Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3987/18 (MKD "Sinergija Plus" d.o.o. Banjaluka - u stečaju, R. R., M. V. i S. O.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine · čl. 204
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 20
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-3987/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-3987/18, rješavajući apelacije MKD "Sinergije Plus" d.o.o. Banjaluka - u stečaju i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
MKD "Sinergija Plus" d.o.o. Banjaluka - u stečaju protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 Mal 013730 17 Gž od 8. februara 2018. godine;
R. R. protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 95 0 P 037225 18 Rev od 24. maja 2018. godine;
Miroslav Vještica protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 025929 18 Gž od 17. maja 2018. godine i Selma Osmanović zbog dužine trajanja postupka pred Federalnim zavodom za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3987/18
1. MKD "Sinergija Plus" d.o.o. Banjaluka - u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Dejan Miletić, advokat iz Banjaluke, podnio je 16. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 Mal 013730 17 Gž od 8. februara 2018. godine. Rješenjem Osnovnog suda u Kotor Varošu broj 73 0 Mal 013730 16 Mal 2 od 14. septembra 2017. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 73 0 Mal 013730 17 Gž od 8. februara 2018. godine, u parničnom postupku radi isplate duga, odlučeno je da se apelantova tužba smatra povučenom, jer apelant nije pristupio na pripremno ročište, iako je 28. avgusta 2017. godine uredno primio poziv za pripremno ročište.
2. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant nije ispoštovao proceduru predviđenu Zakonom o parničnom postupku, odnosno nije pristupio na zakazano ročište, iako je uredno obaviješten. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao pristupiti zakazanom ročištu, odnosno blagovremeno opravdati svoj izostanak.
2. AP-4262/18
3. R. R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, podnio je 27. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 95 0 P 037225 18 Rev od 24. maja 2018. godine. Presudom Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 95 0 P 037225 15 P od 8. januara 2016. godine obavezan je apelant da isplati tužiocu V.I. na ime duga određeni novčani iznos. Rješenjem Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 P 037225 16 Gž od 31. maja 2016. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova žalba protiv Presude Osnovnog suda broj 95 0 P 037225 15 P od 8. januara 2016. godine, jer je podnesena nakon proteka roka od 30 dana za podnošenje žalbe iz člana 203. Zakona o parničnom postupku. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud po zaključenju glavne rasprave dana 8. decembra 2015. godine obavijestio parnične stranke da će presuda biti donesena 8. januara 2016. godine i da su je dužne preuzeti u zgradi suda, te ih poučio da rok za žalbu počinje teći 9. januara 2016. godine. Budući da je posljednji dan roka za podnošenje žalbe pao u nedjelju, kada sud ne radi, i istekao prvog narednog radnog dana, odnosno 8. februara 2016. godine (ponedjeljak), a apelant žalbu podnio 9. februara 2016. godine, Okružni sud je zaključio da je žalba podnesena neblagovremeno. Rješenjem Vrhovnog suda broj 95 0 P 037225 18 Rev od 24. maja 2018. godine odbijena je apelantova revizija protiv Rješenja Okružnog suda broj 95 0 P 037225 16 Gž od 31. maja 2016. godine.
4. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 203. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u propisanom roku podnese žalbu protiv Presude Osnovnog suda broj 95 0 P 037225 15 P od 8. januara 2016. godine.
3. AP-4266/18
5. Miroslav Vještica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Milorad Đukić, advokat iz Banjaluke, podnio je 26. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 P 025929 18 Gž od 17. maja 2018. godine. Presudom Suda BiH broj S1 3 P 025929 17 P od 8. marta 2018. godine, koja je potvrđena Presudom Suda BiH broj S1 3 P 025929 18 Gž od 17. maja 2018. godine, obavezana je tužena da apelantu isplati na ime naknade nematerijalne štete ukupan iznos od od 34.750,00 KM (kako je to pobliže opisano u izreci presude), dok je sa preostalim dijelom preko dosuđenog iznosa tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalnu štetu zbog neosnovanog lišenja slobode, povrede časti i ugleda u iznosu od 10.250,00 KM odbijen, te je odbijen apelantov tužbeni zahtjev za isplatu materijalne štete u iznosu od 100.629,22 KM po osnovu izgubljene zarade od prestanka radnog odnosa do dana vještačenja.
6. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 204. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 36/04, 84/07, 58/13 i 94/16) u propisanom roku izjavi reviziju Sudu BiH protiv Presude Suda BiH broj S1 3 P 025929 18 Gž od 17. maja 2018. godine.
4. AP-4271/18
7. Selma Osmanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Srebrenika, koju zastupa Subhija Đuzić, advokat iz Tuzle, podnijela je 28. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Federalnim zavodom za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod) povodom njene žalbe. Rješenjem Kantonalne administrativne službe Tuzla broj 1811-0807/10-1 od 23. jula 2015. godine apelantičinom sinu A.O., kao članu prodičnog domaćinstva iza Š.O. priznato je pravo na samostalnu porodičnu penziju u iznosu od 179,61 KM. Apelantica je 16. juna 2016. godine podnijela žalbu Federalnom zavodu, o kojoj prema stanju spisa, nije odlučeno.
8. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelantica osporava dužinu trajanja postupka pred Federalnim zavodom povodom njene žalbe. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je odredbama člana 20. stav 1. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05) propisano da "ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena". Međutim, apelantica, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, nije pokrenula upravni spor pred nadležnim sudom u smislu citiranih zakonskih odredaba. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da je apelantica propustila da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrza postupak, te da na taj način stvori uslove da predmetni postupak bar u jednoj fazi bude razmatran pred nadležnim sudom, Ustavni sud smatra da apelantica, u okolnostima konkretnog slučaja, nije iscrpila pravne lijekove koji su joj bili na raspolaganju. Stoga, kako apelantica nije iscrpila pravne lijekove koji su joj bili na raspolaganju, apelacija se ne može razmatrati.
Spajanje predmeta
9. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3987/18. Apelacioni navodi
10. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo na djelotvoran pravni lijek, nediskriminacija).
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
12. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
13. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne mogu razmatrati.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević