Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4632/18 (E. N.)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4632/18

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine u predmetu broj AP 4632/18, rješavajući zahtjev Ernarda Neslanovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Ernarda Neslanovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Ernard Neslanović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vasvija Vidović, advokat iz Sarajeva, podnio je 14. avgusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 04 0 K 007756 18 Kž od 8. maja 2018. godine i Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0K 007756 16 K od 4. oktobra 2017. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se „odlaže izvršenje kazne zatvora po Presudi Vrhovnog suda broj 04 0 K 007756 18 Kž od 8. maja 2018. godine“ do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po apelaciji.

2. Presudom Kantonalnog suda broj 04 0 K 007756 16 K od 4. oktobra 2017. godine, apelant i saoptuženi A.M. i S.K. su proglašeni krivim što su radnjama opisanim u izreci presude počinili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. u vezi sa članom 22. preuzetog Krivičnog zakona SFRJ (u daljnjem tekstu: KZ SFRJ), za koje su osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po jedne godine.

3. Presudom Vrhovnog suda broj 04 0 K 007756 18 Kž od 8. maja 2018. godine, žalbe apelanta i ostalih optuženih su odbijene kao neosnovane, a žalba Kantonalnog tužioca je uvažena i Presuda Kantonalnog suda broj 04 0 K 007756 16 K od 4. oktobra 2017. godine je preinačena u odluci o kazni te je apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci a saoptuženi S.K. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.

4. Vrhovni sud je ocijenio da je izreka pobijane presude potpuno jasna i određena, te nije proturječna sama sebi ili razlozima presude te da su u istoj navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama. Nadalje, Vrhovni sud je zaključio da izreka pobijane presude sadrži jasan činjenični supstrat krivičnog djela stavljenog na teret apelantu i sve one elemente koji su potrebni da se krivično djelo što preciznije odredi, uključujući saizvršilačke radnje svakog od optuženih ponaosob. Također, o svakoj od odlučnih činjenica za odluku u predmetnoj stvari, prvostepeni sud je u obrazloženju presude naveo sasvim jasne i dovoljne razloge koji ni u čemu nisu u proturječnosti sa izrekom presude.

5. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/2 i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 7. stav 1. Evropske konvencije kao i člana 15 stav 1 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Naime, apelant, između ostalog, navodi da je u predmetnom postupku došlo do povrede pretpostavke nevinosti i pravila in dubio pro reo zbog proizvoljne ocjene dokaza, proizvoljno utvrđenog činjeničnog stanja te iz razloga što su presude zasnovane na dokazima koji sa sigurnošću ne ukazuju da je apelant izvršio krivično djelo za koje je osuđen. Apelant je u apelaciji postavio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se „odložilo izvršenje kazne zatvora po Presudi Vrhovnog suda broj 04 0 K 007756 18 Kž od 8. maja 2018. godine“ do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po apelaciji

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud naglašava da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjere ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravomoćnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

8. U konkretnom slučaju Ustavni sud konstatuje da apelant nije posebno obrazložio razloge za podnošenje zahtjeva za donošenje privremene mjere ali da iz apelacije proizilazi da apelant smatra da njegovi navodi o povredi ljudskih pravā, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da u Federaciji Bosne i Hercegovine postoji propis koji reguliše način, postupak i uslove izvršenja kazne i to Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine F BiH“ br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11; u daljnjem tekstu: ZIKS), u čijim je relevantnim odredbama regulisan postupak odlaganja ili prekida izvršenja kazne..

9. Međutim, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelant nije dokazao da je iscrpio zakonske mogućnosti koje ima prema relevantnim odredbama ZIKS-a, odnosno „da je prethodno, u skladu sa mogućnošću propisanom zakonom tražio odlaganje izvršenja odluka redovnih sudova“, a navedeno se u smislu člana 64. stav 5. Pravila Ustavnog suda pojavljuje kao preduvjet za odlučivanje Ustavnog suda o zahtjevu za donošenje privremene.

10. S obzirom na prethodno izneseno i okolnost da apelanti nisu dostavio argumente i dokaze da su koristili mogućnost koju ima prema relevantnim odredbama ZIKS-a, Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4632/18 (E. N.) | Sudska praksa | Aktio