Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1887/17 („Sport Plus“ d.o.o. Novi Travnik i M. M.)
Odluka donesena 08. 05. 2019.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Pravo na odbranu
- Prekršaj
- Prekršajni postupak
- Ustav entiteta
- Komunalna taksa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o prekršajima
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o prekršajima
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopuni Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
Predmeti (1)
AP-1887/17
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 05. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1887/17, rješavajući apelaciju „Sport Plus“ d.o.o. Novi Travnik i Marka Milanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 8.maja 2019. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija „Sport Plus“ d.o.o. Novi Travnik i Marka Milanovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Pr 131908 17 Pžp od 27. marta 2017. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Sport Plus“ d.o.o. Novi Travnik i Marko Milanović (u daljnjem tekstu: apelanti, odnosno prvoapelant i drugoapelant), koje zastupa Samir Čengić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 15. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Pr 131908 17 Pžp od 27. marta 2017. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 15. marta 2019. godine zatraženo je od Kantonalnog suda i Federalnog ministarstva finansija – Porezna uprava Federacije Bosne i Hercegovine – Kantonalni porezni ured Zenica (u daljnjem tekstu: ovlašteni organ) da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio svoj odgovor na apelaciju, dok ovlašteni organ to nije učinio u ostavljenom roku koji je istekao.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Općinski sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) donio je Rješenje broj 43 0 Pr 131908 16 Pr od 17. februara 2017. godine kojim je obustavio prekršajni postupak protiv apelanata (prvoapelanta kao pravnog lica, a drugoapelanta kao odgovornog lica) zbog sumnje da kao porezni obveznici nisu podnijeli prijavu općinske komunalne takse na istaknutu firmu za 2015. godinu do 31. januara 2015. godine nadležnoj poreznoj ispostavi, te da su počinili prekršaj iz člana 84. st. 1. i
2. Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o poreznoj upravi) u vezi sa čl. 7. i 14. Odluke o komunalnim taksama Općine Zavidovići (u daljnjem tekstu: Odluka o komunalnim taksama) jer nije dokazano da su apelanti počinili prekršaj. Također je odlučeno da troškove prekršajnog postupka u određenom novčanom iznosu snosi sud.
6. U obrazloženju rješenja Općinski sud je, između ostalog, naveo da je na osnovu provedenih dokaza, te same odbrane apelanata, zaključio da je Presudom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-38/13 od 11. februara 2014. godine utvrđeno da koeficijent djelatnosti, koji je sastavni dio Odluke o komunalnim taksama, nije u saglasnosti s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno da je naprijed navedeni koeficijent neustavan. Iz navedenih razloga, Općinski sud je istakao da je, na osnovu člana 76. stav 1. tačka 11. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajima), obustavio prekršajni postupak protiv apelanata jer nije dokazano da su oni počinili prekršaj koji im se stavlja na teret.
7. Ovlašteni organ je izjavio žalbu protiv prvostepenog rješenja, navodeći da ga je Općinski sud donio uz bitne povrede prekršajnog postupka iz člana 85. tačka 7. Zakona o prekršajima u vezi sa članom 74. tačka 4. navedenog zakona.
8. Odlučujući o žalbi ovlaštenog organa, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 43 0 Pr 131908 17 Pžp od 27. marta 2017. godine kojim je žalbu uvažio i preinačio prvostepeno rješenje od 17. februara 2017. godine tako što je, umjesto obustavljanja prekršajnog postupka, apelante proglasio odgovornim za predmetni prekršaj koji im je stavljen na teret, pa im je ponaosob izrečena novčana kazna u određenim iznosima. Apelanti su također obavezani platiti troškove prekršajnog postupka u određenom novčanom iznosu.
9. U preambuli i u posljednjoj rečenici osporenog drugostepenog rješenja navedeno je da je ono donijeto na osnovu člana 91. Zakona o prekršajima. U obrazloženju je također navedeno da je Kantonalni sud ispitao pobijano rješenje u vezi sa žalbenim navodima i prigovorima i nakon uvida u spis predmeta odlučio kao u izreci tog rješenja iz sljedećih razloga.
