Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3240/18 (Laser d.o.o. Bihać)

Odluka donesena 24. 04. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prekid postupka
  • Stečaj
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3240/18

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP 3240/18, rješavajući apelaciju Lasera d.o.o. Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Laser d.o.o. Bihać zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 Ip 481261 15 Ip, a koji je zbog pokretanja stečajnog postupka nad izvršenikom prekinut Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 481261 15 Ip od 16. januara 2019.

godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Laser d.o.o. Bihać (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Osman Hadžić i Amela Hadžić-Terzić, advokati iz Bihaća, podnio je 8. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 65 0 Ip 481261 15 Ip.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 20. septembra 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Ustavni sud je 26. marta 2019. godine od Općinskog suda zatražio informaciju o statusu predmetnog postupka, te je 27. marta 2019. godine od Općinskog suda zatražio dostavljanje rješenja od 16. januara 2019. godine.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 4. oktobra 2018. godine, te je rješenje od 16. januara 2019. godine dostavio 8. aprila 2019. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 14. januara 2015. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu Presude Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Mals 055639 14 Mals od 17. aprila 2014. godine protiv izvršenika Fleet Management Center d.o.o. Sarajevo. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio zapljenu novčanih sredstava koja se nalaze na izvršenikovim žiroračunima kod banaka detaljno navedenih u prijedlogu za izvršenje. Općinski sud je predloženo izvršenje dopustio rješenjem o izvršenju od 3. aprila 2015. godine, nakon čega je aktom od 20. oktobra 2015. godine naložio apelantu da sudu dostavi izvršenikovu tačnu adresu jer su se pismena vraćala sudu sa naznakom da se izvršenik odselio s navedene adrese. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud navedeno rješenje o izvršenju nakon pravosnažnosti, tj. 8. decembra 2015. godine dostavio UniCredit banci d.d. na provođenje. UniCredit banka d.d. je podneskom od 12. decembra 2015. godine obavijestila sud da na izvršenikovom računu nema novčanih sredstava, da je navedeno rješenje o izvršenju zavela u redoslijed prioriteta prinudne naplate, te da je rješenje o izvršenju proslijedila narednoj banci navedenoj u rješenju. UniCredit banka d.d. je podneskom od 16. januara 2018. godine obavijestila sud da su računi izvršenika kod te banke ugašeni jer je nad izvršenikom otvoren stečajni postupak, te je sudu vratila navedeno rješenje o izvršenju. Apelant je dopisom od 28. oktobra 2018. godine obavijestio Općinski sud da izvršenik i dalje posluje na istoj adresi koja je navedena u prijedlogu za izvršenje, te je dopisom od 7. marta 2018. godine obavijestio sud da je izvršenik promijenio sjedište i sudu je dostavio izvršenikovu novu adresu.

6. Općinski sud je rješenjem od 16. januara 2019. godine prekinuo postupak izvršenja zbog otvaranja stečajnog postupka nad izvršenikom (stav I), te je odredio da će se postupak nastaviti kada stečajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kada ih sud, na prijedlog protivne strane, pozove da to učine (stav II). Apelant je navedeno rješenje zaprimio 18. januara 2019. godine, dok je Općinski sud navedeno rješenje izvršeniku, nakon dvije neuspješne dostave od 18. januara i 15. marta 2019. godine, dostavio putem oglasne table suda 3. aprila 2019. godine.

7. Apelant je radi okončanja predmetnog postupka 4. maja 2018. godine Općinskom sudu podnio urgenciju.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak prekinut zbog otvaranja stečajnog postupka nad izvršenikom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant je u apelaciji naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da mu je zbog njegove dužine trajanja, odnosno zbog nerealizacije njegovih potraživanja utvrđenih pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je zbog dužine trajanja postupka tražio i naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

10. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko naveo hronologiju izvršnog postupka, kao što je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, i istakao da izvršni postupak nije okončan jer izvršenik na računima kod banaka nije imao novčana sredstva iz kojih bi se apelant namirio, a apelant sudu nije predložio promjenu predmeta i sredstva izvršenja. Općinski sud je naveo da u postupku nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva jer je sud u ovom predmetu postupao u skladu s rokovima propisanim Zakonom o izvršnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZIP).

11. U informaciji koju je Općinski sud dostavio 8. aprila 2019. godine sud je naveo da je predmetni postupak prekinut zbog otvaranja stečajnog postupka nad izvršenikom, te je istakao da se izvršeniku rješenje od 16. januara 2019. godine nije moglo dostaviti poštom, već mu je dostavljeno putem oglasne table suda.

V.Relevantni propisi

12. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o izvršnom postupku sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

13. Zakon o parničnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o parničnom postupku sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 378.

Prekid postupka Postupak se prekida:

4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka.

14. Zakon o stečajnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 29/03, 32/04, 42/06 i 52/18). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o stečajnom postupku FBiH sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi: Član 55.

Preuzimanje sporova (1) Otvaranjem stečajnog postupka prekidaju se sudski postupci i postupci pred arbitražama ukoliko se odnose na stečajnu masu. Prekid traje do zaključenja stečajnog postupka ukoliko se pravni spor prije toga ne nastavi u skladu sa odredbama ovog člana.

(2) Pravne sporove o imovini koja pripada stečajnoj masi, u kojima je stečajni dužnik tužilac i koji su u vrijeme otvaranja stečajnog postupka u toku, stečajni upravnik i protivna stranka u sporu mogu nastaviti u onom stanju u kojem se nalaze.

(3) Pravne sporove koji teku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka i u kojima je stečajni dužnik tuženi, može preuzeti i stečajni upravnik i protivna stranka, ako se tiču: 1) izlučenja nekog predmeta iz stečajne mase, 2) odvojenog namirenja ili 3) dugova stečajne mase.

(4) Pravne sporove koji se odnose na stečajna potraživanja povjerilac može nastaviti tek ako stečajni upravnik na ročištu za ispitivanje ta potraživanja ospori.

(5) Ako stečajni upravnik odmah prizna zahtjev, protivnik može ostvarivati pravo na naknadu troškova parničnog postupka samo kao stečajni povjerilac.

Član 56 Potraživanja stečajnih povjerilaca Stečajni povjerioci mogu svoja potraživanja prema stečajnom dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku.

Član 58.

Zabrana izvršenja i osiguranja (1) Nakon otvaranja stečajnog postupka stečajni povjerioci ne mogu protiv stečajnog dužnika tražiti prinudno izvršenje, niti tražiti osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu.

(2) Postupci iz stava 1. ovog člana, koji su u toku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, prekidaju se.

15. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

19. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

21. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

22. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

23. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji treba uzeti u obzir

24. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 14. januara 2015. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja rješenja Općinskog suda od 16. januara 2019. godine kojim je predmetni postupak prekinut radi otvaranja stečajnog postupka nad izvršenikom. Dakle, relevantan period do prekida postupka koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja predmetnog postupka je period od četiri godine. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, a predmetni postupak apelant je pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantovog potraživanja na izvršenikovim novčanim sredstvima, te činjenice da je nad izvršenikom otvoren stečajni postupak), Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom postupku.

26. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je za njega od većeg značaja jer namiruje svoja potraživanja utvrđena navedenom pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom.

27. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

28. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dopustio rješenjem o izvršenju tri mjeseca nakon podnošenja prijedloga za izvršenje (17. aprila 2014. godine), što jeste u suprotnosti sa članom 15. ZIP-a. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud navedeno rješenje o izvršenju nakon njegove pravosnažnosti bez odlaganja dostavio banci na provođenje, čime je proveo radnju kojom se izvršenje dovršava pred tim sudom u smislu člana 64. ZIP-a. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja, Općinski sud nije mogao da utječe na namirenje apelantovih potraživanja jer na računima otvorenim kod banaka koje su provodile rješenje o izvršenju izvršenik nije imao novčana sredstva, a apelant sudu nije predložio promjenu sredstva izvršenja.

29. Također, Ustavni sud zapaža da je nad izvršenikom nakon pokretanja predmetnog izvršnog postupka otvoren stečajni postupak zbog čega je Općinski sud rješenjem od 16. januara 2019. godine prekinuo postupak izvršenja. Ustavni sud primjećuje da je odredbom člana 58. st. (1) i (2) Zakona o stečajnom postupku FBiH propisano da nakon otvaranja stečajnog postupka stečajni povjerioci ne mogu protiv stečajnog dužnika tražiti prinudno izvršenje niti tražiti osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu, te da se prekidaju postupci koji su u toku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja protiv izvršenika se ne može voditi prinudno izvršenje, već apelant kao povjerilac svoje potraživanje može ostvariti u stečajnom postupku, a u skladu sa članom 56. Zakona o stečajnom postupku FBiH.

30. Dakle, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, da nije imao većih perioda pasivnosti koji bi utjecali na dužinu trajanja postupka, te da u okolnostima konkretnog slučaja nije odgovoran sud što apelant nije namirio svoja potraživanja jer izvršenik nije imao novčana sredstva na računima, odnosno Općinski sud nije odgovoran što je nad izvršenikom otvoren stečajni postupak koji je rezultirao prekidom predmetnog izvršnog postupka.

31. Imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka u kojem je Općinski sud predloženo izvršenje dopustio donoseći rješenje o izvršenju od 17. aprila 2014. godine koje je nakon pravosnažnosti bez odlaganja dostavio banci na provođenje, odnosno nakon saznanja da je nad izvršenikom otvoren stečajni postupak, Općinski sud je predmetni izvršni postupak prekinuo rješenjem od 16. januara 2019. godine, a iz stanja spisa proizlazi da apelant protiv tog rješenja nije podnio žalbu, pa Ustavni sud zapaža da u okolnostima konkretnog slučaja nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku do donošenja odluke Općinskog suda o prekidu postupka nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi

33. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu također odnose na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na način da ih je ocijenio neosnovanim, Ustavni sud smatra da su i navodi apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.

Pitanje naknade nematerijalne štete

34. Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može u izuzetnim slučajevima kršenja ustavnih prava odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, apelantu ne pripada pravo na isplatu naknade nematerijalne štete. VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku koji je do donošenja rješenja o prekidu postupka trajao četiri godine jer je Općinski sud procesne radnje preduzimao radi okončanja predmetnog postupka i namirenja apelantovih potraživanja utvrđenih pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom na način što je rješenje o izvršenju nakon njegove pravosnažnosti bez odlaganja dostavio UniCredit banci d.d. na provođenje, a Općinski sud nije odgovoran za nedostatak novčanih sredstava na izvršenikovim računima, a apelant sudu nije predložio promjenu sredstva izvršenja. Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud nakon saznanja da je nad izvršenikom otvoren stečajni postupak rješenje o prekidu izvršnog postupka donio u skladu s relevantnim odredbama zakona, te u konkretnom slučaju u skladu s navedenim nije došlo do povrede prava na pravično suđenje.

36. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević