Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2065/16 („F.S. Zenicabus“ d.o.o. Zenica)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Apelacija preuranjena
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 55
- Zakon o upravnim sporovima
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2065/16
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2065/16, rješavajući apelaciju „F. S. Zenicabus“ d.o.o. Zenica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija „F. S. Zenicabus“ d.o.o.
Zenica podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se povodom podnesenog zahtjeva za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 007559 16 U 2 od 7. marta 2016. godine trenutno nalazi na odlučivanju pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „F. S. Zenicabus“ d.o.o.
Zenica podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 007559 16 U 2 od 7. marta 2016. godine, zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „F. S. Zenicabus“ d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupaju Zahid Kovač i Nermin Kovač, advokati iz Zenice, podnio je 13. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 007559 16 U 2 od 7. marta 2016. godine, te zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), od Kantonalnog suda i od tužioca „Centrotrans eurolines“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužilac) zatraženo je u periodu od 31. januara do 17. jula 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Vrhovni sud i Kantonalni sud su dostavili odgovore na apelaciju 9. februara i 24. jula 2018. godine. Tužilac u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Zaključkom Federalnog ministarstva prometa i komunikacija Mostar (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 06/27-12-788-1/12 od 25. jula 2012. godine odbačen je zahtjev kantonalnog inspektora saobraćaja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: kantonalni inspektor) od 24. aprila 2012. godine za brisanje apelanta s reda vožnje na kooperantskoj federalnoj autobuskoj liniji Zenica
– Sarajevo kooperanata apelanta i tužioca.
6. Odlučujući o tužiočevom zahtjevu za preispitivanje zaključka Ministarstva od 25. jula 2012. godine, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 06-27-12-788-2/12 od 11. februara 2013. godine kojim je odbijen tužiočev zahtjev. Presudom Kantonalnog suda broj 07 0 U 008311 13 U od 24. jula 2013. godine uvažena je tužiočeva tužba i poništeno rješenje Ministarstva od 11. februara 2013. godine i predmet vraćen na ponovni postupak.
7. Rješenjem Ministarstva broj 06-27-12-788-4/13 od 12. augusta 2013. godine stavljen je van snage zaključak Ministarstva od 25. jula 2012. godine i istovremeno odbijen zahtjev kantonalnog inspektora za brisanje apelanta kao kooperanta na kooperantskoj federalnoj autobuskoj liniji Zenica
– Sarajevo kao neosnovan.
Osporeni postupak
8. Tužilac je 3. oktobra 2012. godine podnio tužbu Kantonalnom sudu u upravnom sporu protiv zaključka Ministarstva od 25. jula 2012. godine.
9. Tužilac je 10. septembra 2013. godine podnio tužbu Kantonalnom sudu u upravnom sporu protiv rješenja Ministarstva od 12. augusta 2013. godine.
10. Rješenjem Kantonalnog suda od 10. decembra 2013. godine spojeni su predmeti u upravnom sporu po tužiočevoj tužbi podnesenoj protiv zaključka Ministarstva od 25. jula 2012. godine i u predmetu po tužiočevoj tužbi protiv rješenja Ministarstva od 12. augusta 2013. godine i odlučeno da će se za spojene predmete donijeti jedna odluka pod poslovnim brojem 07 0 U 007599 13 U.
11. Kantonalni sud je donio Presudu broj 07 0 U 007599 13 U od 29. januara 2014. godine kojom je tužiočevu tužbu uvažio, osporeno rješenje Ministarstva od 12. augusta 2013. godine poništio i presudio na način da je usvojio zahtjev kantonalnog inspektora od 24. aprila 2012. godine, te je odlučeno da se ima izvršiti brisanje reda vožnje apelanta kao kooperanta s federalne autobuske linije Zenica – Sarajevo. Istom presudom, stavom II izreke, odbačena je kao nedozvoljena tužiočeva tužba podnesena protiv zaključka Ministarstva od 25. jula 2012. godine. Stavom III izreke presude Ministarstvo je obavezano da tužiocu naknadi troškove upravnog spora, dok je stavom IV izreke odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
12. Rješenjem o ispravci presude Kantonalnog suda od 24. juna 2014. godine ispravljena je greška nastala u pisanju, na način da se iza riječi „brisanje“ dodaje riječ „sa“, tako da stav I izreke presude glasi „[...] da se ima izvršiti brisanje sa reda vožnje [...]“.
13. Presudom Vrhovnog suda broj 07 0 U 007559 14 Uvp od 19. novembra 2015. godine uvažen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 29. januara 2014. godine, osporena presuda ukinuta i predmet vraćen tom sudu na ponovno rješavanje.
14. Kantonalni sud je Presudom broj 07 0 U 007599 16 U 2 od 7. marta 2016. godine uvažio tužiočevu tužbu i poništio zaključak Ministarstva od 25. jula 2012. godine i rješenje od 12. augusta 2013. godine. Stavom II izreke presude usvojen je zahtjev kantonalnog inspektora od 24. aprila 2012. godine, te je odlučeno da se izvrši brisanje sa reda vožnje apelanta kao kooperanta, te je navedeni red vožnje preregistrovan na tužioca kao preostalog kooperanta. Stavom III izreke presude Ministarstvo je dužno tužiocu naknaditi troškove upravnog spora, dok je stavom IV izreke odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
15. Apelant je 6. aprila 2016. godine Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 7. marta 2016. godine. Ustavni sud zapaža da je, prema stanju spisa, postupak pred Vrhovnim sudom u toku.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabrana diskriminacije iz člana 4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U navodima apelacije se iscrpno opisuje tok postupka te iznose stavovi Kantonalnog suda s kojima se apelant ne slaže, te se ukazuje da je osporena presuda utemeljena na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni prava.
17. Također, apelant smatra da mu je povrijeđeno i pravo na suđenje u razumnom roku. b)Odgovor na apelaciju
18. Vrhovni sud je naveo da je predmet raspoređen u Planu rješavanja starih predmeta za III kvartal 2018. godine, te da će po apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje protiv osporene presude Kantonalnog suda biti riješeno do kraja septembra 2018. godine.
19. Kantonalni sud je naveo da osporenom presudom nisu povrijeđena apelantova prava navedena u apelaciji.
V.Relevantni propisi
20. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 8/00 i 9/05) relevantne odredbe glase:
Član 55.
Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
21. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
a)Dopustivost apelacije u odnosu na osporenu presudu Kantonalnog suda broj 07 0 U 007559 16 U 2 od 7. marta 2016. godine
24. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
25. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
27. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
28. U vezi s apelantovim navodima iz apelacije o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni prava, Ustavni sud zapaža da postupak po ovom pitanju nije okončan, odnosno da se predmet nalazi pred Vrhovnim sudom u postupku po podnesenom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 7. marta 2016. godine, iz čega slijedi da je apelacija u tom dijelu preuranjena.
b)Dopustivost apelacije u odnosu na apelantove navode o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku
29. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
30. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
32. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabrana diskriminacije iz člana 4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
33. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
34. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Relevantna načela
35. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
36. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav
1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
b)Period koji se uzima u obzir
37. Ustavni sud zapaža da apelant u predmetnom postupku osporava dužinu trajanja postupka od 3. oktobra 2012. godine kao dana kada je tužilac podnio tužbu Kantonalnom sudu protiv zaključka Ministarstva od 25. jula 2012. godine pa do donošenja odluke Ustavnog suda, iz čega proizlazi da predmetni postupak traje oko šest godina i još nije okončan, pa je to razdoblje koje će Ustavni sud ispitati.
c)Analiza razumnosti trajanja postupka
38. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji po zakonu nije hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o nešto složenijem postupku. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak veoma značajan za apelanta jer se u konkretnom slučaju radi o upravnoj stvari brisanja apelanta kao kooperanta sa reda vožnje na kooperantskoj federalnoj autobuskoj liniji Zenica – Sarajevo.
39. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi upućivalo na to da je on na bilo koji način uticao na dužinu trajanja postupka.
40. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, odlučujući o tužiočevim tužbama od 25. jula 2012. godine i 12. augusta 2013. godine, (nakon jedne godine i dva mjeseca, odnosno nakon tri mjeseca) donio rješenje od 10. decembra 2013. godine kojim je spojio navedene predmete u upravnom sporu i odlučio donijeti jednu odluku. U daljnjem toku postupka Kantonalni sud je (nakon jednog mjeseca, nakon što je spojio predmete) donio presudu od 29. januara 2014. godine i (nakon oko pet mjeseci) rješenje od 24. juna 2014. godine kojim je ispravio navedenu presudu od 29. januara 2014. godine. Nakon toga, Vrhovni sud je svojom presudom od 19. novembra 2015. godine, povodom zahtjeva za vanredno preispitivanje (donesenom nakon oko dvije godine), uvažio apelantov zahtjev i vratio predmet Kantonalnom sudu na ponovni postupak. U ponovnom postupku Kantonalni sud je u kratkom roku postupio u skladu s presudom Vrhovnog suda (u roku od četiri mjeseca), nakon čega je apelant 6. aprila 2016. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda o kojem ni nakon više od dvije godine još uvijek nije odlučeno. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odluke donosio u relativno kratkim rokovima, pa se ne može smatrati da je svojim ponašanjem doprinio ukupnoj dužini trajanja predmetnog postupka. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju nepostupanje po apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje osporene presude obrazložio obavezujućom primjenom plana rješavanja starih predmeta. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se kao opravdanje ne može prihvatiti činjenica da su preduzete određene mjere s ciljem efikasnijeg rješavanja predmeta, ako tim mjerama ipak nije postignuta očekivana ažurnost. Ustavni sud zapaža da je u svom odgovoru na apelaciju Vrhovni sud naveo da je apelantov predmet uvršten u Plan rješavanja predmeta za tekući kvartal i da se očekuje da bude riješen do kraja septembra tekuće godine, na osnovu čega se može očekivati okončanje postupka pred Vrhovnim sudom u neposrednoj budućnosti. Pored navedenog, imajući u vidu dosadašnje trajanje predmetnog postupka pred Vrhovnim sudom (više od dvije godine), odnosno da predmetni postupak traje oko šest godina i još nije okončan i da je u tom periodu doneseno pet odluka (od toga tri meritorne), kao i to da nije u pitanju predmet koji zahtijeva hitno postupanje te da se radi o nešto složenijem postupku, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ipak ne nalazi da dužina trajanja predmetnog postupka prelazi granice „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
41. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju još uvijek nije došlo do povrede apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud nalazi da zbog neokončanja predmetnog postupka u periodu od oko šest godina još uvijek nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
42. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ u predmetnom postupku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
Ostali navodi
43. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati da li je u ovom predmetu došlo do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije budući da apelant ove navode posebno ne obrazlaže, nego ih dovodi u kontekst navoda o povredi prava na pravično suđenje, o čemu je Ustavni sud već odlučio.
VIII.Zaključak
44. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju još uvijek nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer u okolnostima konkretnog slučaja dužina trajanja predmetnog postupka pred Kantonalnim i Vrhovnim sudom od oko šest godina ipak ne prelazi granice „razumnog roka“ iz tog člana.
45. Na osnovu člana 18. st. (1) i (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević