Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3350/16 (B. Č.)

Odluka donesena 06. 11. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Stečaj
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Naknada štete
  • Prava iz radnog odnosa
  • Prekid postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3350/16

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 11. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3350/16, rješavajući apelaciju Bećira Čilića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. novembra 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Bećira Čilića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 393226 15 Rsž od 16. juna 2016. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 393226 13 Rs od 14. juna 2015. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Bećir Čilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jablanice, kojeg zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, podnio je 8. augusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 393226 15 Rsž od 16. juna 2016. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 393226 13 Rs od 14. juna 2015. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda i tuženog Granit d.d. Jablanica u stečaju (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 6. septembra 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni i Općinski sud i tuženi dostavili su odgovore na apelaciju u periodu od 17. do 26. septembra 2018. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Rs 393226 13 Rs od 14. juna 2015. godine prekinut je postupak pokrenut radi isplate neisplaćenih plaća i drugih novčanih potraživanja u smislu odredbe člana 379. stav 1. tačka 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; stav I izreke rješenja). Stavom II izreke odlučeno je da će predmetni postupak biti nastavljen nakon pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi u Službi za zapošljavanje Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Služba).

6. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je apelant 28. novembra 2013. godine tom sudu podnio tužbu protiv tuženog radi naplate potraživanja iz radnog odnosa. Dalje je istaknuto da je u tužbi navedeno da je apelant bio zaposlenik tuženog na poslovima i zadacima prema zaključenom ugovoru o radu, te da je Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 St 115069 10 St od 27. januara 2010. godine nad imovinom tuženog otvoren stečajni postupak, ali je apelant i dalje ostao u radnom odnosu kod tuženog. Stečajni upravnik je 25. maja 2012. godine donio rješenje o prestanku apelantovog radnog odnosa jer je procijenjeno da nema potrebe za njegovim radom. Apelant je u tužbi naveo da uslijed otkaza ugovora o radu trpi materijalnu štetu koja se ogleda u gubitku prava na novčanu naknadu na osnovu nezaposlenosti koju potražuje u iznosu od 2.000,00 KM.

7. Općinski sud je dalje naveo da je u odgovoru na tužbu tuženi osporio apelantov navedeni zahtjev pozivajući se na odredbu člana 74. Zakona o stečajnom postupku, kao i na tvrdnje da je apelant shodno čl. 32, 46, 56. i 110. navedenog zakona svoj zahtjev trebao prijaviti u stečajnom postupku, a koji se vodi nad imovinom tuženog.

8. Općinski sud je u toku dokaznog postupka nespornim utvrdio da je Služba za zapošljavanje HNK, odlučujući o apelantovom zahtjevu za ostvarivanje prava na novčanu naknadu nezaposlene osobe, donijela zaključak od 30. augusta 2012. godine kojim je prekinut postupak pokrenut kod te Službe do okončanja stečajnog postupka nad imovinom tuženog. Također, uvidom u rješenje Federalnog zavoda za zapošljavanje od 2. novembra 2012. godine Općinski sud je utvrdio da je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv navedenog zaključka Službe. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je zaključio da o apelantovom zahtjevu za ostvarivanje prava na novčanu naknadu zbog nezaposlenosti nadležni organ uprave još nije odlučio zbog nepostojanja uslova, to jeste otvorenog stečajnog postupka nad tuženim. Shodno iznesenom, Sud je na osnovu odredbi člana 379. stav 1. tačka 1, te člana 381. stav 2. ZPP prekinuo parnični postupak u odnosu na apelantovo potraživanje naknade materijalne štete. Općinski sud je pri tome ocijenio da se odluka o osnovanosti zahtjeva za ostvarivanje prava na novčanu naknadu nezaposlene osobe, koji je apelant podnio u upravnom postupku, pojavljuje kao prethodno pitanje u konkretnom parničnom postupku. Općinski sud je zaključio da je apelantov zahtjev za naknadu materijalne štete u tom postupku uslovljen odlukom Službe koja rješava prethodno pitanje da bi sud mogao da postupi po zahtjevu za naknadu štete. Dakle, kako je navedeno, u upravnom postupku nije odlučeno o apelantovom pravu na novčanu naknadu nezaposlene osobe, te nije utvrđeno da tuženi nije uplaćivao doprinos za osiguranje od nezaposlenosti, a to je prethodno pitanje da bi se postupalo po zahtjevu za naknadu štete u smislu člana 12. stav 1. ZPP. Sud je smatrao da se prethodno pitanje treba riješiti u upravnom postupku, te je primjenom člana 379. stav 1. tačka 1. ZPP, koji mu daje takvo ovlaštenje, predmetni postupak prekinuo.

9. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 393226 15 Rsž od 16. juna 2016. godine apelantova žalba protiv navedenog rješenja Općinskog suda odbijena je kao neosnovana.

10. Suprotno apelantovim žalbenim navodima, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na njega pravilno primijenio materijalno pravo. Dalje je istakao da je članom 379. stav 1. tačka 1. ZPP propisano da sud može prekinuti postupak ako odluči da sam ne rješava o prethodnom pitanju, dok je odredbom člana 381. stav 2. istog zakona propisano da će sud u slučaju kada je prekinuo postupak iz navedenih razloga postupak nastaviti kada se pravomoćno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak. U konkretnom slučaju, kako je dalje utvrđeno, nadležni organ uprave nije odlučio o apelantovom zahtjevu za isplatu novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti, koja je propisana odredbom člana 29. stav 1. Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba, nego je postupak prekinuo do okončanja stečajnog postupka nad tuženim koji se vodi kod Općinskog suda pod brojem 65 0 St 115069 09 St. Kantonalni sud je dalje naveo da je za navedenu odluku upravnog organa sud vezan u granicama njezine pravomoćnosti, te da apelant na osnovu gubitka prava na naknadu zbog nezaposlenosti potražuje naknadu štete u visini izmakle koristi koju bi ostvario prema redovnom toku stvari, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem primjenom odredbe člana 189. stav

3. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je utvrdio da o apelantovom pravu na isplatu novčane naknade zbog nezaposlenosti nije donijeta odluka (to jeste apelantov zahtjev nije odbijen) koja rješava prethodno pitanje u smislu odredbe člana 12. stav 1. ZPP, bez koje se ne može meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu za naknadu štete po osnovu gubitka prava na isplatu novčane naknade po osnovu nezaposlenosti, nego je postupak prekinut do okončanja stečajnog postupka nad tuženim. Time je, kako je zaključio Kantonalni sud, prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe člana 379. stav 1. tačka 1, a u vezi sa članom 12. ZPP kada je donio osporeno rješenje.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

12. Apelant navodi da iz provedenih dokaza jasno i nedvosmisleno proizlazi da se odmah po zaključenju radnog odnosa 25. maja 2012. godine uredno u zakonskom roku od 30 dana prijavio nadležnoj Službi. Apelant je podnio zahtjev za novčanu naknadu po osnovu nezaposlenosti, a o kojem zahtjevu je negativno odlučeno uz obrazloženje da se postupak prekida do okončanja stečajnog postupka nad tuženim. Apelant je uložio žalbu drugostepenom organu, i to Federalnom zavodu za zapošljavanje u Sarajevu, koji je odlučio na potpuno isti način, odnosno odbio apelantov zahtjev uz isto obrazloženje. Upravo ta činjenica otvaranja i postojanja stečajnog postupka nad tuženim bila je osnovni argument kojim je prvostepeni sud nastojao obrazložiti svoju negativnu odluku. Međutim, apelant zaključuje da sud uopće nije na potpun i ispravan način utvrdio činjenično stanje, niti je primijenio odgovarajući materijalni propis. To iz razloga što se iz odluka nadležnih službi za zapošljavanje može zaključiti kako je postupak isplate potraživane naknade prekinut, i to sve do okončanja stečajnog postupka nad tuženim. U konkretnom slučaju, apelant je bio u radnom odnosu više od dvije godine po otvaranju stečaja, te je i dužnost stečajnog upravnika bila osigurati ga, odnosno uplatiti mu pripadajuće poreze i doprinose, koji predstavljaju dugovanja stečajne mase, a ne potraživanja nastala prije otvaranja stečajnog postupka koja bi se morala prijaviti u opći isplatni red, kako to pogrešno zaključuju sudovi. Naprotiv, stečajni upravnik to nije učinio, nego je još i poslao službenu potvrdu Federalnom zavodu za zapošljavanje o neizmirenim obavezama prema apelantu.

13. Apelant predlaže da se utvrdi povreda ustavnih prava, ukine rješenje Kantonalnog suda i predmet vrati drugostepenom sudu da donese novu odluku.

b) Odgovor na apelaciju

14. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u cijelosti ostaje pri razlozima zbog kojih je odbio apelantovu žalbu, smatrajući da nije došlo do povrede ustavnih prava, te je predloženo da se apelacija odbije.

15. Općinski sud je u odgovoru naveo da odlukom tog suda nisu povrijeđena apelantova prava na koja se pozvao u apelaciji, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

16. Tuženi smatra da se iz osporenih odluka vidi da su sudovi donijeli na zakonu zasnovane odluke, pa su navodi o povredi prava na pravično suđenje samo paušalni i nisu utemeljeni ni na jednom razlogu propisanom zakonom. Zbog toga se predlaže da Ustavni sud u postupku odlučivanja apelaciju odbaci kao nedopustivu.

V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o stečajnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. 29/03, 32/04 i 42/06) relevantne odredbe glase:

Član 30.

Pojam stečajne mase Stečajni postupak obuhvata cjelokupnu imovinu koja pripada stečajnom dužniku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, kao i imovinu koju stečajni dužnik stekne za vrijeme stečajnog postupka (stečajna masa), ukoliko drugim pravnim propisima nije predviđeno drugačije. Stečajna masa služi namirenju troškova stečajnog postupka, povjerilaca koji u vrijeme otvaranja stečajnog postupka imaju osnovan imovinski zahtjev prema stečajnom dužniku (stečajni povjerioci), kao i povjerilaca koji u toku otvorenog stečajnog postupka steknu pravo potraživanja prema masi (povjerioci mase).

Član 32.

Stečajni povjerioci općeg isplatnog reda Povjerioci koji u trenutku otvaranja stečajnog postupka imaju opravdan imovinski zahtjev prema stečajnom dužniku (stečajni povjerioci) su povjerioci općeg isplatnog reda, ukoliko ne spadaju u više ili niže isplatne redove prema odredbama čl. 33. ili 34. ovog zakona. Član 74.

Ugovori o radu (1) Poslije otvaranja stečajnog postupka, stečajni upravnik mora pisanim putem, u roku od 60 dana, raskinuti radni odnos sa zaposlenikom stečajnog dužnika po osnovu procjene da nema potrebe za radom zaposlenika u toku odvijanja stečajnog postupka.

(2) Zahtjevi koji za zaposlenike mogu nastati na osnovu prestanka ugovora o radu, kao što je naknada štete zbog prijevremenog prestanka ugovora o radu ili otpremninama, mogu se ostvarivati samo kao stečajna potraživanja općeg isplatnog reda u skladu sa članom 32. Zakona.

(3) Prednost pri novom zaposlenju imaju zaposlenici kojima je prestao radni odnos poslije otvaranja stečajnog postupka ako ispunjavaju uvjete za rad na poslovima za koje se ukazala potreba kod stečajnog dužnika.

18. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 379. stav 1. tačka 1.

(1) Osim slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu prekid postupka sud će odrediti: 1) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju;

Član 381. stav 2.

(2) Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 379. stav 1. tačka 1. i stav 2. ovog zakona, postupak će se nastaviti kad se pravnosnažno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom ili kad sud nađe da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.

19. U Zakonu o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba („Službene novine FBiH“ br. 55/00 i 41/01) relevantne odredbe glase:

Član 29. stav 1.

1. Nezaposlena osoba ima pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti ako:

a) ispunjava uvjete iz člana 3. ovog zakona;

b) je uplaćivala doprinose za slučaj nezaposlenosti u razdoblju od najmanje osam mjeseci neprekidno u posljednjih 12 mjeseci ili od najmanje osam mjeseci sa prekidima u posljednjih 18 mjeseci koji su prethodili podnošenju zahtjeva za novčanu naknadu za slučaj nezaposlenosti.

c) se redovno javlja.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 393226 15 Rsž od 16. juna 2016. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, apelant je osporenu presudu primio 11. jula 2016. godine, a apelacija je podnesena 8. augusta 2016. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelant pobija osporena rješenja tvrdeći da je tim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]

26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

[...]

27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o sporu građanskopravne prirode u kojem je apelant potraživao naknadu materijalne štete, te apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

28. Nadalje, Ustavni sud zapaža da apelant osporava navedena rješenja tvrdeći da su donesena na osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešnom primjenom procesnog prava.

29. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

30. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise, kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant postavlja, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni prava.

31. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je osporenim odlukama redovnih sudova prekinut parnični postupak radi naknade materijalne štete, a koji će biti nastavljen nakon pravomoćnog okončanja upravnog postupka pred Službom. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su osporene odluke redovni sudovi dovoljno jasno i argumentirano obrazložili, dajući za svoj stav jasna obrazloženja koja se ni u jednom segmentu ne doimaju proizvoljnim. Naime, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne mogu prihvatiti apelantovi navodi o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnosti u primjeni prava, posebno zato što apelant, osim ponavljanja navoda koje je isticao u žalbi, a koje je Kantonalni sud ispitao i dao razloge zašto oni ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari, nije ponudio bilo kakvu drugu argumentaciju. U tom kontekstu, Ustavni sud zapaža da apelant i u apelaciji ponavlja svoju tvrdnju o tome da su sudovi nezakonito prekinuli parnični postupak u kojem je apelant tražio naknadu materijalne štete zbog gubitka prava na novčanu naknadu zbog nezaposlenosti. U vezi s navedenim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u konačnici detaljno ispitao ove apelantove navode i dao razloge za svoje zaključke da je predmetni postupak proveden odnosno prekinut u skladu s odredbama člana 379. stav 1. tačka 1. u vezi sa članom 381. stav 2. ZPP budući da odluka suda o apelantovom zahtjevu zavisi od odluke o osnovanosti zahtjeva za ostvarivanje prava na novčanu naknadu nezaposlene osobe, o čemu organ uprave još nije odlučio, a što se u predmetnom parničnom postupku pojavljuje kao prethodno pitanje. U takvim okolnostima Ustavni sud, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i odredbe procesnog prava na kojima su osporene odluke utemeljene, ne nalazi elemente proizvoljnosti u datim obrazloženjima. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u konačnici u osporenim odlukama detaljno obrazložili na kojim su sve relevantnim propisima zasnovali osporene odluke, te da su o tome dali detaljna i jasna obrazloženja koja se ne mogu smatrati proizvoljnim ili suprotnim pravu na obrazloženu odluku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak proveden uz garancije koje pruža član 6. stav 1. Evropske konvencije, te da shodno tome osporenim odlukama nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

33. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju ovog prava zasnivaju na istim navodima koje je isticao u vezi s pravom na pravično suđenje, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi, prekidajući parnični postupak do pravomoćnog rješenja prethodnog pitanja o apelantovom pravu na novčanu naknadu zbog nezaposlenosti, za svoje odluke dali jasna i argumentirana obrazloženja iz kojih ne proizlazi pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnost u primjeni prava.

35. Nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelant kršenje navedenog prava dovodi u vezu s pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem i proizvoljnom primjenom procesnog prava, a ti su navodi razmotreni u okviru apelantovog prava na pravično suđenje.

36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3350/16 (B. Č.) | Sudska praksa | Aktio