10. Naime, Kantonalni sud je istakao da ne može prihvatiti razloge prvostepenog suda za obustavljanje predmetnog prekršajnog postupka kod osnovane tvrdnje žalbe da su prekršajni nalozi apelantima izdati na osnovu Odluke o općinskim komunalnim taksama („Službeni glasnik Općine Zavidovići“ broj 1/15), a ne na osnovu Odluke o općinskim komunalnim taksama („Službeni glasnik Općine Zavidovići“ broj 3/09) u pogledu koje se presudom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 11. februara 2014. godine utvrđuje da član 6. stav 2. Odluke o općinskim komunalnim taksama – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Općine Zavidovići“ broj 3/2009) u dijelu koji se odnosi na „koeficijent djelatnosti“ nije u saglasnosti s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
11. Nadalje je Kantonalni sud istakao da je suština predmetnog prekršaja (koji se apelantima stavlja na teret) to da su oni kao pravno lice i kao odgovorno lice u njemu propustili u propisanom zakonskom roku podnijeti poreznu prijavu općinske komunalne takse za 2015. godinu za dva uplatna mjesta na području općine Zavidovići. Navedena radnja apelanata je potvrđena materijalnim dokazima (pobliže navedenim u obrazloženju rješenja na strani 4), na osnovu čega je Kantonalni sud naveo da su apelanti opisanom radnjom ostvarili sva obilježja prekršaja iz člana 20. Zakona o poreznoj upravi, a kažnjivo po članu 84. st. 1. i 2. navedenog zakona, slijedom čega je odlučeno kao u dispozitivu osporenog drugostepenog rješenja.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
12. Apelanti ukazuju na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 14. Evropske konvencije, kao i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da je sud najgrublje prekršio njihova prava pogrešno primjenjujući propise, te im je onemogućio iznošenje odbrane, održavanje pretresa i iznošenje dokaza odbrane. Naime, apelanti ukazuju da član 91. Zakona o prekršajima propisuje da drugostepeni sud može preinačiti prvostepenu odluku samo u slučajevima ako je prvostepeni sud okrivljene proglasio odgovornim, a drugostepeni sud je stava da postupak ima biti obustavljen ili ukoliko je izrečena sankcija u materijalnom smislu nepravilna. U konkretnom slučaju ne radi se ni o jednom razlogu koji je propisan članom 91. Zakona o prekršajima. Ukoliko je, pak, drugostepeni sud bio mišljenja da je žalba osnovana, mogao je u skladu sa članom 92. Zakona o prekršajima ukinuti rješenje i održati usmeni pretres pred drugostepenim sudom. Donoseći osporeno drugostepeno rješenje bez održavanja usmenog pretresa, prema navodima apelanata, Kantonalni sud je apelante proglasio odgovornim za prekršaj, a da uopće nije održao suđenje, odnosno nije im omogućeno pravično suđenje u kojem bi iznijeli odbranu i predočili dokaze.
II.Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je apelacija neosnovana i da nije došlo do povrede prava apelanata.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 33/02, 28/04, 57/09, 40/10, 27/12, 7/13, 71/14 i 91/15). Za potrebe ove odluke će se koristiti neslužbeni prečišćeni tekst koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 84. st. 1. i 2.
1) Pravno lice koje ne podnese poreznu prijavu Poreznoj upravi na način propisan ovim ili bilo kojim poreznim zakonom Federacije, bit će kažnjeno novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00KM do 20.000,00 KM.
2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana odgovorna osoba u pravnom licu kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 3.000,00 KM.
15. Zakon o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ broj 63/14). Za potrebe ove odluke će se koristiti neslužbeni prečišćeni tekst koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 76. stav 1. tačka 11.
Obustavljanje postupka Rješenje o prekršaju kojim se obustavlja prekršajni postupak sud će donijeti kada se utvrdi sljedeće:
11) nije dokazano da je okrivljeni počinio prekršaj [...] Član 85. tačka 7.
Bitne povrede prekršajnog postupka Bitne povrede prekršajnog postupka postoje ako:
7) sud je propustio primijeniti ili je pogrešno primijenio odredbe ovog zakona, što je rezultiralo značajnom štetom po interese žalitelja.
Član 91.
Preinačenje rješenja o prekršaju (1) Ako prvostepeni sud okrivljenog oglasi krivim, a drugostepeni sud utvrdi da zbog bitne povrede prekršajnog postupka ili povrede materijalnog propisa o prekršaju, prekršajni postupak treba obustaviti, drugostepeni sud će preinačiti rješenje o prekršaju i obustaviti prekršajni postupak.
(2) Drugostepeni sud može preinačiti rješenje o prekršaju ako utvrdi da je zbog bitne povrede prekršajnog postupka ili povrede materijalnog propisa o prekršaju izrečena sankcija u rješenju o prekršaju nepravilna.
(3) Ako je žalbu podnio samo okrivljeni, rješenjem o preinačenju rješenja o prekršaju ne može se izreći strožija sankcija od one izrečene u prvostepenom postupku.
Član 92. stav 2.
Ukidanje rješenja o prekršaju i održavanje usmenog pretresa (2) Ako drugostepeni sud utvrdi da je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka ili kršenje materijalnih propisa o prekršajima, uslijed čega su značajno oštećeni interesi žalitelja, i ako ne postoji način da se posljedice takvog kršenja isprave bez ponavljanja usmenog pretresa, ukinut će rješenje o prekršaju i održat će usmeni pretres.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 43 0 Pr 131908 17 Pžp od 27. marta 2017. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelanti su primili 30. marta 2017. godine a apelacija je podnesena 15. maja 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelanti pobijaju drugostepeno rješenje Kantonalnog suda, tvrdeći da im je tim rješenjem povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, kao i pravo iz člana 14. Evropske konvencije, pravo iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo iz Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
23. Ustavni sud najprije ističe da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku, te da se u vezi s tim postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, odnosno pitanje radi li se o „krivičnoj“ optužbi protiv apelanata u smislu člana 6. Evropske konvencije. Ocjena je li neka optužba „krivična“ u smislu značenja iz člana 6. Evropske konvencije daje se na osnovu kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne i ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se radilo o „krivičnoj optužbi“. Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterija, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, s obzirom na obim prekršene norme i svrhu sankcije, radi o „krivičnoj optužbi“, odnosno da je u konkretnom slučaju član 6. Evropske konvencije primjenjiv (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2255/05 od 16. januara 2007. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/07, tač. 21. i 22).
24. Apelanti tvrde da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio odredbu člana 91. Zakona o prekršajima, koja u konkretnom slučaju nije primjenjiva. Apelanti, također, ukazuju da je sud mogao primijeniti odredbu člana 92. Zakona o prekršajima, ali je bio u obavezi da ukine prvostepeno rješenje i održi novi usmeni pretres pred drugostepenim vijećem, te je zbog propusta da ovako postupi apelantima onemogućeno pravo na odbranu, iznošenje dokaza, odnosno onemogućeno im je pravično suđenje.
25. Dakle, apelanti problematiziraju način na koji je Kantonalni sud u osporenoj odluci primijenio procesno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. To će biti slučaj kad odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivnopravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 39/01, „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“).
26. Ustavni sud se, dakle, prema navedenom stavu, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno i navode iz apelacije, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati da li je osporeno rješenje zasnovano na pogrešnoj primjeni prava.
27. U konkretnom slučaju, suština apelacije je da Kantonalni sud nije mogao osporenom odlukom preinačiti prvostepeno rješenje po osnovu člana 91. Zakona o prekršajima, te da je eventualno mogao u skladu sa članom 92. ukinuti prvostepeno rješenje i održati usmeni pretres, pa tek onda donijeti odluku. Propustom da postupi na navedeni način Kantonalni sud je, kako apelanti navode, povrijedio njihovo pravo na pravično suđenje, bez mogućnosti da iznesu odbranu i dokaze.
28. U kontekstu navoda predmetne apelacije, Ustavni sud podsjeća da je isto pravno pitanje već razmatrao u predmetu broj AP 108/17 (Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 108/17 od 13. februara 2019. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Naime, u tom predmetu se radilo o istim apelantima s identičnim navodima. Cijeneći osnovanost navoda apelacije u tom predmetu, Ustavni sud je, između ostalog, zaključio: „[…] nesporno proizlazi da konkretna situacija – kada je prvostepeni sud donio rješenje kojim je obustavljen prekršajni postupak – nije predviđena članom 91. Zakona o prekršajima koji jasno regulira situacije kada se prvostepeno rješenje može preinačiti. Dakle, nesporno je da se sud pozvao na pogrešnu odredbu Zakona o prekršajima kada je odlučio da preinači prvostepeno rješenje“ (stav 28). Nadalje je u citiranoj odluci Ustavni sud ukazao da iz odredbe člana 92. stav 2. Zakona o prekršajima „proizlazi mogućnost ukidanja rješenja (i rješenja kojim je obustavljen postupak jer ništa nije specificirano i ograničeno u tom pravu) i pod određenim uvjetima održavanje usmenog pretresa“, te da je Kantonalni sud „primijenio odredbu koja nije primjenjiva u okolnostima konkretnog slučaja (član 91), uslijed čega je rješenje preinačeno na štetu apelanata“. Stoga je Ustavni sud u navedenom predmetu zaključio „da je Kantonalni sud arbitrarno primijenio procesno pravo. Također, uslijed propusta da se primijeni odredba koja je eventualno primjenjiva na navedenu situaciju, apelanti su uskraćeni za pravo da na usmenoj raspravi pred drugostepenim sudom iznesu svoju odbranu ili da saznaju razloge zbog čega sud smatra da postoji način da se posljedice kršenja isprave bez ponavljanja usmenog pretresa“ (stav 29).
29. Pri tome je Ustavni sud u citiranoj odluci ukazao da „ni u kojem dijelu ne prejudicira kakvu bi odluku trebao donijeti Kantonalni sud. Međutim, u interesu pravde i pravičnosti, kao i poštovanja vladavine prava, a pogotovo poštovanja garancija apelanata zagarantiranih 'pravičnim postupkom', Ustavni sud nalazi za potrebno da ukine drugostepeno rješenje, koje je donijeto primjenom odredbe koja se u konkretnom slučaju ne može primijeniti i da naredi Kantonalnom sudu otklanjanje navedene povrede u skladu sa zaključcima iz ove odluke, a sve kako bi apelantima bilo omogućeno pravo na pravičan postupak i mogućnost da eventualno i pred drugostepeni sud iznesu svoju odbranu, odnosno svoje dokaze“ (stav 30). Slijedom navedenog, Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio „da je povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije“ i da je zbog toga „potrebno ukinuti predmetno rješenje Kantonalnog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje“ (stav 31).
30. S obzirom na navedeno, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja merituma konkretne odluke u pogledu navoda apelanata, u cijelosti poziva na obrazloženje i razloge navedene u citiranoj odluci broj AP 108/17.
31. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je Kantonalni sud u osporenoj odluci proizvoljno primijenio procesno pravo kada je uvažio žalbu ovlaštenog organa i preinačio prvostepeno rješenje (kojim je obustavljen prekršajni postupak protiv apelanata) proglasivši apelante odgovornim za predmetni prekršaj koji im je stavljen na teret.
32. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je potrebno ukinuti osporeno rješenje Kantonalnog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje, što apelantima predstavlja dovoljnu satisfakciju za utvrđenu povredu.
Ostali navodi
33. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao ni navode o povredi člana 14. Evropske konvencije i Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud nalazi da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije kada je preinačeno prvostepeno rješenje kojim je prekršajni postupak protiv apelanata obustavljen, pozivanjem na odredbu Zakona o prekršajima koja na navedeni slučaj nije primjenjiva (član 91), bez mogućnosti da apelanti iznesu svoju odbranu i dokaze na usmenom pretresu, koja bi im eventualno pripala da je sud primijenio odgovarajuću odredbu navedenog zakona (član 92. stav 2).
35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević