Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-905/17 (A. S.)

Odluka donesena 10. 04. 2019.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
  • Pravo na odbranu
  • Prekršaj
  • Prekršajni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-905/17

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 905/17, rješavajući apelaciju Almina Salibašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Almina Salibašića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj 41 1 Pr 006548 16 Pžp od 5. januara 2017. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Almin Salibašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Olova, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 13. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 1 Pr 006548 16 Pžp od 5. januara 2017. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Ministarstva za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu - Kantonalna uprava za šumarstvo Zenica (u daljnjem tekstu: ovlašteni organ) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.

3. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Rješenjem Općinskog suda u Visokom - Odjeljenje u Olovu broj 41 1 Pr 006548 16 Pr od 28. marta 2016. godine, na osnovu člana 76. stav 1. tačka 1. Zakona o prekršajima, obustavljen je prekršajni postupak protiv apelanta zbog sumnje da je, na način opisan u rješenju, počinio prekršaj iz člana 17. Zakona o šumama, kažnjivo po članu 61. stav 1. tačka e) navedenog zakona.

6. U obrazloženju rješenja Općinski sud se pozvao na Odluku Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Ustavni sud FBiH) broj U 46/13 od 13. maja 2014. godine, te je naveo da je na osnovu ove odluke (U 46/13) prestala primjena Zakona o šumama. S obzirom na to da izvršena radnja koja se apelantu stavlja na teret nije prekršaj, sud je donio navedeno rješenje.

7. Odlučujući o žalbi ovlaštenog organa, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 41 1 Pr 006548 16 Pžp od 5. januara 2017. godine kojim je žalbu ovlaštenog organa uvažio i rješenje od 28. marta 2016. godine preinačio tako da se apelant proglašava odgovornim što je navedenog dana, u preciziranom vremenu, u šumi koja je državno vlasništvo stavio u promet ogrjevno drvo smrče, navedene mase, bez prethodnog žigosanja, uplate i izdavanja otpremnog iskaza od nadležnog organa, čime je počinio prekršaj iz člana 17. stav 1. Zakona o šumama, pa je u skladu sa članom 62. stav 1. tačka e) istog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 200,00 KM.

8. U preambuli i u posljednjim pasusima drugostepenog rješenja navedeno je da je rješenje doneseno na osnovu člana 88. st. 2. i 3. i člana 91. Zakona o prekršajima. U obrazloženju je, također, navedeno da je Kantonalni sud ispitao pobijano rješenje u vezi sa žalbenim navodima i prigovorima i nakon uvida u spis predmeta odlučio kao u izreci tog rješenja zbog sljedećih razloga:

9. Analizirajući žalbene razloge ovlaštenog organa (žalitelja) sud je našao da je žalilac osnovano ukazao da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Kako je navedeno u drugostepenom rješenju, pravilnim tumačenjem odluke Ustavnog suda FBiH Zakon o šumama mogao se primjenjivati, jer je prekršaj počinjen 4. novembra 2015. godine u kojem periodu je važio Zakon o šumama, a što je potvrđeno Odlukom Ustavnog suda FBiH broj U 9/15 od 18. maja 2016. godine. Kantonalni sud je naveo da je uvidom u prijavu za šumsku štetu, koja je kao materijalni dokaz uvrštena od ovlaštenog organa i izvedena na usmenom pretresu, utvrđeno da je apelant ostvario obilježja prekršaja iz člana 17. Zakona o šumama zbog čega je Kantonalni sud utvrdio da apelanta treba proglasiti odgovornim.

10. S obzirom na navedeno i činjenicu da je u prvostepenom postupku pogrešno primijenjen materijalni propis, Kantonalni sud je žalbu uvažio, a prvostepeno rješenje preinačio u skladu sa članom 91. Zakona o prekršajima.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

11. Apelant ukazuje na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant navodi da je sud proizvoljno primijenio zakon i time povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje. Apelant navodi odredbu člana 91. stav 2. Zakona o prekršajima. Apelant ukazuje da prvostepeni sud nije izrekao nikakvu sankciju, nego je obustavio postupak, pa je drugostepeni sud pogrešno postupio kada je primijenio odredbu člana 91. Zakona o prekršajima i preinačio prvostepeno rješenje. Apelant ukazuje da se žalbom ovlaštenog organa (koja je dostavljena uz apelaciju) nije tražilo da se prvostepeno rješenje preinači, već da se rješenje ukine i vrati na prvostepeni postupak. Apelant navodi da je drugostepeni sud, ukoliko je smatrao da su značajno oštećeni interesi žalitelja i da nije postojao način da se posljedice takvog kršenja isprave bez ponavljanja postupka, trebalo da ukine rješenje i da održi usmeni pretres, što nije učinio i time je povrijedio navedenu odredbu. Apelant je, također, ukazao na odredbu člana 18. stav 2. Zakona o prekršajima koja upućuje na primjenu Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP), konkretno člana 333. ZKP, te dalje navodi da je u konkretnom slučaju imao pravo na žalbu protiv drugostepene odluke.

II.Odgovor na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je apelacija neosnovana.

13. Ovlašteni organ je u odgovoru naveo da se situacija određena članom 91. Zakona o prekršajima može primijeniti i u konkretnom slučaju, kada je prvostepeni sud obustavio postupak, jer je uvjet da je sud nepravilno postupio prilikom odlučivanja u prekršajnom postupku. Drugostepeni sud je pravilno postupio kada je rješenje preinačio. Ovlašteni organ je, također, naveo da u odnosu na primjenu člana 91. Zakona o prekršajima sud nije bio vezan za navode iz žalbe. Ovlašteni organ je, također, naveo da u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti odredbu člana

333. ZKP. Predloženo je da se apelacija odbija kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ broj 63/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 18. stav 2.

Primjena odredaba Krivičnog zakona i Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine Ukoliko nije drugačije propisano odredbama ovog zakona sljedeće odredbe Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10 - u daljnjem tekstu: Zakon o krivičnom postupku) će se mutatis mutandis primjenjivati u prekršajnom postupku: Glava I. pod nazivom "Osnovna načela";

Glava III. pod nazivom "Pravna pomoć i službena saradnja"; Glava IV. Odjeljak 2. pod nazivom "Mjesna nadležnost" i Odjeljak 3. pod nazivom "Spajanje i razdvajanje postupka"; Glava V. pod nazivom "Izuzeće"; Glava VII. pod nazivom "Branitelj"; Glava VIII. Odjeljak 1. pod nazivom "Pretres stana, prostorija i osoba"; Glava VIII. Odjeljak 2. pod nazivom "Privremeno oduzimanje predmeta i imovine"; Glava VIII. Odjeljak 4. pod nazivom "Ispitivanje osumnjičenog"; Glava

VIII. Odjeljak 5. pod nazivom "Ispitivanje svjedoka"; Glava VIII. Odjeljak 6. pod

nazivom "Uviđaj i rekonstrukcija "; Glava VIII. Odjeljak 7. pod nazivom "Vještačenje"; Glava XI. pod nazivom "Podnesci i zapisnici"; Glava XII. pod nazivom "Rokovi"; Glava XVI. pod nazivom "Troškovi krivičnog postupka";

Glava XVII. pod nazivom "Imovinsko-pravni zahtjevi"; Glava XXI. pod nazivom "Glavni pretres"; Glava XXIII. Odjeljak 1. pod nazivom "Žalba na prvostepenu presudu"; Glava XXIV. pod nazivom "Vanredni pravni lijekovi"-"Ponavljanje postupka"; Glava XXVII. pod nazivom "Postupak prema maloljetnicima", Glava XXVIII. pod nazivom "Postupak za krivična djela protiv pravnih osoba" i Glava XXIX. pod nazivom "Postupak za primjenu mjera sigurnosti, za oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom i za opozivanje uslovne osude". Član 76. stav 1. tačka 1.

Obustavljanje postupka Rješenje o prekršaju kojim se obustavlja prekršajni postupak sud će donijeti kada se utvrdi sljedeće:

1)radnja koja se okrivljenom stavlja na teret nije prekršaj;

Član 88. st. 2. i 3.

Razmatranje žalbe Po žalbama na rješenja prvostepenog suda kojim je izrečena novčana kazna u iznosu do 3.000,00 KM odlučuje sudija pojedinac drugostepenog suda. Po žalbama na rješenja prvostepenog suda kojim je izrečena novčana kazna u iznosu većem od 3.000,00 KM drugostepeni sud odlučuje u vijeću sastavljenom od trojice sudija od kojih je jedan predsjednik vijeća.

(3)Drugostepeni sud razmotrit će žalbu na osnovu spisa predmeta, žalbe i odgovora, bez održavanja usmenog pretresa.

Član 91.

Preinačenje rješenja o prekršaju (1)Ako prvostepeni sud okrivljenog oglasi krivim, a drugostepeni sud utvrdi da zbog bitne povrede prekršajnog postupka ili povrede materijalnog propisa o prekršaju, prekršajni postupak treba obustaviti, drugostepeni sud će preinačiti rješenje o prekršaju i obustaviti prekršajni postupak.

(2)Drugostepeni sud može preinačiti rješenje o prekršaju ako utvrdi da je zbog bitne povrede prekršajnog postupka ili povrede materijalnog propisa o prekršaju izrečena sankcija u rješenju o prekršaju nepravilna.

(3)Ako je žalbu podnio samo okrivljeni, rješenjem o preinačenju rješenja o prekršaju ne može se izreći strožija sankcija od one izrečene u prvostepenom postupku.

Član 92.

Ukidanje rješenja o prekršaju i održavanje usmenog pretresa (1)Ako prvostepeni sud, prije dostavljanja predmeta na odlučivanje drugostepenom sudu, utvrdi da je nastupila zastara vođenja postupka, donijet će rješenje kojim će svoje rješenje staviti van snage i obustaviti prekršajni postupak. (2)Ako drugostepeni sud utvrdi da je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka ili kršenje materijalnih propisa o prekršajima, uslijed čega su značajno oštećeni interesi žalitelja, i ako ne postoji način da se posljedice takvog kršenja isprave bez ponavljana usmenog pretresa, ukinut će rješenje o prekršaju i održat će usmeni pretres.

VI.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Kantonalnog suda protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 21. januara 2017. godine, a apelacija je podnesena 13. marta 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelant pobija rješenje Kantonalnog suda, tvrdeći da mu je tim rješenjem povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

22. Ustavni sud najprije ističe da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku, te da se u vezi s tim postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, odnosno pitanje radi li se o „krivičnoj“ optužbi protiv apelanata u smislu člana 6. Evropske konvencije. Ocjena je li neka optužba „krivična“ u smislu značenja iz člana 6. Evropske konvencije daje se na osnovu kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne i ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se radilo o „krivičnoj optužbi“. Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterija, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, s obzirom na obim prekršene norme i svrhu sankcije, radi o „krivičnoj optužbi“, odnosno da je u konkretnom slučaju član 6. Evropske konvencije primjenjiv (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2255/05 od 16. januara 2007. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/07, tač. 21. i 22).

23. Apelant tvrdi da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio odredbu člana 91. Zakona o prekršajima, jer je preinačio rješenje, a to nije mogao uraditi jer apelantu nije izrečena nikakva sankcija. Apelant, također, ukazuje da je u žalbi ovlaštenog organa traženo da se prvostepeno rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Apelant ukazuje da je drugostepeni sud, dakle, mogao primjenom odredbe člana 92. Zakona o prekršajima, ukoliko je smatrao da su značajno oštećeni interesi žalitelja i da nije postojao način da se posljedice takvog kršenja isprave bez ponavljanja usmenog pretresa, ukinuti rješenje o prekršaju i održati usmeni pretres, što nije učinio i time povrijedio pravo na odbranu. Također, pozivajući se na odredbu člana 18. stav 2. Zakona o prekršajima i upućujući na odredbu člana 333. ZKP apelant smatra da je imao pravo na žalbu koje mu je uskraćeno.

24. Prije razmatranja konkretnog predmeta Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP 108/17 (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu od 13. februara 2019. godine dostupnu na www.ustavnisud.ba) rješavao identično pravno pitanje. U navedenoj odluci Ustavni sud je utvrdio da je prvostepenim rješenjem obustavljen postupak (na osnovu člana 76. stav 1. tačka 11. Zakona o prekršajima) u odnosu na apelante, jer nije dokazano da su apelanti počinili prekršaj. Ustavni sud je ukazao na odredbu člana 89. stav 1. Zakona o prekršajima. Također, u navedenom predmetu Ustavni sud je konstatirao da je odlučujući o žalbi ovlaštenog organa, primjenom člana 91. Zakona o prekršajima, Kantonalni sud preinačio prvostepeno rješenje. Ustavni sud je ukazao da član 91. Zakona o prekršajima (s naslovom „Preinačenje rješenja o prekršaju“) jasno navodi situacije kada se prvostepeno rješenje može preinačiti - u stavu 1. „ako prvostepeni sud okrivljenika proglasi krivim“, a postupak treba obustaviti, u stavu 2. navedeno je da drugostepeni sud može preinačiti rješenje o prekršaju ako utvrdi da je, zbog bitne povrede prekršajnog postupka ili povrede materijalnog propisa o prekršaju, „izrečena sankcija u rješenju o prekršaju nepravilna“, dok stav 3. navedenog člana sadrži zabranu preinačenja nagore kada je žalbu izjavio samo okrivljeni. Ustavni sud je zaključio da konkretna situacija - kada je prvostepeni sud donio rješenje kojim je obustavljen prekršajni postupak - nije predviđena članom 91. Zakona o prekršajima, te je nesporno da se sud pozvao na pogrešnu odredbu Zakona o prekršajima kada je odlučio da preinači prvostepeno rješenje. Ustavni sud je naveo odredbu člana 92. Zakona o prekršajima (naslov: „Ukidanje rješenja o prekršaju i održavanje usmenog pretresa“), te je zaključio da iz navedene odredbe proizlazi mogućnost ukidanja rješenja (i rješenja kojim je obustavljen postupak, jer ništa nije specificirano i ograničeno u tom pravu) i održavanje usmenog pretresa. Ustavni sud je zaključio da, kako je prilikom donošenja osporenog rješenja Kantonalni sud primijenio odredbu koja nije primjenjiva u okolnostima konkretnog slučaja (član 91), uslijed čega je rješenje preinačeno na štetu apelanata, Kantonalni sud je arbitrarno primijenio procesno pravo. Također, uslijed propusta da se primijeni odredba koja je eventualno primjenjiva na navedenu situaciju, apelanti su uskraćeni za pravo da na usmenoj raspravi pred drugostepenim sudom iznesu svoju odbranu, odnosno saznaju razloge zbog čega sud smatra da (ne)postoji način da se posljedice kršenja isprave bez ponavljanja usmenog pretresa.

25. Ustavni sud smatra da je situacija u konkretnom predmetu identična situaciji koju je razmotrio u Odluci broj AP 108/17. Stoga se, umjesto posebnog obrazloženja, Ustavni sud u konkretnom predmetu poziva na dato obrazloženje iz Odluke broj AP 108/17. Ustavni sud naglašava da ni u kojem dijelu ne prejudicira kakvu bi odluku trebalo da donese Kantonalni sud. Međutim, u interesu pravde i pravičnosti, kao i poštivanja vladavine prava, a pogotovo poštivanja garancija apelanta zagarantiranih „pravičnim postupkom“, Ustavni sud nalazi da je potrebno da ukine drugostepeno rješenje, koje je doneseno primjenom odredbe koja se u konkretnom slučaju ne može primijeniti i da naredi Kantonalnom sudu da otkloni navedene povrede u skladu sa zaključcima iz ove odluke, a sve kako bi apelantu bilo omogućeno pravo na pravičan postupak.

26. U skladu s navedenim, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je potrebno ukinuti predmetno rješenje Kantonalnog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

Ostali navodi

27. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je osporenim rješenjem povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te odlučio da osporeno rješenje ukine, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati ostale apelantove navode.

VIII.Zaključak

28. Ustavni sud nalazi da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije kada je preinačeno prvostepeno rješenje kojim je prekršajni postupak protiv apelanta obustavljen, pozivanjem na odredbu koja na navedeni slučaj nije primjenjiva, a čime je apelantu onemogućena realizacija garancija koje pruža pravo na pravično suđenje, a koja bi mu pripala da je sud u konkretnom slučaju primijenio odgovarajuću odredbu Zakona o prekršajima.

29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević