Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-902/17 (A. S.)

Odluka donesena 10. 04. 2019.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravo na odbranu
  • Prekršaj
  • Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
  • Prekršajni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-902/17

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 902/17, rješavajući apelaciju Almina Salibašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Almina Salibašića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj 41 1 Pr 006602 16 Pžp od 5. januara 2017. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Almin Salibašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Olova, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 13. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 1 Pr 006602 16 Pžp od 5. januara 2017. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Ministarstva za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu – Kantonalna uprava za šumarstvo Zenica (u daljnjem tekstu: ovlašteni organ) zatraženo je 31. januara 2019. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Učesnici u postupku su odgovore na apelaciju dostavili 8. februara 2019. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Rješenjem Općinskog suda u Visokom – Odjeljenje u Olovu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 1 Pr 006602 16 Pr od 30. marta 2016. godine, na osnovu člana 76. stav 1. tačka 1. Zakona o prekršajima, obustavljen je prekršajni postupak protiv apelanta zbog sumnje da je na način opisan u navedenom rješenju počinio prekršaj iz člana 17. Zakona o šumama, kažnjivo po članu 61. stav 1. tačka e) navedenog zakona.

6. U obrazloženju rješenja, Općinski sud se pozvao na Odluku Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud FBiH) broj U-46/13 od 13. maja 2014. godine, te je naveo da je na osnovu te odluke prestala primjena Zakona o šumama. S obzirom na to da radnja koja je apelantu stavljena na teret ne predstavlja prekršaj, doneseno je rješenje kojim se prekršajni postupak protiv apelanta obustavlja.

7. Odlučujući o žalbi ovlaštenog organa, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 41 1 Pr 006602 16 Pžp od 5. januara 2017. godine kojim je žalba uvažena i rješenje od 30. marta 2016. godine preinačeno tako da je apelant proglašen odgovornim zato što je 17. novembra 2015. godine, u šumi državnog vlasništva „Šip“ izvršio sječu i stavio u promet ogrjevno drvo, bez prethodnog žigosanja, uplate i izdavanja otpreme nadležnog organa, čime je počinio prekršaj iz člana 17. stav 1. Zakona o šumama, pa je u skladu sa članom 62. stav 1. tačka e) istog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 200,00 KM.

8. U preambuli i posljednjem pasusu obrazloženja drugostepenog rješenja je navedeno da je rješenje doneseno na osnovu člana 88. st. 2. i 3. i člana 91. Zakona o prekršajima. U obrazloženju je također navedeno da je Kantonalni sud ispitao pobijano rješenje u vezi sa žalbenim navodima i prigovorima ovlaštenog organa cijeneći da je žalba osnovana u pogledu pogrešne primjene materijalnog prava. U vezi s tim, Kantonalni sud je imao u vidu Odluku Ustavnog suda FBiH broj U-46/13 od 13. maja 2014. godine prema kojoj se Zakon o šumama mogao primjenjivati jer je prekršaj počinjen 17. novembra 2015. godine u kojem periodu je važio Zakon o šumama. Navedeni stav je potvrđen i Odlukom Ustavnog suda FBiH broj U-9/15 od 18. maja 2016. godine. S obzirom na to da iz prijave za šumsku štetu od 28. novembra 2015. godine (dokaz izveden na glavnom pretresu) proizlazi da je apelant ostvario obilježja prekršaja iz člana 17. Zakona o šumama, Kantonalni sud je utvrdio da je apelant odgovoran za navedeni prekršaj, te mu je izrečena sankcija – novčana kazna u iznosu od 200,00 KM. S obzirom na navedeno i činjenicu da je u prvostepenom postupku pogrešno primijenjen materijalni propis, Kantonalni sud je žalbu uvažio i prvostepeno rješenje preinačio u skladu sa članom 91. Zakona o prekršajima.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

9. Apelant ukazuje na povredu prava iz čl. II/3.e), k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 14. Evropske konvencije. U vezi s tim, apelant smatra da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio zakon, odredbu člana 91. stav 2. Zakona o prekršajima, i time povrijedio njegovo pravo na pravično suđenje. U vezi s tim je podsjetio da mu po rješenju prvostepenog suda nije utvrđena odgovornost niti izrečena sankcija, već je postupak obustavljen. Stoga je, kako smatra, Kantonalni sud postupio pogrešno kada je primijenio odredbu člana 91. Zakona o prekršajima i preinačio prvostepeno rješenje umjesto da je primijenio odredbu člana 92. stav 2. istog zakona na način da rješenje ukine i vrati na ponovni postupak. Osim toga, žalbom ovlaštenog organa (koja je dostavljena uz apelaciju) nije predloženo da se prvostepeno rješenje preinači, već da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Apelant navodi da je Kantonalni sud, ukoliko je smatrao da su značajno oštećeni interesi ovlaštenog organa (žalioca) i da nije postojao način da se posljedice takvog kršenja isprave bez ponavljanja postupka, trebao ukinuti rješenje i održati usmeni pretres. Apelacijom je također ukazano na odredbu člana 18. stav 2. Zakona o prekršajima koja upućuje na primjenu Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP), konkretno član 333. ZKP-a, te u vezi s tim uskraćivanje prava na žalbu protiv drugostepene odluke kojom je ustanovljena njegova odgovornost i izrečena sankcija.

b)Odgovor na apelaciju

10. Kantonalni sud smatra da je apelacija neosnovana, te je predloženo da se kao takva odbije.

11. Ovlašteni organ je u istakao da je apelacija neosnovana jer je član 91. Zakona o prekršajima primjenjiv u konkretnom slučaju, dakle u situaciji obustavljanja postupka od strane prvostepenog suda, jer je uvjet primjene navedene odredbe nepravilno postupanje prilikom odlučivanja u prekršajnom postupku, a u konkretnom slučaju je to pogrešna primjena materijalnog prava. Smatra da je Kantonalni sud preinačenjem prvostepenog rješenja postupio pravilno, da nije bio vezan za navode žalbe jer je već u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka zatraženo da se apelant prekršajno kazni, te da u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti odredbu člana 333. ZKP-a. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

12. Zakon o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ broj 63/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 18. stav 2.

Primjena odredaba Krivičnog zakona i Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine Ukoliko nije drugačije propisano odredbama ovog zakona sljedeće odredbe Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10 - u daljnjem tekstu: Zakon o krivičnom postupku) će se mutatis mutandis primjenjivati u prekršajnom postupku: Glava I. pod nazivom "Osnovna načela";

Glava III. pod nazivom "Pravna pomoć i službena saradnja"; Glava IV. Odjeljak 2. pod nazivom "Mjesna nadležnost" i Odjeljak 3. pod nazivom "Spajanje i razdvajanje postupka"; Glava V. pod nazivom "Izuzeće"; Glava VII. pod nazivom "Branitelj"; Glava VIII. Odjeljak 1. pod nazivom "Pretres stana, prostorija i osoba"; Glava VIII. Odjeljak 2. pod nazivom "Privremeno oduzimanje predmeta i imovine"; Glava VIII. Odjeljak 4. pod nazivom "Ispitivanje osumnjičenog"; Glava

VIII. Odjeljak 5. pod nazivom "Ispitivanje svjedoka"; Glava VIII. Odjeljak 6. pod

nazivom "Uviđaj i rekonstrukcija "; Glava VIII. Odjeljak 7. pod nazivom "Vještačenje"; Glava XI. pod nazivom "Podnesci i zapisnici"; Glava XII. pod nazivom "Rokovi"; Glava XVI. pod nazivom "Troškovi krivičnog postupka";

Glava XVII. pod nazivom "Imovinsko-pravni zahtjevi"; Glava XXI. pod nazivom "Glavni pretres"; Glava XXIII. Odjeljak 1. pod nazivom "Žalba na prvostepenu presudu"; Glava XXIV. pod nazivom "Vanredni pravni lijekovi"-"Ponavljanje postupka"; Glava XXVII. pod nazivom "Postupak prema maloljetnicima", Glava XXVIII. pod nazivom "Postupak za krivična djela protiv pravnih osoba" i Glava XXIX. pod nazivom "Postupak za primjenu mjera sigurnosti, za oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom i za opozivanje uslovne osude".

Član 76. stav 1. tačka 1.

Obustavljanje postupka Rješenje o prekršaju kojim se obustavlja prekršajni postupak sud će donijeti kada se utvrdi sljedeće:

1)radnja koja se okrivljenom stavlja na teret nije prekršaj;

Član 88. st. 2. i 3.

Razmatranje žalbe Po žalbama na rješenja prvostepenog suda kojim je izrečena novčana kazna u iznosu do 3.000,00 KM odlučuje sudija pojedinac drugostepenog suda. Po žalbama na rješenja prvostepenog suda kojim je izrečena novčana kazna u iznosu većem od 3.000,00 KM drugostepeni sud odlučuje u vijeću sastavljenom od trojice sudija od kojih je jedan predsjednik vijeća.

(3)Drugostepeni sud razmotrit će žalbu na osnovu spisa predmeta, žalbe i odgovora, bez održavanja usmenog pretresa.

Član 91.

Preinačenje rješenja o prekršaju (1)Ako prvostepeni sud okrivljenog oglasi krivim, a drugostepeni sud utvrdi da zbog bitne povrede prekršajnog postupka ili povrede materijalnog propisa o prekršaju, prekršajni postupak treba obustaviti, drugostepeni sud će preinačiti rješenje o prekršaju i obustaviti prekršajni postupak.

(2)Drugostepeni sud može preinačiti rješenje o prekršaju ako utvrdi da je zbog bitne povrede prekršajnog postupka ili povrede materijalnog propisa o prekršaju izrečena sankcija u rješenju o prekršaju nepravilna.

(3)Ako je žalbu podnio samo okrivljeni, rješenjem o preinačenju rješenja o prekršaju ne može se izreći strožija sankcija od one izrečene u prvostepenom postupku.

Član 92.

Ukidanje rješenja o prekršaju i održavanje usmenog pretresa (1)Ako prvostepeni sud, prije dostavljanja predmeta na odlučivanje drugostepenom sudu, utvrdi da je nastupila zastara vođenja postupka, donijet će rješenje kojim će svoje rješenje staviti van snage i obustaviti prekršajni postupak. (2)Ako drugostepeni sud utvrdi da je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka ili kršenje materijalnih propisa o prekršajima, uslijed čega su značajno oštećeni interesi žalitelja, i ako ne postoji način da se posljedice takvog kršenja isprave bez ponavljana usmenog pretresa, ukinut će rješenje o prekršaju i održat će usmeni pretres.

VI.Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 41 1 Pr 006602 16 Pžp od 5. januara 2017. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 21. januara 2017. godine, a apelacija je podnesena 13. marta 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

17. Apelant smatra da mu je rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno pravo iz čl. II/3.e), k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije, člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

20. Ustavni sud najprije ističe da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku, te da se u vezi s tim postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno pitanje da li se radi o „krivičnoj“ optužbi protiv apelanta u smislu člana 6. Evropske konvencije. Ocjena je li neka optužba „krivična“ u smislu značenja iz člana 6. Evropske konvencije daje se na osnovu kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne i ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se radilo o „krivičnoj optužbi“. Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterija, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, s obzirom na obim prekršene norme i svrhu sankcije, radi o „krivičnoj optužbi“, odnosno da je u konkretnom slučaju član 6. Evropske konvencije primjenjiv (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2255/05 od 16. januara 2007. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/07, tač. 21. i 22).

21. Apelant suštinski ukazuje da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio odredbu člana 91. Zakona o prekršajima jer je preinačio prvostepeno rješenje kojim je postupak bio obustavljen (nije izrečena nikakva sankcija), kao i zbog toga što je ovlašteni organ u žalbi tražio da se prvostepeno rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Smatra da je Kantonalni sud mogao, primjenom odredbe člana 92. Zakona o prekršajima, ukoliko je ocijenio da su interesi žalioca značajno oštećeni i da nije postojao način da se posljedice takvog kršenja isprave bez ponavljanja usmenog pretresa, ukinuti rješenje o obustavljanju i održati usmeni pretres. S obzirom na to da nije postupljeno na navedeni način, apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na odbranu i da mu je uskraćeno pravo žalbe, pri čemu se pozvao na odredbu člana 18. stav 2. Zakona o prekršajima i odredbu člana 333. ZKP-a.

22. Prije razmatranja konkretnog predmeta, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP 108/17 (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 108/17 od 13. februara 2019. godine, dostupnu na www.ustavnisud.ba) rješavao identično pravno pitanje. U navedenoj odluci, Ustavni sud je utvrdio da je prvostepenim rješenjem obustavljen postupak prema apelantima (na osnovu člana 76. stav 1. tačka 11. Zakona o prekršajima) jer nije dokazano da su počinili prekršaj. Ustavni sud je ukazao na odredbu člana 89. stav 1. Zakona o prekršajima i član 91. istog zakona (s naslovom „preinačenje rješenja o prekršaju“) u kojem su jasno navedene situacije kada se prvostepeno rješenje može preinačiti, i to u stavu 1. „ako prvostepeni sud okrivljenika proglasi krivim“, a drugostepeni sud utvrdi da zbog bitne povrede prekršajnog postupka ili povrede materijalnog propisa o prekršaju, prekršajni postupak treba obustaviti; u stavu 2. da drugostepeni sud može preinačiti rješenje o prekršaju ako utvrdi da je zbog bitne povrede prekršajnog postupka ili povrede materijalnog propisa o prekršaju „izrečena sankcija u rješenju o prekršaju nepravilna“; dok stav 3. navedenog člana sadrži zabranu preinačenja nagore kada je žalbu izjavio samo okrivljeni. Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio (tačka 28. odluke) da konkretna situacija, dakle obustavljanje prekršajnog postupka u prvom stepenu i utvrđenje prekršajne odgovornosti u drugom stepenu bez održavanja pretresa, nije predviđena članom 91. Zakona o prekršajima. Ustavni sud je pri tome imao u vidu i odredbu člana 92. Zakona o prekršajima (s naslovom „ukidanje rješenja o prekršaju i održavanje usmenog pretresa“), te je zaključio da iz navedene odredbe proizlazi mogućnost ukidanja rješenja (pa i rješenja kojim je obustavljen postupak) i održavanje usmenog pretresa, te da je prilikom donošenja osporenog rješenja Kantonalni sud primijenio odredbu člana 91. Zakona o prekršajima koja nije primjenjiva u okolnostima konkretnog slučaja, uslijed čega je arbitrarnom primjenom procesnog prava prvostepeno rješenje preinačeno na štetu apelanata. U navedenoj odluci je također ukazano da su, uslijed propusta da se primijeni odredba koja je eventualno primjenjiva na navedenu situaciju, apelanti uskraćeni za pravo da na usmenoj raspravi pred drugostepenim sudom iznesu svoju odbranu, odnosno saznaju razloge zbog čega sud smatra da (ne)postoji način da se posljedice kršenja isprave bez ponavljanja usmenog pretresa.

23. Kako predmetna apelacija pokreće identično pravno pitanje u kontekstu identičnih prava na koja se apelant poziva u predmetnoj apelaciji, Ustavni sud ne vidi razlog da u okolnostima konkretnog slučaja odstupi od dosadašnje prakse iz Odluke broj AP 108/17, te se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u cijelosti poziva na obrazloženje koje je dato u citiranoj odluci. Ustavni sud naglašava da ni u kojem dijelu ne prejudicira kakvu bi odluku trebao donijeti Kantonalni sud. Međutim, u interesu pravde i pravičnosti, kao i poštovanja vladavine prava, a pogotovo poštovanja garancija apelanta zagarantiranih „pravičnim postupkom“, Ustavni sud nalazi za potrebno da ukine drugostepeno rješenje, koje je donijeto primjenom odredbe koja se u konkretnom slučaju ne može primijeniti i da naredi Kantonalnom sudu otklanjanje navedene povrede u skladu sa zaključcima iz ove odluke, a sve kako bi apelantu bilo omogućeno pravo na pravičan postupak.

24. U skladu s navedenim, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je potrebno ukinuti predmetno rješenje Kantonalnog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

Ostali navodi

25. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te odlučio da osporeno rješenje ukine, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati ostale navode apelacije. VIII.Zaključak

26. Ustavni sud smatra da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije kada je preinačeno prvostepeno rješenje kojim je prekršajni postupak protiv apelanta obustavljen, pozivanjem na odredbu Zakona o prekršajima koja na navedeni slučaj nije primjenjiva, čime je apelantu onemogućena realizacija garancija koju pruža pravo na pravično suđenje, koja bi mu pripala da je sud u konkretnom slučaju primijenio odgovarajuću odredbu Zakona o prekršajima.

27. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-902/17 (A. S.) | Sudska praksa | Aktio