od 21. decembra 2017. godine;

Bratstvo-Holding d.d. Novi Travnik protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 L 105115 18 Pž od 18. aprila 2018. godine i Tuzlanski kanton-Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Tuzla protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 St 115631 18 Pž 3 od 10. aprila 2018. godine, zbog neiscrpljivanja pravnh lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2056/18

1. Goran Šešić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Dane Končar, advokat iz Banjaluke, podnio je 5. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 178311 17 Rev od 30. novembra 2017. godine, Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 178311 16 Gž od 25. oktobra 2016. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 178311 13 P od 3. decembra 2015. godine. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 P 178311 13 P od 3. decembra 2015. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 178311 16 Gž od 25. oktobra 2016. godine, u parničnom postupku radi utvrđenja, odlučeno je da se apelantova tužba smatra povučenom, jer apelant nije pristupio na ročište za glavnu raspravu, iako je uredno obaviješten. Istim rješenjem apelant je obavezan da tuženima nadoknadi troškove postupka u iznosu od 8.739,90 KM. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 178311 17 Rev od 30. novembra 2017. godine odbijena je apelantova revizija protiv Rješenja Okružnog suda broj 71 0 P 178311 16 Gž od 5. oktobra 2016. godine.

2. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant nije ispoštovao proceduru predviđenu Zakonom o parničnom postupku, odnosno nije pristupio na zakazano ročište, iako je uredno obaviješten, niti je blagovremeno opravdao svoj izostanak. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao pristupiti zakazanom ročištu, odnosno blagovremeno opravdati svoj izostanak.

2. AP-2096/18

3. M. Ć. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Miodrag Stojanović, advokat iz Bijeljine, podnio je 5. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 I 074971 16 Gž od 24. januara 2018. godine i Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 I 074971 16 I od 10. oktobra 2016. godine. Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 I 074971 16 I od 10. oktobra 2016. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 I 074971 16 Gž od 24. januara 2018. godine, prigovor apelanta kao izvršenika protiv Rješenja o izvršenju broj 65 0 I 107165 09 I od 11. avgusta 2009. godine (koje mu je dostavljeno 27. juna 2011. godine) odbačen je kao neblagovremen, zbog proteka zakonom propisanog roka od osam dana za podnošenje prigovora u smislu odredaba člana 12. stav 3. Zakona o izvršnom postupku.

4. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 12. stav 3. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14), u propisanom roku podnese prigovor nadležnom sudu protiv Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 65 0 I 107165 09 I od 11. avgusta 2009. godine.

3. AP-2367/18

5. Momir Kuprešak i Bosiljka Kuprešak (u daljnjem tekstu: apelant i apelantica ili apelanti) iz Teslića, podnijeli su 16. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu:Vrhovni sud) broj 13 0 U 004136 17 Už od 21. decembra 2017. godine i Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 U 004136 16 U od 5. oktobra 2016. godine. Rješenjem Okružnog suda broj 13 0 U 004136 16 U od 5. oktobra 2016. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Vrhovnog suda broj 13 0 U 004136 17 Už od 21. decembra 2017. godine, odbačen je apelantičin zahtjev za oslobođanje od plaćanja takse na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 200,00 KM u upravnom sporu koji je okončan Presudom Okružnog suda broj 13 0 U 004136 16 U od 31. oktobra 2017. godine (kojom je uvažena tužba apelanata protiv rješenja tužene broj 21.04/951-1615/15 od 12. aprila 2016. godine i taj akt poništen). U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je apelantica u smislu odredaba člana

336. Zakona o parničnom postupku pozvana dopisom od 21. jula 2017. godine, koji je primila 24. jula 2017. godine, da u roku od 10 dana dostavi sudu kućnu listu, podatke o prihodima po svakom osnovu, kao i uvjerenje Poreske uprave Doboj o visini i vrsti prihoda, ali da apelantica u u ostavljenom roku nije postupila po nalogu suda i nije dostavila traženu dokumentaciju.

6. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 336. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09, 49/09 i 61/13) postupi po nalogu suda i dostavi traženu dokumentaciju nadležnom sudu.

4. AP-2505/18

7. Emina Mladenović i Zoran Mladenović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle, podnijeli su 26. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 015401 16 U od 21. decembra 2017. godine. Zaključkom Službe za boračko-invalidsku zaštite, stambene poslove i povratak (u daljnjem tekstu: Služba) broj 10-23-PS-1295/15 od 20. aprila 2016. godine odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelanata za povrat u posjed stana podnesen 20. avgusta 2015. godine, jer je podnesen po proteku roka iz člana 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Rješenjem Ministarstva prostornog uređenja Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 12/01- 1-23-32659/15 od 23. maja 2016. godine odbijena je žalba apelanata protiv Zaključka Službe broj 10-23-PS-1295/15 od 20. aprila 2016. godine. Presudom Kantonalnog suda broj 03 0 U 015401 16 U od 21. decembra 2017. godine odbijena je tužba apelanata protiv Rješenja Ministarstva broj 12/01-1-23-32659/15 od 23. maja 2016. godine.

8. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su apelanti propustili da, u skladu sa odredbama člana 5. stav 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 51/00, 56/01, 15/02, 24/03, 29/03 i 81/09), u propisanom roku podnesu zahtjev za povrat stana u posjed stana.

5. AP-2752/18

9. Bratstvo-Holding d.d. Novi Travnik (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Adis Ribić, advokat iz Travnika, podnio je 10. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 L 105115 18 Pž od 18. aprila 2018. godine i Rješenja Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 L 105115 18 L od 27. marta 2018. godine. Apelant kao predlagač podnio je 2. septembra 2015. godine prijedlog za otvaranje likvidacionog postupka nad pravnim licem PONT d.o.o Novi Travnik kao jedan od osnivača navedenog pravnog lica. Rješenjem Općinskog suda broj 51 0 L 105115 18 R od 9. marta 2018. godine apelantu je vraćen prijedlog i naloženo da u roku od 15 dana dostavi dodatnu dokumentaciju i predujmi troškove postupka. S obzirom da apelant nije postupio po rješenju od 9. marta 2018. godine, Općinski sud je donio Rješenje broj 51 0 L 105115 18 L od 27. marta 2018. godine kojim je apelantov prijedlog odbacio kao neuredan. Rješenjem Kantonalnog suda broj 51 0 L 105115 18 Pž od 18. aprila 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Općinskog suda broj 51 0 L 105115 18 L od 27. marta 2018. godine.

10. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 4. stav 3. Zakona o stečajnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 29/03, 32/04 i 42/06) postupi po nalogu suda i dostavi uredan prijedlog nadležnom sudu.

6. AP-3277/18

7. Tuzlanski kanton-Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Tuzla (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), kojeg zastupa Kantonalno pravobranilaštvo Tuzla, podnio je 11. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 St 115631 18 Pž 3 od 10. aprila 2018. godine.

8. Osporenim Rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 St 115631 18 Pž 3 od 10. aprila 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 St 115631 13 St 2 od 2. februara 2018. godine kojim je odbačena kao neblagovremena apelantova prijava potraživanja podnesena tom sudu 29. oktobra 2015. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u stečajnom postupku koji se vodi nad imovinom „MOS GROUP“d.o.o. Gradačac u stečaju, ročište za ispitivanje prijava potraživanja održano 5. maja 2014. godine i da je apelant kao povjerilac 29. oktobra 2015. godine prvostepenom sudu podnio prijavu potraživanja u navedenom stečajnom postupku. Dalje je navedeno da kako je prvo ispitno ročište održano 5. maja 2014. godine, a apelant svoje potraživanje prema stečajnom dužniku prijavio 29. oktobra 2015. godine, dakle nakon proteka roka od tri mjeseca od održanog prvog ispitnog ročišta, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je odlučio kao u izreci na osnovu odredaba člana 113. st. 2. i 4. Zakona o stečajnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 29/03, 33/04 i 47/06).

9. Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 113. stav 2. Zakona o stečajnom postupku propisano da Potraživanja prijavljena nakon isteka roka za prijavljivanje koja nisu ispitana na ispitnom ročištu, te potraživanja prijavljena najkasnije u roku od tri mjeseca nakon prvog ispitnog ročišta, ali ne poslije objavljivanja poziva za završno ročište, mogu se ispitati na jednom ili više posebnih ispitnih ročišta koja će, na prijedlog povjerilaca koji nisu blagovremeno prijavili svoje potraživanje, odrediti stečajni sudija rješenjem, uz uvjet da u roku od 15 dana solidarno uplate predujam za pokriće troškova tog ročišta. Ako se predujam ne uplati u roku posebno ispitno ročište se neće održati, a neblagovremene prijave bit će odbačene. Takođe, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 113. stav 4. Zakona o stečajnom postupku propisano da će se Prijave podnesene nakon isteka rokova iz stava 2. ovog člana odbaciti. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant nije blagovremeno prijavio svoje potraživanja, pa se njegovo potraživanje nije moglo ispitati na ročištu za ispitivanje potraživanja u smislu odredaba člana 113. Zakona o stečajnom postupku.

Spajanje predmeta

10. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2056/18. Apelacioni navodi

11. U navedenim apelacijama apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i/ili pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te da je došlo do kršenja odredaba člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te u predmetu AP-3277/18, apelant je naveo da mu je povrijeđeno i pravo iz člana 17. Evropske konvencije. U predmetu broj AP-2367/18 apelanti navode da im je povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

13. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

14. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević