Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2394/17 (I. K.)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Povrat stana
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2394/17

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2394/17, rješavajući apelaciju Ivane Kristić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ivane Kristić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan postupak u upravnoj stvari vraćanja stana u posjed, koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu po apelanticinoj tužbi podnesenoj protiv Rješenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja broj UPII/05-23-5-282/00 od 10.

oktobra 2017. godine.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantici Ivani Kristić isplati iznos od 3.600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka po apelanticinoj tužbi podnesenoj protiv Rješenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja broj UPII/05-23-5- 282/00 od 10. oktobra 2017. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ivana Kristić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Nusret Kolašinac, advokat iz Sarajeva, podnijela je 14. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka iseljenja, odnosno vraćanja stana u Sarajevu (u daljnjem tekstu: predmetni stan).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Federalnog ministarstva prostornog uređenja (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) zatraženo je u periodu od 25. oktobra 2017. godine do 20. juna 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud, Ministarstvo i Uprava su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 2. novembra 2017. godine do 28. juna 2018. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene

5. Iz stanja spisa proizlazi da je DP „Forum“ Sarajevo (u daljnjem tekstu: Forum) 17. novembra 1998. godine Upravi podnijelo zahtjev za iseljenje apelantice iz predmetnog stana, kao i da je apelantica Upravi podnijela zahtjev za prenos stanarskog prava, odnosno prijedlog za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju predmetnog stana.

6. Apelanticin opunomoćenik (advokat Safet Pilav) je 4. februara 2004. godine podnio Upravi prijedlog o povlačenju pismenog zahtjeva za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju predmetnog stana, budući da je apelantica odlučila svoja prava na otkup predmetnog stana ostvariti u parničnom postupku na osnovu tužbe protiv vlasnika stana („Foruma“) kod nadležnog Općinskog suda.

7. Zaključkom Uprave od 11. decembra 2005. godine obustavljen je postupak za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana zbog apelanticinog odustanka od postupka.

8. Rješenjem Ministarstva od 24. januara 2006. godine odbijena je apelanticina žalba podnesena protiv zaključka od 11. decembra 2005. godine.

9. Presudom Kantonalnog suda od 26. marta 2010. godine odbijena je apelanticina tužba podnesena protiv drugostepenog rješenja od 24. januara 2006. godine.

Osporeni postupak

10. Uprava je, rješavajući po zahtjevu vlasnika stana („Foruma“) a radi iseljenja apelantice iz predmetnog stana, donijela Rješenje broj 23-04/I-23-103/99 od 12. decembra 2005. godine kojim je utvrđeno da apelantica nema pravo da nastavi koristiti predmetni stan, te joj je naloženo da se iseli iz tog stana i oslobodi ga od ljudi i stvari i preda u posjed vlasniku stana.

11. Ministarstvo je donijelo rješenje od 25. januara 2006. godine kojim je odbilo apelanticinu žalbu podnesenu protiv prvostepenog rješenja od 12. decembra 2005. godine.

12. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 002786 06 U od 3. novembra 2009. godine osporena rješenja Ministarstva od 25. januara 2006. godine i Uprave od 12. decembra 2005. godine su poništena i spis je vraćen na ponovni postupak. U naznačenoj presudi date su upute prema kojim prvostepeni organ treba da utvrdi da li je „Forum“, zbog potpune privatizacije, legitimiran da bude stranka u konkretnom postupku.

13. Uprava je, postupajući po apelanticinom zahtjevu za nastavak postupka broj 23-04/I-23- 103/99 i zahtjevu za vraćanje predmetnog stana u posjed, donijela rješenje od 14. juna 2017. godine kojim je odbila kao neosnovan apelanticin zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed.

14. Rješenjem Ministarstva od 10. oktobra 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina žalba podnesena protiv rješenja Uprave od 14. juna 2017. godine.

15. Prema navodima iz odgovora na apelaciju, apelantica je 20. novembra 2017. godine tužbom pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom koji je zaveden pod brojem 09 0 U 029717 17 U i u kojem odluka još nije donesena.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

16. Apelantica navodi da joj je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na obrazovanje iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na slobodu kretanja i prebivalište iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana 4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana

14. Evropske konvencije. Apelantica traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 6.000,00 KM zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

b)Odgovor na apelaciju

17. Kantonalni sud je naveo da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede prava navedenih u apelaciji. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da je u izvršenju presude od 3. novembra 2009. godine Ministarstvo donijelo rješenje od 10. oktobra 2017. godine protiv kojeg je apelantica tužbom od 20. novembra 2017. godine pokrenula upravni spor, koji je zaveden pod brojem 09 0 U 029717 17 U, i da odluka po toj tužbi nije donesena.

18. Ministarstvo je navelo da u predmetnoj upravnoj stvari nije bilo kršenja apelanticinih prava, istaknuvši da je svoja rješenja donosilo u rokovima propisanim odredbama Zakona o upravnom postupku.

19. Uprava je opisala hronologiju predmetnog postupka.

V.Relevantni propisi

20. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javna ovlaštenja rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvaća dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 216.

(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

21. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 8/00 i 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 55.

Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

Član 57.

Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ dužan je da ga donese bez odlaganja a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude. Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.

22. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

23. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za upravljanje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...]

24. U Zakonu o stambenim odnosima („Službene novine FBiH“ br. 11/98 i 19/99) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sporove u stambenim odnosima rješava nadležni sud, a opštinski organ uprave nadležan za stambene poslove (u daljem tekstu: stambeni organ) kada je to određeno ovim zakonom.

Postupak po sporovima u primjeni ovog zakona smatra se hitnim.

VI.Dopustivost

25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

27. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

29. Apelantica smatra da su, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđena njena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju i člana 4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

31. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantna načela

32. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

33. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav

1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b)Period koji se uzima u obzir

34. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantica u predmetnom postupku osporava isključivo dužinu trajanja postupka od 12. decembra 2005. godine, kao dana kada je Uprava donijela rješenje kojim je utvrdila da apelantica nema pravo da nastavi koristiti predmetni stan i kojim joj je naloženo da se iseli iz tog stana, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, iz čega proizlazi da predmetni postupak traje oko 12 godina i da još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.

c)Analiza razumnosti trajanja postupka

35. Ustavni sud nalazi da iz stanja spisa predmeta proizlazi da se radi o relativno složenom predmetu. Nadalje, Ustavni sud ne nalazi da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je apelantica preduzimala radnje kojim bi odugovlačila predmetni postupak, pri čemu zapaža da je predmetni postupak od značaja za apelanticu, jer nastoji da ostvari pravo korištenja predmetnog stana, odnosno da povrati u posjed predmetni stan, te da je predmetni postupak i po zakonu hitan.

36. Ocjenjujući ponašanje nadležnih organa, Ustavni sud zapaža da je nesporno da su organi Uprave provodili procesne radnje i donosili odluke u apelanticinom predmetu. U tom smislu, Ustavni sud konstatira da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je u predmetnoj upravnoj stvari doneseno pet odluka. Također, Ustavni sud primjećuje da je Ministarstvo, nakon donošenja rješenja Uprave (12. decembra 2005. godine) kojim je utvrđeno da apelantica nema pravo da koristi predmetni stan, te naloženo njeno iseljenje, u kratkom roku donijelo rješenje (25. januara 2006. godine) kojim je potvrdilo rješenje Uprave. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, odlučujući o apelanticinoj tužbi protiv rješenja Ministarstva od 25. januara 2006. godine, donio presudu tek nakon tri godine i devet mjeseci (3. novembra 2009. godine) kojom je uvažio apelanticinu tužbu i poništio rješenje Ministarstva i rješenje Uprave i predmet vratio na ponovni postupak. Ustavni sud zapaža da je nakon toga uslijedio nešto duži period pasivnosti Uprave, koja je tek nakon sedam godina i sedam mjeseci (14. juna 2017. godine) u ponovnom postupku donijela rješenje kojim je odbila kao neosnovan apelanticin zahtjev. Poslije toga Ministarstvo je nakon otprilike tri mjeseca (10. oktobra 2017. godine) donijelo rješenje kojim je odbilo apelanticinu žalbu protiv kojeg rješenja je apelantica tužbom od 20. novembra 2017. godine pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije donio odluku. Pri tome Ustavni sud zapaža da ni Kantonalni sud, ni Uprava u odgovoru na apelaciju nisu ponudili opravdanja za tako duge periode neaktivnosti, koji su u značajnoj mjeri doprinijeli dužini trajanja predmetnog postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da pretežnu odgovornost za dužinu postupka koji traje oko 12 godina u konkretnom slučaju snose upravni organi i Kantonalni sud, koji nisu vodili postupak na način kako je propisano odredbama Zakona o upravnom postupku (čl. 6. i 14) i Zakona o upravnim sporovima (član 57. Zakona o upravnim sporovima), odnosno da su organi uprave počinili propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime su u značajnoj mjeri doprinijeli dužini postupka.

37. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je u postupku pred Kantonalnim sudom evidentan određeni period pasivnosti, jer je presudu donio nakon tri godine i devet mjeseci za šta nije ponudio bilo kakvo opravdanje, te da se konkretni predmet ponovo nalazi pred tim sudom od 20. novembra 2017. godine i da taj sud do dana donošenja odluke Ustavnog suda nije odlučio o apelanticinoj tužbi protiv rješenja Ministarstva od 10. oktobra 2017. godine. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštivanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 1062/15 od 10. maja 2017. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1062/15 od 10. maja 2017. godine i druge odluke od 10. maja 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U toj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da, „uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima“.

38. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da predmetni postupak, posmatrano u cjelini, traje oko 12 godina i da još uvijek nije okončan, niti je izvjesno kada će biti, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da nema valjanog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje toliko dugo, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju organa uprave i Kantonalnom sudu, koji nisu vodili postupak na način kako je propisano odredbama ZUP-a (čl. 6. i 14) i ZUS-a (član 57).

39. Budući da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog, između ostalog, istih razloga kao i u navedenoj Odluci Ustavnog suda broj AP 1062/15, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na obrazloženje iz te odluke. Zbog istih razloga, i ova odluka se, također, dostavlja navedenim subjektima.

Pitanje naknade nematerijalne štete

40. Apelantica je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, zatražila naknadu nematerijalne štete. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

41. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 3.600,00 KM, uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je od značaja za apelanticu i koji je po zakonu hitan.

42. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište organa uprave i Kantonalnog suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Ostali navodi

43. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u „razumnom roku“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelanticine navode o kršenju prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na obrazovanje iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na slobodu kretanja i prebivalište iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana 4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

44. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak iseljenja, odnosno vraćanja stana traje oko 12 godina i kada još uvijek nije okončan, a od velikog je značaja za apelanticu, jer se u ovoj pravnoj stvari rješava pitanje njenog prava na korištenje, odnosno povrat predmetnog stana, što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret upravnim organima i Kantonalnom sudu koji nisu vodili postupak na način kako je to propisano Zakonom o upravnom postupku i Zakonom o upravnim sporovima.

45. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević