Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4136/16 (M.S.)

Odluka donesena 06. 11. 2018.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Revizija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4136/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 11. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. novembra 2018. godine, u predmetu broj AP-4136/16, rješavajući apelaciju M. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.S. podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 015855 16 Rev od 26.

augusta 2016. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. M.S. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Edina Jahić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 28. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 P 015855 16 Rev od 26. augusta 2016. godine.

2. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 P 015855 16 Rev od 26. augusta 2016. godine odbačene su kao nedopuštene revizije apelantice i tužene (Bosna i Hercegovina, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine) izjavljene protiv presude Suda BiH broj S1 3 P 015855 16 Gž 2 od 28. marta 2016. godine.

3. U obrazloženju osporenog rješenja Sud BiH je naveo da prema odredbi člana 204. stav 2 Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH („Službeni glasnik BiH“, broj 36/04, 84/07 i 58/13), revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos 30.000,00 KM. U vezi sa navedeni, Sud BiH je ukazao da u predmetnom slučaju pobijani dio pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, budući da je u ovoj pravnoj stvari pobijanim dijelom drugostepene presude, prvostepena presuda, u odnosu na glavni tužbeni zahtjev prema tuženoj, preinačena tako što je apelantica odbijena sa tužbenim zahtjevom na novčane isplate, dok je prvostepena presuda potvrđena u dijelu tužbenog zahtjeva za poništenje otkaza, pa je drugostepeni sud kao vrijednost spora u konkretnom slučaju, u smislu člana 13. tačke 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata („Službene novine F BiH“, broj 22/04; u daljnjem tekstu: Tarifa), utvrdio iznos od 5.000,00 KM, što je po ocjeni ovog vijeća pravilno. Sud BiH je istakao da je članom 13. tačka 7. Tarife predviđeno da u postupcima gdje se po odredbama Zakona o parničnom postupku ne može utvrditi vrijednost spora, smatrat će se radi utvrđivanja vrijednosti spora i primjene advokatske Tarife, da je vrijednost spora u sporovima iz radnih odnosa i poništenja otkaza, utvrđivanja prava na rad i slično 5.000,00 KM, osim u procjenjivim predmetima, što se ne može zaključiti za konkretan slučaj. Nadalje, Sud BiH je istakao da su apelantica i tuženi imali mogućnost, vezano dopuštenost izjavljivanja revizije, da u slučaju da revizija nije dozvoljena prema odredbi člana 204. stav 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH, podnesu reviziju protiv drugostepene presude primjenom odredaba člana 204. stav 3. ovog zakona ako smatraju da odluka u sporu zavisi od rješenja nekog materijalnopravnog ili procesnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Budući da su apelantica i tuženi u ovoj pravnoj stvari izjavili reviziju radi povrede odredaba Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj se nisu pozvali na primjenu člana 204. stav 3. navedenog zakona, Sud BiH je zaključio da nije imao obavezu, da iz navoda u reviziji sam postavlja pravno pitanje, već je to dužnost same stranke koja jasno i određeno treba postaviti pravno pitanje o kojem revizijsko vijeće treba da zauzme odgovarajući pravni stav, a to se nikako ne odnosi na pitanje pravilne primjene određene odredbe zakona.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica smatra da je Sud BiH, u konkretnom slučaju, u pogledu određivanja vrijednosti spora, proizvoljno primijenio relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud zapaža da apelantica smatra da joj je osporenom odlukom kojom je odbačena njena revizija izjavljena protiv drugostepene presude povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopće primjenjive na apelantičin slučaj.

7. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP-4991/16 i AP-4352/17 od 11. septembra 2018. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporena odluka donesena u postupku u kojem je Sud BiH odlučivao samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti pravnog lijeka-revizije. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivano o «građanskim pravima i obavezama» apelantice u smislu značenja prava na pravično suđenje. Ustavni sud napominje da se o «građanskim pravima i obavezama» apelantice u smislu značenja prava na pravično suđenje odlučivalo pravomoćnom presudom Suda BiH broj S1 3 P 015855 16 Gž 2 od 28. marta 2016. godine, koju apelantica ne osporava predmetnom apelacijom. Iz navedenog slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4136/16 (M.S.) | Sudska praksa | Aktio