Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2815/17 (E. T., A. T., mldb. A. T., mldb. A. T. i V. T.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2815/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-2815/17, rješavajući apelaciju Esada Talovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Esada Talovića, Amre Talović, mldb. A. T., mldb. A. T. i Vezirke Talović podnesena zbog nemogućnosti da naplate potraživanje po osnovu naknade materijalne i nematerijalne štete koje je priznato u likvidacionom postupku nad „Lido osiguranjem“ d.d. Sarajevo", zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Esad Talović, Amra Talović, mldb. A. T., mldb. A. T. i Vezirka Talović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Hadžića, koje zastupa Vedran Greda, advokat iz Konjica, podnijeli su 5. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti da naplate potraživanje po osnovu naknade materijalne i nematerijalne štete koje je priznato u likvidacionom postupku nad „Lido osiguranjem“ d.d. Sarajevo.
2. Apelant Esad Talović je 24. decembra 2008. godine, kao pješak, u prometnoj nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede opasne po život. Apelant, njegova supruga, dvoje malodobne djece i apelantova majka su 25. aprila 2011. godine pred Općinskim sudom u Sarajevu pokrenuli parnični postupak za naknadu materijalne i nematerijalne štete protiv društva "Lido osiguranja" d.d. Sarajevo.
3. Agencija za nadzor osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine je 12. juna 2012. godine po službenoj dužnosti pokrenula postupak posebne likvidacije protiv „Lido osiguranja“ d.d. Sarajevo, budući da je društvu oduzeto odobrenje za rad.
4. Apelanti su 15. januara 2013. godine izvršili prijavu potraživanja u likvidacionom postupku protiv „Lido osiguranja“ d.d. Sarajevo i povukli tužbu koju su ranije podnijeli.
5. Općinski sud u Sarajevu je 17. septembra 2013. godine održao ispitno ročište u likvidacionom postupku nad "Lido osiguranjem" d.d. Sarajevo na kojemu se likvidator izjasnio o potraživanju apelanata. Od ukupno potraživanog iznosa od 434.780,76 KM koji su apelanti tražili na ime materijalne i nematerijalne štete, priznat im je iznos od 291.433,60 KM, a osporeno 143,347,16 KM.
Apelacioni navodi
6. Apelanti smatraju da im je zbog neisplate naknade materijalne i nematerijalne štete povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije i pravo na imovnu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti smatraju da je Zaštitni fond Federacije Bosne i Hercegovine obvezan oštećenim stranama platiti odštetu, na temelju odredbe člana 16. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju. Apelanti navode da „im se nitko ni poslije više od tri i pol godine nije obratio vezano za pokušaj isplate spomenutog duga, iako su se obraćali Zaštitnom fondu FBiH, Sudu, Agenciji za nadzor osiguranja FBiH, i likvidatoru, međutim sve je ostalo samo na obećanjima da će dug biti izmiren, te da budu strpljivi“.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su apelanti apelaciju podnijeli zbog nemogućnosti naplate potraživanja po osnovu naknade materijalne i nematerijalne štete. Ustavni sud zapaža da su navedena potraživanja apelantima, kao likvidacionim povjeriteljima, djelomično priznata u posebnom likvidacionom postupku nad privrednim društvom „Lido osiguranjem“ d.d. Sarajevo u likvidaciji, na ročištu Općinskog suda od 17. septembra 2013. godine. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je Zaštitni fond FBiH, u smislu odredaba člana 16. stav 1. alineja 3. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti („Službene novine FBiH“ broj 24/05), obavezan oštećenim stranama platiti odštetu u slučaju smrti ili fizičke povrede i materijalne štete prouzrokovane u saobraćajnim nezgodama u BiH kada je protiv društva registriranog u FBiH pokrenut postupak posebne likvidacije. Dakle, apelanti su imali mogućnost pokrenuti izvršni postupak (protiv Zaštitnog fonda FBiH) radi naplate svojih potraživanja, budući da upis u tabelu priznatih potraživanja ima djelovanje kao pravosnažna presuda u smislu odredaba člana 114. stav 3. Zakona o stečajnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 29/03, 32/04 i 42/06). Prema tome, s obzirom da su apelanti propustili prije obraćanja Ustavnom sudu iscrpiti sve pravne lijekove moguće prema zakonu, predmetna apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević