Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3516/18 (M. R.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3516/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-3516/18, rješavajući apelaciju Mladena Radovanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mladena Radovanovića podnesena zbog nemogućnosti da naplati potraživanja po osnovu obaveznog osiguranja od autoodgovornosti, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Mladen Radovanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 27. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti da naplati potraživanja po osnovu obaveznog osiguranja od autoodgovornosti.
2. Prema stanju spisa, apelant je u aprilu 2011. godine učestvovao u saobraćajnoj nezgodi koju je izazvao osiguranik osiguravajućeg društva „Lido osiguranje“ d.d. Sarajevo.
3. Apelant i „Lido osiguranje“ d.d. Sarajevo potpisali su 18. augusta 2011. godine Sporazum o naknadi materijalne štete, a 26. januara 2012. godine i Sporazum o naknadi nematerijalne štete.
4. Rješenjem Agencije za nadzor osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Agencija) od 12. juna 2012. godine osiguravajućem društvu „Lido osiguranje“ d.d. Sarajevo oduzeto je odobrenje za rad za obavljanje poslova neživotnog osiguranja. Istog dana Agencija je kod Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pokrenula posebni likvidacioni postupak nad „Lido osiguranjem“ d.d. Sarajevo.
5. U predmetnom likvidacionom postupku apelant je prijavio svoja potraživanja povodom obaveznog osiguranja od autoodgovornosti, koja su mu u cjelosti priznata na ispitnom ročištu Općinskog suda u likvidacionom postupku nad privrednim društvom „Lido osiguranje“ d.d. Sarajevo u likvidaciji, održanom 10. marta 2013. godine.
Apelacioni navodi
6. Apelant smatra da mu je zbog nemogućnosti da naplati svoja potraživanja povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciji. Apelant navodi da je, prema Zakonu o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju FBiH i Zakonu o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti FBiH, Zaštitni fond Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Zaštitni fond) obavezan da isplati odštetu, bez čekanja na okončanje likvidacionog postupka osiguravajućeg društva „Lido osiguranja“ d.d. Sarajevo, te je tražio da Ustavnog suda da, u tom smislu, utiče na Zaštitni fond kako bi preuzeo svoju obavezu.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju zbog nemogućnosti da naplati svoja potraživanja po osnovu autoodgovornosti. Ustavni sud zapaža da su navedena potraživanja apelantu, kao likvidacionom povjeriocu, u cjelosti priznata u posebnom likvidacionom postupku nad privrednim društvom „Lido osiguranje“ d.d. Sarajevo u likvidaciji, na ročištu Općinskog suda od 10. oktobra 2013. godine. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je Zaštitni fond FBiH, u smislu odredaba člana 16. stav 1. alineja 3. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti („Službene novine FBiH“ broj 24/05), obavezan da oštećenim stranama plaća odštetu u slučaju smrti ili fizičke povrede i materijalne štete prouzrokovane u saobraćajnim nezgodama u BiH kada je protiv društva registriranog u FBiH pokrenut postupak posebne likvidacije. Dakle, apelant je imao mogućnost da pokrene izvršni postupak (protiv Zaštitnog fonda FBiH) radi naplate svojih potraživanja, budući da upis u tabelu priznatih potraživanja ima djelovanje kao pravosnažna presuda u smislu odredaba člana 114. stav 3. Zakona o stečajnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 29/03, 32/04 i 42/06). Prema tome, pošto je apelant propustio da prije obraćanja Ustavnom sudu iscrpi sve pravne lijekove moguće prema zakonu, predmetna apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević