Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2829/17 (K.S.)
Odluka donesena 24. 04. 2019.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Građanski postupak
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o visokom obrazovanju · čl. 95, 100, 167
- Zakon o visokom obrazovanju · čl. 93, 167
- Zakon o visokom obrazovanju
- Zakon o visokom obrazovanju (prečišćeni tekst)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju
- Zakon o izmjenama Zakona o visokom obrazovanju
- Zakon o visokom obrazovanju
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2829/17
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2829/17, rješavajući apelaciju K.S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija K.S. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 154555 14 Rev od 18. aprila 2017. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. K.S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Behija Ljubović-Aganović, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 154555 14 Rev od 18. aprila 2017. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Univerziteta u Sarajevu - Medicinskog fakulteta u Sarajevu (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 4. februara 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Vrhovni sud, Kantonalni sud, Općinski sud i tuženi su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 11. do 21. februara 2019. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Presudom Općinskog suda broj 65 0 Rs 154555 10 Rs od 29. marta 2012. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je apelant po osnovu odredbe člana 93. stav
7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju ostao u zvanju asistenta za nastavni predmet Histologija i embriologija, kao i da se utvrdi da je nezakonita odredba člana 1. Ugovora o radu zaključenog između apelanta i tuženog 17. jula 2009. godine u pogledu trajanja ugovora o radu do 19. jula 2010. godine, te da se naloži tuženom da sa apelantom zaključi ugovor o radu, počev od 19. jula 2010. godine do 17. septembra 2013. godine, na poslovima asistenta na Katedri za histologiju i embriologiju i da mu na osnovu te presude uspostavi sva prava iz radnog odnosa za period od 19. jula 2010. godine do dana pravosnažnosti presude, kao i da mu nadoknadi troškove postupka.
6. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da apelant u tužbi od 16. jula 2010. godine traži poništenje Ugovora o radu zaključenog na određeno vrijeme 17. jula 2009. godine. Nadalje, ukazano je da apelant u historijatu tužbe navodi da tuženi nije u cijelosti postupio po rješenju prosvjetnog inspektora za visoko obrazovanje, nauku i tehničku edukaciju Ministarstva obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo od 26. januara 2009. godine, te sve dokaze koje je ponudio u ovom predmetu bazira na prethodnim odlukama tuženog koje datiraju iz 2006, 2007. i 2008. godine, a koje se odnose na ugovore o radu na određeno vrijeme, te odluke o prestanku ugovora o radu, a o kojima je već vođen sudski postupak pred tim sudom i u kojem je donesena presuda 13. augusta 2009. godine kojom je apelantov tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen.
7. Također, istaknuto je da apelantovo pozivanje na to da je nakon okončanja tog postupka stupio na snagu novi Zakon o visokom obrazovanju nije od utjecaja za rješenje ove pravne stvari, jer apelant nije ponudio niti jedan dokaz kojim bi potvrdio da tuženi nije postupio u skladu sa tim zakonom. Naime, navedeno je da novi Zakon o visokom obrazovanju propisuje da se izbor u akademska zvanja na visokoškolskim ustanovama vrši po osnovu javnog konkursa koji se objavljuje u najmanje jednim dnevnim novinama, kao i na oglasnoj ploči visokoškolske ustanove, te prijavljeni kandidati treba da ispunjavaju određene uvjete predviđene zakonom. Općinski sud je ukazao da apelant nije dokazao da se prijavljivao na objavljene konkurse za izbor u zvanje asistenta, te da je ta njegova prijava odbijena, niti je ponudio bilo kakav dokaz kojim potkrepljuje činjenicu da je opravdan njegov zahtjev za sklapanje novog ugovora o radu za period od 19. jula 2010. godine do 17. septembra 2013. godine. Naime, istaknuto je da je potpisivanjem Ugovora o radu od 17. jula 2009. godine apelant pristao da njegov radni odnos bude zasnovan na period od godinu dana sa periodom važenja do 19. jula 2010. godine. Isto tako, navedeno je da apelant u toku postupka nije ponudio bilo kakav dokaz da je ulagao bilo kakav prigovor na ovaj ugovor, nego je tek nakon isteka važenja predmetnog ugovora, odnosno nakon dobijanja obavijesti tuženog da mu je prestao radni odnos sa prestankom važenja ugovora, podnio pismeni akt u kojem je obrazložio da se ne slaže sa tom obavijesti o prestanku radnog odnosa. Najzad, Općinski sud je istakao da član 104. stav 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju propisuje da se konkurs za izbor u zvanje raspisuje za izbor u sva zvanja a konkurs se objavljuje u najmanje jednom dnevnom listu ili na web-stranici organizacione jedinice, odnosno visokoškolske ustanove, pa pošto apelant nije dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva, donesena je odluka kao u dispozitivu.
8. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 154555 12 Rsž od 14. novembra 2012. godine apelantova žalba je uvažena i prvostepena presuda preinačena tako što je u cijelosti udovoljeno predmetnom tužbenom zahtjevu.
9. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je pogrešan zaključak prvostepenog suda da je apelant morao dokazati svoje prijave na objavljene konkurse za izbor u zvanje asistenta i da bi na taj način bio opravdan njegov zahtjev za sklapanje novog ugovora o radu za period od 19. jula 2010. godine do 17. septembra 2013. godine. Također, istaknuto je da je prvostepeni sud pogrešno zaključio da je apelantu prestao ugovor o radu, jer je bio zaključen na određeno vrijeme i na takav ugovor o radu apelant nije ulagao prigovor, na što je apelantova žalba osnovano ukazala. Shodno tome, Kantonalni sud je naveo da se apelantovom žalbom osnovano ukazuje da je prvostepeni sud u ovoj pravnoj stvari trebalo da primijeni član 93. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju. Naime, istaknuto je da primjenom te zakonske odredbe proizlazi da se apelantu koji je imao zaključen ugovor o radu na poslovima asistenta na predmetu Histologija i embriologija za vremenski period do 19. jula 2010. godine automatski, po sili zakona, omogućava da ostane na tom radnom mjestu još sljedeće tri godine bez konkursne procedure, tako da mu radni odnos prestaje šest godina nakon prvog izbora za asistenta. Shodno navedenom, Kantonalni sud je naveo da je pravilnom primjenom člana 93. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju apelantovu žalbu uvažio u cijelosti i prvostepenu presudu preinačio tako što je udovoljio tužbenom zahtjevu.
10. Presudom Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 154555 14 Rev od 18. aprila 2017. godine uvažena je revizija tuženog, drugostepena presuda preinačena tako da je apelantova žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
11. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da iz utvrđenih činjenica nesporno proizlazi da je apelant u zvanje asistenta na nastavnom predmetu Histologija i embriologija izabran odlukom Naučno-nastavnog vijeća tuženog od 25. jula 2007. godine za vrijeme od tri godine i da je ugovor o radu na određeno vrijeme konačno trajao od 17. jula 2009. godine do 19. jula 2010. godine. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da je prvostepeni sud odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva donio nakon što je na osnovu ocjene izvedenih dokaza utvrdio da ne stoje činjenične tvrdnje na kojima apelant zasniva svoj tužbeni zahtjev i da se na apelanta ne može primijeniti član 167. stav 10. Zakona o visokom obrazovanju kako je izmijenjen članom 93. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju („Službene novine KS“ broj 18/10 od 26. jula 2010. godine - stupio na snagu 3. augusta 2010. godine). Naime, ukazano je da se prvostepeni sud poziva na odredbu člana 93. stav 1. Zakona o visokom obrazovanju - prečišćeni tekst, „Službene novine KS“ broj 9/07 (obuhvata Zakon o visokom obrazovanju, „Službene novine KS“ br. 17/99, 14/00, 15/01, 13/02, 12/03, 13/04, 31/04, 22/05, 23/06 i 25/06) temeljem koje odredbe je apelant izabran u zvanje asistenta i koja propisuje da se asistent bira za vrijeme od tri godine i da može biti još jednom ponovo izabran u isto zvanje. Nadalje, Vrhovni sud je citirao odredbe čl. 95. i 103. Zakona o visokom obrazovanju („Službene novine KS“ broj 43/08 od 31. decembra 2008. godine, stupio na snagu 8. januara 2009. godine) i ukazao da je prvostepeni sud, polazeći od tih odredaba, zaključio da apelant nakon isteka prvog izbornog perioda u zvanje asistenta i po prestanku ugovora o radu 19. jula 2010. godine nije, u skladu sa odredbama važećeg zakona, dokazao da se prijavljivao na konkurse u zvanje asistenta, da je njegov izborni period prestao, kao što je prestao i ugovor o radu, zbog čega je njegov tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je naveo da se, i po ocjeni tog suda, na predmetni slučaj apelanta koji je u zvanje asistenta prvi put biran u skladu sa odredbama Zakona o visokom obrazovanju („Službene novine KS“ broj 9/07 - prečišćeni tekst) odlukom od 25. jula 2007. godine za vrijeme od tri godine, kada mu je ugovor o radu prestao 19. jula 2010. godine, ne može primijeniti izmijenjeni član 167. Zakona o visokom obrazovanju. Naime, ukazano je da je to zbog toga što je stupio na snagu osmog dana od dana objavljivanja (26. jula 2010. godine objavljen), tj. 3. augusta 2010. godine, kada je apelantu prestalo vrijeme na koje je izabran u zvanje asistenta, kao i ugovor o radu. U vezi s tim, istaknuto je da nakon isteka izbornog perioda apelant ne može ostati u tom zvanju kada su izmjene zakona stupile na snagu nakon što su prava koja je prethodno stekao prestala, odnosno istekla. Dakle, Vrhovni sud je naveo da je drugostepeni sud na predmetni slučaj primijenio zakonske odredbe koje se ne mogu primijeniti zbog vremenskog važenja zakonske norme (od stupanja na snagu zakona), niti u predmetnom odnosu nastalom i završenom prije donošenja relevantne zakonske odredbe. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
12. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da se iz obrazloženja presude zaključuje da Vrhovni sud smatra kako se na apelantov predmetni slučaj ne može primijeniti izmijenjeni član 167. Zakona o visokom obrazovanju (član 93. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju) jer je taj zakon stupio na snagu osmog dana od dana objavljivanja (26. juli - 3. august 2010. godine), kada je prema pogrešnom stavu suda prestalo vrijeme na koje je apelant bio izabran u zvanje asistenta i ugovor o radu. Smatra da je u konkretnom slučaju po sili zakona (član 93. stav 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju) stekao pravo na zvanje asistenta koje bi bilo iluzorno ukoliko ne bi pretpostavljalo zaključenje ugovora o radu dok to zvanje traje. Navodi da bi drugačije tumačenje njegovog prava bilo u suprotnosti sa intencijom zakonodavca, jer se ne može imati zvanje asistenta ukoliko osoba koja ima to zvanje nije u radnom odnosu. Apelant smatra da je izmjena Zakona o visokom obrazovanju upravo išla u tom pravcu, tako da je otklonila svaku sumnju u mogućnost dispariteta između zvanja asistenta i trajanja radnog odnosa nakon tog izbora. Na kraju, apelant ističe da je u konkretnom slučaju došlo do arbitrarnog postupanja suda, jer je presuda Vrhovnog suda nakon dugih pet godina u potpunosti izmijenila presudu Kantonalnog suda, koja je u međuvremenu izvršena. Naime, apelant je sa tuženim nakon pravosnažnosti presude zaključio ugovor o radu za sporni period, te ostvario pravo na akademsko zvanje u tom periodu, dakle do 2013. godine. Shodno navedenom, apelant tvrdi da je sud na takav način njegovu profesionalnu i akademsku karijeru vratio pet godina unazad i proizvoljnom primjenom zakona postupio suprotno odredbama Ustava Bosne i Hercegovine.
b)Odgovor na apelaciju
13. Vrhovni sud navodi da je u osporenoj presudi tog suda obrazloženo zbog kojih razloga taj sud smatra da je pravilna prvostepena odluka, te ističe da nisu povrijeđena apelantova navedena prava.
14. Kantonalni sud smatra da presudom Vrhovnog suda nisu povrijeđena apelantova spomenuta prava, zato što je osporena presuda donesena na zakonit način, nezavisno od činjenice da je odluka drugostepenog suda preinačena, s obzirom na to da su presudom Vrhovnog suda dati jasni razlozi za preinačenje drugostepene odluke.
15. Općinski sud navodi da je prvostepeni postupak u predmetnoj pravnoj stvari vođen korektno, a odluka je donesena temeljem materijalnih propisa i da nije došlo do povrede navedenih apelantovih prava.
16. Tuženi smatra da su navodi u apelaciji u cijelosti neosnovani, te opširno opisuje stavove redovnih sudova, činjenice predmeta i primjenu prava. Smatra da navodi iz apelacije da je u toku trajanja postupka pred Vrhovnim sudom u potpunosti izvršena presuda Kantonalnog suda, kao i da je apelant sa tuženim zaključio ugovor o radu i ostvario pravo na akademsko zvanje do 2013. godine, te da se po presudi Vrhovnog suda ne mogu vratiti dodijeljena akademska zvanja jasno ukazuju na činjenicu da, i kada bi postojala povreda prava, stranka nije snosila, niti snosi posljedice navodnog kršenja. Predlaže da se apelacija odbaci kao očigledno (prima facie) neosnovana. V.Relevantni propisi
17. Zakon o visokom obrazovanju – prečišćeni tekst („Službene novine KS“ broj 9/07) u relevantnom dijelu glasi:
Član 93. stav 1.
Asistent se bira za vrijeme od tri godine i može biti još jednom ponovo izabran u isto zvanje.
Član 100. stav 3.
Asistentu prestaje radni odnos istekom vremena za koje je zasnovao radni odnos.
18. Zakon o visokom obrazovanju („Službene novine KS“ broj 43/08) u relevantnom dijelu glasi:
Član 95. st. (1) i (4) (Period izbora i statusna pitanja) (1) Akademsko osoblje na univerzitetu bira se na određeni izborni period i to:
a) asistent na period od četiri godine bez mogućnosti ponovnog izbora;
(4) Član akademskog osoblja zaključuje ugovor o radu s visokoškolskom ustanovom na period na koji je izabran. Nakon isteka tog perioda visokoškolska ustanova obavezna je zaključiti novi ugovor o radu sa svakim članom akademskog osoblja koji je izabran u isto ili više akademsko zvanje.
Član 103. stav (1) (Kriterij za izbor u akademska zvanja) (1) Izbor akademskog osoblja u akademska zvanja (u daljnjem tekstu: izbor u zvanja) vrši se u svim slučajevima javnim konkursom, u skladu sa kriterijima utvrđenim ovim Zakonom, statutom visokoškolske ustanove i općeprihvaćenim standardima u datoj struci.
19. Zakon o visokom obrazovanju („Službene novine KS“ broj 43/08) izmijenjen članom 93. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju („Službene novine KS“ broj 18/10 od 26. jula 2010. godine - stupio na snagu 3. augusta 2010. godine) u relevantnom dijelu glasi:
Član 167.
(Stečena prava) (10) Članovi akademskog osoblja koji su u zvanje asistenta i višeg asistenta prvi put birani u skladu sa odredbama Zakona o visokom obrazovanju ("Službene novine Kantona Sarajevo" broj: 9/07-Prečišćen tekst) imaju pravo nakon isteka izbornog perioda ostati u tom zvanju, bez provođenja konkursne procedure, najviše tri odnosno četiri godine. Nakon isteka perioda od šest godina nakon prvog izbora za asistenta odnosno osam godina nakon prvog izbora za višeg asistenta, status takvih lica se uređuje u skladu sa ovim Zakonom.
VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 154555 14 Rev od 18. aprila 2017. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantova zastupnica je primila 12. maja 2017. godine a apelacija je podnesena 7. jula 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
27. Ustavni sud konstatira da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na uspostavljanje radnopravnog statusa, dakle, na predmet građanskopravne prirode, iz čega proizlazi da apelant u predmetnom postupku uživa garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
28. U konkretnom slučaju apelant, u suštini, smatra da je Vrhovni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo. U vezi s primjenom prava, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
29. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je po osnovu odredbe člana 93. stav 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju ostao u zvanju asistenta za nastavni predmet Histologija i embriologija, kao i da se utvrdi da je nezakonita odredba člana 1. Ugovora o radu zaključenog između apelanta i tuženog 17. jula 2009. godine u pogledu trajanja Ugovora o radu do 19. jula 2010. godine, te da se naloži tuženom da sa apelantom zaključi ugovor o radu, počev od 19. jula 2010. godine do 17. septembra 2013. godine, na poslovima asistenta na Katedri za histologiju i embriologiju i da mu na osnovu te presude uspostavi sva prava iz radnog odnosa za period od 19. jula 2010. godine do dana pravosnažnosti presude. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na obrazloženje Vrhovnog i Općinskog suda koji su zaključili da se na apelantov predmetni slučaj ne može primijeniti izmijenjeni član 167. Zakona o visokom obrazovanju. Naime, ukazano je da je to zbog toga što je stupio na snagu osmog dana od dana objavljivanja (26. jula 2010. godine objavljen), tj. 3. augusta 2010. godine, kada je apelantu prestalo vrijeme na koje je izabran u zvanje asistenta, kao i ugovor o radu. Ustavni sud smatra da su sudovi u vezi sa navedenim dali dovoljno jasno obrazloženje koje Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne smatra proizvoljnim budući da je ovako obrazloženje utemeljeno na detaljno utvrđenim činjenicama i relevantnim zakonskim odredbama. Nadalje, u odnosu na apelantove navode da je „u konkretnom slučaju došlo do arbitrarnog postupanja suda, jer je presuda Vrhovnog suda nakon dugih pet godina u potpunosti izmijenila presudu Kantonalnog suda koja je u međuvremenu izvršena“, Ustavni sud je prethodno zaključio da ne nalazi arbitrarnost u postupanju Vrhovnog suda koji je uvažio reviziju tuženog, drugostepenu presudu preinačio tako da je apelantovu žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio, te se ovakvi apelantovi navodi ukazuju paušalnim.
30. S obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
31. Apelant smatra da mu je u postupku povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju ovog prava, u suštini, zasnivaju na istim tvrdnjama koje je apelant istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, odnosno na tvrdnjama o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i za koje je zaključio da su neosnovane. S obzirom na to Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada su Vrhovni i Općinski sud detaljno i jasno obrazložili svoj zaključak da se ne može primijeniti izmijenjeni član 167. Zakona o visokom obrazovanju u predmetnom odnosu nastalom i završenom prije donošenja navedene zakonske odredbe.
33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević