Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1689/18 (J. H.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 2. EK i član II/3.a) Ustava BiH (Pravo na život)
- Član 3. EK i član II/3.b) Ustava BiH (Zabrana mučenja)
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 17. EK (Zabrana zloupotrebe prava)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopuni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1689/18
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1689/18, rješavajući apelacije Jasminke Halilović, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbijaju se kao neosnovane apelacije Jasminke Halilović podnesene zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodio pred Opštinskim sudom u Tuzli, koji je okončan Rješenjem o nasljeđivanju broj 32 0 O 049535 15 O 2 od 26. juna 2018. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
AP 1689/18 i AP 3986/18
1. Jasminka Halilović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) podnijela je 16. marta i 19. jula 2018. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja ostavinskog postupka pred Opštinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) u predmetu broj 32 0 O 049535 09 O. Apelantkinja je u predmetu broj AP 1689/18 takođe zatražila od Ustavnog sudu da donese „hitnu privremenu mjeru o obustavi deložacije u nezakonito početom izvršnom postupku broj 32 0 P 004646 15 I“ do donošenja odluke o apelaciji. Apelantkinja je više puta dostavljala podneske Ustavnom sudu.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda je zatraženo 7. juna 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 20. jula 2018. godine da dostavi kompletan spis na uvid.
3. Opštinski sud je 26. juna 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju, a 26. jula 2018. godine spis na uvid.
4. Ustavni sud je na sjednici održanoj 5. jula 2018. godine donio Odluku o privremenoj mjeri broj AP 1689/18 kojom je odbio kao neosnovan apelantkinjin zahtjev za donošenje privremene mjere.
5. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na isto pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32 stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji predmete br. AP 1689/18 i AP 3986/18, vodi jedan postupak, te donese jednu odluku pod brojem AP 1689/18. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
7. Opštinski sud je 28. avgusta 2009. godine primio smrtovnicu Službe za opštu upravu, društvene djelatnosti i povratak Opštine Tuzla broj 10/202-5549/09 od 27. avgusta 2009. godine.
8. Opštinski sud je ročište za ostavinsku raspravu zakazao za 22. oktobar 2009. godine, ali je navedeno ročište odgođeno za 17. novembar 2009. godine zato što je dostava poziva za ročište za apelantkinju kao zakonsku nasljednicu bila neuredna (poziv za ročište dostavljen na adresu navedenu u smrtovnici), uz napomenu da se za sljedeće ročište dostavi potrebna zemljišnoknjižna dokumentacija, kao i adresa za apelantkinju kako bi mogla biti pozvana na ročište.
9. Apelantkinja je 2. novembra 2009. godine Opštinskom sudu dostavila obavijest o adresi.
10. Opštinski sud je ročište za ostavinsku raspravu (zakazano za 17. novembar 2009. godine) odgodio za 3. decembar 2009. godine zato što je dostava poziva za ročište za apelantkinju bila neuredna, odnosno jer nisu ispunjene procesne pretpostavke za održavanje ostavinske rasprave, uz napomenu da se apelantkinja na naredno zakazano ročište pozove na adresu iz podneska od 2. novembra 2009. godine.
11. Opštinski sud je ročište zakazano za 3. decembar 2009. godine odgodio za 18. februar 2010. godine na apelantkinjin zahtjev zato što je u ovom postupku angažovala advokata Kemala Sejfulovića koji je bio spriječen da pristupi navedenom ročištu, te je zakonskim nasljednicima naloženo da do sljedećeg ročišta dostave urednu zemljišnoknjižnu i ostalu dokumentaciju koja dokazuje postojanje zostavštine iza ostaviteljice.
12. Opštinski sud je 18. februara 2010. godine održao ročište na kojem je doneseno rješenje kojim se apelantkinja obavezuje da na ime sudske takse plati određeni novčani iznos zbog usmenog opozivanja punomoći date advokatu Kemalu Sejfuloviću, te je pročitana smrtovnica i za zakonske nasljednike iza ostaviteljice proglašene su kćeri ostaviteljice: apelantkinja i L. Dž. kao nasljednice prvog nasljednog reda. Na navedenoj ostavinskoj raspravi apelantkinja je izjavila da nije pribavila dokumentaciju o zaostavštini ostaviteljice i predložila je da se ostavinski postupak prekine, kao i da se apelantkinja s tužbom uputi na parnični postupak zbog postojanja spora između nasljednika oko predmetne ostavine, dok je punomoćnik druge nasljednice izjavio da mu nije poznato postojanje bilo kakve imovine koja bi bila predmet ovog ostavinskog postupka, uz prijedlog da se donese rješenje kojim se utvrđuje da se zaostavština iza umrle neće raspravljati. Opštinski sud je takođe ukazao da su stranke dužne da dostave dokaze o postojanju zaostavštine iza ostaviteljice, odnosno ukoliko iza ostaviteljice nije ostalo imovine takođe su dužne dostaviti potvrdu iz katastarskog knjižnog operata kako bi sud mogao donijeti konačno rješenje. Osim toga, postupajući stručni saradnik upoznao je stranke da je on od 1. marta 2010. godine imenovan na drugu poziciju, te da će ovaj predmet preći u rad drugom stručnom saradniku, pa je ostavinsku raspravu odgodio na neodređeno vrijeme i da će novo ročište biti zakazano nakon što referat preuzme drugi stručni saradnik.
13. Punomoćnik nasljednice L. Dž. je 9. juna 2010. godine sudu dostavio potvrdu Zemljišnoknjižne kancelarije Opštinskog suda u kojoj se navodi da je ostaviteljica otuđila nepokretnost - stan u korist L. Dž. na osnovu Ugovora o doživotnom izdržavanju od 13. juna 2005. godine i izvod iz matične knjige umrlih za H. D.
14. Apelantkinja je 26. januara 2011. godine, te 27. februara, 29. maja i 9. jula 2012. godine dostavila podneske Opštinskom sudu u kojima traži da Opštinski sud zakaže ročište i predmetni ostavinski postupak prekine, navodeći da je u toku parnični postupak među zakonskim nasljednicima o imovini koja ulazi u ostavinsku masu broj 32 0 P 004646 09 P, kao i da je pokrenut istražni postupak u predmetu broj T03 0 KT 10043 10 od 12. aprila 2011. godine protiv nasljednice L. Dž. zbog krivičnog djela - posebni slučajevi krivotvorenja isprava, te da je podnijeto više krivičnih prijava protiv više lica, pa da će od ishoda ovih postupaka zavisiti i ishod predmetnog ostavinskog postupka.
15. Apelantkinja je 27. avgusta 2012. godine Opštinskom sudu podnijela podnesak kojim zahtijeva zakazivanje ročišta u predmetnom postupku.
16. U svrhu sprovođenja ostavinske rasprave, Opštinski sud je 28. januara 2014. godine nasljednicama uputio poziv za ročište za 17. februar 2014. godine, ali je ono odgođeno na zahtjev punomoćnika nasljednice L. Dž. (jer u navedenom vremenu već imaju zakazane rasprave u drugim predmetima) i ročište je zakazano za 12. mart 2014. godine, ali je ono odgođeno na apelantkinjin zahtjev.
17. Apelantkinja je 5. februara 2014. godine Opštinskom sudu podnijela zahtjev za izuzeće iz predmeta postupajućeg sudije Nermine Omazić, koji je Rješenjem broj 032-0-3-14- 000 008 od 12. februara 2014. godine odbijen.
18. Apelantkinja je 17. februara 2014. godine Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) podnijela prijedlog da se odredi drugi stvarno nadležan sud za postupanje u ovoj pravnoj stvari, pa je 11. juna 2014. godine predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje.
19. Rješenjem Kantonalnog suda broj 03 0 V 012538 14 V od 17. jula 2014. godine odbijen je apelantkinjin prijedlog i predmetni spis sa dva primjerka odluke 4. septembra 2014. godine vraćen je Opštinskom sudu na daljnje postupanje.
20. Opštinski sud je 13. novembra 2014. godine održao ročište na kojem je apelantkinja predložila da se ostavinski postupak prekine do okončanja više parničnih postupaka, a predmet istih su nepokretnosti koje su nekada bile upisane na ime ostaviteljice.
21. Opštinski sud je Rješenjem broj 32 0 O 049535 09 O od 26. novembra 2014. godine prekinuo ostavinski postupak. Navedeno rješenje je 29. novembra 2014. godine dostavljeno apelantkinji, a 16. decembra 2014. godine postalo pravosnažno. Naredbom postupajućeg sudije 14. januara 2015. godine predmet je arhiviran trajno.
22. Apelantkinja je 14. oktobra 2015. godine podnijela zahtjev za nastavak prekinutog ostavinskog postupka, pa je ročište povodom zahtjeva za nastavak ostavinskog postupka zakazano za 19. novembar 2015. godine, na kojem je na apelantkinjin prijedlog ponovo pročitana smrtovnica, nakon čega je ona na zapisnik suda izjavila da je u svrhu utvrđivanja imovine iza ostaviteljice pokrenula niz parničnih i krivičnih postupaka, te da čeka njihovo okončanje kako bi se utvrdilo koja imovina čini zaostavštinu iza ostaviteljice. Takođe je predložila da sud ne prekida ostavinski postupak nego da s njim zastane do okončanja parničnih i krivičnih postupaka do marta 2016. godine. Opštinski sud je upoznao apelantkinju da može zahtijevati zakazivanje ročišta u predmetnom postupku i prije marta 2016. godine.
23. Opštinski sud je zakazao ročište za 7. decembar 2017. godine, koje je odgodio i zakazao za 13. februar 2018. godine zbog neuredne dostave poziva apelantkinji za ročište (oznaka obaviješten nije podigao), te naložio nasljednicama da sudu dostave dokaze o zaostavštini ostaviteljice.
24. Opštinski sud je ročište zakazano za 13. februar 2018. godine odložio za 12. april 2018. godine kako bi izvršio uvid u spise Opštinskog suda broj 32 0 P 131451 12 P i broj 32 0 P 004646 12 P 2 na okolnosti dokazivanja da su parnični postupci u pogledu spornih nepokretnosti pravosnažno okončani. Opštinski sud je naložio punomoćniku nasljednice L. Dž. da dostavi originalni PL za nepokretnosti u Lukavcu, a apelantkinji za imovinu koja prema njenim izjavama čini ostavinsku masu odnosno dokaze o njenom postojanju.
25. Apelantkinja je 14. februara 2018. godine podnijela Opštinskom sudu prigovor na zapisnik sa ročišta od 13. februara 2018. godine tražeći da se iz zapisnika briše da je apelantkinja ponovno inicirala održavanje ostavinske rasprave.
26. Apelantkinja je 23. marta 2018. godine Opštinskom sudu podnijela zahtjev za izuzeće postupajućeg sudije Edite Velagić u predmetnom ostavinskom postupku, koji je Opštinski sud Rješenjem broj 032-0-Su-3-l8-000 014 od 3. aprila 2018. godine odbio.
27. Opštinski sud je 12. aprila 2018. godine održao ročište na kojem je, nakon uvida u presude kojim su okončani parnični postupci u predmetima broj 32 0 P 131451 12 P i broj 32 0 P 004646 12 P 2, odbio zahtjev da se predmetne nepokretnosti uvrste u ostavinsku masu ostaviteljice, te u saglasnosti sa strankama odložio ročište za 26. juni 2018. godine radi angažovanja kvalifikovanog punomoćnika od strane apelantkinje.
28. Apelantkinja je 27. aprila i 23. maja 2018. godine Opštinskom sudu podnijela urgenciju za dostavljanje rješenja donesenog u predmetnom ostavinskom postupku bez znanja apelantkinje.
29. Opštinski sud je 26. juna 2018. godine u 9.00 časova održao ročište bez apelantkinjinog prisustva, na koje je uredno pozvana i na kojem, nakon uvida u dokumentaciju koja se nalazila u sudskom spisu, kao i u dokumentaciju koju je dostavio punomoćnik druge nasljednice L. Dž. sudu na dan ročišta, utvrdio zaostavštinu iza umrle D. H. i donio rješenje kojim je ostavinska rasprava završena.
30. Opštinski sud je donio Rješenje o nasljeđivanju broj 32 0 O 049535 15 O 2 od 26. juna 2018. godine.
31. U međuvremenu, apelantkinja je 23. juna 2018. godine poštom podnijela podnesak kojim je tražila odlaganje zakazanog ročišta za 26. juni 2018. godine koji je Opštinski sud primio 25. juna 2018. godine. Prema službenoj zabilješci, postupajući sudija je 26. juna 2018. godine u 11.20 časova primila navedeni podnesak.
32. Apelantkinja je 28. juna 2018. godine podnijela prigovor na vođenje zapisnika na ročištu održanom 26. juna 2018. godine i pritužbu na rad postupajućeg sudije, 29. juna 2018. godine urgenciju za dostavljanje „ostavinskog Rješenja broj 32 0 O 049535 09 O“, a 9. jula podnijela je zahtjev za rekonstrukciju i sprovođenje ostavinskog postupka broj 32 0 O 049535 09 O.
33. Opštinski sud je u vezi s apelantkinjinim zahtjevom od 9. jula 2018. godine za sprovođenje i rekonstrukciju predmetnog postupka, dopisom od 12. jula 2018. godine obavijestio apelantkinju da je doneseno Rješenje o nasljeđivanju broj 32 0 O 049535 15 O 2 od 26. juna 2018. godine, te da ne postoji osnov za rekonstrukciju jer se ne radi o izgubljenom spisu, niti postoji mogućnost da se postupi u skladu s propisima po kojima se vrši rekonstrukcija spisa.
34. Apelantkinja je 12. i 20. jula 2018. godine podnijela podnesak Opštinskom sudu u kojem traži dostavljanje Rješenja o nasljeđivanja broj 32 0 O 049535 09 O.
35. Opštinski sud je poštom pokušao dostaviti apelantkinji Rješenje o nasljeđivanju broj 32 0 O 049535 15 O 2 od 26. juna 2018. godine, ali je pošiljka vraćena s naznakom dostavljača „obaviješten nije podigao pošiljku“, te je dostava pokušana putem kurira 24. i 25. jula 2018. godine, ali je pismeno vraćeno sudu uz naznaku „da niko ne otvara vrata“. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
36. Iz navoda apelacije proizlazi da se apelantkinja žali da je zbog dužine trajanja ostavinskog postupka došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelantkinja je navela da su joj povrijeđena prava iz člana II/3a), b), d), f) i k) i II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 2, 3, 5, 8, 13, 14 i 17 Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja je opisala hronologiju postupanja u predmetu istaknuvši da je Opštinski sud sproveo ostavinski postupak bez njenog znanja, te da su donesene odluke u predmetnom postupku skrivene od nje i nisu joj dostavljene, čime joj je povrijeđeno pravo na pristup sudu.
b) Odgovor na apelaciju
37. Opštinski sud je naveo hronologiju postupka koja je navedena u činjeničnom stanju. Nadalje, Opštinski sud je u trenutku odgovora na apelaciju istaknuo da osim Rješenja o prekidu postupka broj 32 0 O 049535 09 O od 26. novembra 2014. godine nije donio niti jedno drugo rješenje u predmetnom postupku, a koje je apelantkinja zaprimila 29. novembra 2014. godine i koje je postalo pravosnažno 16. decembra 2014. godine.
V.Relevantni propisi
38. Zakon o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98, 39/04 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.
U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.
39. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 380.
(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.
(2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.
(3) Parnične radnje koje je stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni učinak. Njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude nastavljen.
Član 382a.
(1) Sud će zastati sa postupkom kada je to propisano zakonom.
(2) Rješenjem o zastoju postupka sud određuje vrijeme trajanja zastoja.
(3) Protiv rješenja o zastoju postupka nije dozvoljena posebna žalba.
(4) Sud nastavlja postupak po službenoj dužnosti čim prestanu razlozi koji su izazvali zastoj postupka.
(5) Kada sud zastane sa postupkom, može poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgađanja.
(6) Zastoj postupka ne utiče na rokove za poduzimanje parničnih radnji.
VI.Dopustivost
40. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
41. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
42. U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
43. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni ostavinski postupak u momentu podnošenja apelacije broj AP 1689/18 nije bio okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda.
44. Ustavni sud ukazuje da je predmetni ostavinski postupak okončan Rješenjem o nasljeđivanju broj 32 0 O 049535 15 O 2 od 26. juna 2018. godine (koje apelantkinja nije zaprimila). Stoga, u odnosu na predmet broj AP 1689/18 navedeno rješenje o nasljeđivanju je doneseno nakon podnošenja predmetne apelacije. Međutim, predmetna apelacija je u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda bila dopustiva i u vrijeme podnošenja apelacije, dok je apelacija broj AP 3986/18 podnesena 19. jula 2018. godine, dakle u roku od 60 dana od dana donošenja rješenja o nasljeđivanju, shodno odredbi člana 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda.
45. Osim toga, apelacije ispunjavaju i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bile dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.
46. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacije ispunjavaju uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VII.Meritum
47. Apelantkinja ukazuje da je zbog dužine trajanja ostavinskog postupka došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
48. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
49. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
50. U konkretnom slučaju apelantkinja smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja ostavinskog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacija bio u toku pred Opštinskim sudom.
51. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka se mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
52. Ustavni sud zapaža da je 28. avgusta 2009. godine pokrenut predmetni ostavinski postupak i da je taj postupak, prema stanju spisa, prekinut Rješenjem Opštinskog suda broj 32 0 O 049535 09 O od 26. novembra 2014. godine, kao i da je po apelantkinjinom zahtjevu nastavljen 19. novembra 2015. godine uz zastoj do marta 2016. godine, odnosno do okončanja parničnih postupaka, te nastavljen 7. decembra 2017. godine i trajao je do 26. juna 2018. godine kada je doneseno Rješenje o nasljeđivanju broj 32 0 O 049535 15 O 2. Ustavni sud zapaža da je odredbama čl. 380 i 382a Zakona o parničnom postupku, koje se primjenjuju shodno odredbi člana 2 stav 2 Zakona o vanparničnom postupku, propisano da za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji, odnosno da kada sud zastane s postupkom može preduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgađanja.
Analiza razumnosti trajanja postupka
53. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o ostavinskom postupku koji se vodio pred Opštinskim sudom koji po zakonu nije hitne prirode, te da je riječ o relativno složenom postupku u kojem je bila sporna imovina ostaviteljice, tako da je postupak prekidan radi vođenja više parnica u kojima je utvrđivana ostavinska masa iza ostaviteljice, te da je predmetni postupak značajan za apelantkinju kao zakonsku nasljednicu iza ostaviteljice.
54. U odnosu na apelantkinjino ponašanje u postupku i nadležnog suda, Ustavni sud primjećuje da je apelantkinja u značajnoj mjeri doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka. Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud u avgustu 2009. godine primio smrtovnicu D. H. radi raspravljanja zaostavštine, te da je Opštinski sud ubrzo po primanju smrtovnice zakazao ročište (22. oktobar 2009. godine). Ustavni sud, takođe, primjećuje da je apelantkinja više puta, 26. januara 2011. godine, te tokom 2012. godine (27. februara, 29. maja, 9. jula i 27. avgusta) dostavila podneske Opštinskom sudu u kojima je tražila da Opštinski sud zakaže ročište i predmetni ostavinski postupak prekine, koji je 26. novembra 2014. godine donio rješenje o prekidu predmetnog postupka po apelantkinjinom zahtjevu, koje je apelantkinja primila 29. novembra 2014. godine. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da je na apelantkinjin zahtjev nastavljen postupak zakazivanjem ročišta za 19. novembar 2015. godine, na kojem je apelantkinja predložila da sud ne prekida ostavinski postupak nego da s njim zastane do okončanja parničnih i krivičnih postupaka do marta 2016. godine. Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud upoznao apelantkinju da može zahtijevati zakazivanje ročišta u predmetnom postupku i prije marta 2016. godine, te da je odmah po prijemu apelantkinjinog podneska nastavio postupak zakazivanjem ročišta za 7. decembar 2017. godine. Dakle, Opštinski sud je zakazao 13 ročišta koja su u većini slučajeva bila odložena po apelantkinjinom zahtjevu ili po zahtjevu L. Dž. druge nasljednice kao učesnice u postupku, ili zbog neuredne dostave poziva, što se ne može staviti na teret Opštinskom sudu, te donio rješenje o nasljeđivanju kojim je okončao predmetni postupak. Ustavni sud zapaža da predmetno rješenje apelantkinji nije dostavljeno iako ga je Opštinski sud nekoliko puta pokušao dostaviti putem pošte odnosno kurira. Ustavni sud dalje zapaža da se na pošiljci kojom je pokušana dostava predmetnog rješenja nalazi naznaka dostavljača da je apelantkinja obaviještena o pismenu, ali ga nije podigla, što se svakako ne može staviti na teret Opštinskom sudu koji je nakon toga više puta, putem kurira, ponovio pokušaj dostave rješenja. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je u navedenom periodu Opštinski sud na više ročišta tražio od apelantkinje da dostavi dokumentaciju o zaostavštini iza ostaviteljice kako bi se predmetni postupak okončao, što apelantkinja nije učinila, kao i da je postupak prekinut odnosno zaustavljen na apelantkinjin zahtjev, da je apelantkinja u predmetnom postupku podnosila zahtjeve za izuzeće postupajućih sudija, kao i zahtjev za određivanje drugog stvarno nadležnog suda, što je sve uticalo na dužinu trajanja predmetnog postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u okolnostima konkretnog slučaja predmetni ostavinski postupak, koji se vodio pred Opštinskim sudom, do donošenja rješenja o nasljeđivanju ne može ocijeniti nerazumno dugim.
55. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantkinjino pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Ostali navodi
56. U pogledu apelantkinjinih navoda o povredi prava iz člana II/3a), b), d), f) i k) i II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 2, 3, 5, 8, 13, 14 i 17 Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da ove navode apelantkinja nije obrazložila da bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda, pa budući da se apelantkinja samo paušalno pozvala na povredu navedenih prava, te da ih suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenih prava, koja nisu ničim obrazložena, smatra neosnovanim.
VIII.Zaključak
57. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja ne postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije budući da je apelantkinja u značajnoj mjeri doprinijela dužini trajanja postupka, te da je riječ o relativno složenom postupku u kojem su postojale objektivne okolnosti koje su takođe doprinijele dužini trajanja postupka, a koje se ne mogu staviti na teret Opštinskom sudu.
58. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
59. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević