Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3355/18 (E. S.)
Odluka donesena 23. 10. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Ostavinski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o vanparničnom postupku · čl. 2
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopuni Zakona o vanparničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3355/18
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 10. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3355/18, rješavajući apelaciju Ešrefe Savić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 23. oktobra 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Ešrefe Savić podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelantkinjino pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vodila notar Anica Nakić kao povjerenik Općinskog suda u Mostaru u predmetu broj 58 0 O 117872 12 O.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ešrefa Savić (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Semir Kajtaz, advokat iz Mostara, podnijela je 14. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja ostavinskog postupka koji se vodio pred notarom Anicom Nakić (u daljnjem tekstu: notar) kao povjerenikom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 58 0 O 117872 12 O.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 9. jula 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od notara je 7. septembra 2018. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 16. jula 2018. godine, a notar 13. septembra 2018. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Općinski sud je 19. septembra 2012. godine zaprimio smrtovnicu na ime M. K.
6. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 O 117872 12 O od 1. aprila 2015. godine provođenje ostavinskog postupka i donošenje rješenja o nasljeđivanju i donošenju drugih odluka u konkretnom predmetu povjereno je notaru. Navedeno rješenje notar je zaprimila 7. aprila 2015. godine, dok joj je predmetni spis dostavljen na postupanje u toku 2015. godine.
7. Notar je tokom 2015. godine pribavila izvadak iz Knjige položenih ugovora.
8. Rješenjem o nasljeđivanju od 9. novembra 2016. godine utvrđeno je šta čini ostavinsku masu iza umrle M. K. (nekretnine i pokretnine – preciznije navedeno u izreci rješenja), dok je za zakonsku nasljednicu prvog nasljednog reda proglašena apelantkinja. Rješenje o nasljeđivanju dostavljeno je apelantkinji 11. novembra 2016. godine, a postalo je pravosnažno 21. novembra 2016. godine.
9. Kako proizlazi iz stanja u spisu, apelantkinja je u nekoliko navrata tražila da se na rješenje o nasljeđivanju stavi klauzula pravosnažnosti i da se dostavi Zemljišnoknjižnom uredu radi provedbe. U vezi s tim, notar je odbila davanje klauzule pravosnažnosti i dostavu sve dok apelantkinja ne izmiri cjelokupan iznos notarske nagrade i naknade troškova, sve u skladu s odredbama člana 286. stav 3. Zakona o nasljeđivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o nasljeđivanju FBiH).
10. Takođe, iz stanja u spisu proizlazi da je apelantkinja 26. juna 2018. godine platila notarsku nagradu i naknadu troškova, da bi potom notar dostavila rješenje o nasljeđivanju s klauzulom pravosnažnosti na provođenje u zemljišnu knjigu.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelantkinja smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju iz razloga što predmetni ostavinski postupak nije okončan, odnosno što joj na rješenje o nasljeđivanju nije stavljena klauzula pravosnažnosti, kako bi mogla izvršiti uknjižbu vlasništva naslijeđene nekretnine, tako da se još uvijek nije upisala kao vlasnica na nekretnini, tj. da i pored svih urgencija nije postala vlasnik predmetne nekretnine. Apelantkinja je zatražila da joj se na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 4.122,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
12. Općinski sud je naveo da je 19. septembra 2012. godine zaprimio smrtovnicu na ime M. K., te da je 1. aprila 2015. godine doneseno rješenje o povjeravanju i dostavi predmeta notaru.
13. Notar navodi hronologiju predmetnog postupka, kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke. Takođe, notar navodi da je apelantkinja u nekoliko navrata zahtijevala da se na rješenje o nasljeđivanju stavi klauzula pravosnažnosti i da se ono dostavi Zemljišnoknjižnom uredu radi provođenja, ali da je upozorena da će u skladu s odredbama člana 268. stav 3. Zakona o nasljeđivanju u FBiH notar odbiti davanje klauzule pravosnažnosti i dostavu javnim registrima sve dok stranka ne izmiri cjelokupan iznos notarske nagrade i naknade troškova.
V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
15. Zakon o vanparničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98, 39/04 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2. stav 2.
U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.
16. Zakon o nasljeđivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 2/98, 39/04, 73/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 268. stav 3.
Notar će odbiti davanje klauzule pravomoćnosti i dostavljanje pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnim registrima, sve dok stranke ne izmire cjelokupni iznos notarske nagrade i nadoknade troškova.
VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
20. U konkretnom slučaju, apelantkinja predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku u kojem joj je nakon podnošenja apelacije dostavljeno rješenje o nasljeđivanju s klauzulom pravosnažnosti. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
22. Apelantkinja smatra da su joj zbog dužine trajanja ostavinskog postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantna načela
23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud 19. septembra 2012. godine zaprimio smrtovnicu na ime M. K., te da je ostavinski postupak okončan stavljanjem klauzule pravosnažnosti na rješenje o nasljeđivanju (apelantkinja je 26. juna 2018. godine platila troškove i notarsku nagradu, nakon čega je rješenje o nasljeđivanju dostavljeno na provedbu u zemljišnu knjigu). Dakle, predmetni postupak je trajao pet godina i devet mjeseci (računajući od 19. septembra 2012. godine do datuma kada je apelantkinja izvršila uplatu i kad je rješenje o nasljeđivanju dostavljeno Zemljišnoknjižnom uredu na provođenje).
Analiza razumnosti trajanja postupka
25. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se radi o ostavinskom postupku, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, može govoriti o jednostavnom predmetu.
26. Sumirajući predmetni postupak, Ustavni sud zapaža da je ostavinski postupak pokrenut 19. septembra 2012. godine na osnovu smrtovnice na ime M. K. i da je okončan stavljanjem klauzule pravosnažnosti na rješenje o nasljeđivanju. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon dvije godine i šest mjeseci donio rješenje kojim se provođenje ostavinskog postupka, donošenje rješenja o nasljeđivanju i donošenje drugih odluka u ostavinskom postupku povjerava notaru. Shodno tome, Ustavni sud smatra da Općinski sud nije bio aktivan u preduzimanju procesnih radnji. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je notaru predmetni postupak ustupljen na postupanje rješenjem Općinskog suda od 7. aprila 2015. godine i dostavljen na postupanje u toku 2015. godine, a da je rješenje o nasljeđivanju doneseno 9. novembra 2016. godine. Ustavni sud primjećuje da je rješenje o nasljeđivanju dostavljeno apelantkinji 11. novembra 2016. godine, nakon čega je tražila da se na rješenje o nasljeđivanju stavi klauzula pravosnažnosti i da se dostavi Zemljišnoknjižnom uredu radi provedbe. Ustavni sud zapaža da iz odgovora na apelaciju notara proizlazi da spomenuta klauzula pravosnažnosti nije stavljena na rješenje o nasljeđivanju i dostavljena na provođenje iz razloga što apelantkinja, iako je upozorena, nije platila troškove postupka i notarsku nagradu, kako je propisano odredbama člana 268. stav 3. Zakona o nasljeđivanju FBiH. Time je apelantkinja doprinijela dužini trajanja postupka, odnosno odložila mogućnost pribavljanja klauzule pravosnažnosti na predmetno rješenje. Ustavni sud primjećuje da je apelantkinja nakon podnošenja apelacije, tj. 26. juna 2018. godine platila notarsku nagradu i naknadu troškova, nakon čega je na rješenje o nasljeđivanju stavljena klauzula pravosnažnosti i rješenje dostavljeno Zemljišnoknjižnom uredu radi provedbe.
27. S obzirom na navedeno i uzevši u obzir sve činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je Općinski sud u početnoj fazi postupka bio pasivan u preduzimanju procesnih radnji, ali da je notar, nakon što joj je predmetni spis dostavljen na postupanje, u relativno razumnom vremenskom roku donijela rješenje o nasljeđivanju i dostavila ga apelantkinji. Ustavni sud smatra da je neplaćanjem notarske nagrade i naknade troškova postupka apelantkinja u značajnoj mjeri produžila trajanje ostavinskog postupka (apelantkinja je nakon jedne godine i duže od sedam mjeseci od dostave rješenja o nasljeđivanju izvršila plaćanje).
28. Stoga, Ustavni sud smatra da u predmetnom postupku nije došlo do povrede apelantkinjinog prava na suđenje u „razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
29. Apelantkinja je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražila naknadu štete. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom na to da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantkinji ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
Ostali navodi
30. U pogledu navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovog prava zasnivaju na istim navodima kao i u pogledu prava na pravično suđenje u razumnom roku, za koje je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke utvrdio da su neosnovani. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, neosnovani. VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer u okolnostima konkretnog slučaja dužina trajanja predmetnog postupka ne prelazi granice „razumnog roka“ iz tog člana.
32. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević