Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1086/17 (K. K.)

Odluka donesena 13. 02. 2019.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni spor
  • Penzija
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1086/17

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 02. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1086/17, rješavajući apelaciju Kemala Kuduzovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Kemala Kuduzovića.

Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 U 014314 16 Uvp od 8. decembra 2016.

godine.

Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.

stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Kemal Kuduzović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bukinje, općina Tuzla, podnio je 23. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 03 0 U 014314 16 Uvp od 8. decembra 2016. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 014314 15 U od 6. januara 2016. godine, Rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje – Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod PIO) broj FZ3/2/2-35-1-8980-5/15 od 17. augusta 2015. godine i Rješenja Kantonalne administrativne službe Federalnog zavoda PIO – Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalna administrativna služba) broj 1810- 0095/15-2 od 13. maja 2015. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

1. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog i Kantonalnog suda, Federalnog zavoda PIO, te Kantonalne administrativne službe zatraženo je 28. novembra 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.

2. Federalni zavod PIO je 13. decembra 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju, Kantonalni sud 7. decembra 2018. godine, a Vrhovni sud 4. decembra 2018. godine. Kantonalna administrativna služba nije dostavila odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

4. Rješenjem direktora Kantonalne administrativne službe broj 1810-0095/15-2 od 13. maja 2015. godine, koje je doneseno u izvršenju Rješenja šefa Sektora za sistem i provođenja broj FZ 3/2/2-35-1-8980-2/15 OB/MB 1107401802 od 23. aprila 2015. godine, apelantu je priznato pravo na starosnu penziju u mjesečnom iznosu od 291,1730 KM počevši od 31. decembra 2007. godine. Istim rješenjem je utvrđeno da je penzijski osnov utvrđen na osnovu plaća, odnosno osnovica osiguranja iz perioda od 1982. godine do 2006. godine, sa 2006. godinom kao posljednjom godinom rada, iznosi 388,230670 KM i osigurava osiguraniku najpovoljniji iznos penzije. Također se navodi da je dan kada apelantu pripada pravo utvrđen na osnovu člana 103. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06 i 4/09; u daljnjem tekstu: Zakon o PIOFBiH), a dan od kada teče isplata je određen na osnovu člana 104. stav 1. istog zakona.

5. Na navedeno rješenje apelant je podnio žalbu kojom osporava pravilnost rješenja.

6. Rješenjem Federalnog zavoda PIO broj FZ3/2/2-35-1-8980-5/15 od 17. augusta 2015. godine apelantova žalba je odbijena.

7. U obrazloženju navedenog rješenja je navedeno da je odredbom člana 104. stav 1. Zakona o PIO-u propisano da se penzija isplaćuje od dana ispunjenja uvjeta propisanih za stjecanje penzije, ako je zahtjev podnijet u roku od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta, a ako je zahtjev podnijet po isteku tog roka, od dana podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unazad. Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, te činjenicu da je apelant 6. januara 2015. godine podnio zahtjev za ponovno određivanje visine penzije, te da je uvjete za priznavanje prava na starosnu penziju ispunio 31. decembra 2007. godine, Federalni zavod PIO nalazi da je prvostepeni organ pravilno postupio kada mu je pravo na isplatu starosne penzije priznao od 6. jula 2014. godine, tj. šest mjeseci unazad od dana podnošenja zahtjeva, tako da je neosnovan apelantov navod da mu je trebalo pravo na isplatu penzije priznati od 31. decembra 2007. godine. Na osnovu izloženog proizlazi da je osporeno rješenje pravilno i osnovano na zakonu, pa je zbog svega izloženog, a na osnovu odredbi člana 237. Zakona o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99), riješeno kao u dispozitivu ovog rješenja.

8. Apelant je 6. januara 2016. godine podnio tužbu u upravnom sporu protiv Rješenja Federalnog zavoda PIO broj FZ3/2/2-35-1-8980-5/15 od 17. augusta 2015. godine

9. Presudom Kantonalnog suda broj 03 0 U 014314 15 U od 6. januara 2016. godine apelantova tužba je odbijena.

10. Kako navodi Kantonalni sud, Zakonom o PIO-u nisu propisane posebne odredbe kojima se regulira početak isplate penzije u slučaju kada se po zahtjevu osiguranika, zbog naknadnih uplata doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, vrši preračun visine već ostvarene penzije. Kantonalni sud smatra da i u takvim slučajevima pravo na isplatu preračunate penzije pripada osiguraniku od dana stjecanja uvjeta za preračun penzije. Osim toga, ako je zahtjev podnijet u roku od šest mjeseci od tog dana, kao taj dan ima se smatrati dan kada su izvršene naknadne uplate doprinosa jer se, prema spomenutim odredbama člana 82. stav 5. Zakona o PIOFBiH, pri ostvarivanju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja koja pripadaju osiguraniku na osnovu penzijskog staža u staž osiguranja uračunava samo vrijeme za koje je uplaćen doprinos. Ukoliko je zahtjev za preračun penzije podnesen po isteku roka od šest mjeseci od dana kada su izvršene naknadne uplate doprinosa, tada se datum početka isplate preračunate penzije određuje tako da osiguraniku to pravo pripada od dana podnošenja zahtjeva za šest mjeseci unazad.

11. U konkretnom slučaju, apelantov poslodavac je naknadnu uplatu doprinosa za apelanta izvršio 6. januara 2015. godine, zbog čega je, prema shvatanju Kantonalnog suda, apelant tog dana stekao pravo na preračun penzije, budući da mu se bez uplate tih doprinosa, shodno odredbama člana 82. stav 5. Zakona o PIOFBiH, nije moglo priznati pravo na preračun već utvrđene penzije po rješenju iz 2008. godine.

12. Apelant je protiv osporene presude podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke.

13. Presudom Vrhovnog suda broj 03 0 U 014314 16 Uvp od 8. decembra 2016. godine odbijen je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Iz spisa predmeta proizlazi da je apelant zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu penziju (prvi put) podnio 2008. godine, pa je nadležni prvostepeni organ, u skladu sa citiranim zakonskim odredbama, apelantu priznao pravo na penziju od 31. decembra 2007. godine u iznosu od 250,9015 KM s pravom na isplatu od istog datuma (31. decembra 2007. godine). Zahtjevom podnesenim 6. januara 2015. godine za ponovno utvrđivanje visine penzije (zbog naknadno uplaćenih razlika doprinosa) prvostepeni organ mu je rješenjem od 13. maja 2015. godine priznao pravo na starosnu penziju u mjesečnom iznosu od 291,1730 KM počevši od 31. decembra 2007. godine, s pravom na isplatu od 6. jula 2014. godine (citirana odredba člana 104. stav 1. Zakona o PIOFBiH), pa kako apelant nije osporavao visinu utvrđene penzije, već samo period u kojem mu je priznata isplata penzije, pravilno je tuženi odbio njegovu žalbu izjavljenu protiv prvostepenog rješenja. Isto tako, pravilno je postupio prvostepeni sud kada je odbio kao neosnovanu apelantovu tužbu podnesenu protiv osporenog rješenja tuženog.

14. Apelantovi navodi da mu je trebalo priznati isplatu penzije od 31. decembra 2007. godine nisu se mogli, prema mišljenju Vrhovnog suda, prihvatiti budući da je po njegovom zahtjevu podnesenom tog dana i ranijim prvostepenim rješenjem od 29. januara 2015. godine kao datum početka isplate preračunate penzije bio utvrđen 6. juli 2014. godine i da je rješenje u tom dijelu bilo potvrđeno ranijim drugostepenim rješenjem tuženog od 23. aprila 2015. godine, a da apelant protiv tog ranijeg konačnog rješenja nije vodio upravni spor. Stoga se apelantov novi zahtjev od 6. januara 2015. godine ne može smatrati nadopunom ranijeg zahtjeva iz 2008. godine, već isključivo novim zahtjevom o kojem je i rješavano u upravnom postupku, kao i u ovom upravnom sporu. Imajući u vidu izneseno, Vrhovni sud je, primjenom člana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

16. Apelant navodi da je sud nepravilno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i proizvoljno primijenio materijalno pravo te izvršio povredu postupka. Apelant navodi da član 3. Zakona o PIOFBiH utvrđuje da su prava iz penzijsko-invalidskog osiguranja neotuđiva, lična i materijalna i ne mogu se prenositi na druga lica i ne mogu zastarjeti. Smatra da su povrijeđene odredbe Zakona o PIO, a ograničeno je pravo samostalnog upravljanja imovinom iz Evropske konvencije. Nadalje, apelant se poziva na član 103. Zakona o PIOFBiH koji utvrđuje da se prava iz PIO-a stječu i dospijevaju danom ispunjenja uvjeta propisanih tim zakonom, s tim što se pravo na penziju može ostvariti samo po prestanku osiguranja. Član 104. navedenog zakona utvrđuje da se penzija isplaćuje od dana ispunjenja uvjeta propisanih za stjecanje penzije, ako je zahtjev podnijet u roku od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta, a ako je zahtjev podnijet po isteku tog roka, od dana podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unazad. Član 100. istog zakona precizira da se pravosnažno rješenje o ostvarivanju prava iz PIO-a može izmijeniti novim rješenjem, ako je pravosnažnim rješenjem povrijeđen zakon na štetu korisnika prava.

17. Vrhovni sud zaključuje da navedena zakonska regulativa precizira da iz smisla člana 100. Zakona o PIOFBiH pravo po novom rješenju iz stava 1. ovog člana pripada od dana kada su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava, ali najduže šest mjeseci unazad od dana donošenja tog rješenja. U odnosu na povredu postupka, apelant smatra da su nadležni upravni i sudski orani nepravilno proveli postupak suprotno odredbama Zakona o upravnom postupku i Zakona o upravnom sporu.

18. Konačno, apelant smatra da se zahtjev za isplatu penzije podnesen 6. januara 2015. godine za preračun već ostvarene penzije ne može smatrati novim zahtjevom, već nadopunom prvog zahtjeva podnesenog 2008. godine u skladu s navedenim zakonskim odredbama.

b) Odgovor na apelaciju

19. Federalni zavod PIO navodi da njegovim postupanjem nije povrijeđen zakon, niti apelantova ustavna prava, pa se predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

20. Kantonalni sud predlaže da Ustavni sud predmetnu apelaciju odbije kao neosnovanu, budući da predočene činjenice, prema njegovom shvatanju, ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje apelantovih ustavnih prava na koja se poziva u apelaciji.

21. Vrhovni sud nalazi da je osporena presuda donesena u skladu s domaćim procesnim i materijalnim zakonima, odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, pa se predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

22. U Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06 i 4/09) relevantne odredbe glase: Član 7.

Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja se ostvaruju po propisima o upravnom postupku, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Član 82. stav 5.

(....)

Pri ostvarivanju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja koja pripadaju osiguraniku na osnovu penzijskog staža, u staž osiguranja se uračunava samo vrijeme za koje je uplaćen doprinos.

(...)

Član 100.

Pravosnažno rješenje o ostvarivanju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja može s izmijeniti novim rješenjem, ako je pravosnažnim rješenjem povrijeđen zakon na štetu korisnika prava.

Pravo po novom rješenju iz stava 1. ovog člana pripada od dana kada su ispunjeni uvjeti za sticanje prava, ali najduže šest mjeseci unazad od dana donošenja tog rješenja. Rješenje kojim je priznato pravo na penziju, odnosno novčanu naknadu, izvršno je danom donošenja.

Član 103.

Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja stiču se i dospijevaju danom ispunjenja uvjeta propisanih ovim zakonom, s tim sto se pravo na penziju može ostvariti samo poslije prestanka osiguranja.

Član 104. stav 1.

Penzija isplaćuje od dana ispunjenja uvjeta propisanih za sticanje penzije, ako je zahtjev podnijet u roku od 6 (šest) mjeseci od dana ispunjenja uvjeta, a ako je zahtjev podnijet po isteku tog roka od dana podnošenja zahtjeva i za 6 (šest) mjeseci unazad. (....)

23. U Zakonu o upravnom postupku FBiH („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06 i 4/09) relevantne odredbe glase:

3. Izmjena zahtjeva Član 128.

(1) Pošto je postupak pokrenut, stranka može do donošenja rješenja u prvom stupnju proširiti stavljeni zahtjev, ili umjesto ranijeg zahtjeva staviti drugi, bez obzira na to da li se prošireni ili izmijenjeni zahtjev zasniva na istom pravnom osnovu, pod uvjetom da se takav zahtjev zasniva na bitno istom činjeničnom stanju.

(2) Ako organ koji vodi postupak ne dozvoli proširenje ili izmjenu zahtjeva, donijet će o tome zaključak. Protiv takvog zaključka dopuštena je posebna žalba.

VI.Dopustivost

24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

26. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 03 0 U 014314 16 Uvp od 8. decembra 2016. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 7. februara 2017. godine, a apelacija je podnesena 23. marta 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

28. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.[…]

31. Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv jer se u predmetnom postupku odlučivalo o ostvarivanju apelantovog prava na starosnu penziju, što predstavlja njegovo građansko pravo. Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak bio pravičan onako kako zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. Apelant navodi da je sud nepravilno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i proizvoljno primijenio materijalno pravo te izvršio povredu postupka. Apelant navodi da član 3. Zakona o PIOFBiH utvrđuje da su prava iz penzijsko-invalidskog osiguranja neotuđiva, lična i materijalna i ne mogu se prenositi na druga lica i ne mogu zastarjeti. Nadalje, apelant se poziva na član 103. Zakona o PIOFBiH koji utvrđuje da se prava iz PIO-a stječu i dospijevaju danom ispunjenja uvjeta propisanih tim zakonom, s tim što se pravo na penziju može ostvariti samo po prestanku osiguranja. Poziva se i na član 104. navedenog zakona koji utvrđuje da se penzija isplaćuje od dana ispunjenja uvjeta propisanih za stjecanje penzije ako je zahtjev podnijet u roku od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta, a ako je zahtjev podnijet po isteku tog roka, od dana podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unazad.

33. Ustavni sud podsjeća da je pitanje identično ovome, tj. pitanje početka isplate penzije u okolnostima retroaktivne uplate zaostalih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje već razmatrao u Odluci broj AP 1330/06 od 16. jula 2007. godine (objavljenoj u „Službenom glasniku BiH“ broj 79/07, dostupna i na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

34. Naime, Ustavni sud je u citiranoj odluci naveo, između ostalog, da se retroaktivnom uplatom doprinosa poslodavca kao obveznika osiguranja uz plaćanje zatezne kamate Fondu kao korisniku osiguranja otklanjaju samo posljedice neurednog ispunjavanja zakonske obaveze poslodavca, a u korist radnika kako bi stekao uvjete za ostvarivanje prava na starosnu penziju. Ustavni sud je u citiranoj odluci još naglasio da retroaktivna uplata doprinosa ne može utjecati na početak ostvarivanja prava na penziju i određivanje dana početka isplate penzije naročito ako se uzme u obzir da se naknadna uplata doprinosa vrši uz plaćanje zatezne kamate Fondu. Prema mišljenju Ustavnog suda, sve suprotno bi predstavljalo prevelik teret za apelanta koji bi bio u situaciji da zbog neizvršavanja zakonske obaveze poslodavca kao obveznika osiguranja prema Fondu kao korisniku osiguranja, a koji također ima zakonsku obavezu kontrole obveznika osiguranja i preduzimanja odgovarajućih zakonskih mjera u slučaju neplaćanja doprinosa, snosi posljedice poslodavčevog neurednog plaćanja doprinosa (tačka 28). Ustavni sud je u citiranoj odluci zaključio da je Vrhovni sud proizvoljno primijenio relevantne odredbe Zakona o PIO-u, te utvrdio da je došlo do povrede apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

35. Ustavni sud smatra da se razlozi navedeni u Odluci broj AP 1330/06 od 16. jula 2007. godine u pogledu određivanja datuma stjecanja prava na starosnu penziju i početka isplate penzije u cijelosti odnose i na predmetni slučaj. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je apelant zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu penziju prvi put podnio 2008. godine, pa je nadležni prvostepeni organ, u skladu sa citiranim zakonskim odredbama, apelantu priznao pravo na penziju od 31. decembra 2007. godine u iznosu od 250,9015 KM s pravom na isplatu od istog datuma, odnosno 31. decembra 2007. godine. Nadalje, iz činjenica predmeta proizlazi da je zahtjevom podnesenim 6. januara 2015. godine za ponovno utvrđivanje visine penzije (zbog naknadno uplaćenih razlika doprinosa) prvostepeni organ rješenjem od 13. maja 2015. godine apelantu priznao pravo na starosnu penziju u mjesečnom iznosu od 291,1730 KM počevši od 31. decembra 2007. godine, s pravom na isplatu od 6. jula 2014. godine, pa kako apelant nije osporavao visinu utvrđene penzije, već samo period u kojem mu je priznata isplata penzije, tuženi organ je odbio njegovu žalbu izjavljenu protiv prvostepenog rješenja. Dakle, Ustavni sud nalazi da je zakonskim odredbama data mogućnost obvezniku uplate odnosno poslodavcu da izvrši retroaktivno plaćanje doprinosa ako time radnici stječu pravo na dio staža osiguranja koji im nedostaje za ostvarivanje prava na penziju. Navedenom odredbom nije eksplicitno propisano da od momenta naknadne uplate doprinosa počinje i isplata starosne penzije. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, navedena retroaktivna uplata doprinosa ne može utjecati na početak ostvarivanja prava na penziju i određivanje dana početka isplate penzije, naročito ako se uzme u obzir da se naknadna uplata doprinosa vrši uz plaćanje zatezne kamate Fondu.

36. Stoga se apelantov novi zahtjev od 6. januara 2015. godine, u smislu prethodno navedene odluke Ustavnog suda, može smatrati nadopunom ranijeg zahtjeva iz 2008. godine, a ne novim zahtjevom o kojem je i rješavano u upravnom postupku, kao i u ovom upravnom sporu. Navedeno i stoga što je odredbom člana 82. stav 5. utvrđeno da „pri ostvarivanju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja koja pripadaju osiguraniku na osnovu penzijskog staža, u staž osiguranja se uračunava samo vrijeme za koje je uplaćen doprinos“. Članom 100. je također precizirano da se „pravosnažno rješenje o ostvarivanju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja može izmijeniti novim rješenjem, ako je pravosnažnim rješenjem povrijeđen zakon na štetu korisnika prava“.

37. Dakle, uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja i dosadašnju praksu zauzetu u predmetima koji su pokretali gotovo identično činjenično i pravno pitanje, Ustavni sud zaključuje da je osporenim odlukama došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

38. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je osporenim odlukama povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da je osporenim odlukama povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su organi uprave i nadležni sud proizvoljno primijenivši odredbe Zakona o PIO-u apelantu priznali pravo na starosnu penziju od momenta kada su Fondu PIOFBiH uplaćeni doprinosi na apelantovo ime, a ne od dana podnošenja zahtjeva, kada je apelant zapravo i ispunio uvjete za stjecanje prava na penziju.

40. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1086/17 (K. K.) | Sudska praksa | Aktio