Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4465/16 (M. H., F. Č., L. S., H. S. i V. E.)
Odluka donesena 06. 12. 2018.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o prostornom uređenju · čl. 79
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-4465/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. decembra 2018. godine, u predmetu broj AP 4465/16, rješavajući apelaciju Muhameda Hasanbegovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muhameda Hasanbegovića, Faruka Čurčića, Lejle Sunere, Hajrije Sarajlić i Vasvije Efendić podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 017660 13 Uvp 2 od 30. septembra 2016.
godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Muhamed Hasanbegović, Faruk Čurčić, Lejla Suner, Hajrija Sarajlić i Vasvija Efendić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Sulejman Hadžibegović advokat iz Sarajeva, podnijeli su 29. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 017660 13 Uvp 2 od 30. septembra 2016. godine.
2. Rješenjem Službe za upravu za prostorno uređenje i komunalne poslove Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) broj 07-23-8105/06-1 od 17. maja 2007. godine izdata je urbanistička saglasnost „VF-Komerc“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: investitor) za legalizaciju poslovnog objekta-restorana „Golf klub“ u okviru kompleksa „Golf igralište Betanija“ na zemljištu pobliže označenom u dispozitivu rješenja (u daljnjem tekstu: zemljište). U obrazloženju rješenja je navedeno da je nesporno utvrđeno da na zemljištu egzistiraju objekti predviđeni za namjenu Golf igrališta i to poslovni objekat tipa restoran-klub, pucalište te parking prostor definisani Regulacionim planom „Gradski park Betanija („Službene novine Kantona Sarajevo“ broj 25/02) kao zona „G“. Također je istaknuto da je donesena odluka o usvajanju U.P. „Golf igralište- Betanija“ („Službene novine Kantona Sarajevo“ broj 20/06) kao i da je nakon provedenog postupka utvrđeno da su ispunjeni uslovi za izdavanje urbanističke saglasnosti za legalizaciju poslovnog objekta restorana „Golf klub“ u okviru kompleksa „Golf igralište-Betanija“ u smislu odredbe čl. 79. i 80. Zakona o prostornom uređenju („Službene novine Kantona Sarajevo“ broj 7/05) te člana 14. Odluke o legalizaciji građevina izgrađenih bez odobrenja za građenje i građevina privremenog karaktera („Službene novine Kantona Sarajevo“ br. 6/06, u daljnjem tekstu: Odluka).
3. Apelanti su 5. septembra 2007. godine podnijeli Službi prijedlog za obnovu postupka izdavanja naknadne urbanističke saglasnosti investitoru, a koji je okončan gore navedenim rješenjem Službe broj 07-23-8105/06-1 od 17. maja 2007. godine. U prijedlogu su istakli da su oni pravni sljednici izvornih vlasnika zemljišta na kojem je izgrađen poslovni objekat, a koje im je restitucijom oduzeto.
4. Nakon obnovljenoga postupka Služba je rješenjem broj 07-23-8105/06-1 od 6. februara 2013. godine rješenje Službe broj 07-23-8105/06-1 od 17. maja 2007. godine ostavila na snazi. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u toku postupka provedena usmena rasprava na kojoj su bili prisutni i saslušani punomoćnici apelanata i investitora. Nadalje je istaknuto da rješenjem Općinskog vijeća Općine Centar utvrđen prestanak prava raspolaganja Zavoda za izgradnju grada Sarajeva na gradskom građevinskom zemljištu državne svojine i utvrđeno pravo vlasništva u korist investitora. Služba je dalje istakla da se radi o legalizaciji izvedenih radova u skladu sa Odlukom te zaključila da rješenjem od 17. maja 2007. godine nisu pogrešno primijenjeni propisi niti su navodi iz prijedloga za obnovu takvi da bi mogli dovesti do drugačijeg rješavanja upravne stvari.
5. Rješenjem Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 05-23-765/13 od 14. marta 2013. godine, odbijena je žalba apelanata izjavljena protiv rješenja Službe broj 07-23-8105/06-1 od 6. februara 2013. godine, kao neosnovana.
6. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 017660 13 U od 7. oktobra 2014. godine odbijena je tužba koju su podnijeli apelanti protiv rješenja Ministarstva broj 05-23-765/13 od 14. marta 2013. godine, kao neosnovana. U obrazloženju presude Kantonalni sud je istakao da se u postupku izdavanja urbanističke saglasnosti samo odlučuje o tome da li je predmetni objekat predviđen regulacionim planom, odnosno da li je u skladu sa planom prostornog uređenja. Kako je u postupku nesporno utvrđeno da na zemljištu egzistiraju objekti predviđeni za namjenu Golf igrališta (poslovni objekt tipa restorana, pucalište te parking prostor), definisani Regulacionim planom „Gradski park Betanija 2“ kao zona „G“ kao i da je donesena odluka o usvajanju UP „Golf igralište Betanija to je kako zaključuje sud, na osnovu odredbi čl. 2. i 14. Odluke i čl. 79. i 80. Zakona o prostornom uređenju, trebalo izdati naknadnu urbanističku saglasnost investitoru za legalizaciju poslovnog objekta.
7. Odlučujući o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 09 0 U 017660 13 U od 7. oktobra 2014. godine, taj sud je presudom broj 09 0 U 017660 13 Uvp 2 od 30. septembra 2016. godine, zahtjev odbio. Sud je istakao da osporenom presudom nije povrijeđen kantonalni zakon ili drugi kantonalni propis niti pravila federalnog zakona o postupku koja su mogla biti od uticaja za rješavanje ove upravne stvari. Kantonalni sud je naglasio da se rješenje o izdavanju urbanističke saglasnosti može donijeti bez obzira ko je vlasnik zemljišta jer se u postupku izdavanja urbanističke saglasnosti samo odlučuje o tome da li je građenje odnosno predmetni objekat predviđen regulacionim planom, odnosno u skladu sa planom prostornog uređenja. Obzirom da je u postupku nesporno utvrđeno da na zemljištu egzistiraju objekti predviđeni za namjenu Golf igrališta a koji su definisani Regulacionim planom i da je donesena odluka o usvajanju UP „Golf igralište Betanija“ to je na osnovu odredbi čl. 2. i 14. Odluke te čl. 79. i 80. Zakona o prostornom uređenju, trebalo izdati naknadnu urbanističku saglasnost investitoru za legalizaciju poslovnog objekta tako da pitanje vlasništva na zemljištu i zabrane raspolaganja nije predmet navedenog postupka.
8. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su u navodima apelacije hronološki obrazložili tok postupka pred organima uprave i redovnim sudom. Smatraju da je zemljište, a koje je izuzeto od njihovih predaka za vrijeme vladavine FNRJ, u nezakonitom postupku dodijeljeno investitoru pa je kako tvrde „nezakonita i urbanistička saglasnost data investitoru radi legalizacije poslovnog objekta u okviru kompleksa Golf igralište Betanija“. Navedeno smatraju „atakovanjem na njihovu imovinu“ te ističu da je imovina oduzeta od njihovi predaka temeljem propisa „koji će biti predmet Zakona o restituciji a koja imovina je propisima od 1991. godine i 1992. godine izuzeta od raspolaganja“. Također su istakli da je došlo i do povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku s obzirom na dužinu upravnih postupaka u odnosu na zakonom propisane rokove.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. Ustavni sud zapaža da apelanti osporavaju konačnu odluku donesenu u postupku koji je pokrenut po zahtjevu investitora, a kojom je investitoru izdata urbanistička saglasnost za legalizaciju poslovnog objekta –restorana „Golf klub“ u okviru kompleksa „Golf igralište-Betanija“ u Sarajevu, smatrajući da im je tom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje i imovinu.
11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav
1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
12. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da apelanti osporavaju odluku donesenu u upravnom postupku u kojem se odlučivalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi da se investitoru izda urbanistička saglasnost za legalaziciju poslovnog objekta. Ustavni sud napominje da je postupak izdavanja urbanističke saglasnosti pokrenut zahtjevom investitora kojem je u konačnici izdata urbanistička saglasnost za legalizaciju poslovnog objekta. Dakle u konkretnom slučaju se nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku odlučivalo o ispunjenosti zakonskih uslova za izdavanje investitoru urbanističke saglasnosti za legalizaciju poslovnog objekta, a ne o imovinskim pravima apelanata, iz čega slijedi da je apelacija i u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju takođe, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević