Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-454/17 (A. D.)

Odluka donesena 06. 12. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Miješanje
  • Suvlasništvo
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Vanparnični postupak
  • Dioba
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Nekretnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-454/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. decembra 2018. godine, u predmetu broj AP 454/17, rješavajući apelaciju Arife Duranović na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Arife Duranović podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 V 037337 16 Gž 2 od 19. oktobra 2016. godine i rješenja Općinskog suda u Tešnju broj 39 0 V 037337 14 V od 13. maja 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Arifa Duranović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija iz Tešnja, advokati Mustafa Cerovac i Damir Cerovac, podnijela je 3. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 39 0 V 037337 16 Gž 2 od 19. oktobra 2016. godine i rješenja Općinskog suda u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 39 0 V 037337 14 V od 13. maja 2016. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 39 0 V 037337 14 V od 13. maja 2016. godine, donesenim u vanparničnom predmetu po prijedlogu apelantice protiv Munirke Kašibović (u daljnjem tekstu: protivnica predlagača), radi diobe nekretnina, utvrđeno je da se vrši dioba nekretnina pobliže označenih kao u izreci rješenja, tako da apelantici po osnovu diobe nekretnina u suvlasništvu pripada nekretnina označena sa oznakom „A“, na skici lica mjesta i nalazu vještaka geodetske struke Enesa Bećarevića od 13. marta 2016. godine površine 772 m2, koja u naravi predstavlja cijelu parcelu označenu kao k.č. broj 599 i dio parcele označene kao k.č. broj 598. S druge strane protivnici predlagača je po osnovu diobe nekretnina u suvlasništvu pripala, nekretnina označena sa oznakom „B“ na skici lica mjesta i nalazu vještaka geodetske struke Enesa Bećarevića od 13. marta 2016. godine, površine od 241 m2, koja u naravi predstavlja dio parcele k.č. broj 598. Nadalje je utvrđeno je da sastavni dio ovog rješenja čini skica lica mjesta sačinjena od vještaka geodetske struke Enesa Bećarevića od 13. marta 2016. godine, pa je Službi za katastar, urbanizam i imovinsko pravne poslove općine Tešanja i zemljišno knjižnom uredu ovog suda naloženo da po pravosnažnosti ovo rješenje provede, u katastarskom operatu Općine Tešanj i zemljišnoj knjizi za K.O. Jelah. Također Munirka Kašibović je obavezana da apelantici na ime troškova postupka isplati iznos od 143,00 KM u roku od 30 dana od pravosnažnosti ovog rješenja.

3. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantica 13. maja 2014. godine podnijela prijedlog Općinskom sudu protiv protivnice predlagača, radi diobe nekretnina u suvlasništvu (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine) sve upisane u zk. ul. broj 4593 K.O. Tešanj. Apelantica je u prijedlogu navela da je suvlasnik predmetnih nekretnina u dijelu od 5/6, a protivnica apelantice sa dijelom 1/6, da između njih nije postignut sporazum o diobi zbog čega je predložila da sud na osnovu člana 162. Zakona o vanparničnom postupku i provedenih dokaza donese rješenje o načinu diobe, tako da se odredi koji fizički dijelovi predmetnih nekretnina u suvlasništvu će pripasti apelantici i protivnici predlagača, kao i prava i obaveze koje će sud utvrditi diobom. Općinski sud je na temelju izvedenih dokaza, posebno cijeneći nalaz vještaka građevinske struke Jasmina Halilovića od 15. decembra 2015. godine, nalaz vještaka geodetske struke Enesa Bećarevića od 28. decembra 2015. godine i dopune tog nalaza od 13. marta 2016. godine, kojim vještačenjem je na licu mjesta izvršena identifikacija predmetnih nekretnina, snimljeno zatečeno stanje na terenu, izvršene druge potrebne radnje, na temelju čega je odlučio kao u izreci rješenja, pri tome vodeći računa da zadovolji opravdane zahtjeve i interese apelantice i protivnice predlagača. Prilikom ovakve diobe sud je imao u vidu da je vještak geodetske struke pri davanju svog prijedloga moguće fizičke diobe predmetnih nekretnina vodio računa o površini, položaju i bonitetu zemljišta, o zatečenom stanju na licu mjesta kao i činjenici da je protivnica predlagača bez obzira na stanje objekta koji joj je pripao diobom, pristala da joj se isti dodjeli. Imajući u vidu navedeno Općinski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 166. i čl.

167. Zakona o vanparničnom postupku, odnosno odredbe člana 38. Zakona o stvarnim pravima. Odluku o troškovima postupka Općinski sud je donio primjenom odredbe člana 28. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku. Navedenim članom je propisano, da u vanparničnim stvarima koja se odnose na imovinska prava sudionika, sudionici snose troškove na jednake dijelove, ali ako postoji znatna razlika u pogledu njihovih udjela u imovinskom pravu o kome se odlučuje, sud će prema srazmjeri tog udjela odrediti koliki će dio troškova snositi svaki sudionik, odnosno u skladu sa odredbom člana 41. Zakona o stvarnim pravima kojim je propisano, da troškove razvrgnuća snose suvlasnici srazmjerno svojim suvlasničkim dijelovima osim ako Zakon ili njihov sporazum određuje drugačije. Primjenjujući navedene odredbe zakona Općinski sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove a koji se odnose na troškove sastava prijedloga i zastupanja na ročištu, a što se tiče ostalih troškova postupka taj sud je obavezao protivnicu apelantice da apelantici naknadi troškove postupka u iznosu od 143,00 KM.

4. Kantonalni sud je rješenjem broj 39 0 V 037337 16 Gž 2 od 19. oktobra 2016. godine žalbu apelantice odbio i potvrdio rješenje prvostepenog suda. U obrazloženju rješenja je navedeno da apelantica osporava prvostepeno rješenje zbog povrede odredaba vanparničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja Dovodeći u vezu žalbene navode apelantice sa odlukom prvostepenog suda, Kantonalni sud je zaključio da žalba apelantice nije osnovana. Naime, suprotno žalbenim navodima apelantice taj sud smatra da je osporena odluka pravilna i zakonita jer je utemeljena na izvedenim dokazima. Dakle, po ocjeni Kantonalnog suda kada god je fizička dioba moguća, sud će odrediti fizičku diobu stvari, tako da svaki suvlasnik dobije po prirodi onaj dio koji istom odgovara po veličini, odnosno vrijednosti njegovog suvlasničkog dijela, na koji način smatra da je prvostepeni sud upravo i postupio kada je fizičku diobu odredio kao u izreci pobijanog rješenja. Dakle, Kantonalni sud smatra da je prvostepeni sud suprotno žalbenim navodima apelantice pravilno postupio, kada je primjenom odredbe člana

166. Zakona o vanparničnom postupku, u situaciji kada stranke nisu postigle sporazum o uvjetima i načinu diobe samo u pogledu pristupnog puta novom objektu koji je diobom pripao apelantici, nakon ocjene svih izvedenih dokaza, ocijenio neosnovanim zahtjev apelantice da se njoj otvori drugi put sa sjeverne strane starog objekta (koji do tada nije postojao niti je korišten), u odnosu na put predložen od strane vještaka geodetske struke. U vezi s tim je istaknuto da Kantonalni sud smatra da su diobom predmetnih nekretnina zadovoljeni svi parametri iz odredbe člana 166. stav 1. navedenog zakona, odnosno da su suvlasnici diobom dobili odgovarajući dio koji odgovara njihovom suvlasničkom dijelu, vrijednosti, funkcionalnosti, a istovremeno je takvom diobom je zadovoljena potreba za tom stvari kako apelantice tako i protivnice apelantice. Prema tome, Kantonalni sud smatra da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je donio rješenje o diobi kao u izreci tog rješenja, koje sadrži sve elemente propisane odredbom člana

167. Zakona o vanparničnom postupku, te jer je predmetni postupak proveden u cijelosti u skladu sa odredbom čl. 162., 163., 164., 165. i 166. citiranog zakona, zbog čega je odlučio kao u izreci rješenja.

5. Apelantica smatra da joj je osporenim presudama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s tim apelantica smatra da su osporene odluke utemeljene na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, proizvoljnoj ocjeni dokaza i proizvoljnoj primjeni Zakona o vanparničnom postupku, jer tvrdi da je zanemarena činjenica da je njen suvlasnički udio na predmetnim nekretninama 5/6, a udio protivnice apelantice 1/6. Stoga apelantica smatra da joj je dodijeljen nesrazmjeran dio njenog suvlasničkog udjela, da joj je pripao objekat vrijednosti 143.595,50 KM (vrijednost objekta bez zemljišta) s neadekvatnim pristupom prema glavnoj ulici dok je protivnici apelantice pripao stari objekat vrijednosti 19.300,70 KM sa prilazom glavnoj ulici, zbog čega je tržišna vrijednost tog objekta veća. Dalje ističe da je njenom objektu čija je vrijednost 7,5 puta veća prilaz glavnoj ulici pet puta manji.

Relevantni propisi

6. Zakon o vanparničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98, 39/04 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 161.

U postupku diobe stvari i nekretnina u suvlasništvu sud odlučuje o diobi i načinu diobe tih stvari i nekretnina.

Član 165.

Ako suvlasnici ili osobe koje po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo, u toku postupka postignu poravnanje o uvjetima i načinu diobe, sud će poravnanje unijeti u zapisnik kao sudsko poravnanje.

Član 166.

Ako osobe iz člana 165. ovog zakona ne postignu poravnanje o uslovima i načinu diobe, sud će ih saslušati, provesti potrebne dokaze, a kad je to nužno i vještačenje, pa će na temelju rezultata cjelokupnog postupka, shodno odgovarajućim propisima materijalnog prava donijeti rješenje o diobi stvari ili nekretnina u suvlasništvu, vodeći računa da zadovolji opravdane zahtjeve i interese suvlasnika i osoba koje po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo.

Pri odlučivanju kome treba da pripadne određena stvar sud će naročito imati u vidu posebne potrebe pojedinih suvlasnika zbog kojih ta stvar treba da pripadne tom suvlasniku. Ako se dioba stvari ima izvršiti njenom prodajom, prodaja će se dozvoliti i izvršiti po odredbama Zakona o izvršnom postupku.

Sud će po prijemu prijedloga zakazati ročište na koje će pozvati sve suvlasnike i osobe koje po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo.

Član 167.

Rješenje o diobi sadrži: predmet, uslove i način diobe, podatke o fizičkim dijelovima stvari i pravima koja su pripadala pojedinom suvlasniku, kao i prava i obaveze suvlasnika utvrđene diobom.

Rješenjem o diobi sud će odlučiti i o načinu ostvarivanja služnosti i drugih stvarnih prava na dijelovima stvari koja je fizički podijeljena između suvlasnika.

7. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema "opravdan zahtjev" (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije "žrtva" kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

8. U vezi s navodima apelantice o kršenju prava na imovinu, koji se odnose isključivo na način na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje, tj. način na koji su izvršili diobu predmetnih nekretnina, s obzirom da je odbijen njen zahtjev da se dozvoli otvaranje drugog pristupnog puta sa sjeverne strane starog objekta (koji do tada nije postojao niti je korišten) objektu koji joj je diobom dodijeljen čime je umanjena vrijednost navedenog objekta, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, te da se ne može zaključiti da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, da je ocjena dokaza proizvoljna kao i da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi, odnosno da je miješanje u pravo apelanatice na imovinu bilo proizvoljno. Pored toga, Ustavni sud ukazuje da su redovni sudovi dali detaljno i jasno obrazloženje za zaključak da su diobom predmetnih nekretnina zadovoljeni svi parametri iz odredbe člana 166. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku.. U vezi s tim su istakli da su i apelantica i njena protivnica kao suvlasnice predmetnih nekretnina, diobom dobile odgovarajući dio koji odgovara njihovom suvlasničkom dijelu, vrijednosti, funkcionalnosti. Imajući u vidu navedeno, a naročito stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" koji pokreće pitanje prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno razmotriti. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-454/17 (A. D.) | Sudska praksa | Aktio